#crkva svetog spasa

[gorskivijenac]

Podkaljaja, Serbian quarter of Prizren, 1969. Otto Lehmann-Brockhaus

[ladiscribus]

U potrazi za osvježenjem u Cetinskoj krajini

Nakon odrađenog posla dostave robe kombijem u Brela, posla kojeg povremeno radim u nestašici turističkog posla vođenja turističkih grupa, odlučio sam malo odužiti povratak kući u Zagreb. Nakon kupanja na Makarskoj rivijeri, odmor i jedno noćenje potražio samo u Makarskoj vodeći se sistemom od najniže cijene ka najvećoj. Nakon buđenja i određenih problema oko pronalaženja parkinga za kombi, popio sam kavu na terasi nekog kafića na makarskoj rivi te na brzinu sklepao okvirni plan i program za tekući i naredni dan.

Put uz obronke Biokova vodio me kroz Zadvarje, mjesto velike povijesne važnosti, mjesto bitaka između Turaka i Mlečana, mjesto gdje je kod Zadvarske tvrđave Duare 1669. poginuo Hasan-aga Arapović, suprug  Asanagice, poznate hrvatske balade. Nažalost nije bio utorak pa nisam mogao prisustvovati tradicionalnom sajmu gdje poljoprivrednici iz okolnih mjesta prodaju svoje proizvode; voće, povrće, rukotvorine, neke autohtone proizvode, hranu i stoku. A nažalost nije bio ni Zadvarski šušur, ljetna kulturno-zabavna manifestacija s bogatim programom koncerata, natjecanja, edukacije i feštom Zadvarska noć. Isto tako tako nije bio ni dan sv. Ante, zaštitnika mjesta, kada se održava stočni sajam i okuplja trgovce iz cijele Hrvatske te tada možete probati ukusnu pečenu mladu janjetinu. Kako sam propustio sve te prekrasne dane gozbe, kulture i veselja, morao sam se zadovoljiti prekrasnim pogledom sa vidikovca Križ, a pogled koji se pruža prema rijeci Cetini i hidroelektrani Kraljevac naprosto oduzima dah. Malo dalje na hridi vidi se već spomenuta srednjevjekovna tvrđava Duare, to jest njezini ostatci. Prošetao sam 300 m dalje do drugog vidikovca odakle se još bolje vidi kanjon rijeke Cetine i veličanstven slap Gubavica. Spuštanje dolje do slapa bila bi prava avantura i iziskuje adekvatno vrijeme i opremu koju nisam imao sa sobom, tako da je želja za kupanjem ispod slapa, ipak ostala samo želja i ucrtana je u plan za neki drugo putovanje. Pogled prema planinama između kojih je nepravilno urezana rijeka Cetina, izmamiti će vam uzdah i ostati će vam urezano duboko u sjećanje.

Odlučio sam poći cestom uz desnu obalu Cetine te sam na putu stao na vidikovcu odakle se pruža fantastičan pogled na kanjon rijeke Cetine i tvrđavu Nutjak. Tvrđava je nastala u 15. stoljeću, a gradnju je inicirao poljički knez Žarko Dražojević, kako bi ojačao poljičku granicu u obrani protiv Turaka (koga drugog). Žarko se dobro istaknuo u borbama s Osmanlijama, a 1508. u njegovoj 70. godini upao je u tursku zasjedu kod Klisa te poginuo. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča koja se danas nalazi ispred krstionice. Na nadgrobnoj ploči koju je sastavio Marko Marulić, prikazan je kao srednjovjekovni vitez i konjanik. Tvrđava je imala veliku stratešku važnost. Još za života Žarka Dražojevića, on sam nudio je Nutjak na upravljanje Mletačkoj Republici što je ona nevoljko prihvatila, jer je tvrđava bila poznata kao grobnica svih onih nesretnika koji su poslani tamo za njenu obranu. Nutjak pada u ruke Turaka 1513. i ostaje u njihovoj vlasti sve do 1699. kada je potpisan mir u Srijemskim Karlovcima te je tada dodijeljen Veneciji.

Dolazim do grada Trilja kroz kojeg Cetina prolazi svojom ovećom širinom. Osim što sam popio hladno pivo pa pristupačnoj cijeni, odlučio sam vidjeti nešto što baš nije često u planovima običnih turista. Izvor rijeke Grab. Rijeka Grab službeno je registrirana kao potok i dužine je samo 3 km te utječe u Cetinu. Parkirao sam kombi skoro kod njezinog ušća jer se nisam htio zavlačiti njime u uske ceste koje vode prema izvoru. Kada sam se spustio do rijeke Grab, obuzeo me intenzivan miris metvice ili mente ako vam je tako draže. Dubina rijeke na tom mjestu bila je manje od metra. Prozirnost vode bila je mislim 100%-na. Hladna voda koja je brzo tekla kroz zelene trave, zelena drveća koja su obrasla uz rijeku, mnoštvo plavih leptira koji su letjeli oko travčica, miris mente i netaknuta priroda, dalo mi je za pomisliti da sam možda prijevremeno otišao u raj ili da sanjam. Produžio sam dalje uz rijeku tražeći njen izvor. Put je vodio kroz mjesto Grab gdje su ljudi napravili male plaže kako bi se u ljetnim danima rashladili u hladnoj vodi rijeke. Edukativna tabla upozorava me da je ovaj kraj zaštićeno kulturno dobro, u kojem su njezina najveća vrijednost mlinice od kojih neke najstarije, datiraju još iz 17. stoljeća. Zadnje su napravljene u 19. stoljeću. Neke od njih još su uvijek u funkciji. Uz stare mlinice prošao sam pored ribogojilišta pastrva. Uzak put odveo me do samog izvora, ustvari do nekoliko izvora, jer ih ima više i izgledaju kao mali bazeni okruženi velikim kamenima. Žubor vode, glasanje ptica je sve što možete čuti ovdje. Temperatura je cca 7-8 °C i i hladna voda zaledila mi je krv u žilama na nogama, koje sam umočio u rijeku, tako da sam svakih 30 sekundi mijenjao temperaturu vode i zraka kako se ne bih pretvorio u pingvina. Pola sata poboljšavao sam cirkulaciju u svojim nogama i uživao u dašku prirode, ne razmišljajući o apsolutno ničemu..

S kombijem sam nastavio do Sinja, gdje sam našao smještaj s jednim noćenjem u samom centru te uživao u simpatičnom kamenom gradu u toploj sinjskoj noći. U gradu ponosnih i gostoprimljivih ljudi, gdje se isprepliću duhovi sinjskih brkatih ratnika u borbi s Turcima i Gospe koja ih je štitila do konačne pobjede. Drugi dan ujutro, popio sam kavu u kali s najviše hlada ta prošetao do Grada (tako nazivaju sinjsku tvrđavu). Uz strmu pješačku stazu, znoj i vrućina podsjetila me na muku Isusa Krista, zajedno s 14 postaja križnog puta, koju su svaku zasebno napravili ponajbolji hrvatski umjetnici. Na vrhu Grada (tvrđave) nalazi se obnovljena crkva sv. Mihovila koju su na ulazu čuvali jedan usnuli mladić i jedna usnula djevojka u vatrogasnim odijelima, očigledno omamljeni brutalnom sinjskom vrućinom. Uz brončanog kipa Gospe Sinjske pruža se nevjerojatan pogled na Sinj i Sinjsko polje.

Nastavio sam put u užarenom kombiju uz rijeku Cetinu, na kojoj je 1958. napravljena hidroelektrana Peruča s branom visine 56 m, a u u njenom nastavku otegnulo se Peručko jezero koje je treće najveće jezero u Hrvatskoj. Odlučio sam stati i osvježiti se u njemu. Jezero je izgledalo poprilično napušteno, kao da nitko ni ne zna za njega. Na takozvanoj plaži, osim mene, nalazila se samo jedna obitelj s kamperom i jedan Nijemac u đip-kombiju, koji se opuštao u nevjerojatnoj tišini ovog pomalo sablasnog, ali fascinantnog mjesta. Oko jezera planine, voda plava i duboka, dno kamenito i muljevito, ja sam na klupi, otvaram limenku piva, čuje se škljoc koji odjekuje do pola jezera i pola Dinare.. Razmišljam o svemiru i pticama selicama.. Ovo je neprocjenjivo.. :)

Ostala je još zadnja točka u mom dvodnevnom planu; izvor rijeke Cetine. Uskom cestom došao sam do manjeg parkinga koji se nalazi iznad vrela Glavaš (glavni izvor rijeke Cetine) i malog kioska gdje se može kupiti hladno piće i sladoled. U oko mi je odmah upala lijepa pravoslavna crkva. To je novi hram Svetog Spasa, kojeg podigao bogati beogradski trgovac originalnog imena i prezimena, Marko Četnik, u kojem je i sahranjen zajedno sa svojom suprugom Jelenom. Stari hram Svetoga Spasa nalazi se malo dalje i jedna od najstarijih građevina u ovom dijelu Dalmacije. Navodno je bio zadužbina kralja Tvrtka Kotromanića, koji je crkvu podignuo u 14. stoljeću. Neki drugi povjesničari tvrde da je crkva podignuta u 9. stoljeću, u vrijeme hrvatskog kneza Branimira, kada ga je sagradio kninski župan Gastika. S drvene nadstrešnice vidi se u cijelosti veliko vrilo Glavaš. Izgleda kao veliko oko intenzivne plave boje, utisnuto u kotlinu. Dubine je 115 m, a temperatura vode je 8°C. Svakim korakom kojim sam se spuštao dole po pješačkoj stazi prema izvoru, fascinirala me sve više boja vode i cijeli pejsaž oko izvora. Dok sam ponovno poboljšavao cirkulaciju u mojim nogama, umačući ih i vadeći ih naizmjenično iz vode, odjednom su se kao iz nekog SF filma pojavili ronioci u ronilačkim odijelima i bocama s kisikom. Navodno su ronili do 60m dubine, kako sam uspio saznati iz njihove priče na poljskom jeziku. Prošetao sam nizvodno od izvora i napravio jedan mali krug prešavši preko pješačkog mosta na drugu stranu. Crni oblaci potjerali su me s ovog predivnog mjesta, koje po mom skromnom mišljenju spada u jedno od 10 najljepših prirodnih znamenitosti Hrvatske. Nažalost ni ovaj put nisam imao hrabrosti potopiti cijelo svoje tijelo u mrzloj izvorskoj vodi. No ostaje nada za neki drugi put, na nekom drugom prekrasnom mjestu, u nekoj drugoj mrzloj izvorskoj vodi..