#Modusa

[himfromppg]

Mojo I think you need to explain something... Maybe YOUR LITTLE Cindy Bear knows about this. Yuck....

Art trade for @shrimpyfellow !!! 💚💜✨

I have to say I’m brainrotted with this ship now too. Thanks a lot! 😤😤😤 IT’S SPREADING!!!

[radiogornjigrad]

Žarko Paić: O tri modusa uzvišenoga

Les Immateriaux – Lyotard 1985. Izložba          Lijepo je u skolastici posljednja peta transcendentalija, pulchrum. I doista, svijet po rangu mora biti savršenstvo Jednoga Boga koji je dobar,  istinit i najrealnije biće od svih drugih bića jer je nestvoren i vječan i podaruje svima drugima postojanje. Ono lijepo je pojavno očitovanje osjetilnoga sjaja ideje, da to kažemo hegelovski,  a ne…

[throwupgirl]

i like having the name mo because it spices up my life in just the way it should. when i wake up with severe bedhead my girlfriend calls me "modusa". whenever i wear overalls i call them "moveralls". when i was matilda for halloween i wasnt just matilda but i was MO-tilda. also the alien from wall-e that loves cleaning has my name thats awesome too

[rebelpeas]

this post has been rbed to the main event blog multiple times which means my promo is Officially Endorsed. you heard modusa, guys. tap the FUCK in discord opens in ~36 hours

literally got through the last half of my retail hell shift today by thinking “at least 48 hour exchange is coming up soon.” dear reader, the 48 hour exchange is in september 😭

[yesterdayandkarma]

Modusa by Zamzam Ausar

[zoranphoto]

UNATOČ PORASTU ZARAŽENIH I MRTVIH: Austrija od 1. kolovoza ukida karantenu. Zaraženi s maskom mogu svuda, čak i u restorane, ali ne smiju jesti i piti

Austrijski ministar zdravstva Johannes Rauch napokon je i službeno obznanio ono što je već danima “javna tajna” da Austrija od 1. kolovoza ukida karantenu za osobe zaražene koronavirusom. Dakle, Covid-19 pozitini ne moraju više ostati kod kuće u samoizolaciji već se mogu slobodno kretati, ali uz obvezno nošenje FFP2 maske na licu i držanje razmaka od dva metra.   Iz Beča piše: Snježana Herek

Piše: Snježana Herek/ Foto: Fenix (Petar Tyran) Mogu ići na posao, voziti se sredstvima javnog prijevoza, ulaziti u restorane, kafiće, kina, fitness centre itd. odnosno normalno sudjelovati u svim oblicima društvenog života. Ono što je zaraženima zabranjeno je skinuti masku s lica na javnim mjestima, pa ako uđu u restoran ili kafić mogu sjediti i razgovarati, ali neće dobiti ništa za jelo i piće. Tko će to kontrolirati, pitaju se prenaraženo ne samo mnogi austrijski građani nego i domaći stručnjaci i političari? Mediji navode kako svi dobro znaju da su kontrole nemoguće te se sve prepušta vlastitoj samoodgovornosti. I iskušenjima! Uz upit, hoće li netko tko je gladan i žedan odoljeti činjenici da je zaražen i za druge osobe visoko zarazan, što je posebice problematično i opasno za ranjive skupine ljudi, starije i bolesne, te neće ništa naručiti, nego samo sjediti s prijateljima i razgovarati ili će jednostavno skinuti masku i dobro se najesti i napiti, kako bi zadovoljio svoje primarne ljudske potrebe? Mnogi tvrde kako je ta Odluka “nonsense”, jer je neprovediva u praksi. Ono što je zaraženima Covidom još zabranjeno, bez obzira što imaju masku na licu, je ulazak u bolnice i druge zdravstvene ustanove, staračke domove, dječje vrtiće i škole. Iznimka je ako su tamo zaposleni, jer onda bez obzira na zarazu, s obveznom maskom, smiju na svoje radno mjesto. Iznimka su primjerice glazbenici i logopedi, koji ne mogu raditi s maskom. Nova odluka navodi kako sva ograničenja vrijede 10 dana od dana od prvog PCR ili antigenskog testa kojim je utvrđena zaraza Covidom-19. Oni uporni sreću mogu pokušati već nakon pet dana. Ako im je test negativan ne moraju više nositi FFP2 masku. Ministar Rauch je novu Odluku o ukidanju karantene obrazložio konstatacijama kako je pandemija ušla u novu fazu u kojoj se (ne)širenje korona zaraze može kontrolirati cjepivom i novim lijekovima protiv Covida.   Direktorica za javno zdravstvo u austrijskom Ministarstvu zdravstva Katharina Rauch stala je na ministrovu stranu poručivši kako će virus još duže vrijeme ostati živjeti s nama, te da je “nužno preći s kriznog modusa na modus prihvaćanja” tih činjenica. Istaknula je kako i unatoč ukidanja karantene zaražene osobe imaju i dalje pravo da ako im nije dobro, ostanu kod kuće. Ministar gospodarstva Martin Kocher je rekao kako zaposlene osobe koje pripadaju rizičnim skupinama s obzirom na širenje zaraze, mogu ostati kod kuće uz punu, 100 postotnu naknadu plaće. Ova Uredba ostaje na snazi do kraja listopada ove godine. Austrijska vlada je izvijestila kako je napravila Plan od četiri moguća scenarija i prateće zaštitne mjere vezano uz razvoj epidemiološke situacije u zemlji. Nova odredba austrijske Vlade o ukidanju karantene za korona zaražene naišla je na oštru osudu oporbe i podosta domaćih stručnjaka s obzirom da Austrija svaki dan bilježi ekstremne brojke novozaraženih i dnevno njih desetine umiru od posljedica zaraze. Sedmodnevni prosječni broj novozaraženih Covidom trenutačno je veći od 10.000. Danas ih je bilo 11.432 i 27 umrlih u jednom danu. Ono na što svi kritičari upiru prstom, pa tako i oporbeni socijaldemokrati (SPÖ) je činjenica da je jesen pred vratima. I da su već sada iz dana u dan austrijske bolnice sve punije. Danas je u bolnicama bilo 1.719 pacijenata, uključujući 101 na intenzivnoj njezi. Prvi put nakon niza mjeseci broj osoba na respiratoru ponovno je veći od 100. A daljnji porast broja oboljelih očekuju gotovo svi stručnjaci koji se bave epidemiološkim stanjem u zemlji. “Cijela Vlada je zrela da podnese ostavku”, poručila je danas vladajućoj koaliciji ��narodnjaka” (ÖVP) i Zelenih čelnica socijaldemokrata Pamela Rendi Wagner, oštro kritizirajući ukidanje karantene. Iza nje stoje i svi pokrajinski čelnici iz redova SPÖ-a. Bečki gradonačelnik Michael Ludwig je rekao kako je Vlada tom odlukom napravila “korak u pogrešnom smjeru” i da će Beč pomno pratiti razvoj događaja kako bi otklonio opasnost od širenja virusa. Medijima je posebno zanimljiva bila izjava socijaldemokratkinje Gabi Sprickler Falschlunger, supruge austrijskog ministra zdravlja Johanna Raucha iz redova Zelenih koji je ukinuo karantenu, a koja je javno kritizirala vlastitog supruga poručivši mu da je navedena odluka “pogrešna”. Ministrova supruga koja je liječnica opće prakse tvrdi da će se bez izolacije zaraženih osoba zaraza ne samo još brže širiti nego i bez obzira na lakši oblik bolesti ostavljati dugoročne posljedice na preboljele, što nije uzeto u obzir. U svakom slučaju o ukidanju karantene sigurno će se još dugo govoriti. Ne samo u Austriji nego i njenom susjedstvu, koje pomno prati sve što se događa u ovoj alpskoj zemlji i šire uoči dolaska jeseni i zime. Jer korona je samo jedan od ogromnih aktualnih problema. Tu su još i inflacija, vrtoglavi rast cijena energenata i hrane, nestašica ruskog plina i brojni drugi, koji čekaju da budu posloženi na listi prioriteta. Fenix-magazin/SČ/Snježana Herek Foto : Zoran / TV Wien Read the full article

[moteltrogir]

Marko Tadić: Događaji za zaboraviti

NE VJERUJ PRIPOVJEDAČU #1

Umjetnici: Doplgenger (Isidora Ilić, Boško Prostran), Vlado Danailov/ Mila Dimitrovska, Tilmann Meyer- Faje, Marko Tadić, Ivan Ramljak

*

Galerija VN, Zagreb, Ilica 163A / 22.12.2020.- 19.01.2021. (‘otvorenje’- utorak, 22.12. od 17h)

«Trebali biste biti nepovjerljivi prema slikama, baš kao i prema riječima»[1]

Kada je, jednom prilikom, opisivao prekretnicu u svom filmskom iskustvu kao gledatelj, filmski redatelj Michael Haneke ukazao je na jednostavnu gestu glavnog lika usred neke filmske potjere kada se ovaj iznenada okrenuo prema kameri tj. gledateljima i direktno im se obratio s nekoliko usputnih rečenica. Taj trenutak, tvrdi Haneke, za njega je označio gubitak filmske nevinosti i neizbrisivo obilježio svaki film koji je nakon toga režirao. Od tada počinje gajiti nepovjerenje prema pripovjedačima koji tvrde da prikazuju stvarni život.[2]

Jedan drugi filmaš, Harun Farocki, kako u svojim filmskim radovima, tako i u teorijskim promišljanjima, analizira načine na koje pokretne slike i kamere utječu na naš svakodnevni život. Njegovi radovi pokušavaju denaturalizirati pokretne slike, ukazati na kompleksne procese njihove konstrukcije te ih kritički analizirati, očekujući od gledatelja da učini isto, potičući ga na angažirano gledanje.

Preispitivanje politike medijskih slika koje su bile ključne za razvoj povijesnih narativa na području bivše Jugoslavije između 1980. i 2000. godine, razdoblja obilježenog nizom promjena u društvenim odnosima, ekonomskom i političkom krizom i događanjima koji su doprinijeli raspadu Jugoslavije, ključno je mjesto umjetničke prakse beogradskog umjetničkog dua- Doplgenger. Kako tvrde, te konstruirane medijske slike, kao važan ideološki državni aparat, poslužile su kao osnova za izgradnju osobnog, a zatim i kolektivnog pamćenja. Pitanje koje si postavljaju kao (post) jugoslavenska generacija jest: kako smo reagirali i kako i dalje reagiramo na različite, suprotstavljene «montaže sjećanja» kojima smo bili i još smo uvijek izloženi?[3]

Negdje između tih referentnih točaka leži ideja za izložbu smještenu u konkretan prostor i društveno-politički kontekst u kojemu slike i priče i dalje generiraju određena znanja, a posebno ih je zanimljivo analizirati u polju još uvijek aktualne borbe za interpretaciju jugoslavenskog socijalističkog nasljeđa. Sve više smo svjesni procesa koje Florian Beiber naziva metodološkim nacionalizmom[4], a tiču se «konstruiranja realnosti» čitanjem povijesti unatrag. Ovaj pristup, karakteriziran činom ponovnog tumačenja nedavnih povijesnih događaja iz perspektive novoosnovanih nacionalnih država, sadrži određeni stupanj manipulacije prošlim događanjima kako bi se uspostavile takozvane «nacionalne povijesti».

U tom kontekstu želimo sagledati još jedan odnos, onaj između arhitekture sredine 20. stoljeća, izgrađenih okoliša iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i medijske (filmske, video) slike kao jednog od kanala njihove reprezentacije i (re)interpretacije danas. Izložba predstavlja radove nastale u umjetničkoj rezidenciji projekta Motel Trogir ili u dijalogu s njom. Budući da je modernistička arhitektura spomenutog razdoblja svojevrstan materijalni dokaz, svjedok političke ekonomije s drukčijim temeljima i aspiracijama od današnjih, takva okruženja mahom su nedopustiva u aktualnoj logici proizvodnje prostora. Unatoč povremenoj fascinaciji formom, više ih se doživljava kao abnormalne pogreške u urbanoj mašti novih administratora, developera i poduzetnika.[5]To je jedan od razloga zašto ih se sve više uklanja ili prepušta propadanju, kao ekonomski neopravdane i «neodržive». Nekako paralelno s aktivističkim inicijativama za pokušaj njezinog očuvanja i revalorizacije, modernistička arhitektura iz razdoblja socijalizma, sve više postaje predmetom interesa suvremenih umjetničkih praksi, posebno u mediju fotografije, videa i filma. Iako je tema prisutna i od ranije te je ključno markirala trasu pojedinih, međunarodno priznatih umjetnika s ovih prostora[6], njihova recentna proliferacija otvara niz novih pitanja.[7]Kako se danas na filmu kreira slika arhitekture i okoliša koji pripadaju drugoj društvenoj i prostornoj paradigmi? Koji su modaliteti njihove (medijske) interpretacije? Koja je politika tih slika i kakvu ulogu igraju u trenutnoj reprezentaciji, historizaciji i (re)interpretaciji jugoslavenske socijalističke prošlosti? 

Ova izložba tek je vježba iz gledanja i promišljanja o navedenoj temi.

Doplgenger: Snimak pejzaža bez predistorije

O RADOVIMA I AUTORIMA:

Doplgenger: SNIMAK PEJZAŽA BEZ PREDISTORIJE

Video│HD Video (16:9) │ 14’ 22″ │ kolor │ stereo │ 2020.

Eksperimentalni film umjetničkog dua Doplgenger (Isidora Ilić i Boško Prostran) svojevrsna je vizualna i poetska intervencija koja namjerno zaobilazi visoko reprezentacijske kodove recentnog umjetničkog i dokumentarističkog bilježenja devastiranih arhitektonskih objekata jugoslavenskog modernizma. Vizualno, film se sastoji od dva kadra, pogleda na hodnik, rampu u nekadašnjem Dječjem lječilištu u Krvavici i komadić mora, iz gornjeg rakursa, s kata, gdje su smještene ruinirane dječje sobe. Gradeći cirkularni narativ u epistolarnoj formi, u priču nas uvodi ženski glas. Jesenski boravak na moru ispunjen je prikrivenom tenzijom i slutnjom. Sjećanja i subjektivni doživljaji mjesta žene koja piše prijateljici smjenjuju se s faktičkim opisima Makarske rivijere. Vrijeme se lomi kako se priča dalje odvija, njegove odrednice mijenjaju se nestabilnošću riječi koje ga opisuju. Film rastače (linearnost) vremena, ali i značenja, uništavajući strukturu govornog jezika, ali i materijalnost samog filma.

Doplgenger je umjetnički duo kojeg čine Isidora Ilić i Boško Prostran. Bave se odnosom između umjetnosti i politike kroz preispitivanje režima pokretnih slika i modusa njihove recepcije. Radovi su im predstavljeni na brojnim samostalnim i grupnim izložbama kao i na filmskim/video festivalima u zemlji i inozemstvu. Dobitnici su niza nagrada.

Marko Tadić: DOGAĐAJI ZA ZABORAVITI

Film│stop animacija, kolor , 6’│2020.

Snimljena na 16-milimetarskom filmu, ova je vizualna ekspresija zasnovana na arhivskim materijalima i poemi Hansa Magnusa Enzensbergera. Progovara o zaboravljenim ljudima, njihovim životima i njihovim djelima. Arhive su pronađene na zagrebačkom buvljaku; jedna je ona poznatog arhitekta, a druga slavnog kompozitora. Film razmišlja o tom događaju, o iščezavanju i zaboravljivosti ljudi.

Marko Tadić studirao je na Accademia di Belle Arti u Firenci. Njegova umjetnička praksa uključuje crtež, instalaciju i animaciju. Dobitnik brojnih umjetničkih nagrada, njegova su djela izlagana na mnogim samostalnim i skupnim izložbama širom svijeta. Godine 2017. zajedno s Tinom Gverović predstavljao je Hrvatsku na 57. bijenalu u Veneciji.

Ivan Ramljak: DOM BORACA

Dokumentarni film│49’│2018.

Dom boraca narodnooslobodilačkoga rata i omladine Jugoslavije izgrađen je 1974. u Kumrovcu po projektu arhitekata Berislava Šerbetića I Ivana Filipčića. Početkom 1990-ih Dom je zatvoren i do danas mu nije pronađena nova svrha. Redatelj statičnom kamerom raščlanjuje prazne prostore Doma, koji je danas bez funkcije, no održavan. Film je nastao u produkciji ADU i Restarta.

Ivan Ramljak je filmski redatelj, kritičar i neovisni kustos. 2018. godine završio je master studij dokumentarne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Ivan Ramljak: Dom boraca

Tilmann Meyer- Faje: URUŠAVANJE BUDUĆNOSTI

Video dokumentacija intervencije u javnom prostoru│ 2020.

Tilmann Meyer-Faje istražuje neuspjehe industrijskih procesa. Svojim keramičkim skulpturama kopira suvremene građevine naše visoko razvijene civilizacije i predviđa njihovo propadanje. Fokus mu je na bilježenju kraha utopijskih urbanih snova. Uz intervencije u nizozemskim gradovima, bavio se i procesima urbanizacije Sovjetskog Saveza, a ovo je njegov prvi rad vezan uz modernističko nasljeđe Jugoslavije. Model trogirskog motela arhitekta Ivana Vitića izrađen od gline bio je podvrgnut suptilnoj, ali definitivnoj de-agregaciji i time polako nestajao. Proces je snimljen dok se odvijao u javnom prostoru Trogira, u veljači 2020. godine.

Tilmann Meyer Faje je nizozemski / njemački umjetnik koji radi i živi u Amsterdamu, gdje je 2000. godine diplomirao na akademiji Gerrit Rietveld, a 2004. godine na Sandberg institutu.

Vlado Danailov/ Mila Dimitrovska: ARHI.TEK brošura

HIBRIDNI PEJZAŽ. Izvještaj istraživanja │2020.

U pokušaju da istraže jedan dio jadranske obale kao prostorno-vremenski kontinuum, Vlado Danailov i Mila Dimitrovska promišljaju kako se pomaknuti izvan vlastitog antropocentričnog svijeta, uključujući sve vrste kojima zemlja pripada? Kakav krajolik može obuhvatiti i ljude i ne-ljude, a istovremeno zadržati modernističko nasljeđe? Projekt je nadahnut spontanim krajolikom u i oko Motela Trogir, stanjem koje osvjetljava novi mogući pristup stvaranju mjesta. Može se shvatiti kao istraživanje obale i motela koja je rezultirala maštovitim omažom parku i povišenoj stazi. Rad je u procesu nastanka.

Vlado Danailov je arhitekt i istraživač. Nakon što je magistrirao na Arhitektonskom fakultetu u Skoplju, pohađao je Institut za medije, arhitekturu i dizajn Strelka u Moskvi (2013/2014). Zajedno s Milom Dimitrovskom osnivač je i urednik ARHI.TEK-a, besplatne mjesečne brošure na Arhitektonskom fakultetu AFS Skoplje, otvarajući prostor za kritičko promišljanje različitih tema koje se tiču arhitektonske struke i šireg kulturnog konteksta, aktualnog vremena i prostora.

_

Kustosica: Nataša Bodrožić (Slobodne veze/ Motel Trogir)

Istraživači: Antonia Vodanović, Ivan Huljev

_

[1]Harun Farocki

[2]“Minister of Fear”, članak Johna Wraya, 23. rujna, 2007  https://www.nytimes.com/2007/09/23/magazine/23haneke-t.html

[3]“Images of Past as Images for the Future”, tekst Isidore Ilić i Boška Prostrana u Modelling public space(s) in culture. Rethinking Institutional Practices in Culture and Historical (Dis)Continuities, Lokomotiva, Skopje, 2018.

[4]Metodološki nacionalizam manifestira se nametanjem nacije ili okvira nacionalne države kao jedinice analize. Primjerice, školski udžbenici u post-jugoslavenskim republikama često obrađuju povijest nacionalne države kao da se radi o jedinoj povijesno održivoj jedinici analize, kao da je riječ o prirodnoj ili neizbježnoj pojavi. Vidjeti više u Florian Beiber: Debating Nationalism: The Global Spread of Nations, London, Bloomsbury Academic, 2020.

[5]Levan Asabashvili u Motel Trogir: It is not future that always comes after, urednici Nataša Bodrožić i Saša Šimpraga, Slobodne veze/Onomatopee, 2016

[6]Praksa Davida Maljkovića zasigurno je jedan od referentnijih primjera.

[7]S jedne strane, može se tvrditi da je povećan interes umjetnika za ove teme vezan uz lokalna aktivistička nastojanja i njihov vlastiti doprinos očuvanju (ili propitivanju) strukturnih okvira i pejzaža kolektivnog sjećanja. S druge- da je to rezultat općeg, globalnog trenda i interesa za socijalističku arhitekturu i depolitiziranog umnažanja dekontekstualiziranih slika.

*

EXHIBITION CATALOGUE>> distrust-the-storyteller-deplian

*

Izložba je dio projekta Motel Trogir.

Motel Trogir je projekt Udruge za suvremene umjetničke prakse – Slobodne veze iz Zagreba.

Projekt Motel Trogir u 2020. podržavaju Zaklada Kultura nova i Ministarstvo kulture i medija RH.

[igormicunovic]

View this post on Instagram

A post shared by 𝗗𝗼𝗸𝘁𝗼𝗿 𝗧𝗞𝗠/𝗮𝗸𝘂𝗽𝘂𝗻𝗸𝘁𝘂𝗿𝗮/𝘁𝘂𝗶𝗻𝗮 (@igormicunovic)

📍 Počev od 15 novembra počinjemo treninge i obuku medicinskog ći guna u Budvi. Treninge vodi doktor kineske medicine Igor Mićunović po programu Udruženja akupunkturologa Crne Gore. ⠀ 📍 Ći gun 气功 je rijetka i naizgled mistična disciplina koja je poznata malom broju ljudi. Vježbanje ći guna aktivira razvoj sposobnosti da osjetimo i kontrolišemo životnu energiju poznatu kao ći. "Ći" 气 ima brojne prevode kao što su: životna sila, vještina ili postignuće, dah ili vazduh. "Gun" 功 se prevodi kao: rad, vještina ili postignuće. Možemo prevesti ćigun kao vježbanje životne energije. ⠀ 📍 Što je to ći? Kinezi vjeruju da je ći naša životna energija. Ći ima svoje granice i kada je potrošimo, jednostavno umiremo. Tradicionalno vježbanje ći guna se koristi kako bi se spriječile bolesti. Sastoji se od vježbi s ciljem usporavanja starenja, sprječavanja i liječenja bolesti. ⠀ 📍 Postoje dvije svrhe treniranja i razvijanja medicinskog ći guna: zaštita i jačanje zdravlja i liječenja bolesti. U drevnoj Kini, vježbe medicinskog ći guna i meditacije, izvorno su bili poznate kao Dao jin trening, a podijeljene su na jang pokrete - dinamičko djelovanje i jin pokrete - statički položaji. Oba modusa: statične i dinamičke metode treninga Dao Jin ći guna, se međusobno nadopunjuju i mogu se kombinovati i trenirati jednako; kao što je ravnoteža jang i jin energije. ⠀ 🈴 Medicinski ći gun ublažava bol, raspršava ći energiju i stagnaciju krvi, ali ne uspijeva promijeniti pacijentov životni stil koji je često glavni uslov koji doprinosi bolesti. Bolesni uslovi kod pacijenta uvijek su pogoršani stresom, prekomjernim radom, nedostatkom odgovarajućih fizičkih vježbi i neprikladne hrane i pića. Instruktor medicinskog ći guna može propisati pacijentu samoregulirajuće ći gun vježbe za određenu bolest. Kada se razvila neravnoteža, određene aktivne tačke bolesti odgovaraju različitim organima, mišićima i udovima tijela, te se formira patološki refleks. Okidač i refleksne tačke koje su bolne za dodir su savršeni primjeri ovog fenomena. ⠀ #qigong #medicalqigong #ćigun #medicinskićigun #prirodnoliječenje #prirodnamedicina #duhovnoliječenje #kineskamedicina #obuka #treninzi (at Yin Yang Acupuncture and Tuina Center) https://www.instagram.com/p/CE_zoVMAPLy/?igshid=1hvmmyirwl6c

[zanimljivaekonomija]

Kako Bečlije štede struju i rade od kuće

Gradska uprava Beča je od početka korona virusa zabeležila za jednu petinu manje potrošnje struje. Sada se veća potrošnja preselila u domaćinstva, jer većina radi od kuće a i školska nastava se odvija online od kuće.

Evo nekoliko mera za uštedu energije.

1.     Koristiti produžni kabl sa više priključaka i dugmetom za uključivanje. Kada završite posao samo pritisnete jedno dugme i svi aparati su isključeni. Pažnja! To ne važi za inkjet-štampače. Oni se ne priključuju na produžni kabl.

2.     Isključite screensaver: Zaštitnik ekrana povećava potrošnju struje i kod modernih monitora nije potreban. Umesto toga, bolje je aktivirati „isključi monitor“.

3.     Koristiti „sleep mode“: Kompjuter i monitor treba da budu prebačeni na taj režim. Ovo podešavanje se nalazi na kontrolnom panelu, pod stavkom „power option“. Drugačije od modusa „stand-by“, kod „sleep“ modusa je kompjuter potpuno isključen i pored toga vrlo brzo može da se startuje.

4.     WLAN-ruter isključiti: Ukoliko ruter nije stalno uključen, takođe može da se uštedi struja. Jer, čak i kada se WLAN ne koristi, ruter troši struju. Zbog toga ga treba noću isključiti.

5.     Koristite dnevno svetlo: Čak i pozicija radnog stola može da vam uštedi struju. Radno mesto postavite ispred prozora. Kada je tmurno napolju koristite lampe čija svetlost može da se podešava, da ne svetle punim kapacitetom.

6.     Aparati za zabavu imaju različitu potrošnju struje. Na primer, konzole za igrice troše struju duplo više nego televizor.

Foto  1 © MA 48

Foto 2 © Wiener Linien

[zackdoesalotofstuff]

Palenie papierosów - wpływ na inteligencję

Niebywałym, a zarazem szokującym odkryciem jest to, że istnieje spiczasty sojusz między śmiertelnością a IQ: wyższa penetracja czasami oznacza przedłużoną obecność. To przymierze zostało obszernie udokumentowane. Korelacja pomiędzy współczynnikiem a stopą zostało odtworzone w ponad dwudziestu badaniach podłużnych z całego świata, podczas gdy dioda półprzewodnikowa to cecha medyczna specjalizująca się w psychologii, która skupia się na zrozumieniu związku między funkcjonowaniem funkcji psychicznych, a zdrowiem. Jednym z najważniejszych wniosków z tej nowej dziedziny jest niezaprzeczalny fakt, że czynniki socjoekonomiczne nie potwierdzają absolutnie związku między śmiertelnością a inteligencją, a we wszystkich badaniach specjalizujących się w pasie centralnym w Europie, naukowcy powiązali wyniki testów na inteligencję dla 891 uczestników z modusa z 1933 r. z reakcjami tych uczestników na krajowe testy wczesnego stanu zdrowia.

http://test-iq.live

Naukowcy odkryli, że stosowane zarządzanie matematyczne dla kategorii ekonomicznej, a więc i życia "stanu pozbawienia", nadmiernego zalania i różnych niekorzystnych predyspozycji do życia, były po prostu drugą z tej półgodzinnej korelacji śmiertelności. Całkowicie to, co może być przyzwyczajone izolować szereg dziedziczny między stosunek, a umieralność, pozostaje niejasne. Jednym z potencjałów jest to, że silniejszy problem z inteligencją przyczynia się do optymalnych zachowań zdrowotnych, uwielbia trenowanie, noszenie pasów bezpieczeństwa, a nie palenie. Alternatywnie, wydaje się, że szereg identycznych czynników genetycznych przyczynia się do zmiany w każdym z tych współczynników, a tym samym do tendencji do interakcji podczas tej formy zachowania. Kolejnym ryzykiem jest to, że mądrość jest towarzyszącym wskaźnikiem integralności cielesnej, w szczególności siły działania systemu. Aby podjąć tę hipotezę, w jednym z badań naukowcy sprawdzili związek między umieralnością oraz wydajnością w bardzo krótkim odstępie czasu, aby spojrzeć na zaprojektowaną zdolność do życia w procesie przetwarzania danych w mózgu. Naukowcy odkryli, że podczas gdy punktacja osoby w interwale, którą się zajmuje, została zmniejszona poniżej, nie było żadnej korelacji między ilorazem inteligencji a tym samym stopą. Okres reakcji został wyjaśniony przez związek pomiędzy wynikiem testu na inteligencję i ryzykiem śmierci.

[anissanlife]

Używany Nissan Note I (2006-2013) - opinie użytkowników - Interia

Interia

Używany Nissan Note I (2006-2013) - opinie użytkowników Interia Miejski van Nissana wygodnie zmieści cztery dorosłe osoby, a doskonała widoczność ułatwia manewrowanie. Funkcjonalność poprawiają liczne, pakowne schowki oraz przesuwana tylna kanapa. Note powstał na płycie podłogowej Renault Grand Modusa i zapożyczył ... and more »

Like Anissanlife on Facebook and Twitter!

[zoranphoto]

AUSTRIJA „OTKLJUČANA“ NAKON VIŠE OD POLA GODINE: Od 5 ujutro, glazba, kava, kokteli…

AUSTRIJA „OTKLJUČANA“ NAKON VIŠE OD POLA GODINE: Od 5 ujutro, glazba, kava, kokteli…

Nakon više od pola godine kriznog modusa i strogih epidemioloških mjera zbog pandemije koronavirusa Austrija je od danas „otključana“ i prešla je u radni modus.   IZ BEČA PIŠE:  Snježana Herek Snježana Herek / Foto: Fenix (S.P.) Kako u srijedu izvještavaju austrijski mediji već od ranog jutra iz pojedinih restorana i kafića trešti muzika, ispija se kava i razni „kokteli“ kojima se nazdravlja…

[vladimirilic]

„Kada je neko započeo svoj umetnički rad konstruisanjem perpetuum mobile-a, nastavio tako što je »vajarski oblikovao rupe« zahvaćene u oblik koji stoji na ivici postamenta prkoseći gravitaciji, zatim pravio, kako sam kaže, bleskaste »mobile«, žaleći što nisu autokinetični, i na kraju došao do modusa skulpture koja je gotovo sve ovo u jednom - onda ne možete a da ne poželite da ga što pre upoznate... Ilić je u skuplturu upisao nešto od one fascinacije cirkuskim akrobatama - prezrenim od umetnosti iako sami sebe nazivaju artistima - nešto od čari malog izumitelja u svima nama, a ponešto od prezira prema našoj projekciji kakve bi stvari morale biti ��za nas«. Prema rečima samog umetnika, ove skulpture su »glupe«, svakako samodovoljne, neodnosne, »ništa u njih i ništa iz njih« kao Lajbnicove monade, kao elementarne čestice bez ikakvih izvansebnih afiniteta. A to će reći da se nad njima moramo duboko zamisliti, naročito nad onom tačkom u kojoj se seku s nama. Nećemo o referencama...“ Predrag Kočović, iz teksta „Skica za portrete umetnika za buduće izložbe u budućem Muzeju savremene likovne umetnosti“, katalog izložbe „Skica za buduću izložbu u budućem muzeju“, MSUV, 2005. Fotografija: Slobodan Stošić.

[qingyunnursery]

Modusa🔥 . . #lithop #lithops #succulentcity #succulenthoarder #succulentsofinstagram #succulentarrangements#echeveriarainbow #echeveriaimbricata #echeveriarainbow #echeverialover #多肉植物のある暮らし #多肉植物寄せ植え #多肉ちゃん #多肉棚 #多肉初心者 #多肉寄せ植え #多肉植物初心者 https://www.instagram.com/p/CMZM9rqr_Uj/?igshid=1mzntvumgahmx

[kybernous]

neskončnost, 2

Ta nejasnost pa ima naslednjo pomembno posledico. Ker imamo objektivno (modusi, končne substance in neskončna substanca) ter formalno realnost (okroglost…, razsežnost in mišljenje, bog) in ker ni jasno katera utemeljuje katero, je smiselno premisliti obe možnosti. In ker sta obe realnosti hierarhično strukturirani, je najpomembnejši pojem bodisi pojem boga, bodisi pojem neskončnosti. To pa pomeni, da se lahko misli pojem neskončnosti kot najpomembnejši pojem pri spoznavanju dejanskosti. Praktično kot pojem, ki zagotavlja resničnost ostalih bitnosti. Neskončnost je lahko mišljena kot tista, ki utemeljuje bivanje končnih substanc ter modusov.

Zdi pa se tudi, da ta način mišljenja, ni le ena izmed obeh možnosti, ampak je to bolj sprejemljiva od obeh. Kajti, ko Descartes primerja obe vrsti realnosti, izhaja iz danosti, iz faktov, fenomenov, skratka iz tistega, kar se njegovemu umu javlja samo od sebe. Tako pripozna naprimer okroglost voska, preprosto kot nekaj, kar je prisotno, kot nekaj realnega. Nato pa temu najde ustrezen pojem iz druge vrste realnosti, zdaj je to modus, je predstava v zavesti (nato pa o vsem skupaj dvomi). V tem primeru je izvorna danost del formalnega sveta medtem, ko se pojem ali ideja modusa ne pojavi sama od sebe, ampak je produkt mišljenja. Isto velja za končne substance, najprej imamo danosti, ki so razsežnost, najprej smo postavljeni pred dogajanje mišljenja, torej najprej je prisotna formalna realnost. Šele nato pa lahko o tem mislimo kot o končnih substancah, kot o objektivni realnosti. Glede boga pa se zadeva obrne. Ko je Descartes pregledoval svojo sobo s kaminom, boga tam ni opazil. Imel pa je idejo neskončnosti. Najprej imamo torej idejo neskončnosti, del objektivnega sveta, nato pa se ti ideji poskuša najti nekaj, kar ji ustreza v formalnem svetu. Descartes misli, da temu ustreza bog. V vsem tem sklepanju je tako bog edina bitnost, ki ni prisotna kot dana, ampak na katero se sklepa. Ta danost neskončnosti pa nakazuje na njeno prednost. Uradni razlog zakaj je Descartes dal ontološko prednost bogu pred neskončnostjo je sicer v tem, da naj končni um (torej naš človeški um) ne bi mogel imeti ideje neskončnosti, ker neskončnost presega končnost.

Dejansko pa se zdi, da je na delu nek drug razlog. Lahko bi se naprimer sklepalo, da naš um v nekem smislu je neskončen, ker je v njem prisotna ideja neskončnosti, samo, da je to dejstvo povečini skrito ali latentno… Kakor koli, pravi razlog se zdi, da je v cilju, ki ga Descartes ima, to je, zagotoviti realnost in nedvomnost bitnosti (modusov in substanc). Posamezne stvari so namreč varljive, čuti nas varajo, pa tudi same bitnosti se spreminjajo, kot naprimer vosek, ki se stopi. In neskončnost, četudi je hierarhično najpomembnejša tega ne zagotavlja. Lahko je temelj ostale realnosti, toda ne zagotavlja nedvomnosti. Nič ne pove o bitnostih, pa čeprav te izhajajo iz nje. Ker je bog izmišljen pojem, lahko zagotavlja tisto, kar pač nek avtor hoče, da zagotavlja. Descartes tako potrebuje zavarovalniškega agenta in tako njegov bog poskrbi za nedvomnost, za harmonijo med svetom idej in stvari. Je garant ostale realnosti za mislečo stvar. Ni pa ta poteza ontološko upravičena, saj ontologija raziskuje kako je bit, ni pa umišljanje udobnih poslovnih priložnosti, ki ničesar ne razložijo.

In tako je dejstvo, da se neskončnost lahko misli kot temelj našega dojemanja dejanskosti. In dejstvo je, da se takšen način mišljenj pozna tudi v kozmologiji. Tu je bil predstavljen descartesov model, kako je neskončnost dejansko tista podlaga, ki združuje celotno raznoterost bivajočega. Saj je ta model predstavljen precej jasno in razločno in zdi se, da je vzorčen za celotno obdobje. Da je kozmos neskončen, je tako misel, ki je prisotna že dosti pred Descartesom in se pojavi v renesansi (zelo izrazito pri Giordanu Brunu) ter je nekako značilna za celotno obdobje od renesanse do Einsteina. Ideja, da je kozmos neskončen tako spremlja celotno novoveško znanost. Ni pa to zgolj ideja, ki spremlja znanost in je nekako prisotna, a nepomembna, ampak je nekako v samem temelju razmišljanja o kozmosu (kot je bilo prikazano zgoraj). Drug dober primer pojavljanja ideje neskončnosti, sta newtonova pojema absolutnega časa in prostora. Absolutno je tu namreč praktično sinonim za neskončno.

Ker je pojem neskončnosti tako temeljen, ima vsaka sprememba v dojemanju tega pojma, velike posledice. In do take spremembe je prišlo na področju matematike. Tudi tam je bila neskončnost tradicionalno tista skrajna meja. Meja preko katere niti najbolj osnovne matematične operacije niso več imele smisla (naprimer: a+b > a, če a,b є N; toda a+∞ = ∞). Toda z Dedekindom in Cantorjem, s transfinitnimi števili, se je zadeva spremenila. Zdaj neskončnost ni več pojmovana kot nek enoten pojem, ampak obstajajo različne vrste neskončnosti. Ena neskončnost je lahko večja od druge, kar pomeni, da se spremeni tudi odnos med končnostjo in neskončnostjo, saj se lahko vprašamo v katero vrsto neskončnosti neka operacija (nek končen postopek) vodi. Glede na to, da obstaja mnogo neskončnosti, se lahko vprašamo, kakšne so meje med njimi in kje so? Če se vse to še vedno zdi nekako akademsko, potem se pravi vpliv pojma neskončnosti pokaže z naslednjim premislekom. Če sta renesansa in novi vek privzela idejo neskončnosti in jo naredila za temelj realnosti (tako kot je to antika naredila z idejo končnosti), se to v kozmologiji izkazuje v predpostavki neskončnega kozmosa. Vzeto tako kot je najdeno, torej povsem neprečiščeno in nepremišljeno, ideja večih neskočnosti implicira idejo večih kozmosov, torej svet postane multiverzum. Razcep temelja pomeni njegovo mnogoterost. Zdi se, da je zato, zaradi neskončno neskončnosti, ideja multiverzuma danes tako popularna. Tako kot ideja neskončnega (ali v antiki končnega) kozmosa ni bila dokazana, ker niti ni mogoče, da bi se to tezo dokazalo, tako tudi ideja multiverzuma ni empirično podprta. Zgolj sledi logiki, ki izhaja iz matematike in vse to so tako bolj ali manj uporabne predpostavke. Zdi se, da je tistim, ki sprejemajo matematično mnogoterost neskončnosti, logično smiselno dojemati svet kot multiverzum.

neskončnost, 2 was originally published on Prikazovalnik

[moteltrogir]

Autorska prezentacija /Authors presentation

DOPLGENGER_ POLITIKE AMATERA// AMATEUR POLITICS

Predstavljaju/ Presented by: Doplgenger (Isidora Ilić & Boško Prostran)

GALLERY VN, Ilica 163a, Zagreb

Petak// Friday, 24/11/2017 at 18.00h

–

<HR TEKST_ISPOD>

In the framework of the DISSONANT (CO) SPACES project and LAST FUTURES program, we will focus on the approaches of the artist duo Doplgenger’s artistic-research work, with a special focus on representation and the concept of space as one of the dominant themes in the experimental film practice of the two.

Movies:

Code, Experimental video, Doplgenger, Serbia / United Kingdom, 2007, 05’22 “

Youtopia, Video installation (insert), Doplgenger, Serbia / United Kingdom, 2007, 08’33”

Everyman’s Dream, Experimental Documentary Video, Doplgenger, Serbia / United Kingdom, 2010, 9’03 “

BENEATH A STARLESS SKY AS DARK AND THICK AS INK, Experimental documentary video, Doplgenger, Serbia, 2016, 15’20 “

Total: 38 min

Doplgenger is artistic duo made by Isidora Ilić and Boško Prostran, a film / video artists who live and work in Belgrade. Doplgenger’s works deal with the relationship between art and politics through the revision of the regime of moving images and their reception modes. Dopelgenger deconstructs the film media, language, structure, and text to explore the ways in which art / moving images participate in the creation of political reality. Relying on the tradition of experimental film and video, Doplgenger intervenes on existing media products or produces in the form of expanded film. Although the moving image is a core medium, their practice includes text, spatial installations, performance, lectures, and discussion.

<HR>

Autorska prezentacija u okviru projekta DISSONANT (CO) SPACES i programa POSLJEDNJE BUDUĆNOSTI fokusirat će se na pristupe umjetničko-istraživačkog rada dua Doplgenger, s posebnim fokusom na reprezentaciju i pojam prostora kao jedne od dominantnih tema u  eksperimentalnoj filmskoj praksi tog dvojca.

Filmovi:

Code, Eksperimentalni video, Doplgenger, Srbija / Velika Britanija, 2007, 05’22”

Youtopia, Video instalacija (insert), Doplgenger, Srbija / Velika Britanija, 2007, 08’33”

Everyman’s Dream, Eksperimentalni dokumentarni video, Doplgenger, Srbija/Velika Britanija, 2010, 9’03”

BENEATH A STARLESS SKY AS DARK AND THICK AS INK, Eksperimentalni dokumentarni video, Doplgenger, Srbija, 2016, 15’20”

Total: 38 min

Doplgenger umjetnički duo čine Isidora Ilić i Boško Prostran, filmski/video umjetnici koji žive i rade u Beogradu. Radovi Doplgengera se bave odnosom između umjetnosti i politike kroz preispitivanje režima pokretnih slika i modusa njihove recepcije. Doplgengeri dekonstruiraju filmski medij, jezik, strukturu i tekst kako bi ispitali načine putem kojih umjetnost/pokretne slike sudjeluju u kreiranju političke stvarnosti. Oslanjajući se na tradicije eksperimentalnog filma i videa, Doplgenger intervenira na već postojećim medijskim proizvodima ili proizvodi u formi proširenog filma. Iako im je pokretna slika osnovni medij, njihova praksa uključuje i tekst, prostorne instalacije, performanse, predavanja i diskusije.

Radovi Doplgenger dua su prezentirani u Srbiji i inozemstvu, kako na samostalnim i grupnim izložbama tako i na film/video festivalima kao što su: VIDEONALE.16 (Umjetnički muzej Bon, 2017), Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2016), Fond Antoni Tapies (Španjolska, 2016), Centar Pompidou (Pariz, 2016), Međunarodni filmski festival Rotterdam (2016), Muzej savremene umetnosti Vojvodine (Novi Sad, 2015), Galerija Podroom (Kulturni centar Beograda, 2015), Međunarodni filmski festival u Seattleu (SAD, 2015), Gelerija Anja i Andrej Shiva (Njujork, 2015), Izložba „Rezolucija 827“ u Birou Stedelijk muzeja u Amsterdamu (2015), Galerija Nod (Helsinki, 2015), South by Southeast (Galerija Osage, Hong Kong, 2015), Kairo Video Festival (Kairo, 2014), Festival eksperimentalnog filma u Parizu (2014), 55. Oktobarski salon (Beograd, 2014), Država u krevetu (Galerija likovne umetnosti Split, 2014), Open Systems u Beču (GPL Contemporary, 2014), Salon Video (Rumunjska, 2013), Međunarodni festival eksperimentalnog filma i videa VIDEOEX (Zurich, 2013), VIDEOFORMES (Clermont Ferrand, 2013), Images Contre Nature Festival (Marsej, 2012), Bijenale umjetnosti u Pančevu (Galerija savremene umetnosti, 2012), Galerija ArtPoint (Beč, 2011), TINA B. Festival savremene umetnosti (Prag, 2011), This Is Not A Gateway (London, 2009), Video u progresu (Galerija Photon, Ljubljana 2009), performIC (Insbruck, 2009), Galerija Remont (Beograd, 2009), Galerija O3on (Beograd, 2008), Alternative Film-Video festival (Beograd, 2008) itd.

Surađivali su na mnogobrojnim inozemnim i domaćim umjetničkim i kulturnim projektima, sudjelovali su na simpozijima i panelima, držali predavanja i radionice, organizirali i kurirali projekcije. Dobitnici su Politikine nagrade za najbolju izložbu u 2015. godini.

–

Duo Doplgenger su umjetnici u dugoročnoj umjetničkoj rezidenciji MOTEL TROGIR (2016.-2017.) u okviru Dissonant (Co) Spaces projekta, a njihovo gostovanje u Zagrebu podržano je u sklopu programa Posljednje budućnosti, udruge Slobodne veze.

Programe udruge Slobodne veze u 2017. podržavaju: Ministarstvo kulture RH, Zaklada Kultura nova, Grad Zagreb- gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Europska kulturna fondacija (ECF).