allthethingsshe-didntsay - Tumblr blog

[allthethingsshe-didntsay]

26.04.2024.

It's been a while. A lot of shi happened. Dosta san dobro zadnjih par miseci, al ne znam jesam li dobro il samo distracted. Mislim da me jos uvik drzi manija, vec par tjedana, al ko da predosjecam breakdown. Mislim da se samo triba dogodit neka sitnica da puknem skroz. Cesto razmisljam o kms, al ne mislim da bi to napravila, vise it's just a fantasy. At least I think. Nekad mi stvarno dode. Ovako kad ostanem sama sa sobom i imam vrimena razmisljat. Dosta sam reckless u zadnje vrime. Radim stvari koje su out of my character. Ne prica mi se s nikim. Cujem se vise s ljudima i odgovaram na poruke, al nisam emocionalno tu. Nista me ne dira. A nesto sta ne bi tribalo me dira i previse. Iako cak i to prolazi, msm da je vise attention defficit and me getting it pa si umisljam da znaci vise nego sta je. Iako san na prvu mislila da je mozda drukcije, ipak mi se cini da nije. Mislim da mi nikad nije stvarno stalo do nekog, samo nekad dobijem ono sta mi triba i sta nekad nisan ni svjesna da mi fali pa si umislim da je ovaj put drukcije, bolje, bitnije. A na kraju dana je same shi, different person. Il to il skuzim da nekom nije stalo ko meni pa automatski shutdownam to i uvjerim sebe da mi nista ne znaci. Who the f even knows anymore. Napravila san jako glupu stvar koju trizna nikad ne bi napravila. I made out with my bff's boyfriend. Iako on kaze da je sve okej i cini mi se ka da je stvarno prisa priko toga, ja nisan jer mi je cila situacija s njima precudna. Najgore je sta ne znan jesan li delusional il se stv nesto dogada. Ne zelim pricat ni s kim o tom jer se osjecan ko da san vec previse rekla. Osjetin da opet ne virujem nikome i mislim da me niko ne voli i da ce me svi izdat i napustit i zelim blokirat sve i prominit broj. Kad god to krene, znan da nisan dobro. Al vie ne zelim nikome govorit, osjecan ko da je pointless. Ne da mi se vise govorit ljudima kako da me vole. Pitat se vole li me uopce. Zato sta s jedne strane mi je stalo do tih ljudi i zelim ih u svom zivotu, a s druge mislim da me svi samo trpe dok ne dode nesto bolje i zanimljivije i da cu ostat sama jer nikog nije briga. Idk, moran pricat s psihologom o tome i ne znan kako. Enough for now

[allthethingsshe-didntsay]

[allthethingsshe-didntsay]

[allthethingsshe-didntsay]

It's okay if it takes a little longer than you thought.

[allthethingsshe-didntsay]

“The bravest thing you could ever do is let someone hurt you and still talk beautiful about them.”

— (hatin)

[allthethingsshe-didntsay]

[allthethingsshe-didntsay]

The Nanny Rewatch → 1.11 A Plot for Nanny

[allthethingsshe-didntsay]

When u getting yo shit together it get lonely. But choose growth over company. Every time

[allthethingsshe-didntsay]

1.12.2023.

Toliko sam toga napisala i nije se objavilo. Mrzin sebe trenutno. Ono je bilo nesto sta sam tila ponovo procitat jednog dana. Mislim da je bilo nesto sta san tribala procitat. Mislim da je to u biti znak.

Skracena verzija: mozda sam ovisna o tabletama za smirenje.

[allthethingsshe-didntsay]

Ashley Brooke

[allthethingsshe-didntsay]

Uf jbt otkad nisan nista pisala. Sad je 27.09.2023., 00:30. Nmg virovat da san ja ovo napravila kad mi je bilo 21, a prije 2 tjedna san napunila 25. Kad je prije vrime proslo. Nekad se sitin ovoga, al san lina nesto napisat. Svasta se izdogadalo otkad san zadnji put bila ode. Bila san na drugom acc, al ovaj san se trudila zaobic. Neke stvari su ostale iste, npr i dalje zivin s cacom u Zg. Doduse, mislin da san se prominila u odnosu na nas odnos. Neke stvari mi idu na zivce. Npr kako se ne brine o svom zdravlju i kako doslovno hoarda stvari i stan izgleda grozno. Nekad me to baci u depresiju do te mjere da samo sidin na kaucu bisna i ne zelin se ni pomaknit jer ako pogledan oko sebe vidit cu u cemu zivin. Mislin da niko normalan ne bi moga provest ode nekoliko minuta, kamoli godine. Bila san u k*rcu cilu zimu proslu tako da san zapustila sve. Nismo oprali sude od nove godine. Zelim, al gadi mi se, a znan da on nece. Pribojavan se da ce brat zelit doc ode jer ne zelin da vidi ovo. Sram me iskreno. Nmg nikog dovest. Tako da san pocela razmisljat o tome da odselin. Svatila san da mi je dosta za cace i da san nesvjesno pokusavala nadomistit vrime koje nismo proveli dok san odrastala. Svatila san da ne postoji amount of time koji ce nadoknadit koliko san se napusteno i nevoljeno osjecala dok san odrastala. Sad je tu, al nekad ko da nije. Zapitan se znan li ko je stvarno on. Jesan li sebe uvjerila da je bolji nego sta je samo zato sta ne zeli pricat o teskin stvarima i jer san neke stvari zaboravila. Ne mislin oprostila, nego doslovno zaboravila jer se ne mogu sitit skoro niceg iz djetinjstva. Sitin se mame i njihovog odnosa i samo buden koji k je istina. Nikad necu cut njenu stranu price, samo ono sta drugi kazu da je njena strana. Gade mi se i oni. Npr danas san saznala da postoji sansa, istina jako mala, al i dalje sansa da radin za poznatu televizijsku postaju u struci u kojoj zelim i kad san mu rekla 'zamisli da stvarno dobijen taj posa, a tek zavrsavan tecaj' on je reka "nemoj sanjat". Razmisljan o tom cili dan. *nemoj sanjat* . To je sve sta je ima rec nakon sta je cuo da cu mozda imat sansu za radit moj dream job, jedino cemu bi se actually veselila i zelila radit. Takav je sa svime, sta god da kazem da zelim bolje i vece za sebe, njegov odgovor je nemoj sanjat. Ako vec on nema nikakve faking ambicije u zivotu i odusta je od svega, ne mora i meni rusit zelju za necim boljim od ovog. Jer ako je ovo najbolje sta mogu u zivotu, fak all that shit, I'm done. Naravno da san skrenila s teme.

Ugl skuzila san da stvarno overshaream svaku mogucu glupost i misao i polako prestajem to radit. Skuzila sam da dosta puta i prekinem odnos s ljudima kad overshaream jer se bojim da imaju uvid u to ko sam ja zapravo i lakse mi je samo nestat. Prestala sam se javljat ljudima koji se meni ne javljaju, fak them. E da, proslo lito san provela na psihijatriji 2 miseca. Steta sta onda nisan nista pisala ode, bilo bi zanimljivo imat neki uvid u to godinu poslje jer mislin da san actually imala mental breakdown. Msm tila san se roknit. Da se razumimo i dalje zelin. Samo sta u zadnje vrime nije potreba da nesto poduzmem vec zelja da se dogodi samo od sebe. Stalno razmisljam o tome kako bi volila da me nema. S druge stranw, mislin da san trenutno manicna jer iman neki osjecaj u sebi da cu eksplodirat svaki sekund od energije koju ne izbacujem i osjecam se dosl ekstaticno i cesce izlazim i cak iman volje za ustat iz kreveta. Traje vec nekoliko miseci, al znan sebe i znan da ce mi se samo prikrast odjednom. Samo odjednom ce sve past ne u vodu, nego na dno oceana i onda cu opet bit sjebana i necu tit izac iz sobe. Ne jeden bas puno, danas san pojela 5 medaljona i to je to. Pila san dosta vode pa valjda zato nisan gladna. Skinila san se s tableta prosle godine jer san ih pila 14 dnevno i osjecala se ko da me zatupljuju l. Znan da nije bilo pametno skinit se s njih, al iskreno nije me bilo apsolutno briga. Doduse pocela san imat jace i cesce napadaje panike i osjecan se gore nego prije po tom pitanju, jednom kad me uvati ne pusta me satima.

Problem je posta kad san opet imala jedan za rodendan kad san bila spremna kms, al san nazvala brata i smirila se. Ne znan sta bi bez njega. Al problem je bija u tome sta me nije bas bilo puno briga za ikoga u tom momentu. Samo san tila da sve prestane. Jer iako san trenutno bolje nego dobro i samo sta ne skakucen okolo, znan da to nije trajno nego da su mi dani odbrojani. Isla san na razne pretrage i nadala se da ce mi otkrit nesto neizljecivo. I was so faking ready for that. Vec san smisljala sta cu kome rec. Stvarno nekad daydreamam o tome kako umirem i razmisljam o raznim nacinima i mogucnostima. Nekad zelim da je bezbolno, a nekad zelin da osjetin svaki sekund tog momenta jer bi mozda onda pozelila da nije kraj. Mozda. Pokusavan razmisljat o tome koliko se jos dobrih stvari nije dogodilo, al ipak mi je lakse skuzit koliko se jos losih nije. Stvarno mislin da nisan jaka osoba, samo san dovoljno kukavica da nesto poduzmem u vezi toga. Brat mi je reka da mi nikad ne bi oprostio da se ubijem. Nisan znala kako mu rec da to vise ne bi bio moj problem jer me ne bi bilo. Al nisan mu tila dodatno slomit srce. Nije on jadan kriv sta mi nema pomoci. Mislin da san jedna od onih ljudi koji ce prozivit neki los protracen zivot prizeljkivajuci smrt u svakom trenu jer bi bila jedino olaksanje i da niko na ovom svitu to nece prominit. Svatila san da san ja sebi najveci neprijatelj jer ne virujen nikom da me voli. Da sutra svi skoce s mosta za mene, ja bi sebe uvjerila da su skocili da se spase od mene i to bi mi bilo sasvim razumljivo. Mislin, ja ne zelin bit u blizini sebe, a ja san ja. Zapitan se zasto bas ja i znan da se u ovom momentu vjerojatno pola milijarde jli vise upravo pita isto. Eto i za njih se pitam, zasto bas mi. Zasto nismo mogli imat neki dosadan normalan zivot u kojem bi pronalazili sricu u malim stvarima.

Iako ne zelin dicu i vjv se nikad necu udat, nekad zamisljan kako bi lipo bilo imat posa koji nije naporan i stresan i placa nije prevelika, al si mogu priustit sve sta trebam i zelim, nikad nisan patila na luksuz, mislin na neku prozracnu kucu i farmu sa zivotinjama okruzena zelenim livadama i suncokretima i tratincicama i ljubičicama, s muzem koji je visi od mene i normalno graden, nikakvi trbusnjaci i ta gym bro sranja, smede mekane kose kroz koju mogu proc prstima i smedih ociju i najlipseg osmijeha koji me samo random zagrli i poljubi jer me zeli blizu jer sam mu draga i stvarno me voli svim srcem takvu kakva jesam i zbog koga bi svatila da sam dobra i dovoljna i da nisam teret i da ne moze spavat dok nisam u krevetu kraj njega i ko gleda serije i filmove sa mnom i od koga ucim nesto novo i iako smo razliciti taman se poklapamo jer su nam one bitne stvari iste, jer imamo iste zivotne vrijednosti i zeli rijesit nesuglasice sa mnom i ne izbjegava probleme i razgovor i da imamo 4 djece, sina i kcer blizance pa sina i kcer i da ih odgajamo ko dobre i pravedne ljude koji vole sebe i koji nam mogu doc u svakom trenu i koji nam viruju i koji nas zovu i kad odrastu i dolaze kad god mogu jer smo bili dobri roditelji i znaju da mogu bit sta god zele i zamisle jer im nikad nismo govorili da nesto ne mogu i da ne smiju sanjat velike snove i da kad imamo 90 godina i cili sritan zivot iza sebe nasa dica i unuci side s nama i placu za nama kad umremo skupa jer smo ostavili trag na njima i pokazali im kakvi ljudi su tribali bit i kakve ljude su odgajali jer su imali svu ljubav i povjerenje od nas da nasi dobri ljudi stvore takve ljude. Onda svatim da se to nikad nece dogodit jer na kraju dana ja ne zelim dicu jer ne zelim prinit svoje traume na njih i jer ne zelim da izgube roditelja il da ja izgubim njih. Znam da svi govore da ne mozes zivit zivot u strahu i ne smis propustas nove i dobre stvari, al iako je ovo tuzniji, mislim da je bolji put. Cak ne mislim da je laksi jer svjesno biram ne imat stvari u zivotu koje bi me mozda usrecile jer ne bi mogla podnit da sam ja uzrok necije nesrece. Mogu podnit da sam uzrok svoje. Dogadalo se jos puno stvari, al mislim da je dosta za veceras.

[allthethingsshe-didntsay]

3.2.2022.

Probudila san se i zelin umrit. Osjecan se ovako danima. Tablete mi ne pomazu. Zelim pit i self harm. Oce li ikad bit bolje?

[allthethingsshe-didntsay]

If you cool with dates to the zoo, museums and art galleries I fucks with you

[allthethingsshe-didntsay]

04.09.2021.

I cut myself again

I was really close to kms

I still want to

Cudan mi je osjecaj u glavi, ne samo ta tezina

I just know I'm not fine

I'm so sick of everything

Msm da je to sta me brat nije tija zagrlit the thing that pushed me over the edge

And I still have the audacity to think I'm fine

I'm not

Mozda bi pomoglo da nabavim macku

Opet se ne mogu skoncentrirat ni na sta i nista ne pomaze

Popila sam xanax od 1mg i nije mi pomoglo

Moram pricat s nekim profesionalno

Pricala sam s A, he helped me a lot

Probably cu zavrsit na psihijatriji, maybe that's for the best

#triggerwarning #selfharm

[allthethingsshe-didntsay]

02.09.2021.

Kad li prije 9 misec.. nisan jos procesirala ni prvi

Bila sam preksinoc s likom kojeg sam upoznala na tinderu, dopisivali smo se 10ak dana i dosa do mene, ne kuci nego smo izasli

Pricali smo nekih 2 sata i poljubio me, we made out a little

Al mislim da mi se ne svida, super je lik i smisan mi je, al ne znam jel overthinkam il mi nije privlacan

Mislim da sam toliko fucked up da mi je pretesko otvorit se i lakse mi je bilo zavrsit s njim ocekujuci da je to to nego da se nastavimo dopisivat i da moran odlucit ocemo li bit skupa il ne

Odrza mi je govor o tome kako se moram opustit i predavat manje bitnosti nekim stvarima koje mi nece bit bitna za 5 godina i u pravu je

Svida mi se pricat s njim i nije mi za sta smo se poljubili, al mislim da u ovom momentu nisam spremna ni dovoljno jaka za neke takve odluke

Mozda samo overthinkam, ko ce znat

Idem u 15 kod psihologa po prvi put

Osjecam se nekako tuzno, al numb

Mislim da me tablete drze pod kontrolom i 'maskiraju' mi sve te neke emocije i da me to jedino drzi trenutno

I'm not fine, al sam puno bolja u pretvaranju da jesam

[allthethingsshe-didntsay]

I use humor to cover up the fact that I want to jump off a bridge

[allthethingsshe-didntsay]

Srida, 11.8. 2021. 02:48

Upravo san skuzila da san prekjucer falila datum i dan. Bila san uvjerena u momentu da je stvarno to sta san zapisala.

Jucer san opet povracala i nisam bas jela do navecer, bila sam i dalje u nekom bunilu, magli.

Danas sam se suzdrzala od povracanja, iako mi je cili dan muka kad god uzmem jest. Morala sam sinoc popit xanax da zaspem, popila sam opet jedan prije 10ak minuta. Ne ide drukcije. Dosta sam se drukcije osjecala nego jucer, nisam nigdi isla al bar nije bilo te tezine. Osjecam se ko da to nisam ni bila ja, nego ko da mi je neko preprica. Sjecanje je tu, al mutno. Cudno. Ko da je neko drugi upravlja sa mnom. Iz dana u dan, ko da nikad nisam ista osoba.