#tokyo manj

[merotm]

tokyo revengers verse yuuna is so funny bc she doesn’t know anyone you are talking about

[harakablack]

next one...

[sirenascales]

Should I make a Tokyo Manj Gang Playlist

wow I totally did not get a notification for this ask but yes... yes you should

[draw-so-easy-anime]

Hướng dẫn vẽ anime nam Mikey - Tokyo Revengers | How to draw Mikey (Manj...

[kadansenou]

*Nan memwa tout viktim yo, pou n pa janm bliye yo* Nan lannuit ki te madi 13 novanm 2018 la, yon gwoup bandi asasen, sou kòmand pouvwa PHTK a, antre nan Lasalin, youn nan katye ki pi pòv nan kapital la epi masakre plis pase 70 moun: gason, fanm, ti moun ak granmoun. Depi lò, sa tout moun te kwè ki te yon aksyon izole, pra l transfòme an yon karavàn nan tout peyi a. Karavàn lanmò an pase lasalin, kafoufèy, bèlè, Tokyo, site solèy. Li antre lakay moun lajounen kou lannuit, li pran moun pa grenn, li pran moun pa grap. Karavàn lanmò a gen yon rigòl san dèyè l ak yon pakèt kò, kò fanm yo vyole, kò yo maspinen, yon pil ak yon pakèt kò, kò yo jwenn sou pil fatra, kò kochon kòmanse manje, kò yo pa jwenn tras yo. Karavàn nan lage yon pakèt ti moun san manman san papa. Alèkile, Kadav moute jis nan plafon kay la. Chak jou son w kout bal, apre chak kout bal s on w kout rèl yo tiye mèt Dorval tou pre kay Prezidan an; yo tiye Gregory Anndan Lekòl Nòmal; Yo jwenn kò Evelyne Sincère sou yon pil fatra Se konsa lavi n prale, ti pa ti pa. Kout bal ap fè lago ak kout rèl Yo fé san koule, nou fè dlo koule , yo fè san koule, dlo je nou koule. Konbyen kout bal ki rete? Konbyen kout rèl ki rete? Kiyès k ap pèdi vwa l anvan, kiyès k ap bèbè anvan Ann al rele, pou kout bal bèbe, Ann al rele… Etidyan, elèv, pwofesè, militan, pwofesyonèl nan tout sektè, ayisyen an jeneral, Ann al rele pou kout bal bèbè Nan memwa tout viktim yo. Pou n sonje yo, n a sonje yo. NoupapDòmi

[revolucijaizkreveta-blog]

Kako besplatno naručiti vlastito ubojstvo

Zagrezli ste duboko u dugove i nedopušteni minus, best frend vam je završio u zatvoru zbog pokušaja oružane pljačke, 17godišnja sestra vam je trudna i ne želi pobaciti, a ne zna tko je otac djeteta, majka vam je dobila šizofreniju i misli da je ona Ivana Orleanska, a vi Jean Paul Belmondo, a otac... otac vam je prestao piti otkad je upoznao lokanje. Život vam je toliko loš da ste donijeli čvrstu i trijeznu odluku o prelasku na drugi svijet jer uz sve probleme još morate uzdržavati svoju djevojku i plaćati joj frizera i umjetne nokte svaki mjesec? Prepoznajte se u ovom opisu? Ništa čudno! Čitajte dalje jer... Ja sam tu da vam pomognem! Dakle, vaš je život sve samo ne lijep, depresija je zavladala vašim umom i tijelom, a ne vjerujete u antidepresive jer niste Amerikanac i odlučiliste umrijeti jer više vas ne veseli niti odlazak na ljetovanje za osam mjeseci pošto je na Jadranu vrhunac turističke ponude vatromet na ribarski dan uz smrznute srdele. Već imate i pištolj. Drpili ste ga svom susjedu s PTSPom kad vas je policija zamolilada budete svjedok pri pretresu njegovog stana... ili ste ga kupili na Hreliću za 40 kn zajedno s nekoliko metaka po kunu. Imate sve potrebne motive, a i sredstvo za izvršenje vašeg plana, no -nedostaje vam hrabrosti. Što ako se ustrijelite u oko i ostanete živi, ali slijepi ili si pak propucate samo nos? Prevelika ste pussy za takav rizik. Osim toga, samoubojstvo bi stvarno loše izgledalo u vašoj biografiji -ne želite da vas pamte kao emača i zaključe da ste slušali Tokyo Hotel (ma što to bilo?)!! Puno bi bolje izgledalo da vas netko ubije... dakle, trebate naručiti vlastito ubojstvo, a ne znate gdje se to naručuje, ali znate da biste sigurno trebali iskeširati barem 500 kn, a to ne dolazi u obzir. Također ne možete računati na prijatelje jer prijatelj jesvatko tko vas ne bi ubio za manje 10 000 eura. Preostaje vam vaša djevojka. Ona će vas ubiti jer ćete je natjerati na to. Prvo si stvorite dobar alibi pred svijetom, tj. djevojčin lažni motiv za vaše ubojstvo. Isprintajte 20ak slika neke žene s interneta. Najbolje s nečijeg Facebooka kako bi izgledalo uvjerljivo i spremite ih u ladicu sa svojim donjim rubljem. Policija će ih naći za vrijeme istrage nakon što nađu vaše mrtvo tijelo i bit će jasno da vas je vaša djevojka ubila jer imate ljubavnicu. Dakle,bit ćete ubijeni kao veliki frajer! Pravu ljubavnicu nećete nalaziti iz dva razloga: a) u depresiji ste pa se ne možete zajebavati još s jednom ženom i financiranjem iste i b) žene su jadne pa vas vaša djevojka da imate ljubavnicu vjerojatno ne bi ubila nego bi se pravila da je sve u redu, a to vam se nikako ne isplati. Pitate se kako ćete onda natjerati svoju djevojku da vas ubije? Vrlo lako! Jedini je problem što bi proces mogao potrajati od mjesec dana do šest mjeseci, ali to je mala cijena koju ćete platiti za vječni mir koji ćete za to dobiti. Dakle, sve što trebate je pretvoriti se u posesivnog psihopata i psihički je maltretirati. Dobra ste osoba pa ne znate kako? Ja znam! Počnite s izljevima neopravdane ljubomore. Jednostavno je, a dobro za ufuravanje. Optužite je da zavodi vaše prijatelje -to je odlično za početak. Zatim optužite sve njene muške prijatelje da su zaljubljeni u nju i maltretirajte je time: ''Znam da je Karlo zaljubljen u tebe! Kad je njegova zaručnica poginula jedva je dočekao da može tebi plakati jer je mislio da će te tako zbariti!'' -kad se ufurate u spiku, probudite psihopata u sebi i krenite u extreme: ''Zapravo, ja mislim da Karlova zaručnica nije niti postojala jer je nikad nisam vidio! Ta je žena izmišljena zato da ti budeš ljubomorna, a onda je izmišljeno poginula tako da se ti sažališ, shvatiš da ga voliš i ostaviš mene!'' -dobra je ideja i da zaplačete dok iznosite takvu tešku konstrukciju. Važno jeda vas djevojka shvati ozbiljno jer tako će se više iznervirati. Maltretirajte s tom pričom barem dva sata u komadu i budite oko toga posvađani barem dva dana. Ako ste smjeliji, kako biste joj dokazali svoju patnju možete se i samoozlijediti. Ugasite si cigaretu na ruci ili se razrežite tehničkom olovkom (po želji). Istovremeno počnite graditi alibi priču kod svojih prijatelja -pričajte im kako je vaša djevojka luda i kako vas optužuje da ste ljubomorni, a vi to uopće niste! Nakon što ste je izmučili sa svim prijateljima za koje smatrate da su zaljubljeni u nju (iako znate da u biti nisu), krenite na ostale ljude koje susreće. Optužite gay konobara iz vašeg kvartovskog kafića da joj se upucava i zabranite joj odlaske u taj kafić bez vas, a kad ste ondje snjom budite cijelo vrijeme mrzovoljni i pričajte samo o konobaru. Posvađajte se i oko toga. Istu stvar ponovite s poštarom, 58godišnjim susjedom Matom iz prizemlja, pekarom i prodavačem s kioska. Zabranite joj odlaske na taj kiosk! Kako bi izbjegli mogućnost da se jako naljuti i ostavi vas prije no što se u njoj nakupi dovoljno gnijeva da vas ubije, redovito naglašavajte da ste tako ljubomorni zato što mislite da je ona najljepša na svijetu, princeza tako lijepa da je i snovi žele ukrasti (?), volite je beskrajno i želite se oženiti njome. To će pomoći u njenoj odluci da vam svaki put iznova oprosti. Sljedeći korak je vrijeđanje njenih prijateljica. Naglašavajte stalno da su sve njene prijateljice glupače i kurve (bila to istina ili ne). Neka psihopat u vama progovori: ''Ne želim da se družiš s Mateom! Ona je kurva i lažljivica! Zašto ideš s njom na kavu? Pa bile ste prije mjesec dana! O čemu vi pričate?! Sigurno pričate o nekim frajerima! Sigurno pričate protiv mene! Jadan ja! Zašto si otišla u kupaonu kadsi danas pričala na mobitel s njom?! Pričale ste 10 min! O čemu imate tako dugo pričati!?'' -budite extremno naporni pa inzistirajte da svaki put kad njih dvije idu na kavu dođete i vi, ali ne dopuštajte joj viđanje s prijateljicama češće no jednom mjesečno -naravno, i tada uz vaše prisutstvo. Zabranite druženje sa svim prijateljicama: ''Zašto ti trebaju one? Zar ti ja nisam dovoljan?! Ti mene ne voliš!'' -To će pomoći u prikupljanju bijesa u njoj. Dok pak zajedno gledate televiziju, ispitujte je o izgledu glumaca i pjevača s ekrana pa kad prizna da joj je Jared Leto prilično zgodan, posvađajte se: ''On ti je zgodan?! Zašto ti je on zgodan?! Ti bi mene 100% ostavila radi njega!'' -situaciju postavite tako kao da Jared Leto nije osoba s američkog TV spota nego kao da on doista kuca svaki dan vašoj djevojci na vrata i moli je za ljubav. Najozbiljnije se oko toga posvađajte, dovedite je do ruba živaca, a onda se pomirite uz obrazloženje da je ona toliko divna da bi je i hollywoodski glumci poželjeli. Isto ponovite s Jeremyjem Ironsom, homićem Rickyjem Martinom i pokojnim Heathom Ledgerom. Usput joj zabranite bavljenje bilo kakvim javnim poslom preko kojeg bi se neki američki glumac ili pjevač mogao zaljubiti u nju -dakle bilo što što uključuje pojavljivanje na televiziji ili -nedajbože -nekakvo manekenstvo. Pa to je za kurve! Sabotirajte i sve njene poslove koji uključuju kontakte s puno ljudi. Svađajte se oko toga koliko god je potrebno dok ne izgubi volju za time i odustane. Ipak vas voli i ne želi dabudete nesretni! Ako se i ne bavi poslom u koji je uključeno puno ljudi -sabotirajte joj i to: ''Onaj tvoj šef je pervertit koji te zaposlio samo zato jer te želi jebat! Ne sviđa mi se što za njega radiš! On ti se 100% upucava i drka svaku večer na tvojeslike koje skida sa snimki nadzorne kamere koju je postavio samo zato da te može gledat!'' -sada kad ste sve ove korake već poduzeli, vrijeme je da pištolj počnete držati na vidljivom mjestu u stanu. Primjerice u kuhinji pored sudopera. Za kraj joj zabranite šminkanje i nošenje minica, štikli i ostale izazovne odjeće. Nećete pogriješiti ni ako je natjerate da se ošiša do ramena jer je duga kosa previše zavodljiva i povećava šanse da vam je netko preotme! Sve navedene korake ponavljajte -iznova se svađajte oko gay konobara koji je zaljubljen u nju. Svađajte se oko njenih prijateljica koje su kurve -iako ste se već šest puta svađali oko toga i pomirili. Iznova započinjite optužbe da njen prijatelj pati za njom i uz to je manijak. Ako budete dovoljno ustrajni u slijeđenju ovih koraka, vaša će djevojka jednom impulzivno posegnuti za pištoljem i upucati vas. Bit ćete mrtvi na mjestu iako ona nikada prije nije pucala -gnjevna žena će vas pogoditi ili posred čela ili točno u srce, bez brige. Vaše besplatno ubojstvo bit će izvršeno, policija će naći namještene slike vaše lažne ljubavnice u ladici s donjim rubljem i to će službeno biti objavljeno u crnoj kronici kako ste i željeli. Baš nitko neće posumnjati da je zapravo riječ o dugo planiranom samoubojstvu i bit ćete pokopani kao glavni frajer u gradu! Sretno i počivajte u miru! Read the full article

[balkantimes]

Atomska bomba: Zašto je nacisti nisu uspjeli napraviti i kako je Jugoslavija to pokušavala 3 puta

Istovremeno, toga 10.augusta 1945. godine u Hirošimu je stigao tročlani tim znanstvenika koji je vodio Sakae Shimizu (1915. – 2003.), fizičar sa Sveučilišta Kyoto. – Cijeli je grad uništen u potpunosti, ostalo je u ruševinama s posebnim mirisom smrti, sa samo nekoliko željezo-betonskih zgrada koje nalikuju duhovima – zapisao je Shimizu svoj prvi dojam nakon dolaska u Hirošimu.

On je tada započeo višednevno istraživanje koje je ušlo u povijest kao prva znanstvena studija o posljedicama atomske eksplozije u Hirošimi. Sve rezultate Shimizuovih istraživanja zatim je preuzeo general Thomas Farrell, zamjenik generala Leslieja Grovesa, vojnog voditelja projekta Manhattan te ih odnio u Ameriku…

Saradnja s Hrvatom

Četrdeset dvije godine nakon bombardiranja Hiroshime, prof. Sakae Shimizu sjedio je na ručku u jednom zagrebačkom restoranu u podsljemenskoj zoni. Društvo su mu pratili fizičari dr. Ante Ljubičić (1938. – 2018.), prof. John Howard Hubbell (1925. – 2007.) iz američkog National Institute of Standards and Technology (NIST) i dr. Krunoslav Pisk (76), tadašnji direktor Odjela FEP Instituta Ruđer Bošković (IRB).

Shimizu je sarađivao s Antom Ljubičićem, a obojica su s Hubbellom vodili International Radiation Physics Society. Za vrijeme ručka razgovarali smo o tome je li trebalo baciti atomsku bombu na Japan i zašto je bačena. Je li to bilo da se pokaže demonstracija sile, da se završi Drugi svjetski rat ili da se zaustave Rusi? Tijekom rasprave, Shimizu je izrekao svoje stajalište da to, bez obzira na sve razloge u prilog bombi, nije trebalo napraviti. No, Hubbell je imao drukčije mišljenje.

On je od 1943. godine bio u američkoj vojsci, a nakon kapitulacije Njemačke 1945. godine bio je u Sudetima. Da nije bačena atomska bomba, njegova jedinica bila bi poslana u rat na Pacifik, u borbu s Japancima. Stoga je Hubbell rekao Shimizuu: Čujte, ja sam bio sasvim zadovoljan što je rat završio – prisjetio se Krunoslav Pisk zanimljivog ručka s kraja 1987. godine.

– Dvije godine poslije, Institut Ruđer Bošković organizirao je veliku znanstvenu konferenciju na kojoj je sudjelovao i prof. Satoshi Yamada sa Sveučilišta Tokyo, kojega sam ugostio kao generalni direktor IRB-a. Onda mi je ispričao da je javna tajna među fizičarima u Japanu kako je moj poznanik prof. Shimizu radio na stvaranju japanske atomske bombe, ali u tome nije uspio. Da je to istina, doznao sam tek 2006. godine, kad su strani mediji objavili da su u američkoj Kongresnoj knjižnici otkriveni japanski dokumenti iz vremena Drugog svjetskog rata.

U tim je dokumentima eksplicitno pisalo da je Shimizu 1940-ih radio na ciklotronu na razvoju atomske bombe za japansku mornaricu, ali je zaključio da je to nemoguće napraviti. Možete zamisliti koji je bio stres za Shimizua kad je došao u Hirošimu. Mislio je da je atomsku bombu nemoguće napraviti, a onda je došao u Hirošimu i prvi izmjerio posljedice eksplozije – rekao je Pisk.

Školovanje u Leipzigu

Kad je atomska bomba eksplodirala nad Hirošimom, Krunoslav Pisk bio je dječačić od nepune dvije godine. – Moja obitelj je bila građanska, no kad sam rođen, otišli smo u Donju Stubicu kod roditelja moje majke, koji su bili trgovci, pa je bilo lakše živjeti. Ne mogu se sjetiti kad sam prvi put čuo za atomsku bombu, ali sam već u gimnaziji čitao tekstove i knjige Ivana Supeka pa me to na neki način i usmjerilo na studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.

Supek je na predavanjima puno govorio o događajima iz vremena stvaranja atomske bombe te o svome školovanju u Leipzigu kod Wernera Heisenberga. Inače, sjećam se da sam u širem krugu moje familije jednom čuo da se rat mogao okrenuti jer su Nijemci imali tajno oružje. No, pretpostavljam da je to bilo pod utjecajem tiska u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata -rekao je Pisk.

Povjesničari već desetljećima raspravljaju zašto nacisti nikad nisu napravili atomsku bombu. Neki tvrde da je nobelovac Werner Heisenberg (1901. – 1976.), koji je bio na čelu njemačkoga projekta stvaranja atomske bombe, namjerno usporavao projekt kako bi spriječio naciste u opaskom naumu da zavladaju svijetom. No, kad su 1993. godine postali javno dostupni transkripti iz Farm Halla, postalo je razvidno da je njemački atomski program zaostajao za savezničkim barem tri godine.

Farm Hall je kuća u jednom engleskom selu gdje su nakon kapitulacije nacista, nekoliko mjeseci boravili vodeći njemački fizičari. Kuća je imala prislušne uređaje, što Nijemci nisu znali, pa su govorili bez zadrške. Transkripti sadrže i tekst predavanja što ga je Heisenberg održao kolegama kad se doznalo da su Amerikanci bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Upravo je to predavanje pokazalo da je proračun koji su imali Heisenberg i njegovi saradnici bio kriv.

– Danas znamo da Nijemci nisu došli daleko s razvojem atomskog oružja, ali je i dalje enigma što je sve znao Heisenberg. Pitao sam Supeka je li ikad o tome razgovarao s Heisenbergom kojeg na Zapadu nisu voljeli jer je ostao u Njemačkoj tijekom Hitlerova režima. Heisenberg nije bio za Hitlera, ali nije htio ni da Njemačka izgubi rat, što je bilo teško pomiriti.

Supek mi je rekao: ‘Da, razgovarao sam s njim o tome’. No, Heisenberg mi je odgovorio: ‘Čujte, Supek, da niste počeli pisati romane, bili biste dobar fizičar’. Drugim riječima, Heisenberg to nikome nije želio reći, čak ni svome bivšem studentu Ivanu Supeku s kojim je ostao prijatelj do kraja života – ispričao je Krunoslav Pisk.

Naš sugovornik već godinama pokušava dokučiti i tajne jugoslavenskog nuklearnog programa. Iako je nakon Drugog svjetskog rata bila jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi, bivša je Jugoslavija razvijala nuklearni program radi stvaranja atomske bombe. Jugoslavija je s prvim nuklearnim programom startala 1947. godine.

Dokazi o vojnom usmjerenju jugoslavenskog nuklearnog programa su u dokumentu pod naslovom “O dva bitna uslova za razvitak atomske energije” iz 1953. godine, što su ga potpisali Stevan Dedijer, Pavle Savić i Nizozemac Robert J. Walen, viši znanstveni suradnik u Vinči. U tome se dokumentu navodi da je prvi od dva cilja jugoslavenskoga programa razvoja atomske energije “proizvodnja atomskog oružja”. Drugi je cilj bio “uporaba atomske energije u gospodarstvu”. No, početkom 1960-ih Tito je iznenada obustavio program razvoja nuklearnog oružja, a razlozi za to još se propituju.

– Jugoslavija je definitivno imala aspiraciju napraviti bombu i pokušala je to tri puta: nakon Drugog svjetskog rata pa do početka 1960-ih, zatim između 1974. i 1982. te od 1982. do 1987. godine. No, problem je manjak arhivskih dokumenata u kasnijim razdobljima pa je stoga vrlo dragocjena knjiga srpskog povjesničara dr. Dragomira Bondžića ‘Između ambicija i iluzija: Nuklearna politika Jugoslavije 1945.-1990.’, prva na našim prostorima koja se u cijelosti bavi jugoslavenskim nuklearnim programom.

U toj se knjizi spominje da je Savezni sekretarijat za obranu u listopadu 1974. godine prema Titovoj direktivi izradio elaborat, kodnog imena Zadatak Kozara, u kome se spominju tri scenarija kako bi Jugoslavija mogla razviti atomsko oružje, a da se izbjegne vidljivo kršenje Međunarodnog ugovora o neširenju atomskog oružja. Zaključak je da se ide u civilni nuklearni program unutar kojeg će se skriti vojni dio. Jer, mali je korak između dobrog civilnog programa i da napravite bombu, što su uostalom napravile mnoge zemlje. Iz dokumenata u Bondžićevoj knjizi razvidno je da su u Zadatak Kozara s IRB-a bili uključeni dr. Ivo Šlaus i dr. Petar Strohal – rekao je Pisk.

Ipak, novac za nuklearni program odvojen je tek nakon Titove smrti, 1981. godine. U sklopu jugoslavenskog nuklearnog programa 1980-ih postojala su dva programa: Program A, koji je bio vojni s ciljem izrade atomske bombe, i program B, koji bi se mogao nazvati mirnodopskim, a obuhvaćao je sve nuklearne tehnologije. Na IRB-u, Program A bio je usmjeren posebno na razvoj neutronske komponente bombe, a na tome je radila skupina sastavljena od manje od deset fizičara, elektroinženjera i tehničara s IRB-a. Za smještaj tajnih djelatnosti na programu A sagrađena je nova zgrada na IRB-u, nazvana “Fesobil”.

– Naziv zgrade nastao je prema Radoslavu Despotoviću Fesu, glavnom čovjeku koji je pridonio da se ona podigne. Budući da je zgrada sagrađena nakon černobilske katastrofe, a bila je povezana s primijenjenim radom s radioaktivnim materijalima, odnosno povezana s nuklearnim elektranama, kombinacijom između nadimka Fes i nuklearne elektrane Černobil nastalo je ime Fesobil – objasnio je Krunoslav Pisk koji je pravu istinu o programu A doznao tek početkom 1990-ih.

“Idemo napraviti bombu”

– Jedan od mojih najboljih prijatelja, dr. Đuro Miljanić (1942. – 2016.), voditelj skupine na IRB-u koja je razvijala neutronsku komponentu bombe, 1990. ili 1991. godine ispričao mi je sve o nuklearnom programu 1980-ih. Nikad nisam osjećao ljutnju prema Đuri što sam naknadno doznao istinu o tome što se radilo na IRB-u. Jer, moram reći da ne znam što bih ja napravio da je mene netko pozvao iz vrha države da se pridružim tajnom projektu razvoja atomske bombe.

Primjerice, što bi bilo da je meni predsjednik Tuđman, koji se sa mnom šalio na račun atomske bombe, ozbiljno rekao: ‘Kruno, idemo napraviti bombu’. Ne znam što bih učinio – zaključio je Pisk. Potvrdu o postojanju tajnog jugoslavenskog nuklearnog programa dobio je i od dr. Božidara Matića (1937. – 2016.), ministra znanosti u saveznoj vladi Branka Mikulića te čelnog čovjeka Energoinvesta od 1989. do 1993. godine.

– Kad sam 1992. ili 1993. godine telefonski razgovarao s Božom Matićem, koji je tada bio u opkoljenom Sarajevu, potvrdio mi je postojanje nuklearnog programa kodnog imena Sutjeska. Inače, u članku objavljenom 2000. godine u časopisu Bulletin of Nuclear Scientists, Đuro Miljanić je s Williamom Potterom i Ivom Šlausom opisao jugoslavenski nuklearni program nakon 1980-ih i ulogu sarajevske kompanije Energoinvest. Iz onoga što su mi Božo Matić i Đuro Miljanić rekli, spoznao sam da se u razvoju jugoslavenske atomske bombe nije došlo daleko, ali da je realizacija bila moguća.

Projekt Sutjeska bio je u potpunosti vojni i vjerujem da će se jednog dana, kad se otvore arhivi bivše Jugoslavenske narodne armije, naći dokumenti koji će nam potvrditi osobna svjedočanstva ljudi koji su bili upućeni u jugoslavenski nuklearni program – zaključio je Krunoslav Pisk prenosi Jutarnji.

Izvor