#građanski rat

[preporodbn]

Bošnjaci u Španskom građanskom ratu

S vremenom su raznim putevima dolazili i drugi dobrovoljci iz mnogih evropskih zemalja, a Vlada Republike dala je 22. oktobra saglasnost da se od dobrovoljačkih jedinica formiraju internacionalne brigade. Na jugu Španije, u Albaceteu, formiran je štab koji je primao dobrovoljce i organizirao ih u borbene jedinice. U formiranju jedinica davana je pažnja nacionalnoj pripadnosti dobrovoljaca,…

[balkanskapravila1371]

Isplaniran građanski rat: Otcepiti Nedeljice, krenuti na Beograd, zauzeti Skupštinu, Vučiću skinuti glavu - B92

https://www.b92.net/info/politika/51683/isplaniran-gradanski-rat-otcepiti-nedeljice-krenuti-na-beograd-zauzeti-skupstinu-vucicu-skinuti-glavu/vest

[lookerweekly]

Samo par dana nakon premijere u Americi, 17. aprila premijerno će u IMAX sali bioskopa Cineplexx Galerija u 20 časova, biti prikazan dugoočekivani blokbaster “Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj”, koji je do sada najskuplji akcioni film reditelja Aleksa Garlanda, u produkciji studija A24. Film će od 18. aprila biti na redovnom bioskopskom repertoaru u distribuciji BLITZ filma.

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/film/dugoocekivani-blokbaster-gradanski-rat-svakom-carstvu-dode-kraj/

[zoranphoto]

Ruski avion napao kolonu Wagnerovaca: 'Građanski rat je službeno počeo'

NA CESTI ZA MOSKVU Šef plaćeničke skupine Wagner Jevgenij Prigožin poručio je u subotu da su njegovi borci prešli granicu iz Ukrajine u Rusiju i da će 'ići do kraja' protiv ruskog vojnog vrha. Također je, u novoj audio poruci na Telegramu, objavio da su njegove snage oborile ruski vojni helikopter     Ruska obavještajna služba FSB započela je kazneni postupak protiv Prigožina zbog poziva na oružanu pobunu nakon što je naveo, bez pružanja dokaza, da je vojni vrh ubio veliki broj njegovih boraca u zračnom napadu.     Najvažnije informacije: - Čelnik plaćeničke skupine Wagner Jevgenij Prigožin tvrdi da je ruska vojska raketirala i ubila mnogo pripadnika skupine, kao i da su vagnerovci srušili jedan ruski vojni helikopter koji je pucao po civilima - Rusko ministarstvo obrane demantira napad na skupinu Wagner - Prigožin tvrdi da vagnerovci kontroliraju vitalne institucije grada Rostova na jugu Rusije - U Moskvi su uvedene protuterorističke mjere - Sigurnosna služba FSB pokrenula je kazneni postupak protiv Prigožina i zatražila njegovo uhićenje - U svom je obraćanju naciji ruski predsjednik Vladimir Putin poručio da će se Rusija braniti, a Prigožinov potez je nazvao izdajom i 'nožem u leđa' 11:12 Na službenom kanalu skupine Wagner na aplikaciji Telegram objavljeno je: 'Jedan od Wagnerovih konvoja je napadnut u Voronješkoj oblasti. Avijacija također djeluje. Građanski rat je službeno počeo'. Wagner PMC Telegram channel: "One of the Wagner PMC convoys was attacked in the Voronezh region. The aviation is also working. The civil war has officially begun." pic.twitter.com/4MLTX8JrvP — Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) June 24, 2023 10:33 Glavni ruski grad Moskva, ali i neki drugi dijelovi Rusije, uveli su protuterorističke mjere nakon što je skupina Wagner zauzela vojne objekte u Rostovu. 10:30 Vladine snage su napravile raciju u sjedištu skupine Wagner u Sankt Peterburgu u subotu ujutro, nakon što je čelnik skupine Jevgenij Prigožin objavio da su njegove snage zauzele vojne objekte u gradu Rostovu na jugu Rusije. 10:16 Obavještajni podaci Ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva također govore o tome da se neke jedinice skupine Wagner 'kreću na sjever kroz oblast Voronjež, gotovo sigurno s ciljem da dođu do Moskve', prenosi BBC. 9:43 Objavljena je fotografija koja navodno prikazuje grupu ruskih vojnika koji su se predali pripadnicima skupine Wagner u Voronješkoj oblasti. BREAKING: A group of Russian soldiers has capitulated to the Wagner Group near the Bugaevka border crossing in the Voronezh region. pic.twitter.com/LLXelgTOCG — Visegrád 24 (@visegrad24) June 24, 2023 9:14 'Mi se borimo protiv anarhije i kapitulacije. Ova unutarnja pobuna smrtni je udarac za nas', rekao je u svom govoru Vladimir Putin, dodajući da će protumjere biti jake. U Moskvi i drugim regijama poduzete su sigurnosne mjere, situacija oko Rostova ostaje 'vrlo komplicirana'.     'Činim sve da odbijem ovaj napad', rekao je Putin, opisujući ga kao ubod nožem u leđa. 'Oni koji su se pobunili izdali su Rusiju i pozivam sve koji su u to uključeni da prestanu s bilo kakvim sudjelovanjem u oružanim sukobima', poručio je ruski predsjednik. 9:08 'Ovo je zločinačka avanturistička kampanja. Jednaka je oružanoj pobuni. Rusija će se braniti', rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin u obraćanju naciji govoreći o potezima Jevgenija Prigožina. 'Borimo se za život i sigurnost naših građana i naš teritorijalni integritet. To je pokušaj podmetanja iznutra. To je izdaja', rekao je Putin. 9:00 Na društvenim mrežama se pojavio video za kojeg se tvrdi da prikazuje treći ruski vojni helikopter koji su srušili pripadnici skupine Wagner. BREAKING: The Wagner Group has shot down a 3rd Russian helicopter pic.twitter.com/7QH7FNgZYf — Visegrád 24 (@visegrad24) June 24, 2023 ​​​​​​​8:54 Voronjež se nalazi otprilike na pola puta između Rostova, koji su pripadnici skupine Wagner praktički zauzeli, i glavnog ruskog grada Moskve. I drugi izvori na društvenim mrežama tvrde da su vagnerovci zauzeli vojne objekte u Voronježu, kao i da veća kolona vozila napreduje prema Moskvi. A large military column is in the Voronezh region and heading toward Moscow. At least 72 vehicles spotted pic.twitter.com/B5TiheeDLd — Visegrád 24 (@visegrad24) June 24, 2023 8:47 Savjetnik ukrajinskog ministra unutarnjih poslova Anton Geraščenko na twitteru je prenio poruku s Wagnerova kanala na Telegramu: 'Vojni objekti u Voronježu preuzeti su pod kontrolu Wagner PMC-a. Vojska prelazi na stranu naroda.' BREAKING: A Wagner Group military convoy has left the city of Rostov and is heading towards the city of Voronezh. Voronezh is 6 hours from Moscow by car. pic.twitter.com/4pw4LHlLEN — Visegrád 24 (@visegrad24) June 24, 2023 8:45 Na društvenim mrežama pojavio se video u kojem navodno pripadnici skupine Wagner napadaju sjedište ruskog Ministarstva obrane u Rostovu. Civilians live-streaming the Wagner Group’s assault on the headquarters of the Russian Defense Ministry in Rostov. Historic footage! pic.twitter.com/t3SvKT9eO9 — Visegrád 24 (@visegrad24) June 24, 2023 8:34 Ruska državna novinska agencija RIA prenosi kako je rusko ministarstvo obrane reklo pripadnicima skupine Wagner da ih je njihov vođa Jevgenij Prigožin 'prevario i uvukao u kriminalnu avanturu', prenosi Sky News. Pozivajući ih da napuste zapovjednika paravojnih postrojbi, ministarstvo je reklo da bi se borci Wagnera trebali obratiti njegovim predstavnicima i predstavnicima službi za provođenje zakona, te obećalo jamčiti njihovu sigurnost. 8:32 Pojavile su se fotografije vozila skupine Wagner u ruskom gradu Rostovu. 8:10 Ruski predsjednik Vladimir Putin trebao bi se uskoro obratiti javnosti, objavila je novinska agencija TASS 8:02 Gradonačelnik Sergej Sobjanin uveo je "protuterorističke mjere" u glavnom gradu Moskvi, suočen s eskalirajućim sukobom između ruske vojske i plaćenika Wagnera.Sobjanin je u subotu ujutro na svom Telegram kanalu napisao da su na ulicama već uvedene pojačane kontrole prometa. Moguća su i ograničenja masovnih događanja, dodao je. "Kao rezultat pristiglih informacija, u Moskvi se provode protuterorističke mjere za jačanje sigurnosti", napisao je Sobjanin. Zamolio je više od 13 milijuna stanovnika metropole za razumijevanje. >>>Više informacija b8:00 /bRusija je u noći s petka na subotu ispalila novu salvu projektila na ukrajinske gradove, objavile su ukrajinske vlasti. Gradonačelnik Dnjipra Boris Filatov objavio je na Telegramu da je "nekoliko kuća potpuno uništeno". "Nastao je ogroman krater nakon eksplozije. Ima žrtava", rekao je Filatov. a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/rusi-ponovno-raketama-napali-ukrajinu-zelenski-nezadovoljan-odrzavanjem-sklonista-foto-20230624" target="_self" rel="noopener">Više informacija Nepotvrđeni video objavljen na kanalu „Razgruzka Wagner” (Wagnerov borbeni prsluk”) prikazuje šumu, u kojoj se vide mali požari i uništeno drveće. Video je sadržavao natpis: "Raketni napad je izvršen na kampove PMC Wagnera. Brojne žrtve. Prema očevicima, napad je izveden odostraga, to jest, Read the full article

[knjigeobradovic]

GRAĐANSKI RAT U HRVATSKOJ 1991-1995 zbornik radova 3

[ahmatsila95]

Put Čečena (Revolucija)

Čečenija je devedesetih godina osetila sve strahote rata. Prvo kroz sukob separatista sa federalnim snagama, a potom i kroz građanski rat. Ipak, na veliko iznenađenje ostatka sveta, Čečeni su se relativno brzo oporavili od demografske, ekonomske i privredne katastrofe koju rat sa sobom nosi.

Nakon tri godine postojanja „Čečenske Republike Ičkerije“, prvobitne akumulacije kapitala nakon prvog talasa privatizacije u Ruskoj Federaciji, a potom i serije geopolitičkih uspeha, Moskva se odlučila na odlučnu akciju u Gruziji.

Pod serijom geopolitičkih uspeha na ovom mestu pre svega možemo smatrati uspostavljanje kontrole nad delovima Gruzije: AR Abhazijom 1992. i 1993. godine u potpunosti, izuzev južnog Gali distrikta, najvećim delom Južne Osetije, uz instaliranje poslušne vlasti Aslana Abašidzea u primorskoj AR Adžariji na jugu države. U sve tri oblasti Moskva je devedesetih godina posedovala ozbiljne vojne kontigente.

Svakako, mora se napomenuti da je Gruzija u ovom periodu bila razorena dvostrukim građanskim ratom, kako sa separatistima, tako i među Gruzinima, ali i da je bila devastirana ekonomskom krizom. Gruzini su u Južnoj Osetiji doživeli etničko čišćenje velikih razmera, baš kao i Osetini iz delova Južne Osetije koji su bili pod kontrolom Gruzina, ali i drugih delova ove južnokavkaske države.

Gruzini u Abhaziji su pored etničkog čišćenja bili i žrtve genocida, koji je izveden od strane abhaskih separatističkih snaga, uz podršku „Konfederacije planinskih naroda Kavkaza“, terorističko-džihadističke organizacije na čijem de-fakto čelu je bio potonji lider džihadističkog pokreta u Čečenskog Republici Ičkeriji, koji u prvi plan izbija nakon smrti prvog čečenskog lidera nakon samoproglašenja samostalnosti 1991. godine Džohara Dudajeva.

Ime ovog teroriste je Šamil Basajev. Tako se Basajev istovremeno tokom ’92. i ’93. godine nalazio na strani koja je uživala političku, vojnu, materijalnu i finansijsku podršku Moskve u Abhaziji, ali i na strani zakletih protivnika bilo kakve ruske vlasti nad susednom Čečenijom. Basajev je za svoje „zasluge“ tokom sprovođenja masovnih i svirepih zločina nad gruzijskim civilima Abhazije, prvobitno čak bio i odlikovan ordenom „Narodnog heroja“ od strane separatističke vlade u Suhumiju.

Pored paralizovanja Gruzije i ostvarivanja direktnog uticaja na spoljnopolitički kurs ove države preko poslednjeg ministra spoljnih poslova SSSR i drugog predsednika Gruzije Eduarda Ševarnadzea, Moskva je tokom rata u Azerbejdžanu pokazala da se nijedan sukob na južnom Kavkazu ne može razrešiti bez njene odluke, zadržavajući značajan kontigent vojnih snaga u Jermeniji, uz snažan uticaj na zvanični Baku.

Slična je situacija i u centralnoj Aziji gde su tokom građanskog rata u Tadžikistanu (1992. – 1997. godina) sve zainteresovane strane uvidele da se bez pristanka Kremlja ne mogu donositi važna rešenja. Moskva je nakon 1994. obnovila i svoj uticaj u Kaspijskom basenu i uspela da zadrži u svojoj političkoj orbiti i energentima bogati Kazahstan.

Te, 1994. godine se u rusku sferu interesa se nakon izbornog poraza prorumunskih unionista vratila i Republika Moldavija, baš kao i Ukrajina posle trijumfa umerenog Kučme nad suverenistom Kravčukom, odnosno Belorusija nakon ubedljive pobede Lukašenka nad Šuškevičem i Kebičem.

Bilo je logično da nakon uspostavljanja političke kontrole nad većim delom bivšeg SSSR, Moskva odluči da uspostavi i punu kontrolu nad sopstvenom teritorijom. Prvi čečenski rat je započeo kao „Akcija uspostavljanja ustavnog poretka“ oružanih snaga RF. Moskva je u tom momentu protiv sebe imala ujedinjena čečenska plemena, izuzev krajnjeg severa republike, gde su vladali naslednici u Groznom još krajem 1991. godine poraženog „Komiteta nacionalnog spasa“ odnosno „Privremenog saveta“.

Reč je bila o „antidudajevskoj opoziciji“ na čijem čelu je stajao Umar Avturhanov, kasnije general-major ruske Poreske policije. Avturhanov je uživao snažnu podršku u Nadterečnom rejonu Čečenske Republike. Kao što Avturhanov nije uspeo da ostvari sopstvenu ambiciju i postane lider cele Čečenije, pošto je njegov uticaj u Groznom marginalizovan još 1992. godine, on je ostao lider svog rejona kojim Dudajev nikada nije do kraja i u potpunosti ovladao.

Avturhanov je pripadnik klana Pjašhoj, jedinstvenog po tome što ne ulazi u sastav nijednog čečenskog plemena, kao i po tome što ima sopstvenu svetu goru „Pjašhoj-Lam“. Avturhanov ipak nije dominirao celim klanom, pošto se najveći broj pripadnika ovog klana nalazio u jednom od zapadnih rejona Čečenije i u Prvom čečenskom ratu se borio na strani separatista. Avturhanov i njegova porodica, baš kao i najveći deo Nadterečnog rejona su bili pod snažnim uticajem zasebnog sufističkog učenja i kao takvi posebni u odnosu na najveći broj sunarodnika.

Sukobi opozicionih snaga koje je shodno opozicionom sporazumu Avtruhanov-Gantamirov-Hasbulatov od 29. avgusta 1994. godine predvodio Bislan Gantamirov i oružanih formacija ČRI su započeli sredinom 1993. godine i eskalirali 1994. kada su prvo „dudajevci“ bezuspešno pokušali da preuzmu kontrolu nad Nadterečnim rejonom, a potom i „avturhanovci“ i „gantamirovci“ da uđu dublje u teritoriju ČRI i preuzmu Grozni.

Pristalice „Privremenog saveta“ odnosno antidudajevski blok, u velikoj meri potpomognut ruskim snagama ne samo u oružju i opremi već i ljudstvu, započeo je operaciju „Juriš“, koja je za cilj imala zauzimanje Groznog. Grad je napadnut iz tri (prema nekim podacima i sva četiri) pravca. Pre samog naleta bio je meta žestoke artiljerijske pripreme, udara iz vazduha i neselektivnog granatiranja. Broj civilnih žrtava je bio veliki.

Izuzev otpora u zapadnom predgrađu, opozicione snage i ruski vojnici nisu naišli ni na kakav otpor. Bez većih problema su se probili do samog centra grada, zauzeli sedište televizije, a potom i prišli sedištu predsedničke administracije. Kada su prva tri tenka prišla predsedničkoj administraciji i jedinica ruskih specijalaca iz Podmoskovlja otvorila vatru na Dudajevljevu rezidenciju, došlo je do silovitog udara snaga ČRI. Akteri ove bitke koji su uspeli da prežive i vrate se iz Čečenije, kao i vojni komentatori lista „Vojnik sreće“ su opisivali tu situaciju detaljno i u više navrata narednih godina. Slikovit prikaz jednog od učesnika borbi sa ruske strane.

„Prvi specijalci su prišli Rezidenciji. Sve je bilo neobično tiho. Na ulici nije bilo nikog. Mi smo parkirali tri tenka, iza nas je nailazila malobrojna pešadija i nekoliko vojnih novinara. U jednom momentu čuo se neartikulisan povik. Nesnosna buka. Sastavili su se nebo i zemlja. Rafali na sve strane, štektanje automata, prasak bombi, geleri, pojedinačni pucnji. Jauci i uzvici bola. Ležao sam uz bok tenka, nisam ni osetio kada me je zakačio geler i pogodio metak. Ništa nisam čuo, buka je bila nesnosna. Sve dok me jedan od saboraca nije povukao za ruku i prenuo, nisam podizao glavu. Tek kada smo krenuli u rastrzano povlačenje uvideo sam razmere katastrofe. Na desetine naših saboraca je ležalo mrtvo unaokolo. Izvlačili smo što smo više mogli ranjenika, neki od njih su nažalost ostali da leže u nemoći. Jedan je sebi presudio pre nego što je pao u ruke „dudajevcima“. Iskustva ranijih zarobljenih su govorila da je smrt zlatna u odnosu na ono što vam oni mogu prirediti“.

Na delu je bila klasična akcija prepada. Dudajevci su svesno pustili opozicionare duboko u grad. Kompletan sistem odbrane je funkcionisao savršeno sinhronizovano. Od otpora na ulazu u grad koji je služio samo kako bi predupredio eventualnu sumnju napadača, preko svesnog puštanja glasina kako je Rezidencija pala pod kontrolu gradske „Pete kolone“, pa sve do uzdržavanja od ispaljivanja ijednog metka, dok signal za paljbu nije dat.

Zasedu u centru grada su pripremili i izveli džihadisti Šamila Basajeva, koji su direktno učestvovali u ratu u Abhaziji i sudelovali u proterivanju lokalnog nečečenskog stanovništva, kao i opozicionih snaga. Basajev je rukovodio akcijom lično, a operaciju je osmislio zajedno sa Dudajevim.

U zarobljeništvu se tako našlo blizu 30 pripadnika ruske armije, više desetina čečenskih opozicionara, život je izgubilo preko 500 ruskih vojnika i opozicionara (od 1.200 koliko ih je učestvovalo u napadu na grad), dok je od 40 tenkova koliko je ušlo u grad, Grozni napustilo svega 18. Ostali su uništeni ili zarobljeni.

Još jedna, kasnije veoma važna ličnost, koja je uzela učešće u ovoj bitki na strani ČRI jeste Ramzan Kadirov. Danas predsednik Čečenske Republike, odnosno apsolutni gospodar ovog subjekta Ruske Federacije, tada je kao mladić sticao svoja prva borbena iskustva i baš kao i njegov otac Ahmad Kadirov, muftija čečenski, bio na strani Džohara Dudajeva u prvoj polovini devedesetih godina prošlog veka.

I otac i sin Kadirov, docnije prvi i drugi predsednik Čečenske Republike pod kontrolom Ruske Federacije, u to vreme su blisko sarađivali sa Šamilom Basajevim u ispunjavanju ratnih zadataka. Klan kojim je dominirala njihova porodica bio je izuzetno važan kako zbog visokog religijskog obrazovanja i uticaja, tako i zbog veoma izraženih ratničkih sklonosti.

U predvečerje Prvog čečenskog rata, vladalo je jedinstvo gotovo svih čečenskih klanova, izuzev već opisanih opozicionih snaga sa severo-zapada Čečenije. Kasniji lideri međusobno suprotstavljenih frakcija Mashadov, Basajev, Kadirov, Umarov, Zakajev bili su pod više ili manje izraženom kontrolom Dudajeva i njihove duboke ideološke, interesne i političke razlike nisu dolazile do punog izražaja.

Odmah do Basajeva na ovoj konferenciji za medije 1995. godine sedi Ahmed Kadirov. Ova serija pretnji izrečena je u vreme najžešćih okršaja snaga ČRI i Vojske RF. Tadašnji saveznici, koji sede rame uz rame, ubrzo će postati ljuti protivnici.

Prvo koncepcijskog tipa, a onda i na ličnom nivou. I upravo će Basajev biti odgovoran za teroristički akt 2004. godine 9. maja, na paradi priređenoj u čast Dana pobede, na fudbalskom stadionu FK Dinamo u Groznom. U tom napadu, život je izgubio upravo muftija Kadirov, koji je bio i glavna meta napada.

Basajev je deklarisani terorista. Nakon sloma ČRI, on se povukao prvo u čečenske, a onda u dagestanske i inguške šume. Zajedno sa džihadističkim saborcima organizovao je seriju terorističkih napada kako na snage novouspostavljene Čečenske Republike, tako i na ruske vojnike u Čečeniji, ali i na ruske civile.

Odgovoran je za napad na stambene blokove u predgrađu Moskve 1999. godine, za masakr dece u gradu Beslanu u Severnoj Osetiji, na prvi dan škole 2004. godine, kada je život izgubilo 334 civila. Basajev i njegovi teroristi su odgovorni i za napad na pozorište „Dubrovka“ u Moskvi, 2002. godine, kada je život izgubilo 130 civila,kao i brojne druge akte zločina.

Basajev je Čečeniju zamišljao kao deo Kavkaske Islamske Konfederacije, države koja će počivati na šerijatskom pravu, u kojoj neće biti mesta za „neinkorporirane manjine“, državu koja će biti temelj evropskog dela, budućeg svetskog kalifata.

Ni Ahmed ni Ramzan Kadirov, iako verujući muslimani, nikada se nisu slagali sa ovakvom politikom. Uprkos tome što nisu a-priori sekularisti i protivnici šerijatskog prava, ne isključuju ni nacionalnu komponentu čečenskog bića, ali takođe ne žele da stvore društvo koje će u potpunosti isključiti sve civilizacijske tekovine koje su duboko ugrađene u čečensko biće i koje ovaj narod čine delom „ruskog sveta“ i u širem smislu – Evrope.

Basajeva je rat zatekao u Moskvi, gde je radio kao prodavac video-igara. Odmah po izbijanju čečenske revolucije, našao se među prvim pristalicama izdvajanja Čečenije i vrlo brzo se nametnuo kao lider militanata. Vojno znanje koje je stekao u SSSR unapređivao je u direktnim okršajima, a neznanje nadomešćivao okrutnošću i surovošću, prvo nad Gruzinima u Abhaziji i Jermenima u Azerbejdžanu, a potom i nad Rusima u Čečeniji. Basajev je bio pristalica politike „neuzimanja talaca“. U ČRI je dosegao titulu „generala“, a posthumno i „generalisimusa“.

Ubijen je juna 2006. godine u specijalnoj akciji FSB u Ingušetiji, iako postoje informacije kako je poginuo greškom, prilikom sastavljanja eksploziva u pripremi novog terorističkog nedela. [5] Poslednjih godina života na bio je optužen i za kovanje zavere koja je za cilj imala lišavanje života pojedinih lidera iz zapadne Evrope, poput Tonija Blera. Basajev je jedan od glavnih krivaca za unutarčečenski sukob do kog je došlo nakon pogibije Dudajeva u širokom obimu. Njegovi anticivilizacijski svetonazori, nepatvorena mržnja prema svemu i svakome ko se ne uklapa u njegov profil „istinskog muslimana“, sklonost ka konfliktima i naglost, odredili su dalji razvoj ČRI, njenu izolaciju, interne sukobe i naposletku raspad pod udarom federalnih snaga.

Nakon novembarske katastrofe Jeljcin je odlučio da potpiše ukaz 9. decembra 1994. godine, kojim je doneta odluka o otvorenom stavljanju u borbeno dejstvo Vojske Ruske Federacije na prostoru Čečenije. Samo dva dana kasnije, ruski vojnici su ušli na teritoriju koja se nalazila pod kontrolom „dudajevaca“. Borbe su bile oštre i svakodnevne, a žrtava sve više na obe strane.

Razaranja koja je Grozni doživeo u novembru su bila neuporediva sa devastirajućim bombardovanjem i sa zemlje i sa neba tokom decembarskog okršaja. U drugoj polovini meseca, ruske snage napokon stižu do Groznog. Uporedo sa ratnim okršajima vodili su se i pregovori Moskve i predstavnika ČRI, ali bezuspešno. Tadašnji ministar odbrane RF Pavel Gračjov najavljivao je brzi slom ČRI ističući kako su samo dva desantska puka ruske vojske dovoljna da zauzmu Grozni. Naravno, istina je ipak bila drugačija. U tom momentu još uvek u velikoj meri ujedinjeni, Čečeni pokazuju zavidan nivo vojne organizovanosti.

Nakon pobede u bitki za Hankalu i zauzimanja aerodroma i strateški važnog prostora nadomak Groznog, započet je silovit udar na Grozni federalnih snaga iz tri pravca. Nakon oštre i neselektivne artiljerijske pripreme koja je izazvala veliki broj izbeglica i civilnih žrtava, u grad je ušlo preko 250 oklopnih vozila i tenkova ruske vojske 31. 12. 1994. godine.

Ponovila se istorija. Ruske snage su se relativno lako probile do centra grada, zauzele sedište administracije predsednika, parlamenta, železničku stanicu. I dospeli u okruženje. Nakon četiri dana ogorčenih borbi, bataljon Majkopske brigade je izgubio blizu 160 vojnika, njih preko 100 je zarobljeno, a život je izgubio i komandant Savin. Sličnu sudbinu su doživeli i vojnici Petrakuvskog motorizovanog puka. Nakon samo jednog dana borbi, u stroju je ostalo svega 30% vojnika u odnosu na broj onih koji su ušli u grad poslednjeg dana prethodne godine.

Ruske snage ipak nisu odustajale. Uz podršku avijacije i artiljerije, uspeli su da zauzmu gradski aerodrom, sedište predsedničke administracije i još neke privredno važne objekte u centru grada. No, nakon 20 dana ogorčenih uličnih borbi ruski vojnici su vladali samo jednom trećinom grada. Stoga, početkom februara pristiže pojačanje ruskoj vojsci. U tom momentu, u Groznom se borilo preko 70.000 pripadnika federalnih snaga.

Tokom februara, nove snage su pokušale i nakon velike borbe i ozbiljnih gubitaka uspele da preseku magistralni put Baku – Rostov i na taj način okruže grad sa sve četiri strane. Kada je 06. marta Šamil Basajev sa svojim „Abhaskim bataljonom“, sačinjenim od Čečena koji su se borili protiv Gruzina 1992. i 1993. godine u Abhaziji, napustio grad – on je u potpunosti prešao pod kontrolu ruske vojske. Moskva je ubrzo formirala sebi lojalnu administraciju na čije čelo je stao Avturhanov..

Ipak, ratna pobeda je bila daleko. Potpuno devastirani, razoreni Grozni nije bio podesan ne samo za život čečenskih civila, već ni za snabdevanje ruskih vojnika. Snage ČRI su se povukle u teško dostupne planine i započele sa gerilskim tipom ratovanja. Ruske vojne žrtve su bile velike i rasle su iz dana u dan. Kontinuirani sukobi dovodili su i do porasta međusobne netrpeljivosti oružanih snaga na svim nivoima.

Kulminacija je usledila u proleće 1995. godine kada je pri operaciji „čišćenja sela od terorista“ likvidirano više stotina čečenskih civila shodno podacima OUN, odnosno 114 lica prema podacima ruske organizacije „Memorijal“.

Ovaj sukob je izazvao kako još izraženiji antagonizam prema ruskim snagama među Čečenima, tako i veoma negativne reakcije širom RF. Pored velikog broja stradalih ruskih vojnika, slika razaranja i drugih ratnih užasa, još jedan element je doprineo sve izraženijem otporu ruske javnosti ratu u Čečeniji – terorizam.

Iako će kasnije zapravo motivisati rusku javnost na borbu, sredinom devedesetih godina, kombinovan sa užasavajućim društveno-ekonomskim stanjem, doprineo je demoralizaciji, višem stepenu straha i sve izraženijem osećaju nespokoja među građanima naročito urbanih celina RF. Čečenski napadi su bili kontinuirani, usmereni na tačno određene ciljeve i uglavnom izvođeni podmetanjem bombi i upotrebom drugih eksplozivnih naprava.

Istovremeno, na terenu su masivne ruske snage bile iscrpljene. Meta konstantnih gerilskih udara, u okruženju koje definitivno nije bilo prijateljski orijentisano, pripadnici ruskih oružanih snaga su bivali sve demoralizovaniji da učestvuju u ratu kom se nije video kraj.

Juna meseca, Šamil Basajev je sa još 150 sebi lojalnih boraca izvršio napad na gradić Budjonovsk u Stavropoljskom kraju. Tom prilikom je zauzeo bolnicu i preko 2000 ruskih civila držao kao taoce. Nakon nekoliko dana ogorčenih borbi ruskih specijalaca, započeti su pregovori u formatu Černomirdin – Basajev. Ruske vlasti su bile prinuđene da dozvole Basajevu povratak u Čečeniju zajedno sa 120 zarobljenika koje je pustio po ulasku na teritoriju pod kontrolom ČRI. U ovom napadu je poginulo preko 140 Rusa od čega 46 pripadnika specijalnih snaga, dok je istovremeno poginulo 19 Basajevljevih pratilaca.

Nakon ovog akta Moskva je odlučila da pokuša sa uspostavom primirja i otpočinjanjem pregovora sa predstavnicima ČRI. Pregovori su doveli do mira koji je bio konstantno narušavan i vodio ka novoj eskalaciji nasilja. Ipak, ovaj period koji je Moskva iskoristila za sprovođenje izbora na delu teritorije Čečenije koju je kontrolisala, pripadnici ČRI su koristili za pregrupisanje i spremanje za nove napade.

I zaista, do novog velikog napada i to ponovo izvan Čečenije je došlo u januaru 1996. godine. Meta je bio grad Kizljar u Dagestanu, sa dominantno ruskim stanovništvom. Tom prilikom je u lokalnoj vojnoj bazi ubijeno blizu 80 ruskih vojnika.

U isto vreme, pristalice ČRI započinju sa sličnim akcijama napada na ruske građane i van granica RF. Tako, u Istanbulu dolazi do napada na brod na kom je u tom momentu bilo preko 100 ruskih turista i radnika. Nakon dvodnevnih pregovora pripadnici ČRI su se predali turskim vlastima, dok je događaj izazvao i relativno masovne demonstracije podrške Čečenima u gradovima širom Turske.

Kako je vreme odmicalo, tako su pripadnici ČRI postajali sve ambiciozniji u svojim naumima, kada je o povratku kontrole nad čečenskim gradovima reč. Marta meseca je usledio napad na Grozni koji jeste bio preuranjen, ali je uzrokovao nove, velike žrtve na ruskoj strani i potrebu za slanjem dodatnih snaga u Čečeniju. Sve dezorijentisaniji ruski oficiri počeli su da prave i ozbiljnije greške.

Nadomak sela Jarišmardi, snage ČRI su načinile zasedu ruskim trupama koje su se kretale u velikom broju sa više desetina oklopnih vozila. Čečeni su se organizovali u lokalnom klancu i koristivši konfiguraciju terena kao i očito loše informisanje ruskih snaga izvršili napad koji je uzrokovao jedan od najvećih pokolja ruskih trupa u ovom ratu. Gotovo svaki drugi pripadnik 245. motorizovanog puka je poginuo, dok je gotovo kompletna tehnika uništena. Ovo je istovremeno bila jedna od najvećih bitaka u kojima je na strani ČRI učestvovao odred avganistanskih mudžahedina.

Samo pet dana kasnije, dolazi do jednog od ključnih momenata u novijoj čečenskoj istoriji. Ruski obaveštajci su uspeli da spaze signal satelitskog telefona koji je Dudajev koristio radi razgovora sa predstavnicima kako ruske vlasti, tako i opozicije. Ubrzo su se na nebu našla dva aviona SU-25 koji su delovali po mestu odakle je signal satelitskog telefona dopirao. Nakon više desetina neuspešnih atentata, ruske snage su uspele 21. 04. 1996. godine da likvidiraju vođu čečenskih separatista Džohara Dudajeva.

Pa ipak, ruske snage nisu ovim došle do odlučujuće psihološke prednosti. Predsednički izbori koji su bili na redu te godine, uslovili su nešto pacifikovaniji pristup Moskve, koja je želela okončanje oružanih dejstava i predupređivanje novih terorističkih napada. Stoga je nedugo nakon Dudajevljeve smrti, započeto sa pregovorima između predstavnika vlasti RF i ČRI.

Početkom juna, započeti su ključni pregovori u Moskvi, koji su rezultirali razmenom zarobljenika, a potom i dolaskom samog Jeljcina u Grozni, koji je proglasio pobedu nad „dudajevskim režimom“ i najavio posledično povlačenje dela vojnih snaga. Pritisak javnosti u RF, ali i spolja na Moskvu, je tih godina bio velik. Ratu se nije nazirao kraj. Stav po kom je manje loša opcija prepuštanje Čečenije separatistima, u odnosu na nastavak krvoprolića je prevladao. I zaista, u inguškom Nazranju je nešto pre Jeljcinovog dolaska potpisan sporazum u nekoliko tačaka:

1-Snage ČRI odustaju od nasilnog vida borbe. 2-Snage RF napuštaju Čečeniju, izuzev dve brigade. 3-Sprovode se demokratski izbori.

Ipak, odmah po pobedi Jeljcina u julu 1996. godine u borbi za novi mandat nad liderom komunista Genadijem Zjuganovim, ratna dejstva su obnovljena. Ruske snage su pokušale da povrate teritoriju koju su u međuvremenu separatisti preuzeli, dok su snage ČRI izvršile ofanzivu na Grozni i uprkos činjenici da su napadali sa manje snaga u odnosu na broj ruskih trupa koje su branile grad, uspele su da preuzmu kontrolu nad najvećim delom grada, iako to nije ni bio prioritetni cilj.

Oko 2000 pripadnika ČRI zauzelo je ključne institucije i vitalne saobraćajnice u Groznom tokom avgusta meseca. Prema ruskim podacima u obnovljenim borbama u Groznom i okolnim gradovima poginulo je ili nestalo blizu 500 ruskih vojnika, dok su opozicione čečenske snage u gradu potpuno uništene.

Kremlj je nakon ovog poraza, privremeno kapitulirao u Čečeniji. Potpisan je Hasavjurtovski sporazum sa dve ključne tačke:

Snage RF u potpunosti napuštaju Čečeniju. Pitanje statusa Čečenije rešavaće se nakon 31. 12. 2001. godine.

Nakon gotovo dve godine surovih borbi, prema zvaničnim podacima, u Prvom čečenskom ratu život je izgubilo ili je nestalo preko 5.300 ruskih vojnika.Na čečenskoj strani stradalo je od blizu 2.900 pripadnika oružanih formacija (čečenska tvrdnja) do blizu 18.000 (procena ruske vojske). Civilne žrtve među Čečenima su svakako bile velike. Od 30.000-40.000 poginulih (procena RF) do preko 120.000 ubijenih (procena Dudajevljevog naslednika Aslana Mashadova).

Čečenija je ponovo de fakto samostalna, bez prerogativa federalne vlasti na svojoj teritoriji. I potpuno razorena. No, ratnim razaranjima tu nije kraj. A ni turbulentnim političkim zaokretima Čečena, Spartanaca 21. veka.

Nastavak sledi...

[cgvijesti]

Mihailo: Spriječiti zlo i nesreću vidljivu iza svetosavskih mantija

Mihailo: Spriječiti zlo i nesreću vidljivu iza svetosavskih mantija

Foto: Antena M Nijesam zatečen informacijom, da je SPC namjeravala da pred parlamentarne izbore 2020. godine, kupi stotinu kalašnjikova namijenjenih kriminalcima, koji su, u slučaju neuspjeha na izborima, trebali da podstaknu građanski rat u Crnoj Gori, kazao je mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve CPC Mihailo. “Bio bih zatečen da su namjeravali da kupe stotinu primjeraka Svetoga pisma.…

[balkanin]

Udruženje generala BiH se oglasilo povodom optužnice Dobrovoljačka ulica: Niti je u BiH bio građanski rat, niti smo bili isti

Udruženje generala BiH se oglasilo povodom optužnice Dobrovoljačka ulica: Niti je u BiH bio građanski rat, niti smo bili isti

– Podsjećamo da je Haško tužilaštvo 2003. godine, nakon uvida i analize svih dokaza, smatralo da ne postoji osnovana sumnja da su navedeni počinili teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Također je 2012. godine Tužilaštvo BiH 2012. godine donijelo odluku da se obustavi istraga u predmetu „Dobrovoljačka ulica“, zbog nedostatka dokaza protiv osumnjičenih, a sada se ponovo pokušava…

[radiogornjigrad]

Stogodišnjica rođenja Mirka Krželja

Stogodišnjica rođenja Mirka Krželja

Na fotografiji: Mirko Krželj, prvi zdesna, stoji

MIRKO KRŽELJ, jedan od najmlađih jugoslovenskih dobrovoljaca u odbrani Španske Republike, rođen je 1. avgusta 1920. u Splitu. Njegovo detinjstvo bilo je izrazito teško i nesrećno. Otac je otišao u Ameriku pre nego što se on rodio, a majka mu je umrla kad je imao pet meseci. Stoga je bio smešten u sirotište, skitao posvuda tako da kada je jednom…

[urbanidesnicar]

Suicid pinjurom

Američki kreteni, ljevičari, militantni berači pamuka i zeleni pacijenti imaju svoga Predsjednika. Zove se Joe. Bidni Joe. A za prijatelje Brandon. Jasno je ko' noć da se radi o korisnom idiotu. Smislili su mu slogan: "Built back better" (Gradimo ponovo još bolje). Koliko god glupo zvučalo, za nas bi ovo bio spas. Sve što je napravljeno od rata pa do danas, treba potaracat. Do temelja. Mislim na sustav. Osnovati istražno povjerenstvo, isključivo od MARGINALACA. Koji će vrlo lako pronaći odgovorne, jer se ovi više uopće ne kriju. Ponuditi im dva izbora. Jasenovac ili Gradiška Stara?

Ajmo probati jednostavno. Naslijedio si staru ruševnu kuću. Zakrpiš rupe, opituraš je i riješio si problem? Jesi, ali u k*rcu. Temelji su bitni kume, jer oni drže cijelu konstrukciju. A temelji ove države već odavno pucaju po šavovima. Kao bolnice u vrijeme "PLANdemije". Dakle valja nam početi od nule.

Prvo treba rasformirati sve stranke. Bez izuzetka. Tako bi svi imali iste uvjete za formiranje novih. Pod uvjetom da je sve transparentno i čisto ko' suza. Donacije tajkuna zakonom zabraniti. Bivši članovi KPJ nemaju što tražiti u politici. Gotovo. Fajront. Partizanske mirovine? Jesmo li mi normalni? Rat je počeo 41' i ako si sa 16 pristupio partizančinama, danas ti je 97. Koliko ih je živih? Budo, Joža i još par njih. Taman za sastavit košarkašku ekipu. Sve ostalo skinuti s proračuna. A ne da prebacuju mirovine "s kolena na koleno". A na koncu, zašto bi uopće primali mirovine kad su bili zlikovci? Neka skupljaju plastične boce, ko sav normalan svijet.

Idemo dalje. Moramo imati spreman plan i Vladu nacionalnog spasa, da ne bi došlo do anarhije. Ekonomiju prepisati iz Njemačkih udžbenika. Ako su se oni iza rata digli iz pepela, zašto ne bi i mi? Ustav fotokopirati iz NDH, od A do Ž. Jedine države Hrvatskog naroda, koja je funkcionirala kako dragi Bog zapovijeda. Na prosvjedne note EU hoštaplera i pitanja "Što to radite?", odgovoriti starom Indijskom uzrečicom: "Boli vas k*rac!"

Što je to sloboda? Nemam pojma, zaboravio sam. Biće da je u pitanju obična iluzija? Izbori, privatnost, sloboda govora... Nema toga više. Ako se disanje čistog zraka (bez brnjice) smatra slobodom, onda je nabijem na Miloša Obilića. Skupa s kreatorima ovoga ludila. Kojima jedna stvar posebice smeta. VJERA. Zašto? Ako si se poklonio Bogu, nećeš se klanjati njima. Upravo zato smo im trn u oku.

Prošli put sam dobio par kritika, glede moga pogleda na zbivanja u Ukrajini. Drago mi je zbog toga. Jer nikako ne bi bilo dobro da svi isto mislimo. Može biti da sam se nespretno ODrazio. Idem probati još jednom. Ukrajinskom narodu svaka čast, i od srca im želim da oslobode svaku stopu svoje zemlje. Tamošnja vlast? Niti riječ im ne vjerujem. 

Poštujem svačije mišljenje ali valjda imam pravo i na svoje? Možda sam malo grub, jer pišem bez pardona. Nikada nisam bio član stranke, niti ću biti. Dakle samo iskreno, bez podilaženja bilo kome. Normalno da nisam uvijek u pravu, ali mi nije problem priznati da sam se zajebo. Svi mi otprilike znamo mišljenje većine. I najlakše bi bilo napisati tekst u kome se nećeš s nikim "zakačiti". Poanta svega toga? Lažna nada ili optimizam bez pokrića? Nema smisla... 

Ne tvrdim nego mi se čini, da SAD čeka GRAĐANSKI RAT. Od čijeg će ishoda ovisiti i sudbina svijeta. Dva su razloga za to. Zemlja im je ekonomski uništena, i rasno i klasno podijeljena. A tek slijede velike nestašice osnovnih stvari, posebice HRANE. Čovjek koji nema čime prehraniti obitelj, je spreman na sve. Pretpostavimo da će Republikanci imati većinu u Senatu. I da će ĆAĆA po 3. put pobjediti na izborima. Pitanje? Tko će zaustaviti "mirne prosvjede" crvenih terorista (BLM i ANTIFA)? Duboku državu? Lažne medije? Ovaj put ni (dobro naoružani) Domoljubi, ne će sjediti prekriženih ruka. Jer se radi o golom opstanku.

Rekao sam da ne ću o Ukrajini, ali moram. Samo malo. Jer su me satrali propagandom. Zelenbać kaže da im treba 7 milijardi američkih dolara MJESEČNO(!?), kako bi nadoknadila gospodarske gubitke. Ma nemoj svekrve ti? Oćeš i porciju čevapa uz to? VIDILO OVO "OBRAMBENOG" RATA NIJE! Udrite me slobodno iz svih oružja i zovite me kako hoćete. Ali NIKADA u povijesti ratovanja, niti jedna država nije imala ovakvu potporu svijeta. I ovoliko oružja. A bilo je puno, puno gorih agresija. Zeleni komičar je donedavno hodao u štiklama, a danas glumi Napoleona. Tipični Sorošev isprdak, koji uporno pokušava proširiti sukob na cijelu EU. 

Rusi "energetski ucjenjuju" Europu! Vratimo se malo unatrag. Zar nije borba protiv nepostojećih "klimatskih promjena" bila razlog, sto je EU sjebala samu sebe? Odustala je od fosilnih goriva i postala ovisna o Ruskom plinu. Svjetska banka panično zbori: "Rat u Ukrajini dovest će do najvećeg rasta cijena u 50 godina." Veze ovo s ratom nema! Nego je posljedica GRIPE, koju globalisti  nazvaše Koronom. Nakon što je cijeli svijet 2 godine bio u "izolaciji", što je drugo bilo za očekivati? Procvat ekonomije, jel' da? Već sam napisao da će rat biti alibi za sve. Polako, tek je počelo. Pa kad ti u kafiću naplati kavu 20kn, kriv je Putin a ne nečija pohlepa i glupost.

Najjači borci u Ukrajinskoj borbi za opstanak, dolaze iz pukovnije Azov. Nešto kao naš HOS. Dok njih svi progresivni svjetski mediji hvale, svaki HOS-ovac još uvijek na leđima nosi svoj križ. Ustaše! kažu ONI. Osobno smatram da im je to veliki plus. Jer od Ustaške vojske, bolje nije bilo.Ali postadoše HOS-ovci  nepodobni i na obljetnicama pobjeda iz Domovinskog rata. Koje su i sami izborili. Očito je da RH vlada duboka udbaška država, uz pomoć EU sotonjara. Rješenje? 7.62 U ČELO! Dalje ne ću, jer će me proglasiti radikalnim.

Drugi Predsjednik Hrvatske (1. je bio Poglavnik), General Franjo Tuđman, u studenome 1993. kaže: "Ja sam već rekao svojim najbližim suradnicima da sve te bivše koji su radili u Udbi (ne samo Perkovića nego i sve druge), UKLONE! I na kraju da tu našu novu "Službu nacionalne sigurnosti", počnemo stvarati sa novim ljudima. A to ćemo i provesti."

Dosta njih za današnje stanje krivi Predsjednika Tuđmana. Ajmo stat na loptu. Je li sigurno bio točno informiran o svemu što se događa? Tko je vodio zemlju u kriznim trenucima, on ili Udba? Najlakše je napadati onoga koga nema. Uvjet za mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja bila je i abolicija. Druga opcija je bila vojno-redarstvena akcija. Koliko bi Hrvatske mladosti položilo živote, da smo izabrali ovaj način? Ako je i jedan jedini život spašen, isplatilo se. Jer najlakše je biti General poslije bitke. U mojim očima je gosp. Tuđman, svakim danom sve veći. Pogotovo kad vidim koja STOKA živi među nama.

Ali me čudi jedna druga "sitnica". Zašto nismo po uzoru na Izraelce, tragali za ratnim zlikovcima i skraćivali ih za glavu? Ili je i to bio prešutni dogovor, domaćih i uvoznih četnika? 

Glede ulaska Finske i Švedske u NATO, Mahniti kaže: "Dok se ne riješi pitanje izbornog zakona, dok se ne natjera Bakira Izetbegovića da ga promijeni, Sabor ne smije ratificirati ničiji pristup u NATO". Normalno da mu ne vjerujem, jer se neke stvari iz prošlosti ne zaboravljaju. Ali da je u zadnje vrijeme imao par lucidnih izjava, to stoji. Može bit da su mu promijenili terapiju...

Pupi se hvali kako on i Andrea uređuju program na HRT. Čudi me to? Žene na pjaci pričaju, da su ova dva velikana snimila i zajednički spot. Pjesma: "Niko nema što srbin imade, a Plenki nam i 'Rvacku dade!", je već među prvih 10 na radio Požarevcu.

Dobili smo i novu potpredsjednicu Vlade, u narodu poznatiju kao "devojčicu iz kolone". Koje si p*čke mile matere "bežala", ako ti je savjest bila čista? Zato što joj je "matori" bio četnik. I to od glave pa do opanaka. "Na 'Oluju' nikome od Srba nikada nije lako, niti ugodno prisjećati se. Zna se što je to značilo za MOJ narod", kaže dete s kokardom. A koji je to TVOJ narod ČETNIKUŠO? Uopće nisam politički nekorektan. Jer ako je kćer Makedonca - Makedonka, kako onda nazvati ženskog potomka štovatelja čiča Draže? 

Dakle, konačno imamo i pravnu formulaciju ove vlasti. Udbaško-četnička, sa elementima orjunaštva. Zašto se onda čudimo što mega-udbaš Antonije Nobilo brani neke generale. Bili su naši do 95' a onda im se izgubio svaki trag. Znalci kažu da su iza rata napravili izvrstan transfer i promijenili klub. Trebale su im samo 2 slike, rodni list i manjak dostojanstva.

I u Sloveniji i Francuskoj pobijedio je komunističko-globalistički okot. Kako je Makaron pobijedio? Dobio je 85% glasova muslimana. Sve je jasno, tako da će za par godina Francuska postati Kalifat. Slovencima nije valjao Janša, pa su im sad na vlasti Alpski srbi + zeleni. Divota! Zašto se ovo nije dogodilo u Mađarskoj. Jer je Orban zabranio rad "Otvorenog Društva" Soroša Đorđa i zamrznuo im sve financije. Što ovo konkretno znači za nas? Apsolutno ništa. Udbaši su na vlasti i njih se ovo ne smatra.

Dokle god Ukrajini pomažu SAD i "saveznici", Rujo može mirno spavati. Isto kao da smo mi u Domovinskom ratu imali potporu Ruande. Ljudima nikako ne ulazi u glavu, da nema više ni Amerike, ni NATO-a. Doduše neki još nisu ni skontali da se juga raspala? USA generali u slobodno vrijeme nosaju perike, čupaju obrve i lijepe neku stvar izolir trakom, da budu ženstveniji. Sjebala ih ih je WOKE ideologija, tako da ga glede ratovanja i Kinezu i Rusu mogu lagano propuvat.

Ova imbecilna ideologija se širi brže od Korone. Ne bi me čudilo da ubrzo zabrane reklamu za šampone, da se ćelavi ne bi osjetili ugroženima. Ili za žvakače, da ovi krezavi ne bi počeli rezat vene papirnatom kovanicom od 10kn? A i grudnjaci su opasni. Što će ove cure kokuzi (što nisu imale za silikone) reč?

Severina je proslavila 50. rođendan i to je bio događaj tjedna. Koga boli Ante Tomić, za taj znameniti događaj? Fukara koja je preko kreveta napravila karijeru, bi nam sad trebala biti neki uzor? Odjebi Seve, i molim te ne naginji se kroz prozor...Ista je stvar u svim "naprednim" zemljama. Baba pod imenom Madonna, svakodnevno objavljuje slike gdje izgleda kao dijete na tuti. A u prirodi je sastavljena od 2 materijala. Plastike i celulita. Kada bi svi onako uređivali slike u Photoshopu, mogli bi se sutra upisati u vrtić.

Musk je kupio Twitter, tako da su ljevičari diljem svijeta na aparatima. Pokušavaju izvršiti suicid drškom od pinjura. Ne ide... Bit će bolje kad skontaju da su okrenuli pogrešnu stranu. Musk mi još uvijek nije skroz jasan, jer je imao nekih kontroverznih izjava. Ali ovo je u svakome slučaju potez za svaku pohvalu.

Samo ne znam zašto je trošio toliku lovu, kad ga je mogao besplatno skinuti sa Trgovine Play?

Čudni su putevi Gospodnji...

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[preporodbn]

Istina je u presudama

Piše: Jusuf Trbić       Mnogo rasprava je vođeno o prirodi rata protiv Bosne, najviše o tome da li je to bila agresija dvije susjedne države na BiH, ili je u pitanju građanski rat. Najkraći i najprecizniji odgovor na to pitanje dala je Julija Bogoeva u knjizi „„Rat u Jugoslaviji u presudama MKSJ: Ciljevi zaraćenih strana i  priroda sukoba“, u izdanju kuće Torkel Opsahl Epublisher Brusselas. Zbog…

[balkanskapravila1371]

Kurtijev plaćenik i ideolog protesta preti: Obesićemo Vučića, Srbija ide u građanski rat! (FOTO) - Informer.rs

https://informer.rs/vesti/politika/933974/boban-bogdanovic-aleksandar-vucic-pretnje-ubistvo

[guitarison]

undefined

RUBRIKA: koncerti

Parni Valjak, 06.06.2015, Skopje, MKD 

Bolje na koncert nego u građanski rat. 

[mentalnahigijena]

A da se Srbija konačno malo o svom jadu zabavi…?’ Reporter Autonomije na Cetinju pred “Dan D” “Ko uopšte može da želi da živi u državi kojom upravljaju popovi!? Pa to je srednji vek!”, pita se – iskreno zaprepašten – jedan od učesnika međunarodnog filološkog simpozijuma koji je održan na Cetinju, u atmosferi pre nametnutog “Dana D” – takozvanog ustoličenja Amfilohijevog naslednika, u Beogradu izabranog mitropolita Joanikija Mićovića. Sedimo u lepoj bašti u centru Cetinja, ponosne Prestonice Crne Gore, o kojoj sam do sada samo slušao a nikad bio pa sam još ranije, i ne znajući za “ustoličenje” (šta li je koren i skrivena semantika te reči?), sa zadovoljstvom prihvatio poziv organizatora simpozijuma, sjajnih i hrabrih ljudi, angažovanih intelektualaca sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK). U razgovor nam se ubacuju dve žene sa susednog stola. Sa izrazima iskrenog zaprepašćenja na licima, kao da u nama pokušavaju da pronađu spas: “Da li će ovi stvarno doći na Cetinje? Da li su svjesni da zbog njih može pasti krv?” Ni moj slovenački sagovornik niti ja, nažalost, nemamo odgovor na to pitanje. Kada su čule da smo na simpozijumu, izražavaju saosećanje s nama jer su, kažu, pročitale na portalima da smo izbačeni iz hotela. Ovaj put imamo reči utehe za njih: to je fejk njuz, nismo izbačeni, valjda bismo mi znali da jesmo. Konstatujemo zajedno da ovih dana ima svakojakih glasina. Krećemo bezbrižno ka hotelu, ali usput srećemo koleginice iz Hrvatske koje nas demantuju: da, izbačeni smo iz hotela. Navodno, bila je finansijska inspekcija pa je pronašla nepravilnosti u iznosu od 6 evra pa je, eto, morala zatvoriti hotel. Svi su se već iselili, ja ulazim u istoriju kao poslednji koji je napustio nekada grandiozni hotel “Grand”, u kojem i ispred kojeg je policija. Stiže nova glasina: izbačeni smo iz hotela jer je u njega trebalo da se smesti nekih 300 protivnika “ustoličenja” pa je “preventivno” zatvoren. Da li će se u njega smestiti nekih 300 pristalica Joanikija, to ćemo tek videti. Hotel je, naime, na idealnom mestu, nekih 300 metara od Cetinjskog manastira, u kojem Joanikije, kojem u Crnoj Gori “tepaju” Jaonikije, ubuduće treba da sedi. Prebacujemo se do FCJK-a, gde su se već svi učesnici okupili. Organizatori nam se izvinjavaju, kao da su oni krivi za bilo šta. Cetinjani imaju veliko srce za prijatelje. Zlo pamte, a dobro ne zaboravljaju, podučava me prijatelj koji prijateljuje sa Cetinjanima duže od trideset godina. Kažemo im da nema problema, da nema nikakvog razloga da se sekiraju. Stiže i neka televizija, pročulo se da smo deložirani iz hotela. „Vlast im je pokazala da ovdje nisu dobrodošli i da ne žele saradnju Crne Gore sa naučnicima iz okruženja i svijeta„, kaže kolegama novinarima dekan FCJK-a Adnan Čirgić. Inostrani gosti daju izjave: veoma su uznemireni, nikada im se u životu nije desilo da ih izbace iz nekog hotela. Pala je noć, selimo se na Ivanova korita, organizatori grozničavo traže smeštaj i pronalaze ga. Šalimo se da možda i nije tako loše što su nas izbacili iz „Granda“, jer su naši novi hoteli puno bolji. Organizatori nam preporučuju da skratimo boravak. „Izvinite, ali ne pada mi na pamet“, kažem i izvinjavam se zbog rezolutnosti u mome glasu. Razumem ih, ali ja sam ipak i novinar, a ne jedino profesor. FCJK je i inače ozbiljan trn u oku „novoj vlasti“ koju je instalirao pokojni Amfilohije. Posebno žuljaju ministarku Vesnu Bratić koju zovu „četvororučica“ jer drži četiri resora u jednom ministarstvu: prosvetu, nauku, kulturu i sport. To je ona što je za sebe svojevremeno rekla da je „žena-četnik“. A bacala je i kletve na istoričarku Latinku Perović poželevši joj brzu smrt. A kako je i ne bi žuljali kada se zovu Fakultet za CRNOGORSKI jezik i književnost. No, žuljali-ne žuljali, na simpozijumu su naučnici Olivera Komar i Nemanja Batrićević predstavili najnovije istraživanje po kojem se 52 odsto ispitanika izjasnilo da govori crnogorski jezik, a 35 odsto srpski. Primera radi, 2003. godine 63 odsto se izjasnilo da govori srpski, a 22 odsto crnogorski. Ministarka Bratić besramno je smenjivala ljude u svojim brojnim resorima, ali je kanda negde pogrešila. Kao i uvek, represija rađa otpor, a što je represija jača – i otpor će jačati. Na simpozijumu se okupilo oko 60 naučnika iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Severne Makedonije, Slovenije, Bugarske, Ukrajine, Poljske, Nemačke, Mađarske, Italije, SAD i Crne Gore. Između ostalih, analitičar Januš Bugajski iz Džejmstaun fondacije iz Vašingtona se učesnicima obratio putem video linka: “Najopasnije po region je to što je projekat ‘velike Srbije’ ponovo aktuelan. Kampanja se vodi po tri principa: prikrivenost, fleksibilnost i strpljenje. Tri glavne mete su Kosovo, Bosna i Hercegovina i Crna Gora. U Crnoj Gori je cilj podrivanje njenog suvereniteta, jer Beograd ne priznaje ni crnogorsku naciju niti Crnu Goru kao nezavisnu državu. Takođe, značajan faktor je i ruski neoimperijalizam, za koji je Balkan važna tačka, a Beograd je glavni alat Moskve za destabilizaciju regiona. Uostalom, Rusija je 2016. godine bila upetljana u pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Bajdenova administracija mora što pre da se uključi”. U Cetinju je veoma napeto i to se može osetiti i na ulici i pročitati sa lica ljudi. Više puta smo čuli da ih atmosfera podseća na atmosferu u Sarajevu neposredno pre rata, 1992. godine. Glavni akter je opet isti, samo se danas umesto “velika Srbija” zove “srpski svet”. Politika kojoj je suđeno u Hagu nije se opametila ni za jotu. I dalje se veruje da se istim sredstvima i načinima može postići drugi rezultat. Iako je cilj stupidan, on je i dalje opasan. „A da se Srbija konačno malo o svom jadu zabavi, da mi u ‚regionu‘ malo počinemo?“, retorički pita jedan stariji Crnogorac. “Kako nekome uopšte može pasti na pamet da nam dođe u kuću s namjerom da je zapali i da očekuje da ćemo mi to samo posmatrati i odobravati?”, pita se jedan Cetinjanin, iskreno zapanjen. Potpuno sam izbačen iz takta kada do mene stiže vest da je prijateljica, Crnogorka, zaglavila u bolnici. Dijagnoza: sindrom slomljenog srca. Biće dobro. A srce joj se slomilo, znam to, zbog toga što je i duša i srce bole zbog činjenice da je njena Crna Gora možda na ivici građanskog rata. U petak su nas domaćini poveli sa Ivanovih korita na vrh Lovćena, u Njegošev mauzolej. Penjući se uz 461 stepenicu, samom sebi obećavam da ću smršati. I konstatujem da sam postao pravi ravničar: em toliki uspon em tako čist vazduh. Kao u vicu, maštam da bi mi auspuh pomogao da dođem sebi. Sa vidikovca kod mauzoleja puca pogled na sve strane: na Cetinje, na Njeguše, na Boku kotorsku, na Skadarsko jezero… Ta mala Crna Gora je raj na zemlji, lakše mi je sada da shvatim zašto su toliko ponosni. Razgovaram o “jogurt revoluciji” sa jednim od mojih kolega iz jedne od novonastalih država na području Jugoslavije. Iako se pasionirano bavi Jugoslavijom, on jedva da je čuo za jogurt revoluciju. U prvom trenutku sam frapiran. Onda se setim da su ostale republike praktično dale “zeleno svetlo” Miloševiću da zgazi autonomiju Vojvodine pa potom i Kosova. Mislili su, valjda, da će se čudovište na taj način umiriti. Mislili su, valjda, da će hraneći krokodila mesom od njega napraviti vegetarijanca. Razmišljam: e pa to ne biva! Kao što ne biva da Srbija neće platiti cenu zbog agresije kojom pokušava da zgazi građansku, multikulturalnu i do juče sekularnu Crnu Goru. Zlo će se vratiti kući, zlo je u stvari uveliko kod kuće i samo će jačati, pravili se vi ludi da ne znate šta se pokušava uraditi Crnoj Gori ili se ne pravili. A vi koji se deklarišete kao navodni protivnici nacionalizma samo nastavite da ćutite ko ona stvar. Jer nisu korupcija i kriminal glavni problem Srbije. Ishodište svega toga je – nacionalizam. A nacionalisti koji kritikuju korupciju i kriminal su ili licemeri ili glupani. Eto vam primera Crne Gore: šta je donela toliko željena smena vlasti, kada je bila nošena na krilima notorne nacionalističke Crkve Srbije? Dovela je Crnu Goru pred građanski rat a korupcija i kriminal su procvetali. “Po šumama i gorama, naše zemlje ponosne…“, ori se sa bine u Cetinju u petak uveče na zboru u centru grada. To Cetinjani organizuju, masovna publika peva. I opet se pitam da li ikako mogu da zamislim da se na nekom tako masovnom skupu u Srbiji začuje ta partizanska pesma? I to je retoričko pitanje: nema šanse. Em je nacionalistički konsenzus u Srbiji dostigao rekordne razmere, naročito kada je Crna Gora u pitanju, em su sve te silne „patriote“ od Srbije odavno digli ruke. Crnogorci od Crne Gore, bogami, nisu. Dinko Gruhonjić (Autonomija)

[zoranphoto]

Velika svađa: Europa srlja u 'građanski rat' zbog zabrane dizelaša i benzinaca

  Budućnost motora s unutarnjim izgaranjem prerasta u francusko-njemački rat, piše Politico.     Savez zemalja koje podržavaju automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem predvođen Njemačkom zaoštrio je spor oko europskog zakona koji bi te motore poslao na odlagališta otpada u sklopu povijesnih nastojanja da se smanji emisije stakleničkih emisija u prometu. Nakon sastanka u Strasbourgu ključni ministri iz te skupine zemalja rekli su da treba promijeniti pravila koja bi zabranila prodaju novih automobila i kombija s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035., što je već prihvatio Europski parlament i o čemu su se načelno dogovorile države članice. „Ne postoji prijedlog (Europske komisije) koji je odgovara onome što mi očekujemo i zato još nismo postigli cilj”, rekao je njemački ministar prometa Volker Wissing nakon sastanka. No Francuska se ne kani predati. Pariz je nagovijestio da će ostati uz plan EU-a da se 2035. postignu nulte stope emisija iz novih automobila i kombija. Isto misli i službeni Madrid, čime su se te dvije zemlje, koje spadaju među najveće proizvođače automobila u Europi, svrstale uz skupinu manjih zemalja koje su se već obvezale da će smanjiti emisije CO2 iz osobnih vozila. „Spremni smo se za to boriti jer odgađanje bi bila pogreška u ekološkom smislu, a mislim i ekonomska pogreška”, rekao je francuski ministar gospodarstva Bruno Le Maire. U suprotnom kutu je njemačka vlada koja se zajedno sa saveznicima Italijom, Poljskom, Bugarskom i Češkom zauzima za to da se rupom u zakonu omogući da automobili mogu koristiti e-goriva, sintetičku i u određenoj mjeri zeleniju alternativu fosilnim gorivima, koja se može koristiti u konvencionalnim motorima s unutarnjim izgaranjem. Zajedno imaju dovoljnu težinu da blokiraju zakon, u paketu s drugim budućim zakonima o toksičnim emisijama iz automobila pod nazivom Euro 7 te pravilima za učinkovita goriva za kamione.     Nije svima toliko stalo do e-goriva kao Nijemcima, rekao je češki ministar prometa Martin Kupka, koji je sazvao samit saveza za motore u Strasbourgu, ali popis zahtjeva za Komisiju obuhvatit će sva tri zakona i bit će poslan narednih dana.

Dogovor visi u zraku

Njemačka je već odbila prvi prijedlog Bruxellesa da se postigne primirje u vezi cilja za 2035. godinu. Politico je prošli tjedan pisao da je Komisija spremna predložiti pravnu deklaraciju koja bi stvorila zakonsku rupu za e-goriva tako da se pojača neobvezujuće odredbe na marginama dogovorenog teksta o standardima za emisije CO2 iz automobila i kombija od 2035. godine. Ali to nije odgovaralo Berlinu, gdje Slobodna demokratska stranka (FDP), koja podržava automobile s motorom s unutarnjim izgaranjem, kontrolira ministarstvo prometa. FDP smatra da je otvorio važno političko pitanje slušajući strahove zbog bolne promjene koja će pratiti tranziciju na električna vozila, što će značiti gašenje stotina poduzeća specijaliziranih za dijelove za motore s unutarnjim izgaranjem za koje nema mjesta u svijetu električnih vozila. „Komisijin prijedlog sročen je tako oprezno da se s njime ne može puno toga učiniti”, rekao je Bernd Reuther, glasnogovornik FDP-a za prometnu politiku. „Stvari odgađa jako daleko u budućnost. Ne želimo takav slabi kompromis.” Komisija ima malo manevarskog prostora da postigne dogovor budući da je Europski parlament rekao da neće ponovno otvarati konačni tekst dogovoren prošle godine. A ostalo je još jako malo vremena prije europskih izbora iduće godine. „Ne možemo si dopustiti ni da budemo dovedeni u vremenski stisak jer nismo mi ostavili to pitanje otvorenim mjesecima”, rekao je Wissing, tvrdeći da je Komisija trebala riješiti to pitanje prošlo ljeto. Prijedlozi da se osnuje radnu skupinu koja bi razmotrila opcije za e-goriva i dogovorila da se zakon ponovno preispita 2026., što je uobičajena praksa za EU zakone, isto tako nisu bili prihvatljivi. „Oni nisu ono što nama treba”, rekao je Wissing. FDP-ov Reuther želi sasvim odvojeni zakon za e-goriva koji bi nadjačao standarde za učinkovitost vozila; ali da bi ga se pripremilo treba vremena i ništa ne jamči da bi ga Europski parlament i druge zemlje u konačnici prihvatili. Češki ministar Kupka rekao je da su ministri koji podržavaju motore s unutarnjim izgaranjem uvjereni da se dogovor s Komisijom može postići u danima koji dolaze, uključujući „zakonski obvezujuće izuzeće na druge načine, ne ponovnim otvaranjem zakona.”

Kontinentalni razdor

No Francusku ne zanima promjena mjere za čiji je dogovor trebalo gotovo dvije godine teških pregovora i koja je finalizirana tijekom francuskog predsjedanja Vijećem EU-a prošle godine. Mjeru još samo trebaju formalno potvrditi ministri država članica (Vijeće EU) da bi postala zakon. Odugovlačenje plana „nije ekonomski koherentno, industrijski je opasno, nije u našem nacionalnom interesu, nije u interesu naših nacionalnih proizvođača i povrh svega nije u interesu planeta”, rekao je Le Maire.  Francuska se u tom sporu slaže s drugim zemljama koje podržavaju cilj za čiste automobile od 2035. poput Španjolske, Belgije, Švedske, Danske, Irske i Nizozemske. Spor podriva nastojanja Europe da bude globalni lider u smanjenju emisija stakleničkih plinova i riskira prerasti u šire rasprave o ravnoteži sile u europskoj politici. „Za Francuze ova situacija je i prilika”, rekao je jedan diplomat iz zemlje koja podržava zabranu motora s unutarnjim izgaranjem. „Što više budu mogli pridonijeti ideji da je Njemačka usamljena, više će ojačati stajalište da su Nijemci nepouzdan partner u Europi.” Umjesto da štite zastarjelu tehnologiju, Le Maire želi da europski proizvođači automobila brzo prijeđu na električna vozila i podržava francuske goleme državne subvencije za električna vozila te nastojanja EU-a da uloži milijarde u izgradnju europske industrije baterija.  Za Le Mairea, važnije je maksimalno ubrzati prijelaz na električna vozila nego usporiti ritam tranzicije stvaranjem neizvjesnosti u vezi 2035. godine. „Ne možemo govoriti da postoji klimatska kriza - što je istina, što znamo svi u našim gradovima, u našim metropolama, koji su i dalje previše zagađeni - i onda se povući u vezi cilja prelaska na električna vozila”, rekao je Le Maire. Tportal.hr Photo by Ryan West Read the full article