prometejevaskolatrcanja1 - Tumblr blog

[prometejevaskolatrcanja1]

The Last Duel

Director: Ridley Scott

Director of photography: Dariusz Wolski

[prometejevaskolatrcanja1]

O svom osjećaju vrijednosti (The Last Duel)

Jesu li razlike u perspektivama nužne kako bi si zaštitili vlastiti osjećaj vrijednosti. Odvojeno od sadržaja filma koji fokus stavlja na tretman Marguerite razlike u tome kako likovi vide sebe, kako vide druge i kako misle da ih drugi vide, su mi ovdje zanimljive. Jer mislim da je pogođena stvarnost, da su slične razine odstupanja normalne.

U svakoj od perspektiva postoji dio zanemarenosti drugih ljudi, oni su postavljeni gotovo kao ekstenzije vlastite osobnosti. Jean se osjeća pravičnim vitezom koji radi velike žrtve za druge, kroz taj osjećaj žrtve on promatra sve oko sebe, svodi ih na sporedne likove minimizirane osobnosti gdje je njihovo osnovno obilježje jesu li suosjećajni i rade li u njegovu korist. S njim ili bez. Niz sporednih likova u njegovoj strani ima migove i sitne dodatke kojim je pokazano njihovo podržavanje Jeana u njegovim očima. Jesu li oni tu, i je li njihova namjena bila u tom smjeru ostaje upitno, oni su tu kao čavli za čekić kojeg Jean drži u ruci. U sličnoj ravnini mi je odnos prema Marguerite, on je u svojim očima pravični vitez, moralan čovjek i ego si je postavio u zaštitu tog identiteta. S te strane sve informacije odnosa sa Marguerite koje ne podržavaju tu sliku su filtrirane ili je umanjen njihov značaj.

Cijeli film vodi logičnom pitanju? Koja je vrijednost ljudske perpsketive ili koliko pouzdanosti se može pretpostaviti, čak i u prostom činjeničnom obliku koji je tu da bi bio obojan crno-bijelo.

Lik Jacques Le Griesa je siromašnog porijekla, zbog vremena u samostanu gdje je dobio obrazovanje i plemićeve naklonosti, kao i vlastite sposobnosti, on ima mjesto na dvoru. U čvrstoj okomitoj hijerarhiji on je na dnu, ali u praksi se uspeo gotovo tik ispod lokalnog plemića. Jako mu je stalo da svi oko njega imaju pozitivno mišljenje o njemu, trudi se oko ljudi, biti šarmantan i naklon. Ulizica u očima Jeana, ali nužnost u očima Jacquesa, jer on si ne može dozvoliti da ga neka osoba visoke važnosti mrzi. Ambiciozni ljudi izvan plemićkog statusa operiraju po drugim pravilima. U praksi njegov moral je upitan. Lokalni plemić se očito ne sjeća da mu je poklonio zemlju, postoji detalj gdje manipulira brojkama u jednoj sceni. Jacques to vidi nužnim, njegov status je usko vezan uz lik Bena Afflecka, on se mora pobrinuti za sebe, jer nema plemićki status da mu čuva leđa.

Što se tiče silovanja, ključan faktor mi je da se cijela scena u obe perspektive odvila gotovo pa jednako. Minimalne razlike i kasnije Jacqueova izjava kako je Marguerite pružila tek toliki otpor kako bi pokazala da je pristojna dama sugerira kako on u svojim očima ne može napraviti silovanje. On čin povezan sa silovanjem ekstremizira u svojim mislima, time ga odvaja od sebe i tu sebe opravdava. Ovo ne može biti, jer je potpuno različito od 'stvarnog'. Nešto što je vjerujem praksa i danas. Postoji banalnost u zlu. Samo opisano djelo je uglavnom zamišljeno kroz najekstremniju verziju da bi ga ljudi odvojili od sebe. Krađa je čin gdje čovjek uleti u banku s pištoljem i otme milijune, nije slučaj gdje konobar prodaje svoj čaj pod onaj od kafića, a razliku od 4-5 maraka dnevno sprema u džep kao bakšiš.

[prometejevaskolatrcanja1]

Je li teta trebala umrijeti? (Spider-Man: No Way Home)

Imaš scenu na kraju, teta umre i ostavi govor o odgovornosti i vodim si, je li to trebalo ići unutra, jer scena koja je postavljena kao emocionalni vrhunac i dio koji će ultimativno udružiti sudbine multiverse Spidermana u istom je ostavila cijelu Tomovu priču pomalo jeftinom pošto je do nje vodila prilično glupa logika, postavljena za potrebe sjedinjavanja multiversa, ali još važnije, što je težina isparena kroz detalj da film treba završiti za 15 minuta, i da želimo imati dovršenu priču.

S jednog kuta na strani 'nema veze' mi je faktor da se radi o adaptaciji stripa i po logici stripa to je sasvim u redu - naglasak je na događanjima, emocionalni utjecaj je više impliciran no što je istražen, a ultimativno pozitivno iskustvo je globalni cilj. 'Fun' je kut s kojim Marvel kao studio ulazi u izbore svake scene. Autori su vidjeli očite zamjerke, ali pristupili su im sa stajališta žanra, što u istom znači kako su one prihvatljive, ili barem, kako su u prihvatljivim okvirima.

No, što je svrha pripremanja scene i trenutka, ako je njegov emocionalni uteg skoro pa odmah zanemaren. Ne želim zanemariti da se autori vode žanrom i tonskim uputama, no u isto vrijeme, sva šarolikost i kul scene u prethodnim izdanjima filmova stripovskog studija imali su utjecaj na publiku baš zbog tog što su dijelovi bili svjesni emocionalnog utega ili ako hoćemo velike odgovornosti. Kad Stark pucne prstima, taj trenutak toliko znači, jer smo vidjeli što sve gubi i koliko je težak taj izbor i što ga je opet napravio. I što nema nazad. U tom vidim propuštenu priliku, makar priliku koja se nije ni mogla ostvariti, jer autori nemaju tu kreativnu slobodu. Ne u serijalizaciji multiversa.

[prometejevaskolatrcanja1]

Waves

Director: Trey Edward Shults

Director of photography: Drew Daniels

[prometejevaskolatrcanja1]

It Comes at Night

Director: Trey Edward Shults

Director of photography: Drew Daniels

[prometejevaskolatrcanja1]

Mentalni stav i određenost katastrofe /It Comes at Night (2017)

Rasplet filma određen je nepouzdanim pripovjedačem. Pitanje jesu li vrata bila otvorena, određeno je iskustvom sina, lika kojeg u cijelom filmu muče noćne more, iste u kojima nije u stanju razaznati javu od sna. Njegove noćne more su sve od ovog svijeta, jer njegov strah je utemeljen u promatranju fizičkog propadanja svog djeda. Time se postavlja upitnik na njegovo svjedočanstvo, što u isto vrijeme postavlja krivicu neodređenom, odnosno sam događaj čini sporednim. Događaj je odredio raspad suživota, doveo do katastrofe, ali katastrofe koja se nije mogla izbjeći bez obzira na pouzdanost svjedočanstva. Stav obiju obitelji je postavljen odrednicom katastrofe. Dijeljenje suživota uvjetno je određeno, ako nastane kriza svatko je za sebe, to u istom znači da te dvije obitelji igraju igru s nultom sumom, gdje preživljavanje jedne znači i krah druge. Nije važno jesu li vrata otvorena i je li sin to sanjao, smrti koje su uslijedile bile su unaprijed zacrtane u njihovim budućim linijama, s upitnikom postavljenim tek na vrijeme kad će se iste dogoditi.

[prometejevaskolatrcanja1]

Krisha

Director: Trey Edward Shults

Director of photography: Drew Daniels

[prometejevaskolatrcanja1]

Tenet

Director: Christopher Nolan

Director of photography: Hoyte Van Hoytema

[prometejevaskolatrcanja1]

Prisutnost neprijatelja /Dunkirk (2017)

Nijdan kadar direktno ne identificira, niti prikazuje Njemce. Nolan želi da osjećamo njihovu prisutnost kroz opasnost koju stvaraju likovima, u njihovim očima život se sastoji od dugih perioda dosade i kratkih perioda strave, a neprijatelj kroz nepredvidivost postaje stalno prisutan u iščekivanju. Odrednica nacionalnosti postaje sporedna, a neprijatelj postaje bilo koji uzročnik kaosa kojeg je nemoguće kontrolirati.

[prometejevaskolatrcanja1]

Dunkirk

Director: Christopher Nolan

Director of photography: Hoyte Van Hoytema

[prometejevaskolatrcanja1]

Svijet u malom /Dunkirk (2017)

Prva scena prati pet likova u bijegu pred neprijateljem, jedan će preživjeti bez posebnog razloga tome. Metak ga nije pogodio. To ga čini i istom posebnim, jer slučajni izbor i sreća je odredila da je njegov trk neusklađen s putanjom metaka, ali i istom on je običan, jer nikakav njegov svjesni izbor nije uzrokovao nastavak života. Ne postoji sposobnost koja je to omogućila. Kasnije film prati tri likova, simbolički određene različitom motivacijom. Protagonist iz prve scene brine za sebe, drugom će pomoći samo ako to istovremeno ne ruši njegovo stanje. Francuz pomaže drugima, u više navrata je riskirao svoj život kako bi pomogao nepoznatom. Harry Styles je lojalan grupi, prilikom čega se njegova lojalnost sužava, odnosno širi prema naciji, religiji, vjerojatno i boji kože, koječemu. Njegova vojna grupa je osnovni dio grupe kojoj je lojalan u filmu. Sva tri donose izbore koji otvaraju mogućnosti za druge izbora. Međutim, ono čega nisu svjesni je da oni sami nisu kreatori opcija koje im se nude. Svi su kreatori, i pod svi mislim na sve pripadnike te plaže, kao i na faktore sreće koji utječu na neprijateljske projektile. Čak i osobe koje biraju smrt ili nihilizam tim izborom utječu na opcije i potencijalne izbore drugih ljudi. Ne mogu to ne napraviti.

Drugi faktor je utjecaj sjećanja osoba koje više nisu žive, prikazano kroz oca i dječaka koji zbog uspomene na umrlog brata idu s brodicom spasiti vojnike, kasnije u situaciji biraju kazati laž kako bi vonika Murphyja poštedjeli dodatne boli. Odluka je direktno povezana s njihovim bratom, bez čije smrti ne bi imali potrebni nivo empatije za taj izbor. S te strane Dunkirk služi kao metafora za život, u malom prikazani izbori i njihove povezane posljedice, način na koji svi oblikujemo stvarnost u kojoj živimo.

[prometejevaskolatrcanja1]

Interstellar

Director: Christopher Nolan

Director of photography: Hoyte Van Hoytema

[prometejevaskolatrcanja1]

Alternativni scenariji /The Dark Knight Rises (2012)

Dualni negativac je nepotreban, Bane može zamijeniti Mirandu i komotno postati glavni mastermind filma. Miranda ionako nema dovoljno vremena na ekranu kako bi se opravdala njena uloga, što njeno postavljanje za antagonista ima jedinu svrhu biti faktor iznenađenja i time dodati još jedan zamišljeni sloj na priču. Umjesto toga, Bane će biti jedini negativac, a vrijeme provedeno uz Mirandu može postati dio njegove karakterizacije. Liga sjena može ostati u filmu, Bane biti njihov član ili netko tko ih iznimno cijeni, što u istom postaje razlog osvete i mržnje prema Batmanu. Umjesto scena povezanih s burzom i trgovanjem imat ćemo scene u podzemlju, vidimo način funkcioniranja unutarnjeg sustava i ljudi koji ostaju zanemareni sjajni gradom nastalim aktom Harveya Denta. Bane postaje simbol za takve ljude, i to ga čini paralelom Batmanu. Što ako Batman nije otpremljen u rupu na drugom kraju svijeta već biva odvojen od odjela i bačen u podzemlje, što ako Bane-ova vladavina traje dulje od nekoliko mjeseci, a grad trpi veće posljedice od praznih ulica. Batman u raspletu može dobiti pomoć Seline koja kroz njega nastoji dobiti iskupljenje, imali su finu kemiju na startu filma, a Blake može biti dio konkretnije pomoći ka uspostavljanju konvencionalnog poretka i policijske organizacije. Policajci ne moraju biti zatočeni u kanalizaciji kako bi Bane preuzeo vlast nad gradom. Par ideja.

[prometejevaskolatrcanja1]

The Dark Knight Rises

Director: Christopher Nolan

Director of photography: Wally Pfister

[prometejevaskolatrcanja1]

Kraj filma /Inception (2010)

Ciljani kraj filma nije u tome je li se totem nastavio vrtjeti ili je pao, već je fokus u tome što prvi put u filmu Cobb nema fokus na pitanje gdje se nalazi. Uostalom korištenje tuđeg totema je van uspostavljenih pravila svemira filma što samo pitanje vrtnje čini sporednim. Totem je ostavljen, a on je prikazan s djecom. Slijedom te logike zar onda nije irelevantno je li kraj u snu ili javi. Preispitivanje stvarnosti i elemenata koji se ne mogu promijeniti vodi frustraciji i miče fokus sa smrtnosti i kratkoročnosti ljudskog iskustva. S te strane ideja vodi stavljanju fokusa na iskustva koja su bliska čovjeku i traženju sreće u njima, jer nije se potrebno daleko odvojiti od sadašnjosti kako bi cijeli Cobbov život postao beznačajan. Čemu ga provesti prateći totem?

[prometejevaskolatrcanja1]

Inception

Director: Christopher Nolan

Director of photography: Wally Pfister

[prometejevaskolatrcanja1]

Joker Heath Ledgera /The Dark Knight (2008)

Jasne su paralele između Jokerovog djelovanja i terorizma, unosa kaosa i kidanja postojećih konvencija te posljedično nametanje strožih pravila kako bi se obuzdao novonastali kaos kao odgovor. To su postojeće paralele Patriot Actu i generalnom pristupu životu u godinama nakon terorističkog napada, nešto što sigurno vrijedi i za druge zemlje. Karakter Jokera uspostavljen je scenom zajedničkog pljačkanja banke prilikom čega on ubije svoje pomoćnike sugerirajući nepostojanje lojalnosti, ali nakon što nekoliko scena kasnije zapali prikupljeni novac, motiv nelojalnosti prema suradnicima se prebacuje sa pohlepe ka želji za izazivanjem kaosa kao ishodišta. On želi pokazati kako bi svatko da je imao put i situaciju sličnu njegovom postao ista osoba, te kako svaka osoba pri gubitku sigurnosti socijalnih konvencija bira sebe nauštrb ostalih. Nešto što u praksi nije pokazano. U situacijama velike katastrofe ljudi obično pokažu nesebičnost i žrtvuju vlastitu dobrobit. Ono što se dogodilo Jokeru ima uzrok u dugotrajnoj sistematiziranoj zanemarenosti. On je prosjak na rubu ulice godinama zanemarivan od tisuće prolaznika, svaki je u njemu vidio osobu koja je sama kriva, kojoj će netko drugi pomoći i pred kojoj ne postoji imperativ hitnosti. Potreban je dugi niz godina kako bi netko Jokerove psihe bio stvoren.