Tumgik
#prince george DoK
grandmaster-anne · 1 year
Text
Tumblr media Tumblr media
The Duke on his way to ski in Munster in the 1950s. On a previous occasion he had forgotten his passport, causing a mini crisis at the airport. This time he remembered
In Uganda with the Duchess of Kent, 1962
Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Prince Charles with the Duchess of Kent at Balmoral in about 1970. They shared an interest in music, especially opera
Christmas at Windsor Castle in about 1977: The Queen with the Earl of Ulster, and in the background the Earl’s father, the Duke of Gloucester. The Royal Family loved staying at Windsor, and in particular the moment that the Queen threw open the doors and the children rushed in to get their presents
The Queen and Prince Philip enjoying a picnic lunch at Balmoral in the 1970s
Tumblr media
The Royal Family together. Left to right (back row) – the Duke of Gloucester, Princess Marina, Queen Mary & the Duchess of Gloucester. Middle row – Princess Alexandra, the Duke of Kent & Prince Richard of Gloucester. Front row – Princess Margaret of Hesse, Prince William of Gloucester & Prince Michael of Kent
Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Princess Marina with her mother, Princess Nicholas of Greece, and her sister, Princess Olga. Princess Nicholas, a formidable Russian Grand Duchess, and by then a widow, lived at Psychico, a suburb of Athens. Her daughters were frequent visitors
King George VI at Coppins with Princesses Elizabeth and Margaret
Princess Alexandra (left) with cousins Helen Habsburg and Hans Veit Toerring in Norfolk
Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Princess Marina with Winston Churchill, who came to lunch at Coppins towards the end of the war, in 1944. ‘And who is this?’ asked the great statesman on observing the Duke, then aged nine
With his father, Prince George, and sister, Princess Alexandra
Prince Edward with his parents and sister
Tumblr media Tumblr media
The Duke and Duchess together at Coppins in the early days of their marriage
The Duchess of Kent with her Labrador, Columbus, and her poodle, Charlie, soon after she married the Duke in 1961
Tumblr media
Prince Edward on a pony at Horace Smith’s riding school at Bray. The Duke found him a bit severe – he was a proper old school riding instructor who always wore highly polished boots
Tumblr media
'I always felt I wanted to support her. That’s by far the most important thing in life': HRH The Duke of Kent, then Prince Edward, between the Queen, then Princess Elizabeth, and Princess Margaret, at Frogmore House in Windsor, 1930s
Tumblr media
Princess Elizabeth (Queen Elizabeth II) lifting Prince Edward of Kent (Duke of Kent)
Inside the Duke of Kent's private royal family photo album
63 notes · View notes
preporodbn · 2 years
Text
Opsada Beča 1683. godine (XXII dio)
Opsada Beča 1683. godine (XXII dio)
Piše: Saud Grabčanović Izdaja Brandenburga Dok je saksonski izborni knez bio popustljiv u svojim zahtjevima pošavši Beču u pomoć, izborni knez brandenburga  Fridrih Vilhelm je i dalje  bio pod uticajem francuskih agenata i odbijao je pomoći Leopoldu. On je imao u vlastitoj blizini kritičare zbog svog stava, ali ga to nije previše zanimalo. Njegov prvi general, princ Johan Georg von Anhalt-Dessau,…
Tumblr media
View On WordPress
0 notes
doknina · 3 years
Text
Une tasse de thé, Miss Brigderton ?
     La récente mise en ligne sur la plateforme Netflix de la série “Bridgerton” a permis de remettre en lumière la période Régence. Mais qu’est ce que la Régence ?
Pourquoi et pour qui ? 
      Dans la série de Netflix, le roi nous est présenté avec des problèmes sans expliquer clairement ce qu’il est en est, ni quelle maladie l’afflige. Le roi est George III, et sa femme est la reine Charlotte.
     George III est couronné roi d’Angleterre en octobre 1760 et règne jusqu’en 1820. La vie et le règne de George III, qui sont alors plus long que ceux de ses prédécesseurs, sont marqués par plusieurs conflits militaires en Europe, en Asie et en Amérique. Au début de son règne, George III et son armée sortent vainqueur de la Guerre de Sept Ans (1756-1763) qui les opposent à la France. Suite à cette victoire, le roi anglais se trouve en position de force hélas cette position enviable ne dure pas : les colonies américaines se libèrent de l’emprise anglaise lors de la guerre d’indépendance (1775-1783) et une reprise de conflits armés contre la France napoléonienne va voir plusieurs défaites anglaises avant la victoire coalisée à Waterloo en 1815.
     En 1810, alors que George III est au sommet de sa popularité auprès de son peuple, sa santé se détériore. Il a des problèmes de cataracte, ce qui le rend presque aveugle, ainsi que des rhumatismes. À cela s’ajoute une maladie mentale qui empêche le roi de gouverner. Plusieurs diagnostiques ont été suggérés pour expliquer la maladie du roi : bipolaire (état caractérisé par d’importante période de dépression, avec des changements d’humeur parfois violents), porphyrie (maladie sanguine), empoisonnement à l’arsenic via des médicaments et des cosmétiques. Certains historiens supposent que le déclencheur de la détérioration de son état est le décès tragique de sa fille la princesse Amelia en Novembre 1810. À ce jour, nous ne connaissons pas la cause de la maladie du roi, ni exactement ce qu’était cette maladie. Néanmoins l’état mental du roi est assez préoccupant pour que son fils, le prince George, gouverne en son nom à partir de 1810 sous le titre de “prince régent”, acte entériné en 1811. Il assume le rôle de régent jusqu’au décès de George III en 1820.
La Régence:
     La Régence est caractérisée par son élégance et le développement des arts et de l’architecture, une sorte de mini-renaissance. C’est dans ce contexte que le Prince Régent, principal mécène de cette période, ordonne la constructions de palais et en fait redécorer d’autres. Mais le Prince Régent n’a pas les moyens financiers de ses ambitions. Alors pour payer ses extravagances royales, il se sert dans les fonds publics ce qui mécontente la population.
     Le charme et la culture du Régent lui valent le titre de “premier gentleman d'Angleterre”, mais ses relations difficiles avec son père et son épouse ainsi que sa vie dissolue entraînent le mépris de son peuple et affaiblissent le prestige de la monarchie. Le peuple est irrité par ses fortes dépenses en temps de guerre. De fait, il ne représente pas une figure nationale en temps de crise, ni un modèle pour son peuple et ses ministres trouvent son comportement égoïste, peu fiable et irresponsable
     C’est également une période d’importants changements sociaux, politiques et économiques. Les conflits opposant l’Angleterre aux armées de Napoléon et sur les autres fronts ont d’importants impacts sur les échanges commerciaux anglais ainsi que politiquement, ce qui crée un climat d’incertitude pour le peuple anglais. Les gouvernements successifs du Régent, sans le soutient de ce dernier, président à la victoire sur les armées napoléoniennes, négocient des traités de paix et tentent de gérer les malaises sociaux et économiques qui secouent l’Angleterre.
       Lorsque le roi George III décède en 1820, le Prince Régent monte sur le trône sous le nom de George IV. Il reste dix ans sur le trône, et sans héritier pour lui succéder, son frère William IV lui succède en 1830. Mais lui aussi reste que très peu de temps sur le trône avant de céder sa place à sa nièce en 1837 :  la reine Victoria, qui augure une ère de prospérité en Angleterre.
À bientôt pour une autre publication de l’Histoire sans faire d’histoire.
Dok Nina
PS : si vous êtes intéressés par la période Régence, voici un article publié par le Smithsonian sur les corsets. Pas vraiment ce qu’on nous montre. Bonne lecture
0 notes
balkantimes · 3 years
Text
Prijenos vlasti u SAD: Tradicija, prijetnje i mogući ishodi
Tumblr media
Od kada je George Washington 1797. odstupio i penzionisao se u svom domu u Virginiji, Sjedinjene Američke Države su prolazile kroz iskustva mirnog i pravednog transfera moći svaki put kada je novi predsjednik bio izabran, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Todd Prince
U vrijeme rata i mira, izobilja i siromaštva, predsjednici Sjedinjenih Država napuštali su Bijelu kuću bez primjedbi kada bi izgubili ponovni mandat, čineći tako od zemlje primjer za nacije širom svijeta. Osim Franklina D. Roosevelta, predsjednici su imali ograničenje od dva mandata koje je bilo neformalno dugi niz decenija dok 1951. nije ugrađeno u Ustav.
“Ideja da ste u Bijeloj kući u određenom mandatu i odlazite dobrovoljno, bilo zato što je vaših osam godina isteklo ili zato što ste izgubili u predsjedničkoj trci, izuzetno je važna za američku demokratiju”, kaže Kevin J. McMahon, profesor političkih nauka sa Trinity koledža u Connecticutu.
Nasuprot ovome, ponovljena odbijanja predsjednika Donalda Trumpa da se jasno obaveže da će prihvatiti rezultate izbora 3. novembra zapanjila je mnoge u Americi i u inostranstvu i povećala rizike od potencijalne nezapamćene ustavne krize.
U televizijskoj debati 29. septembra protiv svog demokratskog izazivača Joe Bidena, Trump je rekao da se on “neće složiti” sa rezultatima ako bude vjerovao da su “lažni”. Šest dana prije, na pitanje da li će se obavezati na mirni prenos moći, rekao je: “Pa, moraćemo da vidimo šta će se dogoditi”.
Donosimo pregled obrazloženja, retorike, pravila i istorijskih događaja koji igraju ulogu u ovoj neobičnoj situaciji.
Glasanje poštom
Trumpove izjave o zabrinutosti zbog vjerodostojnosti službenog ishoda izbora uglavnom su bile usmjerene na glasanje poštom.
Glasanje poštom je u Sjedinjenim Državama prisutno decenijama, uglavnom je rezervisano za ljude koji ne mogu lično izaći na glasanje. Ali zabrinuti oko rizika glasanja na biračkim mjestima zbog pandemije izazvane korona virusom doveli su do toga da su milioni Amerikanaca već glasali putem pošte ili će to uraditi prvi put.
Trump je tvrdio da američka poštanska služba ne može podnijeti porast broja glasačkih listića i da glasanje poštom ide na ruku izbornim prevarama. Kritikovao je gradske i državne vlade koje su biračima poslale glasačke listiće bez obzira na to jesu li ih oni zatražili.
“Ovo je užasna stvar za našu državu. Ovo se neće dobro završiti”, rekao je Trump tokom debate o listićima koji nisu traženi. Govoreći o onome za šta je rekao da je mogućnost za masovnu prevaru u procesu glasanja putem pošte, rekao je: “To su namješteni izbori”.
Izborni stručnjaci kažu da bi bilo teško izvesti značajno varanje s glasačnim listićima zbog mjera predostrožnosti koje preduzimaju zvaničnici kako bi verifikovali listiće, kao što je provjera potpisa. Pet američkih saveznih država koje su se oslanjale prvenstveno ili isključivo na glasanje poštom i prije pandemije COVID-19 kažu da nije bilo znakova raširene prevare.
Biden je rekao da su Trumpovi navodi u vezi s mogućim varanjem na glasanju poštom neosnovani. Druge demokrate su rekle da sadašnji prijedsednik pokušava da suzbije učešće birača, jer ankete i rezultati izbora 2016. godine sugerišu da bi to moglo ići u njegovu korist.
Istorija
Trump je ranije ove godine rekao da vjeruje da bi borba oko rezultata izbora mogla da završi na Vrhovnom sudu. To se dogodilo samo jednom u prošlosti, 2000. godine.
Na tim izborima, demokratski kandidat Al Gore zatražio je da se ponovo broje glasački listići na Floridi nakon što je izgubio u ovoj saveznoj državi s razlikom manjom od 600 glasova, što ga je koštalo predsjedničkog položaja.
Njegov republikanski rival, George W. Bush, podnio je tužbu Vrhovnom sudu, koji je zaustavio ponovno brojanje, predavši Bijelu kuću Bushu i okončavši spor.
Al Gore, koji nikada nije dovodio u pitanje legitimitet izbornog procesa prije izbora, prepustio je trku nakon odluke suda.
Kao potpredsjednik Clintonove administracije i predsjedavajući u Senatu u to vrijeme, on je bio taj koji će – samo nekoliko sedmica nakon odluke Vrhovnog suda – službeno potvrditi rezultate izbora 2000. godine koji su Busha doveli na vlast.
“To je vrsta simbolike koja je moćna za glatku tranziciju u demokratiji”, rekao je McMahon.
Vlast je takođe mirno predata 1968., vjerovatno zadnji put kada je država bila toliko politički podijeljena kao što je danas, primjetio je David Schultz, profesor prava i stručnjak za izbore na Univerzitetu Minnesota. Usred protesta širom zemlje zbog rata u Vijetnamu i građanskih prava kod kuće, demokrata Lyndon Johnson izašao je iz Bijele kuće, a ušao je republikanac Richard Nixon.
Sud
Tehnički gledano, Predstavnički dom SAD – ekvivalent donjeg doma parlamenta u mnogim drugim državama – ima posljednju riječ o tome ko pobjeđuje u izboru predsjednika. Dom je donosio krajnju odluku o izborima u SAD-u tri puta – ali posljednji put je to bilo 1876. godine, prije gotovo 150 godina.
To bi se moglo ponoviti ako bilo koji kandidat odbaci izazov pod određenim okolnostima.
Predsjednički kandidati se bore za 538 glasa elektorskog ili izbornog koledža koji se zasnivaju na rezultatima glasova birača iz svake od saveznih država Amerike, a pobjednik je onaj koji dobije najmanje 270 – većinu.
Trump je 2016. godine dobio manje glasova birača od demokratske rivalke Hillary Clinton. Osvojio je Bijelu kuću uglavnom zato što je pobijedio Clintonovu s malim razlikama u tri države – Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu – koje su ga pogurale preko 270 glasova na izbornom koledžu.
Slični rezultat s malim razlikama bi se mogao desiti u nekim od ključnih država i ove godine. A ako bi bilo koji kandidat osporio rezultate po saveznim državama, proces prebrojavanja mogao bi se odužiti sedmicama zbog glasanja putem pošte, što bi moglo dovesti do toga da o izborima odlučuje Predstavnički dom, rekli su neki stručnjaci.
Prema zakonu iz 1877. godine, članovi elektorskog koledža u svakoj državi moraju se sastati tokom 41 dana od izbora – ove godine, taj dan pada 14. decembra.
Budući da prerojavanje glasačkih listića poslatih putem pošte traje duže od onih koji su predani lično, rezultati izbora možda neće biti poznati nekoliko dana, pa čak i sedmica, nakon 3. novembra.
Na primjer, Pennsylvanija nije završila prebrojavanje glasova poslanih poštom na stranačkim izborima za prijedsedničkog kandidata od 2. juna do 29. juna, što je gotovo četiri sedmice kasnije.
Tužbe kandidata podnesene zbog osporavanja rezultata u bilo kojoj državi ili državama potencijalno bi mogle odgoditi sastanak elektora i nakon roka od 14. decembra, rekao je 29. septembra Ed Foley, stručnjak za izbore na Državnom univerzitetu Ohio, na onlajn seminaru o izbornim zakonima Pennsylvanije.
Sličan proces u Pennsilvaniji na opštim izborima približio bi državu roku 14. decembra, rekao je Foley, dodajući: “To me pomalo zastrašuje kao posmatrača”.
Potencijalni izazovi
Ako država propusti rok – što se nikada prije nije dogodilo – Kongres bi mogao diskvalificirati njene izborne glasove. Ako, kao rezultat toga, niti jedan kandidat ne dobije 270 elektorskih glasova, Predstavnički dom mogao bi odabrati sljedećeg predsjednika – ali nedostatak standarda u tom slučaju stvara nejasnoće i moguće rasprave.
“Predložio bih da se to podigne na razinu ustavne krize jer mi u istoriji nacije nemamo odgovor na to mogu li se elektorski glasovi davati nakon tog datuma”, rekao je tokom seminara docent prava i stručnjak za izbore na državnom univerzitetu Florida, Michael Morley.
Činjenica da se do rezultata može doći mnogo sporije nego na prijašnjim izborima kako bi situacija bila jasna dodaje mogućnosti partijskih borbi dok se prebrojavaju glasovi. Jedan kandidat bi mogao imati prednost u izbornoj noći, na primjer, ali drugi bi mogao ostvariti prednost dok se prebrojavaju glasovi poslani poštom.
Baiden je izrazio uvjerenost da ako on pobijedi na izborima, bilo kakvo osporavanje s Trumpove strane će biti bezuspješno i tranzicija će se odigrati glatko.
Tokom debate 29. septembra, Biden je rekao da “nije važno” ako Trump osporava poraz jer “ako mi dobijemo glasove, sve će biti gotovo. On će otići. On ne može zadržati vlast”.
Ipak, stručnjaci kažu da se obje strane pripremaju za moguće pravne bitke.
Kyle Kopko, profesor političkih nauka na koledžu Elizabethtown u Pennsylvaniji koji se bavi izbornim pitanjima, rekao je da su i Biden i Trump okupili tim advokata pripremajući se za moguću pravnu borbu nakon izbora.
“Čini se da su spremni za ovo. To je vjerovatno samo pametno planiranje”, rekao je Kopko za RFE/RL. “U svjetlu svega što se sada događa i retorike, još je važnije biti spreman.”
Izvor
0 notes
superbmakerzombie · 7 years
Text
Princ George krenuo u školu: Čekaju ga debatni klub i balet
Princ George krenuo u školu: Čekaju ga debatni klub i balet
Tumblr media
Williama i Georgea je dočekala voditeljica nižih razreda, a vojvoda od Cambridgea svog je sina otpratio do učionice, rekli su iz Kensingtonske palače. Maleni princ George (4) čvrsto je držao oca princa Williama za ruku dok je išao prema školi Thomas’s Battersea. Njegova majka, Kate Middleton (35), nije mogla biti uz njega jer pati od teških jutarnjih mučnina u svojoj trećoj trudnoći. Prince…
View On WordPress
0 notes
balkantimes · 3 years
Text
Prijenos vlasti u SAD: Tradicija, prijetnje i mogući ishodi
Tumblr media
Od kada je George Washington 1797. odstupio i penzionisao se u svom domu u Virginiji, Sjedinjene Američke Države su prolazile kroz iskustva mirnog i pravednog transfera moći svaki put kada je novi predsjednik bio izabran, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Todd Prince
U vrijeme rata i mira, izobilja i siromaštva, predsjednici Sjedinjenih Država napuštali su Bijelu kuću bez primjedbi kada bi izgubili ponovni mandat, čineći tako od zemlje primjer za nacije širom svijeta. Osim Franklina D. Roosevelta, predsjednici su imali ograničenje od dva mandata koje je bilo neformalno dugi niz decenija dok 1951. nije ugrađeno u Ustav.
“Ideja da ste u Bijeloj kući u određenom mandatu i odlazite dobrovoljno, bilo zato što je vaših osam godina isteklo ili zato što ste izgubili u predsjedničkoj trci, izuzetno je važna za američku demokratiju”, kaže Kevin J. McMahon, profesor političkih nauka sa Trinity koledža u Connecticutu.
Nasuprot ovome, ponovljena odbijanja predsjednika Donalda Trumpa da se jasno obaveže da će prihvatiti rezultate izbora 3. novembra zapanjila je mnoge u Americi i u inostranstvu i povećala rizike od potencijalne nezapamćene ustavne krize.
U televizijskoj debati 29. septembra protiv svog demokratskog izazivača Joe Bidena, Trump je rekao da se on “neće složiti” sa rezultatima ako bude vjerovao da su “lažni”. Šest dana prije, na pitanje da li će se obavezati na mirni prenos moći, rekao je: “Pa, moraćemo da vidimo šta će se dogoditi”.
Donosimo pregled obrazloženja, retorike, pravila i istorijskih događaja koji igraju ulogu u ovoj neobičnoj situaciji.
Glasanje poštom
Trumpove izjave o zabrinutosti zbog vjerodostojnosti službenog ishoda izbora uglavnom su bile usmjerene na glasanje poštom.
Glasanje poštom je u Sjedinjenim Državama prisutno decenijama, uglavnom je rezervisano za ljude koji ne mogu lično izaći na glasanje. Ali zabrinuti oko rizika glasanja na biračkim mjestima zbog pandemije izazvane korona virusom doveli su do toga da su milioni Amerikanaca već glasali putem pošte ili će to uraditi prvi put.
Trump je tvrdio da američka poštanska služba ne može podnijeti porast broja glasačkih listića i da glasanje poštom ide na ruku izbornim prevarama. Kritikovao je gradske i državne vlade koje su biračima poslale glasačke listiće bez obzira na to jesu li ih oni zatražili.
“Ovo je užasna stvar za našu državu. Ovo se neće dobro završiti”, rekao je Trump tokom debate o listićima koji nisu traženi. Govoreći o onome za šta je rekao da je mogućnost za masovnu prevaru u procesu glasanja putem pošte, rekao je: “To su namješteni izbori”.
Izborni stručnjaci kažu da bi bilo teško izvesti značajno varanje s glasačnim listićima zbog mjera predostrožnosti koje preduzimaju zvaničnici kako bi verifikovali listiće, kao što je provjera potpisa. Pet američkih saveznih država koje su se oslanjale prvenstveno ili isključivo na glasanje poštom i prije pandemije COVID-19 kažu da nije bilo znakova raširene prevare.
Biden je rekao da su Trumpovi navodi u vezi s mogućim varanjem na glasanju poštom neosnovani. Druge demokrate su rekle da sadašnji prijedsednik pokušava da suzbije učešće birača, jer ankete i rezultati izbora 2016. godine sugerišu da bi to moglo ići u njegovu korist.
Istorija
Trump je ranije ove godine rekao da vjeruje da bi borba oko rezultata izbora mogla da završi na Vrhovnom sudu. To se dogodilo samo jednom u prošlosti, 2000. godine.
Na tim izborima, demokratski kandidat Al Gore zatražio je da se ponovo broje glasački listići na Floridi nakon što je izgubio u ovoj saveznoj državi s razlikom manjom od 600 glasova, što ga je koštalo predsjedničkog položaja.
Njegov republikanski rival, George W. Bush, podnio je tužbu Vrhovnom sudu, koji je zaustavio ponovno brojanje, predavši Bijelu kuću Bushu i okončavši spor.
Al Gore, koji nikada nije dovodio u pitanje legitimitet izbornog procesa prije izbora, prepustio je trku nakon odluke suda.
Kao potpredsjednik Clintonove administracije i predsjedavajući u Senatu u to vrijeme, on je bio taj koji će – samo nekoliko sedmica nakon odluke Vrhovnog suda – službeno potvrditi rezultate izbora 2000. godine koji su Busha doveli na vlast.
“To je vrsta simbolike koja je moćna za glatku tranziciju u demokratiji”, rekao je McMahon.
Vlast je takođe mirno predata 1968., vjerovatno zadnji put kada je država bila toliko politički podijeljena kao što je danas, primjetio je David Schultz, profesor prava i stručnjak za izbore na Univerzitetu Minnesota. Usred protesta širom zemlje zbog rata u Vijetnamu i građanskih prava kod kuće, demokrata Lyndon Johnson izašao je iz Bijele kuće, a ušao je republikanac Richard Nixon.
Sud
Tehnički gledano, Predstavnički dom SAD – ekvivalent donjeg doma parlamenta u mnogim drugim državama – ima posljednju riječ o tome ko pobjeđuje u izboru predsjednika. Dom je donosio krajnju odluku o izborima u SAD-u tri puta – ali posljednji put je to bilo 1876. godine, prije gotovo 150 godina.
To bi se moglo ponoviti ako bilo koji kandidat odbaci izazov pod određenim okolnostima.
Predsjednički kandidati se bore za 538 glasa elektorskog ili izbornog koledža koji se zasnivaju na rezultatima glasova birača iz svake od saveznih država Amerike, a pobjednik je onaj koji dobije najmanje 270 – većinu.
Trump je 2016. godine dobio manje glasova birača od demokratske rivalke Hillary Clinton. Osvojio je Bijelu kuću uglavnom zato što je pobijedio Clintonovu s malim razlikama u tri države – Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu – koje su ga pogurale preko 270 glasova na izbornom koledžu.
Slični rezultat s malim razlikama bi se mogao desiti u nekim od ključnih država i ove godine. A ako bi bilo koji kandidat osporio rezultate po saveznim državama, proces prebrojavanja mogao bi se odužiti sedmicama zbog glasanja putem pošte, što bi moglo dovesti do toga da o izborima odlučuje Predstavnički dom, rekli su neki stručnjaci.
Prema zakonu iz 1877. godine, članovi elektorskog koledža u svakoj državi moraju se sastati tokom 41 dana od izbora – ove godine, taj dan pada 14. decembra.
Budući da prerojavanje glasačkih listića poslatih putem pošte traje duže od onih koji su predani lično, rezultati izbora možda neće biti poznati nekoliko dana, pa čak i sedmica, nakon 3. novembra.
Na primjer, Pennsylvanija nije završila prebrojavanje glasova poslanih poštom na stranačkim izborima za prijedsedničkog kandidata od 2. juna do 29. juna, što je gotovo četiri sedmice kasnije.
Tužbe kandidata podnesene zbog osporavanja rezultata u bilo kojoj državi ili državama potencijalno bi mogle odgoditi sastanak elektora i nakon roka od 14. decembra, rekao je 29. septembra Ed Foley, stručnjak za izbore na Državnom univerzitetu Ohio, na onlajn seminaru o izbornim zakonima Pennsylvanije.
Sličan proces u Pennsilvaniji na opštim izborima približio bi državu roku 14. decembra, rekao je Foley, dodajući: “To me pomalo zastrašuje kao posmatrača”.
Potencijalni izazovi
Ako država propusti rok – što se nikada prije nije dogodilo – Kongres bi mogao diskvalificirati njene izborne glasove. Ako, kao rezultat toga, niti jedan kandidat ne dobije 270 elektorskih glasova, Predstavnički dom mogao bi odabrati sljedećeg predsjednika – ali nedostatak standarda u tom slučaju stvara nejasnoće i moguće rasprave.
“Predložio bih da se to podigne na razinu ustavne krize jer mi u istoriji nacije nemamo odgovor na to mogu li se elektorski glasovi davati nakon tog datuma”, rekao je tokom seminara docent prava i stručnjak za izbore na državnom univerzitetu Florida, Michael Morley.
Činjenica da se do rezultata može doći mnogo sporije nego na prijašnjim izborima kako bi situacija bila jasna dodaje mogućnosti partijskih borbi dok se prebrojavaju glasovi. Jedan kandidat bi mogao imati prednost u izbornoj noći, na primjer, ali drugi bi mogao ostvariti prednost dok se prebrojavaju glasovi poslani poštom.
Baiden je izrazio uvjerenost da ako on pobijedi na izborima, bilo kakvo osporavanje s Trumpove strane će biti bezuspješno i tranzicija će se odigrati glatko.
Tokom debate 29. septembra, Biden je rekao da “nije važno” ako Trump osporava poraz jer “ako mi dobijemo glasove, sve će biti gotovo. On će otići. On ne može zadržati vlast”.
Ipak, stručnjaci kažu da se obje strane pripremaju za moguće pravne bitke.
Kyle Kopko, profesor političkih nauka na koledžu Elizabethtown u Pennsylvaniji koji se bavi izbornim pitanjima, rekao je da su i Biden i Trump okupili tim advokata pripremajući se za moguću pravnu borbu nakon izbora.
“Čini se da su spremni za ovo. To je vjerovatno samo pametno planiranje”, rekao je Kopko za RFE/RL. “U svjetlu svega što se sada događa i retorike, još je važnije biti spreman.”
Izvor
0 notes