#crtice

[mesecevatisina]

29.12.2022

decembar označava vreme pre nego što mleko iskipi iz stare šerpe

[outdatedcakes]

ZDRAVO SRPKINJO STO VOLI OBJECT CRTICE JA SAM BOSANSKI HFJONE LOVER🔥🔥‼️‼️‼️ how do I add a image it’s not working for me

ZDRAVO!!

[zodijak]

Kontrola manije

Da ovaj dunjaluk nema konsekvenci,

da svaka intruzivna misao postane akt

na platnu bih nožem crtice redao

poput antagoniste iz zaboravljenog vesterna

žiletom bih se potpisao na bedra

svakom ko je poželio da me nikad nije upoznao

za svaku laž koja se na mene slaže

suzu bih iz oka svježu tudjeg popio

ugasio bih svjetlo i šaputao tiho

sve one riječi koje najviše bole

klevete bi imale drugačiji cjenovnik

udarao bih po džepu, tu većinu najviše boli

drugovo bih sa vranama,

vodja im postao i na komandu moju bi

hinjama koje iza ledja zulumćare

glave i srca kljucali dok se u bolu ne uguše

Svakog ko mi se oholi,

pa me gleda iz visoka bih štule zašio u pete,

da im nosovi paraju oblake i na taj način

Srećom, dunjaluk ima konsekvence

pa intruzivne misli samo pišem,

racionalno sam naoružan saburom

i svima vam halalim

[zasvepare]

21. februar 2023.

Dve crtice sa margina Voda i vetrova

Bajloni 100 dinara

Povraćanje

Gleda čovek kroz prozor pre- punog tramvaja. Jedva izdrži do stanice, iskoči i počne da povraća. Ispadaju nesvareni komadi starog. Ubrzo se pojavljuje i novo. A možda je bilo obrnuto, čak i da nisu ovako slu- zavi i ulepljeni, teško ih je ih razliko- vao.

9.

Žena mi često nešto priča. I to baš kad gledam fud- bal i pijem pivo. I ne sluti koliko mogu da dobijem na kladionici. Posle utakmice je odvedem u krevet, znam da to uvek pomaže, ali ništa priča li priča mesecima tako. Juče sam shvatio o čemu se radi. Dok smo vodili ljubav, ja sam bio dole i video sam da na plafonu i krovu imaju velike rupe. To me je baš zabrinulo. Ako bude novog bombardovanja, piloti će nas videti dok budemo vodili ljubav.

27. 8.

[disturbed-imagination]

Ruška lutanja (Rose of wandering)

AI simulacija (Runway)

I want to create a film that flows like a river, carrying out images like reflections on a water surface. And add voices that are giving context to the film, while sound and music are underlying the emotion of it. 

Crtice za izgled filma

1. crtica

U djetinjstvu sam znala uzbuđeno pogađati koje od udaljenih zvijezda koje gledam možda više ne postoje. Njihova svjetlost do nas putuje svemirom toliko dugo da dok informacije stignu, mi vidimo pradavnu prošlost. Jednako tako, slike događaja koji su se zbivali na Zemlji, prisutne su u titranju svjetlosti koja sada putuje svemirom. Da se mogu teleportirati na planet udaljen otprilike 460 trilijuna kilometara i uperiti gigantski teleskop-kameru prema Zemlji pod točnim kutem, u toj milisekundi dok svjetlost ne projuri dalje u svemir, možda bih mogla uhvatiti događaje koji su se zbivali prije 48 godina. Kako bi izgledala slika koja tako dugo putuje? Kakvo bi bilo njeno svjetlo i boja, njena oštrina i kvaliteta? Što bih vidjela? Što bih uopće mogla snimiti iz tog neobičnog položaja? Bih li se mogla približiti Zemljinoj svjetlosti toliko da raspoznam lice svoje bake ili možda čak glavicu maslačka? A ako uzmem nasumičnu fotku svemira, možda mogu reći da su u tom vrlo širokom planu dokumentirani svi događaji koji su se u vremenskom rasponu putovanja svjetla od izvora do objektiva desili u snimljenom prostoru.

Je li se negdje na ovoj fotografiji svemira zbio i Brijunski plenum iz 1966.?

2. crtica

Još jedna dječja fascinacija bila je spoznaja da se sva materija sastoji od atoma koji se kreću različitim brzinama. Mama mi je objasnila da niti jedna stvar na svijetu nije statična, a ja sam pomislila da to znači da možemo prolaziti kroz njih i da granice između stvari ne postoje i da mogu svojom voljom utjecati na to da se (moji) atomi uspore i prorijede pa ću, ako bude trebalo, lako proći kroz zid (i ne moram paziti hoću li izgubiti ključ od stana okačen na bockavu srebrnu vrpcu koju sam morala nositi oko vrata). Sada se čini nasumičnim takvo razmišljanje, no bila sam razočarana što ne mogu svojom voljom utjecati na kretanje atoma i mijenjati stanje stvari. Iako nemam pojma o fizici, ipak vjerujem i danas da na mikro razini stvari čuvaju informacije o prošlosti, o dodirima koje smo s njima imali. Da jednom kad posjetimo neko mjesto, naši tragovi zauvijek ostaju dio tog mjesta, da jednom kad jesmo, mi zauvijek jesmo.

Lijevo: mama i baka u zajedničkom dvorištu zgrade u Osijeku 1961. fotku ustupio Ivan K., desno: dvorište 23.01. 2024.

Osječka promenada ljeto 1963. i 25. 01. 2024.

/"Volim vas i nedostajete mi."/

3. crtica

Treća crtica je nešto kasnija fascinacija i odnosi se na način tretiranja svjetla u Rembrandtovom slikarskom pristupu: za razliku od svojih suvremenika koji su bjelinu platna koristili kao svjetlost što prosijava s podloge kroz lazurne nanose, aludirajući na transcendentalnost, Rembrandt je svjetlo tretirao gustim namazima ističući svjetlo kao materijal. Svjetlost na njegovim slikama ostavlja dojam titranja, ona razotkriva materijalnost predmeta, portreti više ne evociraju nedodirljive ikone već ljude od krvi i mesa, prizori čak i ako su sakralni ili mitski, groteskno su realistični s naglašenom dimenzijom propadanja. Ovjekovječen proces raspadanja ima sposobnost uznemiriti promatrača i poremetiti njegov komfor.

Gore: Rembrandtov autoportret vs Vermeerova Djevojka s naušnicom Dole: detalji

Čini mi se kako nešto od te nelagode osjećam dok gledam slike hrane u starim kuharicama. Tretmanom svjetla u slici postiže se njena kvaliteta, kako u slikarstvu, tako i u filmu.

Iz kuharice Dike Marjanović-Radice "Dalmatinska kuhinja"

4. crtica - eksperiment

Da bih svjetlost tretirala kao materijal u (digitalnoj) slici, trebam pronaći način u odnosu na sadržaj pojedine scene. Dojam svjetla kao materijala mogao bi se postići ponovnim projeciranjem odabranih snimki na teksturirane površine, kao i korištenjem različitih leća, zrcala i reflektivnih, polureflektivnih, transparentnih, mat površina, čvrstih, polučvrstih, tekućih ili kombiniranih. Jedna od mogućih metoda je i hvatanje procesa pojavljivanja slike na polaroid snimkama. U Osijeku smo živjeli u prizemlju zgrade i često sam prije spavanja promatrala kako farovi automobila u prolazu osvjetljavaju zidove i strop sobe. Sada zamišljam da se u sličnoj kretnji svjetala pojavljuju i nestaju slike.

U mojoj imaginaciji ovaj film teče poput rijeke - rijeke vremena. Voda je medij koji apsorbira i reflektira svjetlo vizualno stimulativno i privlačno s jedne strane i prijeteće, neobuzdano, mahnito s druge. Odbljesci periodično osvjetljavaju ponešto nejasne prizore koji se raspadnu u tami. Voda je element života (doslovno kao prapočetak života ili plodna voda), element smrti (utapanja) i prolaznosti i u tom smislu ima svoju ulogu u oblikovanju izgleda filma. Ne vide se rezovi, sve je sljepljeno u isto tkivo. Nerazdvojne su slike sjećanja, impresija, imaginarnih prizora.

referenca 1

referenca 2

- Reference za mizanscenu, kostim i druge vizualne elemente razmatraju se posebno, kao i reference za zvuk. Sličan pristup slici koristi se i u igranim i dokumentarnim scenama koje su uklopljene u vizualnu razradu. Za različite scene tražit će se specifičan izgled i pristup koji se definira kroz rad.

------

Reference na scene iz filmova (kriza i fragilnost):

Rosetta: - Ti si Rosetta. Ja sam Rosetta. - Našla si posao. Našla sam posao. - Imaš prijatelja. Imam prijatelja. - Imaš normalan život. Imam normalan život.

Sarah: -...when I'm not broke, I usually have a bottle in my room... in which case I sleep very well, indeed. Eddie: - You talk kind of funny. But I like it. Sarah: - I used to be an actress. Eddie: - Yeah? What do you do now? Sarah: - I'm a college girl, two days a week. Eddie: - You don't look like a college girl. Sarah: - I'm the emancipated type, real emancipated.

Kargar-e Mozeh: - Imali smo razne nevolje. Toliko su mi dozlogrdile da sam odlučio da skončam sve. Jednog jutra, prije zore, stavio sam konopac u svoj auto. Odlučio sam. Ubit ću se. Uputio sam se za Mianeh. To je bilo 1960. Došao sam do voćnjaka dudova. Stao sam tamo. Bacio sam konopac na drvo, ali nije se uhvatio. Probao sam jednom, dvaput, bez uspjeha. Popeo sam se na drvo i čvrsto vezao konopac. Onda sam osjetio nešto mekano pod prstima. Plod duda. Ukusan slatki dud. Pojeo sam jedan, bio je sočan. Zatim drugi, pa treći. Odjednom, primjetio sam da sunce izlazi iznad planine. Kakvo sunce! Kakav prizor!

[ket-astrophe]

Ljubav i ja

Ljubav i ja posvadjale smo se milijun puta

Barem.

Toliko puta se i pomirile.

Ljubav i ja kroz zivot skupa koracamo,

Jedna na drugu se oslanjamo.

Zbog nje ja sam samosvjesnija,

Zbog mene, ona je sigurnija.

Ljubav i ja igrale smo se ko’ djeca,

Pricale nekim jezikom koji samo mi smo znale.

Knjige razne citale

Serije zagrljeno gledale.

Uz crtice pjesme, iz duse, pjevale.

Ljubav je u mene uvijek vjerovala,

Jedini je razlog zasto sam ja danas - ja!

Kroz najteze trenutke, ona me sacuvala.

Malen plamen ljubavi bezuvjetne koji zauvijek tinja.

Koji se ne preispituje,

koji zna kako da iskra baklja postane!

Moja ljubav mirise na frezije i hrabrost,

I zna kada je potrebno da zagrli me snazno.

Ljubav svojim rukama zacijeli rane za koje ne znas da su tu.

Srce nosi na svom dlanu.

Ljubav i ja zivimo zivote svoje.

Svaka u svom gradu.

Ma, ko’ da je bitno gdje zivimo ljubav i ja.

Zagreb, Rijeka, London, New York,

Ljubav ima puno planova.

Sta je daljina,

Kad je sekina ljubav sveprisutna.

[radiogornjigrad]

Umberto Eco: O knjigama i ostalom, ulomci

Umberto Eko je od 1985. do 2015. objavljivao kratke kolumne u italijanskom nedeljniku Espreso. Ta rubrika se zvala “Minervina svaštara” prema pakovanju šibica marke “Minerva” na kojem su se mogle ispisivati misli, crtice i kratke beleške. Kolumne objavljene između 2000. i 2016. objavljene su u knjizi pod naslovom Pape Satàn Aleppe (izdavač Geopoetika, 2016; prevod: Aleksandar Levi, Mirela…

[hriminal]

U pismu je prozvao bivšeg predsjednika Zorana Milanovića, ali i bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović za prorusku politiku, a hrvatsko pravosuđe te državne i lokalne vlasti, pogotovo gradske vlasti Rijeke, za sustavnu korupciju, odbijanje istrage međunarodnog pranja novca u Hrvatskoj, dozvoljavanje sankcioniranim ruskim oligarsima da zadrže svoje luksuzne nekretnine u Hrvatskoj, a u slučaju Ulišera Usmanova i da njegova jahta otplovi iz Hrvatske unatoč zabrani te blokiranje i "iznuđivačke prakse prema američkim investicijama".

Zahvaljujem premijeru Plenkoviću i njegovoj vladi zbog kontinuirane potpore ukrajinskom narodu u njihovoj borbi protiv ruske neizazvane invazije. Dok se Hrvatska pokušava u potpunosti osloboditi ruske ovisnosti i službene korupcije

Plenković je rekao da je Lamborn bio u posjetu Hrvatskoj prije nekoliko mjeseci u sklopu izaslanstva Kongresa

"Tko su ljudi koji su od tog posjeta, pa i u kontekstu ovakvih posjeta, ovo su samo crtice u odnosima SAD-a i Hrvatske, bili u kontaktu s navedenim kongresmenom, pa je onda i netko od njegovih suradnika, pretpostavljam, napisao ovo pismo, meni to nije poznato. Ja sam tražio i veleposlanstvo u SAD-u i ministarstvo vanjskih poslova da ispitaju, da vidimo o čemu se radi", rekao je Plenković, koji se složio s kritikom na račun Milanovića za "proruske stavove" i protivljenje obuci ukrajinskih snaga u Hrvatskoj.

Kongresnik hvali Plenkovića i njegovu navodnu borbu protiv korupcije, a istovremeno kritizira pravosuđe, vlast, i bivšu predsjednicu za korupciju i odnose s Putinom.

Netko mu je zaboravio reći da su Plenković i Kolinda u istoj kriminalnoj organizaciji, te da Plenković i njegova mafija upravlja istim tim institucijama koje kritizira.

[booksbylana]

✨ Kako početi pisati knjiški blog ✨

U nastavku Vam donosim jedan Blog post o pisanju knjiškog bloga. Ako imate ideju, a ne znate kako početi - na pravom ste mjestu. U IG postu navodim samo kratke crtice o pisanju bloga, a na linku možete pronaći opširniji i razrađeniji opis o pisanju knjiškog bloga.

Sretno, javite mi kako Vam ide! 🤞🏻❤️

#blog #blogpost #bookblog #bookblogger #booksbooksbooks

View this post on Instagram

A post shared by Books by Lana 💜 (@books_by_lana)

[ivonadespotovic]

crtice //

2021

[asweetjane]

Crtice iz šetnje #7

Da, šetamo se. Danas smo prvi put posle mesec dana sigurno prošle centrom. Bilo je čudno gledati sve te zatvorene radnje, prazne uličice, uvelo cveće iza prljavih prozora. Bilo je, ipak, lepo. Volim sunce na kapcima, zato i ne nosim naočare. A i zato što ih gubim. Razmišljala sam o vremenu kada će sve ovo proći, o punim kafićima i lepim devojkama u njima. Poželela sam da i ja budem jedna od tih devojaka. Lepa, sređena, negovana. Maštala sam o tome, i u tim mislima znala sam da nisam baš miljama daleko od toga. Osećala sam se lepo, oprala sam kosu, lepo potrefila gde da stavim šnalu, sasvim slučajno. Ispod majice nosila sam lepu crnu potkošulju, ma šta ćeš više za taj seksi filing u kojem se ne vidi ono što te zapravo čini samouverenom. Znate već, kao seksi donji veš ili dobar parfem. Ulični svirač-alkoholičar je prvo držao dugo glavu u rukama, možda nervozan, možda bolestan, možda u krizi. Kasnije sam ga videla na starom mestu, svirao je. Zaobišla sam ga u širokom luku, takvi najverovatnije imaju virus. Takvi? Zašto? Ipak sam to uradila. A mogla sam da ga pogledam i poslušam, svirao je nešto dobro.

Dok smo se vraćale Kosovskom, opet sam, kao i uvek, zastajala kod svakog oluka da čitam poeziju na pravougaonim nalepnicama. Haiku poeziju izvesnog IV. Dugo sam mislila da to znači četiri, tek posle sam pomislila da su to inicijali. A posle sam, kao i uvek, gledala fascinirano u smeće pored “narkomanske kuće”. Trudila sam se da zapamtim šta je tamo, znate već, to je ono što pisci i potencijalni pisci rade. A i stvarno me fascinira ta enormna količina smeća bezobrazno razbacana svuda po Podbari. Ovaj put su se tu našle i neke bokserice. Ko zna kako, to mi deluje kao zanimljiva priča. Ostalo, nažalost, nisam zapamtila. Nema veze, biće tu i sutra, tako raznovrsno, šarenoliko, smrdljivo i ružno, kao što i život sam ume da bude.

Danas nije bio ipak takav dan. Danas sam bila lepa. Pročitala sam Jungovu knjigu, shvatila neke nove stvari o sebi. Napravila sam dobro jelo. Plesala sam uz Bebi Dol pred detetom. Danas je bio dobar dan.

Stvarno, koja je priča iza onih bokserica?

[djevojcica-u-vremenu]

Miris ljeta na tvom ramenu

Dobro se sjećam našeg prvog bliskog susreta. Plesali smo uz pjesmu čijih se riječi više ne sjećam, samo ritma. U tim sam se trenucima divila tvojoj samouvjerenosti, jer nisi okolišao. Pogledao si me ravno u oči, nasmiješio se i uhvatio me za ruku.

Tu je počela čarolija, ona slatka, opojna igra koja mi je u tri minute zarobila srce. Na sam osjet tvog dodira, tvoje ruke oko mog struka, srce je promijenilo režim rada. Koliko sam samo bila prisutna u tim trenucima, upijala sam svaki tvoj prodorni pogled, svaki blagi osmijeh i svaku neposlušnu vlas dječački plave kose. Sve si činio s lakoćom i prirodno.

Vani je padao prvi snijeg, prve sramežljive pahulje u 2012. godini, a u mojoj je duši započelo ljeto. Dok sam ga mirisala na tvom ramenu, nisam niti slutila da će to isto ljeto u meni trajati godinama, Nisam niti sanjala da su te tri minute ritmične pjesme nagovještaj svjetla koje će me držati daleko od tame.

[kristijanhranisavljevic]

Ако...

Ако подржаваш идеје социјалне правде истовремено добијеш и одобравање комуниста и презир конзервативаца који те одмах етикетирају као прљаву комуњару. Ако покушаш да објасниш да би те идеје требало да буду општељудска тежња и да не смеју да имају везе са овом или оном политичком опцијом онда те комунисти прогласе за млакоњу а конзервативци ставе до знања да не можеш да их завараш мењшевичком мимикријом.

Ако се декларишеш као хришћанин по неком апсолутно неразумљивом алгоритму добијеш симпатије десничара и националиста а левичари и либерали те прогласе за клерофашистичку свињу. Ако покушаш да објасниш да је хришћанство наднационална идеја заснована на љубави према ближњима, те да ближњи нису само прве комшије, онда те десничари и националисти прогласе за пизду и издајника, а либерали ставе до знања да неће да падну на ту ушећерену реторику, те да ће са таквима већ да се обрачунају како доликује чим им се пружи прилика.

Ако промовишеш проактивни живот онда те симпатишу разноразни неолиберално оријентисани јапији и самозвани менаџери, а безбројне друге групације које је тешко дефинисати те гледају као говно империјалистичко. Ако покушаш да објасниш да проактивност подразумева и страствено бављење нематеријалним и надматеријалним активностима онда неолиберали траже да мрднеш лењу гузицу и престанеш са тим хипи трабуњањима, а ови други ти ставе до знања да си књижио једно позитивно бројање, али да ти то ништа не вреди док се сасвим не одрекнеш аутомобила и не пређеш на бицикл. И не, није на месту што питаш: "А шта ако дете треба да одведем до лекара по киши?"

Ако покажеш било какав знак слабости, умора, лошег расположења или разочарења онда песимисти капирају да си коначно схватио њихову позицију, а оптимисти ти натрљају нос и кажу ти да никад више ниси добродошао у храму вечитог осмеха, те да им изађеш из ауре са тим лошим вајбом. Ако ставиш до знања да човек има право на широк дијапазон расположења и приступа проблему, да већ сутра ново искуство може да донесе нови приступ јер сваки дан носи нову ситуацију и да у складу с тим човек не треба да има забетонирана очекивања, него да просто треба да живи, да прихвата реалне околности, и да се не стиди својих емоција које произилазе из тога, онда ти песимисти кажу да си ти само још једно разочарење у низу, али да ништа боље и нису очекивали, а оптимисти с неверицом врте главом и кажу да са тако половичним приступом нигде не може да се стигне.

Ако искажеш свој став по било ком питању опште је место да ће да ти се стави до знања да је или далеко умнија личност или напросто прихватљиво велики број људи већ то питање размотрио и о истом се изјаснио, те да је сасвим неупутно да сада ти трошиш и своје и туђе време... Осим ако немаш много готиван цитат којим подупиреш свој став, јер нема ничег битнијег и аутентичнијег на овом свету од цитирања људи које никад нисмо срели и који су ситуацију посматрали из другог времена и другог угла.

Ако пожелиш да избегнеш побројане замке макар на пар дана онда си социопата и намћор. Па ниси се сам родио, иди мало причај са људима!

[gorkipelin]

Timon and Pumbaa really were the first Dads™ am i right?????

[mentalnahigijena]

Crtice - VIII

Već nakon pada Miloševića 2000, u okolnostima oslabljena položaja novih beogradskih vlastodržaca, Đukanović iznosi nacrt izlaska Crne Gore iz državnog saveza i put ka nezavisnosti. Išlo se postupno, prvo promjenom imena zajedničke države u Srbija i Crna Gora 2003. da bi se sve završilo već 2006. uspjehom referenduma o nezavisnosti, kada je Crna Gora, posljednja od svih jugoslavenskih republika, dobila samostalnu državu. Đukanović gradi svoju politiku nezavisnosti na konceptu multietničke i građanske države sa osloncem na manjinske Bošnjake, Albance i Hrvate, čijim je glasovima osigurao i pobjedu na referendumu. Ustupak nacionalnim manjinama jest i nedavno osnivanje opštine Tuzi u malesijskom kraju naseljenu albanskom većinom. Dakle, Đukanovićeva Crna Gora nije određena kao nacionalna država crnogorskog naroda. Nije sigurno da nacionalni Crnogorci imaju stvarnu većinu, premda ih službeno ima 45 % naspram gotovo 29 posto Srba. Kudikamo je relevantnije gledati broj govornika srpskog jezika od čak 43 %, koji se gotovo savršeno podudara s neprijateljima nezavisnosti, kojih je na referendumu bilo 45 %. Svi koraci ka osamostaljenju praćeni su jakim otporom crnogorskih Srba, koji su se iskazali i u kasnijim događanjima, prilikom priznanja Kosova 2008. te uoči ulaska zemlje u NATO-savez, 2016. Đukanović je pobijedio u svim dosadašnjim sudarima neuvjerljivu prosrpsku opoziciju bez jakih ličnosti, tako da mu je jedini preostali ozbiljan protivnik SPC, kao posljednji bastion srpskih interesa u Crnoj Gori. I ovdje kao da se obistinjavaju Pilarove ocjene da je SPC glavni nositelj srpske ekspanzionističke politike. Moguće je naime povući paralele s njezinim djelovanjem u istoriskoj Monarhiji i sadašnjoj Crnoj Gori s obzirom da se radi o djelovanju jedne državne crkve na teritoriju druge države. Đukanović i Amfilohije zajednički su dospjeli na svjetla pozornice na valu „antibirokratske revolucije“ i djelovali u duhu one politike da je Crna Gora „srpska Sparta“. Dok se Đukanović okrenuo u evoluciji ideji nezavisnosti, dotle se Amfilohije pretvorio u glavnu branu takvim nastojanjima. Inače, Amfilohije se stavio na čelo obnove pravoslavlja u Crnoj Gori u posljednjih trideset godina, zato što je poluvjekovna komunistička vladavina doslovno ugušila religiozni život, što mu je osiguralo veliki autoritet. Novi crnogorski zakon želi utvrditi vlasništvo SPC nad njezinom imovinom. Sporno je što je prema Ustavu Kraljevine Crne Gore iz 1905. i drugim pravnim aktima stare crnogorske države crkvena imovina pripadala državi. Prema logici tog zakona, SPC bi vlasništvo nad imovinom nastalom prije 1918. trebala prepustiti u vlasništvo Crnogorske države. U igri nije samo imovina nego i pitanje vrijednoga kulturno-povijesnog nasljeđa zanimljiva državi kako bi se osnažio Crnogorski nacionalni identitet. SPC je odgovorila na donošenje zakona organizacijom javnih litija. Namjerno se uzelo to sredstvo otpora s reminiscencijom na 1937, kada je u beogradskoj Narodnoj skupštini izglasan za SPC sporan konkordat sa Svetom Stolicom. Nakon toga je SPC izopštila pravoslavne zastupnike koji su ga izglasali. Pod pritiskom SPC-a s ulice, organizacijom beogradske Krvave litije, ondašnji premijer vlade Milan Stojadinović morao je zaustaviti primjenu konkordatskog zakona jer je Kraljevini Jugoslaviji prijetilo strmoglaviti se u građanski rat. Slična se stvar dogodila i sada u Crnoj Gori, kada su izopšteni zastupnici koji su glasali za zakon kao i te 1937. Amfilohije i snage SPC-a u Crnoj Gori kao da se nadaju da će se istorija ponoviti, i da će se zakon morati povući pod pritiskom litijskog pokreta u Crnoj Gori. Mogući pad Đukanovićeve vlasti poništio bi sva postignuća od trenutka nezavisnosti i vratio zemlju pod okrilje Beograda. Zato je Zakon o slobodi vjerskih zajednica pokušaj da se konačno zaokruži Crnogorska Nezavisnost. U protivnom slijedi nova srpska revolucija u Crnoj Gori prema uzoru na onu iz 1918. Pitanje svih pitanja glasi: je li nezavisna Crna Gora kratkotrajna epizoda jednoga naraštaja, zapravo jedan politički smjer usko vezan uz osobu Mila Đukanovića nemoćan da odoli snažnom teretu srpskog nasljeđa ili je ipak riječ o dugotrajnijem pothvatu koji Crnu Goru može definitivno izvesti izvan tog kruga? Odgovor se ipak ne krije toliko u poznavanju prošlosti, koliko u veoma nepredvidljivoj i neizvjesnoj budućnosti. Nemirni duhovi Crne Gore - napisao STIPE KLJAIĆ