s-a-r-s-blog1

[s-a-r-s-blog1]

Like the post if you save any lockscreen.

[s-a-r-s-blog1]

Nedostaje mi, nekada moja, najbolja drugarica. Ona s kojom pamtim najljepše trenutke iz djetinjstva, ona koja me je prva tješila i dizala sa dna i ona koja će mi zauvijek ostati u sjećanju, ma koliki god mi stranci jednog dana postali.

Tu su sada nove osobe, novi prijatelji i ne krivim je. Spoznala je svoju sreću sa drugim ljudima, možda jer više ništa nije isto između nas dve. Volim je i obećala sam je da ću je podržati u svemu, pa ću i u ovome. Podržavam je u smijehu i sreći sa drugim prijateljima, jer taj isti osmijeh iščeznuo je kad sam ja u pitanju. Želim joj svu sreću ovog svijeta, ma koliko god bolila činjenica da ja nisam dio iste.

[s-a-r-s-blog1]

To ti je sve sindrom Pepeljuge moj brate, kada kucne ponoć tada magija stane, i sve te princeze opet postaju 'ljanke i onda im prigodno puste narodnjake!

Marčelo

[s-a-r-s-blog1]

Zamisli, poslije trideset godina stigne ti poruka "Izvini što sam sve sjebao, bio sam glup."

[s-a-r-s-blog1]

Ti si moj najglasniji šapat

i moj najtiši urlik;

Bez tebe je moguće

ako znadem da dišem

bez kiseonika,

da spavam bez sna,

da maštam bez mašte.

Jer ti si moj nevidljivi kiseonik,

moj nemiran san,

moj bijeg iz stvarnosti.

Ti moja ruža sa najoštrijim trnjem,

a ja tvoj životni rob.

[s-a-r-s-blog1]

Želim sa nekim da pričam o svemiru, pravdi i nepravdi, smrti, ljubavi, zvijezdama, životu nakon umiranja i da se ljubimo dok u pozadini svira S.A.R.S.