eneade-blog

[eneade-blog]

nakon obraćanja učenika nastavničkom vijeću u kom su detaljno obrazložili svoje želje i stavove oko pitanja maturske ekskurzije, moguće je prepoznati određen pomak na relaciji učenici - profesori, koji se slikovito može prikazati ovim stihovima. čestitke.

[eneade-blog]

Logičke greške u debati

U susret sledećoj sedmici

i najavljenoj debati, dajemo Vam na uvid neke od najčešćih logičkih pogrešaka u svakodnevnom govoru, zajedno sa opisom i primjerima te uputama kako da ih kontritate. 

  1. LAŽNA DILEMA  opis: dat je ogranicen broj opcija (obicno dve), dok zapravo postoji mnogo veci broj opcija.  primer:      a) Ili ste za nas ili ste protiv nas.      b) il’ me ljubi il’ ostavi.  pobijanje: Prepoznaj date opcije i pokaži (dokaži) da postoje druge opcije...    2. ARGUMENTI IZ NEZNANJA (Argumentum ad ignorantiam)  opis: nedostatak dokaza nije dokaz za suprotno.  primer: Ako ne možemo dokazati da Bog ne postoji, znaci da on postoji (i obrnuto).  pobijanje: Prepoznaj tvrdnju koja je u pitanju. Dokaži da ona može biti istinita iako ne znamo da li jeste ili nije...    3. KLIZAVA STRMINA (Slippery Slope)  opis: da bi se dokazalo da je neka tvrdnja P neprihvatljiva, pokazuje se da iz nje sledi niz neprihvatljivih dogadaja.  primer: Ako pustim tebe sa casa onda moram i sve ostale.  pobijanje: Pokaži da krajnji dogadaj ne mora da sledi iz P.    4. POZIVANJE NA SILU (Argumentum ad baculum)  opis: sagovorniku se skrece pažnja na neprijatne posledice ukoliko ne prihvati našu tvrdnju.  primer: Ako hoceš da zadržiš posao, bolje se složi sa šefovim predlogom.  pobijanje: Prepoznaj pretnju u postavci/pitanju, i pokaži da pretnja nema veze sa istinitošcu ili lažnošcu tvrdnje koja nam se nudi. 

5. PATETISANJE (Argumentum ad misercordiam ili argument iz milosrda)  opis: sagovorniku se sugeriše da prihvati tvrdnju iz sažaljenja.  primer: Glasajte za našu pobedu u debati, jer celu noc oka nismo sklopili...  pobijanje: Prepoznaj poziv na sažaljenje i pokaži da on nema veze sa istinitošcu tvrdnje...    6. POZIVANJE NA POSLEDICE (Argumentum ad consequen–tiam)  opis: ukazujemo na neprihvatljive posledice odredene tvrdnje, u nameri da pokažemo da je ta tvrdnja lažna.  primer: Moramo verovati u Boga, inace naš život ne bi imao smisla.  pobijanje: Prepoznaj posledice i pokaži da željene posledice ne moraju imati veze sa stanjem stvari (npr. jednako je moguce da Bog ne postoji buduci da život nema smisla)...    7. LICNI NAPAD (argumentum ad hominem)  opis: napada se osoba a ne argument.  primer:      a) Ti to ne razumeš, jer si mlad...           b) Kažeš da ne treba piti a ti non-stop loceš...  pobijanje: Prepoznaj napad i pokaži da ono što se odnosi na osobu nema veze sa istinitošcu ili lažnošcu stava koji se pobija.    8. POZIVANJE NA AUTORITET (Argumentum ad verecundi–am)  opis: za razliku od citiranja ovde se radi o pozivanju na autoritet onda kada:  . on nije kompetentan na tom podrucju;  . postoji neslaganje eksperata na tom podrucju;  . autoritet nije ozbiljan (šali se, ironican ja, pijan je...)  primer: Kleopatra je rekla da ce Srbija postati Švajcarska.  pobijanje: Pokaži da:  . citirana osoba nije autoritet na tom podrucju;  . da postoji opšte neslaganje medu ekspertima na  tom polju...    9. PREBRZA GENERALIZACIJA  opis: broj navedenih slucajeva nije dovoljan da bi se izveo zakljucak.  primer: Pera Pirocanac mi je ukr’o novcanik. Svi pirocanci su lopovi.  pobijanje: Pokaži da je uzorak suviše mali.    10. SLUCAJNA KORELACIJA (posle toga, dakle zbog to–ga; Post hoc ergo propter hoc)  opis: vremenski sled se zamenjuje uzrocnim sledom.  primer: Nakon što je on izašao iz sobe, primetili smo da nedostaje 1.000.000. USD. Ceo kamp je zakljucio da ih je on uzeo.  pobijanje: Pokaži da je korelacija slucajna time što ceš dokazati:      a) da bi posledica nastupila i da uzrok nije bio prisutan;      b) da posledica može da ima neki drugi uzrok.    11. POSTOJECI ALI BEZNACAJAN UZROK  opis: za neki dogadaj se navodi uzrok koji je prisutan, ali je beznacajan u odnosu na ostale uzroke tog dogadaja.  primer: Korišcenje dezodoransa u spreju stvara ozonsku rupu.  pobijanje: Pronadi znacajniji uzrok…    12. POGREŠNI SMER  opis: relacija izmedu uzroka i posledice je obrnuta.  primer: Seksualno obrazovanje doprinosi širenju side.  pobijanje: Pokaži da je kauzalna veza izmedu uzroka i posledice obrnuta.    13. KOMPLEKSNI UZORAK  opis: posledica ima više uzroka od kojih se spominju samo neki.  primer: Naša partija je sacuvala mir u Tanzaniji.  pobijanje: Pokaži da je za pomenuti uzrok potrebno više posledica.    14. IZNUÐIVANJE ISTINITOSTI (Begging the question, Petitio Principi)  opis: tacnost zakljucka je vec pretpostavljena u premisi.  primer: Ja nikad ne lažem, pa ni sad.  pobijanje: Pokaži da se, ako želimo da verujemo da su premise istinite, moramo složiti da je zakljucak vec istinit.    15. GREŠKA KOMPOZICIJE  opis: zbog toga što odredeni delovi celine imaju neku osobinu, tvrdi se da i celina ima tu osobinu.  primer: Obicne bombe su u II Svetskom ratu napravile više štete nego nuklearne bombe, dakle obicne bombe su opasnije od nuklearnih bombi.  pobijanje: Pokaži da su osobine koje su u pitanju, osobine celine a ne svakog od clanova celine.    16. POTVRÐIVANJE KONSEKVENTA  opis: svaki argument koji ima sledeci oblik:  ako A onda B,  B,  dakle A.  primer: Ako mlinovi zagaduju reke porašce smrtnost riba. Smrtnost riba je porasla, dakle, mlinovi zagaduju reke.  pobijanje: Pokaži da iako premise nisu istinite zakljucak može biti istinit. Uopšte, pokaži da B može biti posledica nekog drugog suda a ne A.    17. NEGACIJA ASCEDENSA  opis: svaki argument koji ima sledeci oblik:  ako A onda B,  ne A  dakle ne B...  primer: Ako te udare kola u šestoj godini umreceš mlad. Ako te kola nisu udarila u šestoj godini, dakle neceš umreti mlad. pobijanje: Pokaži da se B može dogoditi i onda kada se ne dogodi A.    18. GREŠKA OD CETIRI TERMINA (Quaternio terminorum)  opis: u standardnom obliku silogizma, pojavljuju se samo tri razlicita termina. Ovde dolazi do toga da srednji termin dobija dva razlicita znacenja, pa imamo cetiri razlicita termina, I zbog toga nemamo prava da izvedemo nikakav zakljucak.

primer: Samo se covek rada slobodan, a pošto nijedna žena nije covek, nijedna žena se ne rada slobodna.  pobijanje: Prepoznaj, ako je moguce, cetiri termina i odredi znacenje svakog.    19. NERASPOREÐENI SREDNJI POJAM  opis: srednji pojam u premisama kategorickog silogizma nikada se ne odnosi na SVE clanove kategorije koju opisuje.  primer: Svi Rusi su bili revolucionari, a i svi anarhisti su bili revolucionari, dakle svi anarhisti su bili Rusi.  pobijanje: Pokaži kako svaki od dva pomenuta zakljucka mogu biti odvojene grupe, iako mogu deliti zajednicku osobinu.    20. NEDOZVOLJENI VECI (Illicit Major)  opis: predikat u zakljucku odnosi se na sve clanove neke grupe, ali isti pojam u premisama odnosi se samo na neke clanove iste grupe.  primer: Sve Teksašanke imaju velike grudi, nijedna Tadžikistanka nije Teksašanka, nijedna Tadžikistanka nema velike grudi.  pobijanje: Pokaži da može biti drugih clanova grupe na koje se može odnositi predikat veceg pojma.      21. NEDOZVOLJENI MANJI ( Illicit Minor)  opis: subjekt zakljucka se odnosi na sve clanove neke kategorije, ali isti termin u premisama odnosi se samo na neke clanove.

primer: Sve žene su veštice, sve žene su rodene debaterke; dakle, sve rodene debaterke su veštice.  pobijanje: Pokaži (ako možeš) da ima drugih clanova grupe na koje se odnosi subjekt.    22. GREŠKA IZVOÐENJA AFIRMATIVNE KONKLUZIJE IZ  NEGATIVNE PREMISE  opis: u kategorickom silogizmu konkluzija je afirmativne, a barem jedna od premisa je negativna.  primer: a) Svi miševi su životinje, a neke životinje nisu opasne, dakle, neki miševi su opasni.  b) Nijedan pošten covek ne krade, svi pošteni ljudi placaju porez, dakle, neki ljudi koji kradu placaju porez.

pobijanje: Pretpostavi da su sve premise istinite, a zatim nadi primer koji se slaže sa premisama, ali je u ocitoj suprotnosti sa zakljuckom.    - not to be continued - 

[eneade-blog]

Debata!

organizujemo svoju prvu debatu, ljudi!

debata će se odigrati u srijedu, 26.12.2012 - ukoliko se ne desi kraj svijeta, naravno. pravila debate su sledeća:

svaki tim broji ~3 člana (ne manje od dva, ne više od 4)

tim A (afirmativni) brani postavljenu tezu, dok tim B (negacijski) se suprotstavlja zadatoj tezi.

teza će biti objavljena u petak, 21.12.2012. (ukoliko se ne desi kraj svijeta, naravno)

timovi tezu odbacuju ili brane argumentima koje su prethodno prikupili

uspjeh oba tima će da vrednuje sudijski trio (biće obznanjen na dan održavanja debate) Vremenski okvir debate:   

iznošenje argumenata predstavnika timova - 10 min ukupno ( ~5 min po timu)

replike na argumente suparničkog tima - ukupno 10 min (5 min op timu)

priprema unakrsnog ispitivanja - 5 min

unakrsno ispitivanje - svaki član tima postavlja po jedno pitanje i dva podpitanja (moderator može dozvoliti dodatna podpitanja ukoliko su relevantna za pitanje debate i kreću se u cilju dokazivanja/opovrgavanja argumenta), na koja odgovara kapiten (predstavnik) suparničkog tima jasnim, preciznim i konciznim odgovorima. - 20 min 

iznošenje ocjena sudija

Prilikom debatovanja je zabranjeno fabrikovanje argumenata, to jest iznošenje neistinitih, nepotvrđenih i neobjektivnih argumenata kao i namjerno izostavljanje relevantnih činjenica. Prilikom iznošenja kvanitiativnih podataka - statističkih izvodaka i slično - neophodno je navesti izvor, to jest omogućiti da se sudije ili bilo ko od suprotstavljenog tima može upoznati sa sadržajem izvora (ukoliko je to izvor sa interneta, neophodno je imati ispisan link na stranicu koja upućuje na podatak, ako je u pitanju knjiga ili publikacija onda je neophodno navesti koje izdanje i gdje se može doći do publikacije itd.). Sudije boduju uspjeh svakog tima po rundama, davajući ocjene od 1 do 5. Kod unakrsnog ispitivanja se ocjenjuje svaki član tima koji postavlja pitanja, dok se timu koji odgovara na pitanja boduje ukupna uspješnost kapitena koji odgovara na sva pitanja u rundi. Pobjednik se utvrđuje prostim zbirom bodova dobijenih od strane sudija. U slučaju izjednačenog rezultata, glas publike može da odluči o pobjedniku. 

[eneade-blog]

The Open University je web site posvećen fenomenu učenja na daljinu, to jest koncepta usvajanja znanja preko metoda koje omogućavaju ljudima ostvarivanje svojih životnih ciljeva učeći u vrijeme i na mjestu gdje njima najviše odgovara.

[eneade-blog]

60-Second Adventures in Thought

[eneade-blog]

VANJSKI SVIJET - tekstovi

Pojave i stvari po sebi

IMMANUEL KANT (1724-1804)

Sve što nam treba biti dano kao predmet, mora nam biti dano u zrenju. [Zor (njem. Anschauung; eng. intuition) je predodžba koja neposredno ovisi prisutnosti predmeta.]

Tekst preuzet iz: Immanuel Kant, Prolegomena za svaku buduću metafiziku, prev. V.D. Sonnenfeld, u I. Kant, Dvije rasprave (Matica hrvatska, Zagreb 1953), str. 43-44.

[eneade-blog]

Zašto je kritičko mišljenje bitno?

Slijedi jedna jednostavna mentalna vježba koja će nam demonstrirati kolika ja važnost kritičkog mišljenja i kako strogo raspolaganje činjenicama ne predstavlja nikakav garant istinitosti i/ili ispravnosti. Počnimo, počujte nekoliko smrtonosnih činjenica o

VODI!

ČINJENICA: Voda se može hemisjki sintetisati koristeći nuklearnu energiju.

ČINJENICA: prekomjerna konzumacija može prouzrokovati pojačano lučenje znoja, učestalu potrebu za uriniranje i čak smrt!

ČINJENICA: SVE I JEDAN serijski ubica, silovatelj ili ovisnik o opojnim drogama su priznali da su barem jednom u životu pili vodu!

ČINJENICA:  voda je jedan od osnovnih sastojaka herbicida i pesticida i mnogih tečnih supstanci koje su smrtonosne za čovjeka.

ČINJENICA: voda je vodeći uzročnik davljenja!

ČINJENICA:100% ljudi koji su u svom životu bili izloženi direktnom kontaktu sa vodom su umrli!

Razmislite malo o ovim stvarima kada sledeći put budete slušali nekoga ko zna mnogo stvari o mnogo čemu.

[eneade-blog]

VANJSKI SVIJET - tekstovi

O sumnji RENÉ DESCARTES (1596-1650)

 Descartesov plan] 1.1.

[VII 17] Primijetio sam već prije nekoliko godina kako sam u svojoj mladosti mnoge neistine prihvatio kao istine i kako je dvojbeno ono što sam na to nadogradio. Zato treba jednom u životu sve to iz temelja preokrenuti te početi iznova od prvih temelja, želim li u znanostima utemeljiti jednom nešto čvrsto i postojano. Ali to se činilo veoma velikim poslom, pa sam odlučio pričekati ono doba koje bi bilo toliko zrelo da poslije njega ne može slijediti neko drugo u kojem bih bio pripravniji za namjeravani pothvat. Stoga sam tako dugo oklijevao te sam počeo sam sebe okrivljivati što na razmišljanje tratim ono vrijeme koje mi je još preostalo za djelovanje. Stoga kada sam sada svoj razum lišio

[VII 18] svih briga, pribavio sebi sigurnu dokolicu, izdvojen u osami imat ću vremena da se ozbiljno i slobodno posvetim potpunom obaranju svojih ranijih mišljenja.

[Razlog za sumnju u temelje znanja] 1.2. Za to neće biti potrebno dokazati da su sve to neistine, jer to možda ne bih nikad ni mogao postići. Budući da već sama racionalnost nalaže da pristanak treba oprezno uskratiti ne samo onomu što očito nije pouzdano i nesumnjivo nego i onomu što je očito neistinito, za odbacivanje će biti dovoljno ako nađem neki razlog za sumnju u bilo čemu. Stoga neću ni obrađivati sve pojedinačno od toga jer bi to bio posao bez kraja. Kada se potkopaju temelji, što god je nad njima nadograđeno, samo se od sebe urušava, pa ću zato najprije uzeti same principe na kojima su nekada počivala sva moja vjerovanja.

[Varljivost osjetilne zamjedbe] 1.3. Sve što sam dosad prihvatio kao krajnje istinito, primio sam od osjetila ili pomoću osjetila. Međutim otkrio sam da nas ona ipak ponekada varaju, a razboritost nalaže da se nikada potpuno ne pouzdajemo u one koji su nas makar i samo jednom prevarili.

[U neke osjetilne zamjedbe ne sumnjamo] 1.4. No iako se možda događa da nas osjetila ponekada varaju o stvarima što su veoma sićušne ili daleke, postoje mnoge druge stvari u koje se ne može potpuno sumnjati iako potječu iz osjetila, primjerice da ja sada ovdje sjedim uz ognjište, ogrnut toplim ogrtačem, s papirom pod rukama i slično. Da su ove iste ruke moje, a i cijelo ovo tijelo, kojim bi se razlogom moglo nijekati? Ukoliko se možda ne usporedim s ne znam kojim luđacima,

[VII 19] kojima je mozgove toliko oštetila opaka para crne žuči, te neprestance tvrde ili da su kraljevi, iako su najubogiji, ili da su grimizom zagrnuti, iako su goli golcati, ili da im je glava glinena ili da su tikve ili da su načinjeni od stakla, ali takvi su bezumni, i sam ne bih ispao ništa manje bezumnim ako bih primio na sebe kakav primjer uzet od njih.

[Argument sna] 1.5. Treba dakako uzeti u obzir da sam čovjek koji običava noću spavati i u snima proživljavati sve ono, ili ponekada i još manje vjerojatno, što proživljavaju ljudi kada su budni. Koliko li me je često noćni mir uvjeravao u to da sam ovdje, ogrnut ogrtačem, 38 posađen uz ognjište, dok sam zapravo odložene odjeće ležao pod pokrivačem. Sada zaista budnim očima promatram ovaj papir, glava koju pomičem nije drijemna, istu ruku svrhovito i svjesno pružam i njom dotičem. Čovjeku koji spava stvari ne izgledaju tako razlučene. Ali kao da se ne sjećam kako su me u snima znale obmanuti slične takve misli. Kada o tome pažljivije promislim, jasno uviđam da se nikakvim sigurnim znacima ne može razlikovati java od sna. Zapanjen sam i ta mi zapanjenost potvrđuje mišljenje da sanjam.

[…]

[Bog koji vara i širenje područja sumnje] 1.9.

[VII 21] Zaista, odavno je u mojemu razumu učvršćena misao da jest Bog koji može sve i koji je stvorio mene ovakvim kakav postojim. Otkuda pak znam da On nije učinio da ne bude uopće nikakve Zemlje, nikakvoga neba, nikakve protežnine, nikakva lika, nikakve veličine, nikakva mjesta, ili barem da sve to ne egzistira drugačije nego što se meni čini? A zaista – time što ja katkada sudim da se drugi varaju u stvarima za koje misle da ih najsavršenije znaju, zar se tako i sam ne varam kada god zbrajam dva i tri ili kad brojim stranice kvadrata, ili u čemu drugom, ako se nešto lakše može izmisliti? Ali Bog možda nije htio da se tako varam, jer se kaže kako je On u najvišem smislu dobar. Ako bi se protivilo njegovoj dobroti da sam stvoren takvim da se uvijek varam, isto bi tako bilo strano dopustiti da se ponekada varam, a za to se ne bi moglo reći da se ne događa.

[…]

[Pretpostavka zloga duha] 1.12. Pretpostavit ću stoga ne najboljega Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha što je i u najvišoj mjeri moćan i lukav, koji je uložio sve svoje umijeće u to da me vara. Zamislit ću kako nebo, zrak, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu ništa drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti. Promatrat ću

[VII 23] sebe samoga kao da nemam ruku, ni očiju, ni mesa, ni krvi, niti kakva osjetila, nego da sve to imam jer krivo mislim. Ustrajat ću tvrdoglavo u ovome meditiranju, pa tako, ako već u mojoj moći ne bude spoznati štogod istinito, barem ću očvrsla uma sačuvati u sebi ono što imam, ne prihvaćajući neistinite stvari te mi neće ništa uzmoći nametnuti ni isti obmanjivač, pa ma koliko bio moćan i lukav. Ali takva zadaća je naporna, a nekakva lijenost me vraća u svakodnevnu životnu kolotečinu. Kao kakav sužanj, koji se u snovima hrani zamišljenom slobodom, pa i kad osjeti poslije da sanja, boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjama: tako se i sam od sebe prepuštam starim mislima i bojim se probuditi, iz straha da me naporno bdjenje, što slijedi ugodni počinak, neće izvesti na kakvu svjetlost, nego će me još uvaliti među neprozirne tmine nastalih teškoća.

[Arhimedovska točka] 2.1. Jučerašnjom meditacijom bačen sam u takve sumnje da ih više ne mogu zaboraviti a ne vidim na koji bi se načina mogle razriješiti. Kao

[VII 24] da sam iznenada pao u duboki vir, pa sam toliko uznemiren da ne mogu niti nogom dodirnuti dno niti isplivati na površinu. Ipak ću se potruditi i opet pokušati onim istim putem kojim sam krenuo jučer. Uklonit ću naime sve ono u što bi se i najmanje moglo sumnjati, isto onako kao da sam saznao da je u cijelosti neistinito. Nastavit ću tako sve dok ne spoznam nešto sigurno, ili ako ne spoznam ništa sigurno, spoznat ću da je jedino sigurno da ništa nije sigurno. Arhimed je zahtijevao samo jednu točku, koja bi bila čvrsta i nepomična, kako bi s mjesta pomaknuo cijelu Zemlju. Zaista se velike stvari mogu očekivati ako pronađem i nešto najmanje što je sigurno i neuzdrmano. 39

[Sumnja u sve – metafizička sumnja] 2.2. Pretpostavljam stoga da su neistinite sve stvari koje vidim. Vjerujem kako nikad nije postojalo ništa od onih stvari koje predočava varljivo pamćenje. Nemam nikakvih osjetila. Tijelo, oblik, protežnost, gibanje i mjesto tek su izmišljotine. Što će onda biti istinito? Možda jedino to da ništa nije sigurno.

[Nešto jesam; mislim i postojim] 2.3. Ali otkuda znam da ništa ne postoji različito od svega onoga što sam upravo sada razmotrio, ono oko čega ne može biti ni najmanje povoda za sumnju? Ne postoji li kakav Bog – ili da ga nazovem bilo kojim drugim imenom – koji mi je usadio te iste misli? Ali zašto da tako mislim, kada bih možda i sam mogao biti njihovim tvorcem? Nisam li dakle barem ja sam nešto? Ali već sam zanijekao da imam ikakva osjetila, ikakvo tijelo. Ipak oklijevam. Što

[VII 25] slijedi iz toga? Nisam li toliko vezan tijelom i osjetilima da bez njih ne mogu biti? Ali ja sam uvjeren kako u svijetu ničega nema, nikakvog neba, nikakve zemlje, nikakvih duhova, nikakvih tijela. Nema li stoga isto tako ni mene sama? Bio bih siguran da postojim kada bih bio uvjeren da sam nešto. Ali postoji obmanjivač, ne znam kakav, krajnje moćan i krajnje lukav, koji me uvijek znalački vara. No bez ikakve sumnje ja isto tako postojim kada me vara. Neka vara koliko god može, ipak nikada neće postići da ne budem ništa sve dok ja mislim da nešto jesam. Stoga, pošto se o svemu tome dobro promislilo, može se reći kako ovaj iskaz: Ja jesam, ja postojim, koliko god ga puta izrekao ili razumom poimao, nužno jest istinit.

Tekst preuzet iz: René Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji. Preveo J. Talanga (neobjavljeno).

[eneade-blog]

VANJSKI SVIJET - tekstovi

Pojava i stvarnost

BERTRAND RUSSELL (1872-1970)

Postoji li neko znanje na svijetu koje je toliko izvjesno da niti jedan razuman čovjek u njega ne bi mogao posumnjati? To pitanje, koje možda na prvi pogled ne izgleda teško, ustvari je jedno od najtežih pitanja koja se može postaviti. Kada jednom uočimo prepreke na koje nailazimo pri pokušaju pružanja nedvosmislenog i uvjerljivog odgovora, onda smo već duboko ušli u izučavanje filozofije. Filozofija je, naime, samo pokušaj da se na takva krajnja pitanja kritički odgovori nakon što smo prethodno istražili sve što takva pitanja čini zagonetnim i nakon što smo shvatili svu neodređenost i pomutnju na kojima počivaju naša uobičajena shvaćanja, a ne nepažljivo i dogmatski kao što to činimo u običnom životu, pa čak i u znanosti.

Da bismo razjasnili naše poteškoće, usmjerimo pozornost na spomenuti stol. Za naše oko on je pravokutnog oblika, taman i sjajan, pri dodiru je gladak, hladan i tvrd, a kada ga kucnem on daje drvenast zvuk. Svatko tko vidi, osjeća i čuje taj stol složit će se s ovim opisom i reklo bi se da tu nema nikakvih poteškoća. Međutim, čim pokušamo biti precizniji, javljaju se teškoće. Bez obzira što vjerujem da je stol “stvarno” svugdje iste boje, dijelovi koji odbijaju svjetlost izgledaju mnogo svjetliji od ostalih dijelova stola, a neki dijelovi uslijed odbijene svijetlosti izgledaju bijeli. Znam da će dijelovi koji odbijaju svjetlost biti drugačiji ako se pomaknem jer će se promijeniti i raspored boja na stolu. Iz toga slijedi da ako više ljudi promatra taj stol u istom trenutku niti jedan od njih neće vidjeti potpuno isti raspored boja jer nema dva čovjeka koji ga mogu vidjeti s potpuno iste točke promatranja, a svaka promjena točke promatranja dovodi do određene promjene načina na koji se odbija svjetlost.

Te razlike nemaju važnosti za praktične svrhe, ali su za slikara gotovo od isključiva značaja jer se slikar mora osloboditi navike da misli kako stvari imaju onu boju za koju zdrav razum kaže da je “stvarno imaju” te da se navikne stvari vidjeti onako kako se one pojavljuju. Ovdje je već naznačeno jedno od razlikovanja koje stvara najviše nevolja u filozofiji – razlikovanje između “pojave” [appearance] i “stvarnosti” [reality], između onoga kako stvari izgledaju i onoga što one jesu. Slikar želi znati kako stvari izgledaju, a praktični čovjek i filozof želi znati što one jesu. Filozofova želja da to 35 zna, međutim, jača je od želje praktičnog čovjeka, kao što ga i znanje o poteškoćama koje se javljaju pri odgovoru na to pitanje više muči nego ovog potonjeg.

Vratimo se primjeru sa stolom. Na temelju onoga što smo utvrdili očito je da ne postoji jedna jedina boja koja nam posebno izgleda kao jedina boja stola ili čak bilo kojeg njegova dijela, već se čini da stol ima različite boje ovisno o točki promatranja te nema razloga da neku od njih smatramo više stvarnom bojom stola od drugih. Isto tako znamo da će boja čak i iz iste točke promatranja izgledati drugačije pod umjetnom svjetlošću ili nekome tko je slijep na boje ili pak onome koji nosi plave naočale, a da u mraku uopće neće biti nikakve boje, premda će za dodir i sluh stol ostati nepromijenjen. Ta boja nije nešto što je svojstveno stolu, već nešto što ovisi o stolu i promatraču, kao i o načinu na koji svjetlost pada na stol. Kada u običnom životu govorimo o jednoj običnoj boji stola, pritom mislimo na onu vrstu boje koju će tada stol imati za normalnog promatrača koji ga gleda iz neke obične točke promatranja, pri uobičajenim svjetlosnim uvjetima. Ali i druge boje koje se javljaju pod drugim uvjetima možemo isto tako smatrati stvarnima. Prema tome, da bismo izbjegli pristranost, prisiljeni smo poricati da stol po sebi ima bilo kakvu posebnu boju.

To isto vrijedi i za teksturu stola. Golim okom može se vidjeti da ima mrvica, ali inače stol izgleda ravan i gladak. Kada bismo ga gledali kroz mikroskop vidjeli bismo hrapavost te ispupčenja i udubljenja, kao i neujednačenosti koje golim okom ne možemo opaziti. Koji je od tih “stvarni” stol? Naravno, dolazimo u iskušenje tvrditi da je stvarni stol onaj koji vidimo kroz mikroskop, ali i on bi se promijenio kad bismo ga promatrali pod još jačim mikroskopom. Ako ne možemo imati povjerenja u ono što vidimo golim okom, zašto bismo imali povjerenja u ono što vidimo kroz mikroskop? Tako nas opet napušta povjerenje u naša osjetila od kojeg smo pošli.

S oblikom stola nije ništa bolje. Svi smo mi navikli davati sudove o “stvarnim” oblicima stvari i to činimo do te mjere bez razmišljanja da počinjemo misliti da uistinu vidimo stvarne oblike. Ali, kao što to sami moramo naučiti pokušamo li crtati, dana stvar izgleda oblikom drugačije s različitih mjesta promatranja. Ako je naš stol “stvarno” četverokutna oblika iz gotovo svih točki promatranja, izgledat će kao da ima dva oštra i dva tupa kuta. Ako su suprotne strane paralelne, izgledat će kao da se približavaju i sastaju u nekoj točki udaljenoj od promatrača, a ako su jednake dužine, izgledat će kao da je bliža strana duža. Sve to obično ne primjećujemo kada promatramo stol jer nas je iskustvo naučilo da “stvarni” oblik konstruiramo iz prividnog oblika, a “stvarni” je oblik ono što nas kao praktične ljude zanima. “Stvaran” oblik međutim nije ono što vidimo; to je nešto što izvodimo iz onoga što vidimo. To što vidimo stalno se oblikom mijenja ovisno o našem kretanju po sobi, tako da nam izgleda osjetila ni u ovom slučaju ne daju neku istinu o stolu kao takvom, već samo o pojavi stola.

Slične poteškoće javljaju se i pri razmatranju osjetila dodira. Točno je da dodirujući stol uvijek imamo osjećaj tvrdoće te osjećamo da se on odupire pritisku. Ali osjećaj koji tada imamo ovisi o tome koliko ga jako pritišćemo, tako da se ne bi moglo reći da nam razni osjećaji koji nastaju uslijed različitog pritiskanja stola ili raznih dijelova tijela kojima to činimo, izravno otkrivaju neko određeno svojstvo stola, već da su u najboljem slučaju to samo znaci nekog svojstva koje možda uzrokuje sve te osjećaje, ali se niti u jednom od njih zapravo ne uočava. To je još očitije kod zvukova koje možemo izazvati udarajući po stolu.

Tako nam postaje jasno da stvaran stol, ako uopće postoji, nije onaj isti koji neposredno doživljavamo pomoću osjetila vida, dodira ili sluha. Stvaran stol, ako uopće postoji, ne znamo neposredno, već on mora biti izveden iz onoga što neposredno znamo. To odmah nameće dva vrlo teška pitanja: (1) Postoji li uopće stvaran stol? (2) Ako postoji, koja vrsta predmeta on može biti?

Pri razmatranju ovih pitanja bit će nam od pomoći nekoliko jednostavnih izraza koji imaju jasno i određeno značenje. Nazovimo “osjetilnim podatcima” [sense-data] stvari koje neposredno spoznajemo pri osjećanju – stvari kao što su boje, zvukovi, mirisi, tvrdoća, hrapavost itd. Naziv “osjet” dat ćemo iskustvu neposredne svjesnosti tih stvari. Prema tome, kada god vidim neku boju, ja imam osjet te boje, ali sama boja je osjetilni podatak, a ne osjet. Boja je ono čega smo neposredno svjesni, a sama ova svjesnost je osjet. Potpuno je jasno da bilo kakvo znanje o stolu postižemo putem osjetilnih podataka – tamne boje, duguljasta oblika, glatke površine, itd. – koje povezujemo sa stolom. Međutim, iz razloga koje smo već naveli, ne možemo reći da stol jest osjetilni podatak niti da su osjetilni podatci izravna svojstva stola. Tako se javlja problem u odnosu osjetilnih podataka prema stvarnom stolu, pod pretpostavkom da takva stvar uopće postoji.

Stvaran stol, ako postoji, nazvat ćemo “fizički predmet”. Razmotrit ćemo, dakle, odnos osjetilnih podataka i fizičkih predmeta. Skup svih fizičkih predmeta naziva se “materija”. Naša dva pitanja mogu se ponovno izložiti na sljedeći način: (1) Postoji li neka stvar kao što je materija? (2) Ako postoji, kakva je njezina priroda?

Tekst u izmijenjenom obliku preuzet iz: Bertrand Russell, Problemi filozofije, prev. A. Pavković i M. Joanović (Nolit, Beograd 1980), str. 45-49.

[eneade-blog]

VANJSKI SVIJET - tekstovi

Dvije usporedbe (sa suncem i s crtom)

PLATON (427-348)

- [Sokrat:] Velimo i određujemo u govoru da postoji mnoštvo lijepih i dobrih predmeta itd. - [Glaukon:] Da, velimo. - A opet i samu ljepotu i samu dobrotu itd. što smo tada uzimali u množini, uzimamo u jednini prema jednoj jedinoj ideji svakoga predmeta te zovemo svaki onim što jest. - Tako je. - I onda velimo, da se predmeti vide, a da se ne pomišljaju, a ideje opet da se pomišljaju, a da se ne vide.

[eneade-blog]

TED (Technology, Entertainment, Design) je serijal konferencija, diskusija i predavanja stručnjaka iz raznih oblasti nauke, tehnologije i kulture koji za cilj imaju probijanje granica dosadašnjeg saznanja i razbijaju uvriježene norme i pretpostavke na kojima je zasnovan naš svakodnevni odnos prema svijetu. Moto TED-a "Ideas Worth Spreading" sažeto izražava misiju ovog serijala kao intelektualnog čvorišta na kom se sakupljaju, filtriraju i prenose zamisli koje svojom izuzetnošću zaslužuju da dopru do što većeg broja ljudi.

[eneade-blog]

[eneade-blog]

Pogledaj te dobre i pravedne! Koga oni najviše mrze? Onoga ko lomi njihove tablice vrednosti, kršioca, prekršioca: - a to je onaj koji stvara.

F. Nietzsche, „Tako je govorio Zaratustra“

[eneade-blog]

Bertrand Rasel je britanski filozof, matematičar, logičar i povremeni aristokrata. ovaj film je snimljen kao odgovor na pitanje šta bi on želio reći generacijama koje dolaze nakon njega za jedno, 100 godina.

[eneade-blog]

kad smo kod mozga, da li ste znali da je mozak jedina stvar u (dosad) poznatom univerzumu koja je imenovala samu sebe?!