animalfacts2-blog

[animalfacts2-blog]

PRICE OD KIŠE

Svake godine, prvog dana jeseni, Elias je Veskot kretao na put u Prijestonicu, gdje se održavao Veliki vašar. Pripreme bi trajale desetak dana. Sluge bi umotavale Veskotove proizvode u platno, pakovale ih u velike sanduke i slagale u korpu koja je bila pričvršćena za ogromni balon. Veskotovi proizvodi bila su ogledala. Svih veličina, oblika i boja, rađena strpljivo i stručno, nalazila su svoje mjesto u svakoj uglednijoj kući u Prijestonici. Pošto bi sve pripreme bile završene, Veskot bi još jednom provjerio teret i balon bi se uskoro digao uvis i zaplovio ka Velikom vašaru. 

Sve do te godine Veskot nikada nije doživio nezgodu na putovanju. Negdje iznad Šume primijetio je da sa letjelicom nešto nije u redu i brzo se spustio na jedan mali proplanak. Nakon što je sve pregledao, ustanovio je da će mu za popravak trebati nekoliko dana. Zatim je izvadio ogledala iz korpe, provjeravao jedno po jedno i prislanjao ih na okolno drveće, nakon čega se dao na popravak balona. Radio je do kasno u noć, a zatim mrtav umoran zaspao u korpi. Tek što je svanulo, opet je počeo raditi oko balona. Tako radeći i krećući se gledao je svoje odraze u ogledalima prislonjenim uz stabla. To mu se dopalo. Činilo mu se kao da stotine Eliasa Veskota rade i vrte se po proplanku. Imao je osjećaj da nije sâm i da će tako prije završiti posao. 

Trećeg dana, dok je nosio neku gredu, zapazio je nešto čudno: njegov odraz u jednom ogledalu nije nosio gredu, već je sjedio i grickao slamku. U drugom ogledalu odraz je ležao i spavao. I u svim ostalim ogledalima Veskotovi odrazi radili su najrazličitije stvari, bez ikakve veze sa onim što je on radio. Veskot je sjeo i dobro razmislio, ali nije mogao odgonetnuti šta se dešava. Najprije je htio spakovati sva ogledala, ali je pomislio kako bi se osjećao usamljenim pa je sve ostavio kao i ranije. I dalje je radio svoj posao, bacajući povremeno poglede prema ogledalima. A odrazi u ogledalima njega, izgleda, nisu ni primjećivali. Kretali su se svojim stazama, prelazili iz jednog ogledala u drugo, razgovarali, sjedili i pili vino. Jedne večeri počeli su graditi kuću.

 Zatim drugu, pa treću. Uskoro je u ogledalima iznikao čitav gradić. Pojavile su se odnekud i žene, a zatim i djeca. U ogledalima su sa neba padali sitni dijamanti, snijeg i kiša, duvali su vjetrovi, smjenjivali se dani i noći. Tako je Veskot radio svoj posao, a njegovi odrazi u ogledalima vodili svoj život. Jednom je nespretno srušio jedno ogledalo koje se razbilo u stotinu komadića. Ujutro je na tom mjestu zatekao svježu humku. Te večeri posao na opravci balona bio je gotov. Veskot je još jednom sve provjerio i odlučio da ujutro spakuje ogledala i krene na put. Bilo mu je žao što će nestati svi ti odrazi i sav život koji se odvijao u ogledalima. Osjećao je kao da ubija stotine ljudi i ruši čitav jedan svijet. No sve je to nekakva varka, mislio je Veskot dok se spremao na spavanje. Nije ni primijetio kada je iz ogledala zakoračio jedan njegov odraz, prebacio Veskotu šarenu maramu oko vrata i stezao je sve dok se ovaj nije prestao koprcati.

Zatrubile su trube i zabubnjali bubnjevi kada je Elias Veskot objavio da će za sedam dana nastupiti pomračenje Sunca. Car je tada obukao svečanu odoru, povukao se u samoću i počeo post. Dvorjani su imali ćutati za to vrijeme, a u čitavom carstvu zabranjen je svaki rad sve dok ne prođe taj dan kada će tama progutati Sunce usred dana. Elias je Veskot bio carev zvjezdoznanac. Nije bilo nijednog značajnijeg događaja na nebu koji on ne bi zapazio ili predvidio. Godinama je bio u carevoj najvećoj milosti, zahvaljujući svojoj tačnosti i revnosti. Noći je provodio u kuli gledajući u nebo, a danju je obavještavao cara o tome kakva će biti ljetina, kada će se rijeke izliti iz korita, kada će biti Pun Mjesec, od kakvih se bolesti treba čuvati i kada treba donositi važne državničke odluke. Dođe i taj dan kada je trebalo nastupiti pomračenje, ali ništa se ne dogodi. Prođoše još dva dana, a Sunce je i dalje sjalo kao i do tada. Car, ljutit i strahovito gladan od dugog posta, naredi da se  Eliasu Veskotu oduzmu sve počasti i da se propisno kazni.

 Odvedoše ga na Sjever, gdje je trebao raditi u carevim podrumima vina. Podrumi su bili beskrajni niz odaja načinjenih pod zemljom, gdje su ležali milioni boca kockastog oblika napunjenih maslačkovim vinom koje se proizvodilo samo za cara. Zadatak nesretnog Eliasa Veskota bio je da svaku bocu svakog dana okrene na suprotnu stranu od one na koju je bila okrenuta prethodnog dana. Samo tako vino je moglo da dobije sva ona svojstva za koja se pričalo da su čudesna. Elias je Veskot obavljao svoj posao strpljivo i marljivo. Provodio je dane i noći u polumračnim hodnicima okrećući kockaste boce i razmišljajući o tome gdje je pogriješio u proračunu vremena kada je trebalo da nastupi pomrčina. Sa svakom bocom koju je uzimao, okretao je u glavi po jedan list iz svojih knjiga.

 S vremenom su se kockaste boce i znakovi iz knjiga toliko izmiješali u njegovoj glavi da ga nisu napuštali ni u snovima. Jednog dana, nakon dvadeset godina zatočeništva, u glavi Eliasa Veskota sve se postavi na svoje mjesto, svi simboli i brojevi poredaše se u harmoničan niz. Astrolog u trenu shvati gdje je pogriješio, izađe iz podzemnih hodnika i zatraži prijem kod cara. Kada dođe u dvorac, iznese caru u tančine sve proračune do kojih je došao, objasni svoju pogrešku i predvidje naredno pomračenje Sunca. Tačno u predviđeni dan i sat Sunce se zamrači, a Elias Veskot ponovo dobi zvanje carevog zvjezdoznanca i bi obasut najvećim počastima. Već sutradan car je naredio da se objavi kako je Elias Veskot ispravio svoju grešku, do koje je došlo zbog dotadašnjeg pogrešnog vjerovanja da je Zemlja velika ravna ploča koju na leđima drže četiri kornjače. Elias je Veskot, stajalo je u objavi, spoznao da je Zemlja, ustvari, jedna ogromna savršena kocka.

[animalfacts2-blog]

Prica o dva junaka

Hipolit govori Teramenu kako ide tražiti svoga oca jer ga nije vidio već 6

mjeseci. Teramen se brine, no Hipolit mu obećava kako će se čuvati i

klonit ružnih mjesta. Teramen ga pita dali možda bježi od ljubavi prema

Fedri; Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju.

Teramen ga moli za pravi razlog njegova odlaska. Prije odlaska Hipolit se

otišao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi. Fedra govori Enoni

kako se neće boriti za život, odnosno kako će ga se bez borbe odreći.

Fedra priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita. Panopa govori

Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Također govori kako Atenjani žele

njezina sina za vladara, pošto je umro kralj (Tezej). Enona sada govori Fedri kako nema smisla čekati jer je kralj mrtav, te neka uzme Hipolita,

kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smrću njihov

bračni čvor kida i da njezina ljubav neće biti zločin. Aricija pita Himenu na

koji način je Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao života.

Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju. Aricija ne vjeruje kako

je Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav. Hipolit se

sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako će se bojat za svog sina

dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj

govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem. Fedra shvaća što radi te

mu govori kako ju slobodno može mrziti ili ju čak ubiti jer takva osoba jedino zaslužuje smrt. Teramen je čuo vijest kako je Tezej ipak živ, te da je stigao tajno u Epir. Fedra se kaje i govori Enoni kako je učinila nešto strašno. Enona njoj govori kako je njezin muž ipak živ. Fedra joj govori kako umire te kako od sramote neće moći stati pred Tezeja, te da i ako mu ne kaže ništa se neće promijeniti. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipolit moli oca da ga otjera od kuće, a kao izliku govori kako želi uhvatiti neman kao što je to učinio on. Tezej se čudi kako njegova obitelj sada bježi pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri no ne

zna tko, pa pod svaku cijenu želi uhvatiti tog čovjeka koji je taknuo njegovu čast. Tezej na neki način shvaća kako mu je sin dirnuo u čast, te mu govori kako je besraman, te se pita kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela život, te da ju je ona spasila. Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijeđa, prokllinje, proglašava ga izdajicom, te ga tjera od sebe prije nego što ga ubije. Hipolit ne može vjerovat da ga Fedra tuži za ljubav prema njoj,

kada zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje. Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da zbog toga što je učinio jako pati. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj odgovara kako to nije ni htio učiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne može vjerovati. Fedra optužuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je spriječila kada se htjela ubiti. Hipolit razgovara sa Aricijom, priznavaju si svoje osjećaje i na kraju se dogovore kako će pobjeći zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Također govori kako se

Enona, nakon što ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i tako poginula. Nakon što je to čuo, Tezej moli nebesa da ne usliše njegova proklinjanja, jer bi se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramena koji mu govori da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplašeni konji nakon što su vidjeli morsku neman. Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu, te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja. Tezej jako pati i želi umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se što ga je prokleo i protjerao, te želi da mu se iskaže počast kao junaku. Također, kako bi si smirio dušu želi da Hipolitova draga postane njegovom kćerkom.

[animalfacts2-blog]

ostvareni snovi

Tumačenje snova pomaže nam bolje razumjeti naše temeljne emocije, kaže dr. Clare Johnson, potpredsjednica Međunarodne udruge za proučavanje snova. Izdvojila je sedam najčešćih snova i pojasnila što svaki od njih znači. Nekima od njih moguće je upravljati.

Snovi o letenju mogu biti povezani s moćnim seksualnim i kreativnim energijama. U snovima, letenje je često povezano s osjećajem slobode i samopouzdanja, ali važno je zapamtiti kako letite - bez napora ili se borite i mlatarate rukama u zraku.

U svakom snu kojeg ste imali, jedan od zlatnih ključeva razumijevanja značenja sna je emocija koju doživite. Ukoliko ste veseli, što je naravno pozitivno, to sugerira da ste u miru sami sa sobom i da ste na pravom putu u najvažnijim aspektima života.

Ako se nakon sna o letenju ne osjećate dobro, zapitajte se u kojem aspektu života vodite određene borbe i pokušajte to riješiti kako bi pronašli mir. Kada vam postane jasno što je problematično, puno lakše ćete to i savladati.

U takvim snovima ljudi bježe od čudovišta iz ormara, zvijeri u divljini, od zločestog čovjeka na ulici... Takvi snovi izazivaju užasne osjećaje, jer pokušavate pobjeći, a to vam nekako ne ide glatko, noge kao da su prespore, propadaju u pijesak, zapinju...

Iz takvih snova ljudi se bude u znoju, a srce im ubrzano kuca. Takvi snovi otkrivaju kako u nama leže neki skriveni strahovi kojih nismo svjesni.

Kod ovakvih snova možemo ponovno ući u san i suočiti se sa strahom, pitati "čudovište iz snova" zašto nas proganja, možemo izmijeniti kraj sna kako bi bili sretniji i snažniji.

Psihološki, ove tehnike sanjanja mogu biti vrlo korisne jer otkrivaju samu jezgru našeg straha, što stoji iz njega i kako ga se riješiti. U tom smisli, noćne more mogu biti i korisne. One pokazuju kako se osjećamo iznutra.

Masahiro Okamoto (67) iz Nagoye u Japanu 30 je godina radio kao inženjer, točnije dizajner automatskih mjenjača za Toyotu i Hyundai. Nakon umirovljenja odlučio se na radikalan potez - ne samo da je naučio pripremati japanske specijalitete i otvorio restoran nego je to napravio u - Splitu. U neposrednoj blizini Prokurativa otvorio je bistro Samurai. Na pitanje kako se odlučio na takav potez kaže nam kako je u prošlih sedam godina posjetio Split 15-ak puta te mu se jako svidio.

- Hrvati i Japanci su u jednu ruku vrlo slični, vrlo ponosan narod. Razlika nije velika, možda su Hrvati opušteniji i srdačniji od Japanaca. Čine mi se bezbrižniji. Japanci imaju puno obveza i stalno su zabrinuti. Ne kažem da ljudi u Hrvatskoj nemaju obveza, ali nekako se lakše nose s tim. Upravo to mi je nekako bilo najfascinantnije i odlučujuće da se preselim baš ovdje. Dosta sam putovao zbog posla, ali uglavnom sam boravio u tvornicama. No vidio sam dosta Europe, a Hrvatska mi se činila drukčijom zemljom od drugih. Prijatelj iz Hrvatske slao mi je fotografije i tako je sve počelo. Svaki put kad bih bio negdje u Europi koristio sam prigodu da dođem u Hrvatsku. Od prvog su me dana Splićani lijepo primili, tu sam kao kod kuće - kaže nam Masahiro Okamoto kojega je tajnama kuhinje učila sestra  Atsuyo Yagi. Ona je bila s njim u Splitu kad su otvarali restoran, a stigao je i Masahirov sin. No oboje se vratilo u Japan - sestra svojim obvezama s otvorenom mogućnošću da se opet vrati, a sin je otišao na kulinarsku akademiju.

Kako nam kaže, u Japanu nije običaj da u obitelji kuha muškarac, tako da je umijeće japanske kuhinje, koja zahtijeva mnogo detalja, svladao tek nakon umirovljenja.

Masahiro je prve mjesece boravka u dalmatinskoj metropoli proveo u četvrti Meje, a onda se preselio u Varoš. U početku je vozio automobil po Splitu, no počelo da ga je nervirati što u središtu grada nikad nije mogao naći mjesto za parkiranje pa je odustao.

- Sve obavljam pješice. Živim nekoliko minuta od restorana. Moj radni dan počinje oko 11 sati, jer otvaramo u 12. S poslovima u restoranu zauzet sam cijeli dan. Ne moram tu provoditi mnogo vremena jer je moje osoblje odlično, ali volim vidjeti svaku namirnicu je li svježa, što je u japanskoj kuhinji jako važno. Nastojao sam je malo prilagoditi mediteranskom ukusu te namirnicama koje su ovdje dostupne. Tako imam i sushi od pršuta, ali i mnogih drugih domaćih namirnica te ribe - kaže nam Masahiro koji, priznaje, teško svladava hrvatski jezik.

- Mislim da je to zbog mojih godina, vidite da mi je i engleski dosta siromašan - smije se Masahiro koji je restoran planirao otvoriti prije lanjske turističke sezone, ali nije uspio jer je morao proći kompliciranu hrvatsku birokraciju. No, kako je kazao, zakoni se moraju poštivati.

Na pitanje tko su gosti restorana kaže:

- Nije bilo tako mnogo Japanaca, oni uglavnom žele probati domaća, autohtona hrvatska jela. Među gostima najviše je, naravno Splićana i to nam je jako drago. Posebno kada vidim da se mnogi vraćaju - kazao nam je Masahiro koji u restoranu nudi i japansko pivo koje naručuje iz Njemačke te sake koji dolazi iz SAD-a.

- Ribu, tunu, hobotnicu, škampe i losos kupujemo u Splitu, iz Njemačke nam dolaze riža, alge i japansko pivo, a sake iz SAD-a. Za meso, povrće i voće imamo dobre dobavljače, a svaku sam namirnicu osobno probao u svojoj kući prije narudžbe jer mora biti najbolje kvalitete - objašnjava.

Što se tiče razlike u kuhanju, Masahiro ističe kako je primijetio da se u pripremanju hrvatskih specijaliteta koristi mnogo masti i ulja, što nije slučaj s japanskim jelima koja se više baziraju na mnogo povrća, algama, riži, svježoj ribi te mesu.

U Hrvatskoj mu najviše nedostaje njegovo troje djece, ali često se čuje i vidi s njima preko interneta pa mu je malo lakše. A na pitanje nedostaju li mu stalna podrhtavanja tla u Japanu smije se.  

- Ma nije to tako strašno. Ljudi su tamo naviknuti na potrese. Ove manje više i ne osjetimo niti marimo za njih. Naravno, uvijek se dogodi i koji veći potres, tada bude panike i straha, naravno. Ali nisu oni tako česti dok su ovi manji svakodnevni - objašnjava Masahiro koji je prostor u središtu Splita unajmio na tri godine. Ako bude sve dobro išlo, planira i dalje investirati u ugostiteljski biznis, a volio bi i da drugi Japanci dođu uložiti svoj novac u Hrvatsku.

- U Splitu želim mirno i lijepo provesti svoje umirovljeničke dane, voditi restoran, i baviti se nečim sasvim drukčijim od posla koji sam naporno radio cijeli svoj život. Želim ovdje steći prijatelje i uživati u ljepoti ovog grada - zaključuje Masahiro.  

[animalfacts2-blog]

Nebo i oblaci

Topli vlažni zrak podiže se u vis. Kad dosegne određenu visinu, ohladi se. Pri niskoj temperaturi topao zrak više ne može zadržati vlagu pa se ona pretvara u malene kapljice vode ili komadiće, kristaliće leda i tako stvara oblake. Svaki oblak je različit jer nastaje na različitim visinama i temperaturama. Oblaci su dakle potpuo različiti i neprestano mijenjaju oblik. Sastavljeni su od različitih čestica koje ovise o temperaturi i visini.

Ukratko, možemo reći da su oblaci nakupine kapljica vode i komadića leda koji su nastali prilikom podizanja toplog vlažnog zraka u vis.

Postoji 10 (rodova) vrsta oblaka

1. Cirusi (Ci)

Cirusi su oblaci čupavog, vlaknastog izgleda s bijelm svilenkastim sjajem. Oblačne niti su ravne, ponekad nepravilne i zakrivljene, a ponekad i isprepletene. Nakon zalaska sunca cirusi mijenjaju boju u predivni spektar narančaste, žute, ružičaste i crvenkaste boje da bi u konačnici poprimili sivu boju. Cirusi nikad ne daju oborine.

Kondenzirani zrak koji ostavljaju zrakoplovi na velikim visinama zapravo su vrsta cirusa. Trag se stvara kada se vodena para koju ispušta zrakoplov smrzava i pretvara u ledene kristaliće.

2. Cirokumulusi (Cc)

Cirokumulusi ili "ovčice" su mali ledeni oblaci sastavljeni od malenih bijelih pjegica, raspoređeni u manje ili više pravilnim skupinama. Ne daju oborine. Kroz cirokumuluse se vidi plavo nebo. Podsjećaju na čipku odnosno na mrežu ili pčelinje saće.

3. Cirostratusi (Cs)

Cirostratusi su tanki, ledeni i prozračni oblaci koji nebo prekrivaju u potpunosti ili djelomično. Budući da su tanki na njima se pojavljuje halo - krug - dvor oko sunca ili mjeseca. To je skup optičkih fenomena u obliku prstena ili svijetlećih točaka poznatije kao lažno sunce.

4. Altokumulusi (Ac)

Altokumulusi su bijeli i sivi oblačići u kojim se miješaju voda i led. Srednji dijelovi oblaka su gušći i deblji pa izgledaju tamniji. Raspored oblaka je uglavnom pravilan. Iz altokumulusa ne padaju oborine.

5. Altostratusi (As)

Altostratusi su mješoviti oblaci vode i leda koji djelomično ili potpuno prekrivaju nebo. Vrlo su debeli i obično potpuno prekriju sunce i ne uzrokuju halo pojavu. Pouzdano najavljuju naoblaku koja koja dolazi sa zapada, polako se snižava i donosi oborine.

6. Nimbostratusi (Ns)

Nimbostratusi su snježnobijeli oblaci od vode i leda koji potpuno prekrivaju sunce kao jednobojni, sivi ili čak tamnosivi sloj. Ispod nimbostratusa se u pravilu svaraju maleni oblaci čuperci. Nimbostratus je tipični oborinski oblak iz kojeg pada mirna i jednolična kiša ili trajni snijeg.

7. Stratokumulusi (Sc)

Stratokumulusi su oblaci bijele ili sive boje. U pravilu ne daju oborine, a ako ih daju onda je riječ o slaboj kiši ili laganom snijegu. Stratokumulusi najavljuju dolazak lošeg vremena.

8. Stratusi (St)

Stratusi su vodeni oblaci koji prekrivaju cijelo nebo kao jednolični sivi sloj s gotovo jednakom donjom granicom. Stratus na samom tlu znazivamo maglom.

9. Kumulusi (Cu)

Kumulusi po mnogima spadaju u najljepše oblake. Sastavljeni su od vodenih kapljica, grudasti su i ponekad rastrgani, a većinom se pojavljuju u grudastim i oštrim oblicima pa se čine nabreknutim. Narastu vrlo visoko. Podsjećaju na divovsku cvjetaču. Često ih obasjava sunce pa su blještavi i izrazito bijeli dok im je osnova vodoravna i tamna zbog sjene u kojoj se nalazi.

10. Kumulonimbusi (Cb)

Kumulonimbusi su teški i gusti vodeni oblaci koji se protežu daleko u visinu i u pravilu donose oluju i grmljavinu. Javljaju se u toplim sparnim danima, kada nema vjetra a isparavanja se gomilaju i idu u vis. Kumulonimbus daje različite oborine kao jake pljuskove, ledenu kišu i grad, a iz njega se može razviti i pijavica, odnosno tornado.

Oblake možemo svrstati u tri visinska kata:

Visoki : Ci, Cc, Cs - sasvim ledeni oblaci, s temperaturama nižima od -35°C i nisu oštro ograničeni.

Srednji: Ac, As - mješoviti oblaci od leda i vode s temperaturama između -10°C i - 35°C.

Niski : Ns, Sc, St, Cu, Cb - vodeni oblaci s temperaturama od -10°C do više od 0°C i oštro su ograničeni.

Također oblake možemo svrstati i u:

stratiformne oblake koji imaju horizontalne dimenzije mnogo veće od vertikalnih

kumuliformne oblake koji imaju veće vertikalne dimenzije od horizontalnih

orografske oblake koji nastaju pod utjecajem reljefa (tzv. valni oblaci)

Pojmovi:

sedefasti oblaci - pokazuju dugine boje i nalaze se na visinama od 22 – 30 km

noktilucentni oblaci - svjetleći noćni oblaci, visina 80 – 90 km

oblaci – vrpce ili kondenzacijski tragovi - uski tanki oblaci koji nastaju kao posljedica zaleđivanja vodene pare iz ispušnih plinova zrakoplova

virge (pruge) – nastaju ljeti, kada kiša ne uspije doći do tla, nego odmah ispari zbog nezasićenosti atmosfere vodenom parom

halo - nastaje kada cirusi koji često poput koprene prekriju nebo i na njima se pojavi prilično rijetka, a izrazita nebeska pojava, prsten oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje zbog loma i refleksije svjetlosti na kristalima leda u visokim slojevitim oblacima. Prsten je najčešće blijed ili slabo obojen. U stara vremena ljudi su ga smatrali lošim nebeskim znakom, koji najavljuje kugu, požare i rat.

[animalfacts2-blog]

Djeca i slatkiši

Nedavne izjave liječnika koji su kroz redovite sistematske preglede školske djece uočili ozbiljne probleme kod pretilosti djece, u potpunosti koreliraju s podacima koje je Federalni zavod za javno zdravstvo objavio u svom izvješću o zdravstvenom stanju stanovništva u Federaciji BiH za 2015. godinu, piše Večernji list BiH. Prekomjerna težina zabilježena je kod trećine odnosno 31,2 posto djece uzrasta od 5 do 10 godina, od kojih se kao pretilo vodi čak 13,5 posto. Kod djece u dobi od 10 do 15 godina prekomjerna težina bilježi se kod njih 22,1 posto, a pretilost se odnosi na 3,9 posto slučajeva.

Istraživanje je pokazalo kako na ovakvo stanje utječu loše prehrambene navike, a najviše svakodnevni unos slatkiša i grickalica. Istraživanje provedeno u školama na teritoriju Sarajevske županije pokazalo je kako je zastupljenost zdravih namirnica u školama na poražavajućoj razini, dok s druge strane obiluju ponudom nezdravih prehrambenih proizvoda. Svježe voće i punovrijedni voćni sokovi mogu se pronaći tek u trećini osnovnih škola (29 posto), dok čak 88 posto njih nudi zaslađene industrijske sokove, a 71 posto škola gazirane. Slane grickalice nude se u 59 posto škola, a čokolade i drugi slatkiši u njih 77 posto. Ponuda dijetalnih proizvoda, kao i proizvoda sa smanjenim udjelom masnoća i šećera, izrazito je niska. Govoreći o neadekvatnoj prehrani djece, jako je bitno ukazati na još jedan gorući problem koji je Zavod za javno zdravstvo donio u svom Izvješću, a to je pojava problema u prehrani kod djece u dobi od 0 do 5 godina. Ugrožena i dojenčad Istraživanja su pokazala da je praksa dojenja i uvođenja neadekvatne nadohrane na nezadovoljavajućoj razini, što korelira s problemima pothranjenosti, mršavosti i zastoja u rastu.

Stanje u odnosu na ova tri pokazatelja najlošije je u dobnoj podskupini djece od 0 do 11 mjeseci starosti. Zavod navodi primjer gdje su u razdoblju od 2000. – 2012. godine mršavost i pothranjenost zabilježili trend pada, dok je zakržljalost u porastu kao odraz kroničnog nedostatka adekvatne prehrane.

Zavod ove probleme izravno povezuje upravo s nezadovoljavajućom praksom dojenja, neadekvatnom nadohranom te nezdravim prehrambenim navikama. Druga uočena forma malnutricije kod djece do pet godina starosti je prominentan problem pretilosti.

Čak 17,7 posto djece te dobi je prekomjerno teško, a najveći postotak se bilježi u dobnoj podskupini od 12. do 23. mjeseca, čak 26,9 posto. I u ovom slučaju uzrok problema je u nezadovoljavajućoj praksi dojenja i neadekvatnoj prehrani. Zavod navodi kako je u FBiH samo 51,5 posto novorođenčadi prvi put dojeno u roku od jednog sata po rođenju, a kod 87,3 posto beba dojenje započinje jedan dan nakon rođenja. Prije ovoga istraživanja iz 2012. , 95,2 posto je barem jednom dojeno. Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF preporučuju isključivo dojenje svim rodiljama do navršenih 6 mjeseci starosti dojenčeta. Pod isključivim dojenjem podrazumijeva se prehrana samo majčinim mlijekom, bez dodavanja bilo kakve dodatne hrane ili tekućine, pa čak ni vode ili čaja. Smatra se kako je majčino mlijeko dovoljno kako bi zadovoljilo sve potrebe bebe.

Liniju nikad nije bilo teže upropastiti nego danas. Gomila slatkiša mami vas sa polica radnji, a izbor je neverovatan. Nebrojeno različitih ukusa čokolade, bombona, grickalica, sokova... I dok je današnjim mališanima nezamislivo da u ponudi ne pronađu 1001 varijantu jedne te iste čokolade, oni stariji prisećaju se drugih vremena i nekih drugačijih slatkiša.

Sećate li se Ane Saso u reklami za Pipi? Ova oranžada sama po sebi možda nije bila tako zanimljiva kupcima, ali u kombinaciji s vrhunskom reklamom, u doba kad erotika još nije bila dostupna na tacni, ušla je u legendu i zauvek će ostati ono čega se stariji uvek rado prisete.

Pre nego što se na tržištu pojavila fanta, pili su se sokovi Jupi i Nara. I dok se sva tri soka i danas mogu pronaći na tržištu, činjenica je da najpopularniji i dalje ostaju u sećanju onih koji pamte Anu Saso, zelenu flašu Jupija ili Naru, devojčicu s narandžinom korom umesto kose.

Neki još i danas tvrde da je preteča hamburgera bila daleko bolja od bilo čega što će vam uvaliti u bilo kojem od postojećih fast fud restorana.

Sećate li se Njamba, Brzog Mazalesa, Moćka, Njupka i Njambine? Ne? Verovatno zato što ste mladi i još ne osećate poriv da se prisetite pašteta iz osamdesetih. Stari nostalgičari verovatno će zaključiti kako je reč o "najboljim paštetama na svetu", dok će se drugi složiti da nema smisla žaliti za paštetama iz detinjstva.

[animalfacts2-blog]

govor mrznje

Definicija mržnje: snažan osjećaj koji nagoni da se komu želi ili da se čini zlo, osjećaj krajnje odbojnosti prema komu ili čemu, bolesno stanje neprijateljstva. Blaži oblici su antipatija, prezir, odbojnost, gađenje i neki drugi. Oprečni su joj ljubav praštanje, tolerancija…

Mrzak je netko/nešto prema kojemu/čemu je usmjerena mržnja. Drugim riječima: odbojan, odvratan, oduran, gadljiv.

Govor mržnje je usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili uzrokovanje  mržnje prema određenoj skupini (ili pojedinoj osobi) zbog nekog njezinog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspaljivanje već postojeće mržnje s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje.

Govor mržnje je verbalizacija negativnih emocija destruktivnog karaktera. On je nažalost potreba čovjeka i vrlo je česta u ljudskom društvu. Nagonske je prirode i potaknuta  vanjskim faktorima. U obiteljima i drugim skupinama govor mržnje je prouzročen malignim predrasudama, generalizacijom mržnje i odgojem.. U zemljama bivše Jugoslavije stoljećima se gajio govor mržnje među raznim narodima i religijama, a izražen je u Domovinskom ratu u punoj destruktivnosti. Pomogla mu je i pojava karizmatskih vođa i masovnih  medija ,koji su jedan narod huškali na drugi . Ogromne su posljedice govora mržnje na pojedinca, na obitelj i na druge skupine. Ubojstva, mučenja, progoni i osvete, a u posljednje vrijeme i terorizam pokazuju koliko je govor mržnje teška bolest koja se vrlo teško liječi. Nada je u mladim ljudima kojima bi trebalo pomoći da prihvate razlike među ljudima i narodima i preko njih bismo mogli spriječiti govor mržnje i vrlo opasan generacijski prijenos mržnje i njenih  razornih efekata. Mi danas još uvijek stradavamo od posljedica mržnje i govora mržnje.

No nigdje nisam pročitala  stvarnu  definiciju “govora mržnje”, a nije mi ni jasno tko bi to određivao što jest , a što nije takav govor. Neko tijelo koje bi osnovala vlast? Policija? Javni tužitelji? Sud? Razne udruge o ljudskim pravima ?

RAZLIČITI SU PRISTUPI I KRITERIJI ZA GOVOR MRŽNJE

U zemljama bivšeg komunističkog društvenog uređenja , radi se o ljevičarima , uglavnom baštinicima  sustava iz bivše države ,govor mržnje zvao se nešto drukčije, a uvijek se radilo o “nacionalistima”, “neprijateljima socijalizma”, “kontrarevoluciji”… Dakako, radilo se o normalnom govoru, normalnim demokratskim, političkim zahtjevima, o težnji za nacionalnom ravnopravnosti, nacionalnim i drugi slobodama. Ali za represivnu vlast i medije bio je to zločinački govor, često kažnjavan dugim zatvorima, pa čak i ubojstvima. Govor mržnje prema takvom govoru rabili su, poticali i promicali vlast i mediji, a upravo takav govor naslijedili su ljevičari u demokraciji. Prema tome, njihova današnja česta upotreba riječi “govor mržnje” naslijeđena je iz komunizma, pa kad pišu o “govoru mržnje ” čine to –“govorom mržnje.“

Govor mržnje definiran je kao „svi oblici izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla.”

Postojeći pravni sustav dostatan je za sankcioniranje “govora mržnje”, ali ne i osiguranje žurnog uklanjanja nezakonitih sadržaja s komunikacijskih platformi ili sprečavanje ponavljanja takvih sadržaja, što je intencija novog zakona Postojeći kazneni zakon već je predvidio sankcije za prijetnje i uvrede,ali se slabo primjenjuje.

Kaos u online prostoru, posebice na društvenim mrežama i u medijima koji su sve više izloženi govoru mržnje, lažnim vijestima i ostalim neprimjerenim i ilegalnim sadržajima treba posebno regulirati, zaključak je posebne radne skupine pri Središnjem državnom uredu za digitalno društvo. Stoga su predstavnici ovog državnog tijela zauzeli stav da je potrebno donijeti poseban zakon. Dosadašnja praksa ocijenjena je nedovoljnom i nedovoljno usmjerenom na online svijet. Naime, govor mržnje i ostali oblici ilegalnih radnji podlijegali su nizu propisa koji vrijede za fizički svijet i u sferi su kaznenog zakona. Glavni izazov bit će da se osigura neovisnost regulatora koji će odlučivati o tome što su lažne vijesti,

“GOVOR MRŽNJE” U MEĐUNARODNIM DOKUMENTIMA O RASIZMU I DISKRIMINACIJI

U svim međunarodnim dokumentima koji govore o ljudskim pravima i slobodama, a samim tim i o potrebi borbe protiv rasizma i rasne diskriminacije, a kojih je Hrvatska potpisnica, također se govori i o potrebi sprečavanja “govora mržnje”, jer “govor mržnje” potiče, opravdava ili veliča diskriminaciju na osnovu rase, etničke, spolne, vjerske, jezične ili neke druge razlike. Najvažniji od tih međunarodnim dokumenata su dokumenti Ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope, jer se Hrvatska kao njihova potpisnica obavezala na poštivanje i provođenje svih temeljnih načela iz tih dokumenata.

Na temelju smjernica koje je predstavila Europska komisija te na temelju prikupljenih analitičkih podataka o očitom porastu nepoželjnog komuniciranja na internetu (govor mržnje, javno poticanje na nasilje, širenje lažnih vijesti), inicijalna radna skupina zaključila je da bi valjalo na “na jednom mjestu”, odnosno u specijaliziranom zakonu pozabaviti se društvenim medijima.

TANKA JE CRTA IZMEĐU SLOBODE GOVORA I GOVORA MRŽNJE

Odvjetnica Vesna Alaburić i suradnica HND-ova Centra za zaštitu slobode istraživanja govorila je o definiciji govora mržnje i treba li svaki govor mržnje biti kazneno djelo. Političari imaju pravo na određene slobode u svom diskursu, mediji imaju pravo pa čak i obvezu prenjeti informaciju pa čak i kada je govor mržnje u pitanju, no jako je bitno prenosi li novinar govor mržnje da bi ga reklamirao ili osudio.

Ne treba sankcionirati svaki govor mržnje, poručila je odvjetnica i dobra poznavatelja medijskog prava Vesna Alaburić.

Postoji govor mržnje koji je propaganda, dakle kalkulirana i sustavna upotreba laži radi ostvarenja političkih ili drugih ciljeva ili sijanja straha, mržnje i nasilja u populaciji kao cjelini, te postoji govor mržnje koji jest primitivan i uvredljiv, ali ipak ne zaslužuje kaznenu sankciju.

“Onaj govor mržnje koji je propaganda jest i treba biti kazneno djelo, a Državno odvjetništvo treba reagirati na takve oblike govora mržnje, ali ovi razni drugi oblici govora mržnje na koje ćemo sigurno naići analizirajući društvene mreže, koji su naprosto pitanje neobrazovanosti, ignorancije ,primitivizma ili linije manjeg otpora možda ipak trebamo reagirati na neki drugačiji način, a ne progonom i zatvaranjem”

Zabrane nikada nisu do kraja riješile neki problem, pa ni sa najboljim zakonima i najefikasnijom sudskom praksom, kazala je odvjetnica Alaburić.

“Mislim da smo kao društvo zreli prepoznati i osuditi govor mržnje“,rekla je Alaburić.

Malo kontroverzniji je u svom govoru bio Zorislav Lukić, predsjednik Matice hrvatske, iznoseći da je Hrvatska daleko od Staljinovog komunizma, Mussolinievog fašizma ili Hitlerovog nacizma, te da bitne elemente u širenju govora mržnje u Hrvatskom javnom prostoru ne prepoznaje s obzirom da su mržnja kao i govor mržnje dio gore navedenih političkih programa. Postoji samo radikalna i žestoka politička diskusija,  ali ona sa mržnjom nema nikave veze.

Sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih uvjeta za napredak društva i čovjeka.

UJEDINJENI NARODI

Povelja Ujedinjenih naroda, usvojena 1945. godine, članak  55.obvezuje sve članice na “poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda za svih, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere”.Temeljni dokument Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, Opća deklaracija o ljudskim pravima, u člancima 1. i 2. svim ljudima jamči slobodu i jednakost ,dostojanstvu i pravima, bez obzira na “bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože,spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status”.Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima člankom 20. nalaže vimpotpisnicama da “zakonom zabrane svaku ratnu propagandu”, te “svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje na diskriminaciju,neprijateljstvo ili nasilje”. Isto tako, člankom 26. svim ljudima, bez obzira na gore navedene razlike, jamči se jednaka zakonska zaštita od diskriminacije. U Općem komentaru 11. koji se odnosi na članak 20. Pakta dodatno se pojašnjava da “članak 20. može potpuno stupiti na snagu samo ako postoji (nacionalni) zakon iz kojeg je očito da su opisana propaganda i zagovaranje u suprotnosti sa javnom politikom, iako postoje prikladne mjere sankcioniranja u slučaju kršenja tog zakona” (CCPR General comment 11. 29/07/83.).Članak 19. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja  i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.

VIJEĆE EUROPE

Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, usvojena 4.studenog 1950. godine, temeljni je dokument Vijeća Evrope kojim se zabranjuje diskriminacija. Konkretno, članak 14. tog dokumenta jamči uživanje svih prava i sloboda navedenih u Konvenciji, “bez obzira na spol, rasu, boju kože, jezik, vjeru,političko ili bilo koje drugo opredjeljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinu, rođenje ili bilo koji drugi status”.Protokolom 12. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,usvojenim 4. Studenog 2000. članice su dodatno potvrdile potrebu “sveopće zabrane diskriminacije”, a napose od strane javnih vlasti. U preporuci Vijeća Evrope o “govoru mržnje” (No. R (97) 20) iz 1997. godine, Ministarsko vijeće ove institucije za potrebe ovog dokumenta definiralo je “govor  mržnje” kao “sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promoviraju ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla”. U preporuci se nadalje traži od Vlada, vlasti i javnih institucija na svim razinama da se ne samo “suzdrže od ‘govora mržnje’, naročito u medijima”, već i da “ustanove zakonske okvire za tretiranje ‘govora mržnje’ unutar građanskog, kaznenog i upravnog prava, koji će omogućiti sudskim vlastima da usklade poštivanje slobode izražavanja s poštivanjem ljudskog dostojanstva i zaštitom ugleda i prava drugih”.

U dokumentima Ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope sloboda govora/izražavanja smatra se jednim od najvažnijih prava građanina/pojedinca, neophodnog za funkcioniranje svakog demokratskog društva. Članak 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima i članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jamče svim ljudima slobodu izražavanja. Deklaracija o slobodi izražavanja i informiranja Vijeća Evrope iz 1982.godine, te Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Evrope člankom 10. također naglašavaju slobodu izražavanja kao jedan od osnovnih principa demokracije. Taj isti članak, međutim, dozvoljava “formalnosti, uvjete, restrikcije i kazne” nad ovim pravom, ukoliko su one “propisane zakonom i nužne u demokratskim društvima, u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javne sigurnosti, za sprečavanje nereda ili kriminala, za zaštitu zdravlja ili morala, za zaštitu ugleda ili prava drugih…” Isto tako, u Općim komentarima UN-ova Odbora za ljudska prava koji se odnose na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, dodatno se pojašnjava da prakticiranje prava na slobodu izražavanja nosi sa sobom posebne dužnosti i odgovornosti , te su zbog toga dozvoljene određene restrikcije tog prava koje se odnose na interese drugih osoba ili društva u cjelini (General comment 10.,29/06/83.). U komentaru koji govori o slobodi izražavanja i religije, naglašava se da”u suglasnosti s člankom 20., nijedna manifestacija religije ili vjere ne smije postati propaganda za rat ili zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koja predstavlja poticanje diskriminacije, neprijateljstva i nasilja” pa su “države članice obavezne donijeti zakone kojima se zabranjuju takva djela” (General comment 22., 30/07/93.). Osim međunarodnim dokumentima, pravo na slobodu izražavanja jamči se i ustavima i zakonima demokratskih zemalja, no ti dokumenti također predviđaju određene iznimke, odnosno situacije kada se zloupotreba slobode izražavanja može/mora ograničiti zbog mogućih štetnih učinaka na društvo u cijelosti i na druga zajamčena prava svakog pojedinca, što “govor mržnje” zasigurno može, a često i nastoji prouzročiti. Iz tih je dokumenata jasno da javni “govor mržnje” podliježe zakonskim restrikcijama i na nacionalnoj i na međunarodnoj razini, jer promovira diskriminaciju, ugrožava ljudska prava i dostojanstvo drugih ljudi, ponajprije “ugroženih skupina” (rasnih, nacionalnih, vjerskih, spolnih i drugih manjina), često poziva na nasilje, a samim tim ugrožava sigurnost i demokratsko ustrojstvo društava. Međutim, ostaje pitanje koliko daleko ići sa restriktivnim mjerama protiv “govora mržnje”, a da se pritom ne zadire u slobodu izražavanja kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Pri tom je naročito važna uloga medija, jer su mediji od neprocjenjive važnosti za transparentnost funkcioniranja države, a samim tim i za razotkrivanje ovakvih pojava i njihovo uvođenje u javnu raspravu, dok, s druge strane, mogu biti i posredno, ili čak direktno sredstvo širenja “govora mržnje”.

HRVATSKI ZAKONI

Kao temeljni pravni akt, Ustav Republike Hrvatske (25. travnja 2001.) jamči svim građanima zaštitu od bilo kakvog oblika diskriminacije. Tako članak 3. Ustava kao najviše vrednote ustavnog poretka navodi “slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka…” Članak 14. jamči svakom čovjeku prava i slobode, “neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, a člankom 15. ravnopravnost se jamči “pripadnicima svih nacionalnim manjina”. Članak 39. Ustava RH navodi da je “zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji drugi oblik nesnošljivosti”.

I Kazneni zakon Republike Hrvatske u nekoliko odredbi sankcionira javno diskriminiranje i rasizam. Članak 106. propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina onome tko na temelju razlika definiranih u članku 14. Ustava RH “uskrati ili ograniči slobodu ili prava čovjeka i građanina utvrđeno Ustavom, zakonom ili drugim propisom”.

Govor mržnje, s obzirom na to da potiče na rat i nasilje, te na mržnju i nesnošljivost, Ustavom RH je zabranjen. Sve njegove manifestacije, a na samo iskazivanje ideja o nadmoćnosti ili podčinjenosti, trebale biti regulirane Kaznenim zakonom i kao takve kažnjive. No, s obzirom na to da članak 174. Kaznenog zakona RH nedovoljno detaljno definira “govor mržnje”, odnosno ne predviđa zakonsko kažnjavanje pozivanja na nasilje i mržnju, niti poticanje, veličanje ili opravdavanje zločina počinjenih na osnovu rasne, nacionalne ili druge netrpeljivosti, i s obzirom na to da članak 5. Ustava propisuje da u RH “zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom”, može se dovesti u pitanje sama ustavnost Kaznenog zakona. Osim toga, ustavni temelj za sankcioniranje “govora mržnje” dat je u članku.16. koji kaže da se“slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom,da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi ,pravni poredak ,javni moral i zdravlje”

Osim Ustava Republike Hrvatske i Kaznenog zakona, postoji i nekoliko drugih zakona kojima se zabranjuje javni “govor mržnje”. Tu su od posebne važnosti zakoni koji reguliraju medije, upravo zbog toga što se njima “govor mržnje” prenosi u javnost.

PRIMJERI GOVORA MRŽNJE

Nema, naime, veće opasnosti za demokratske procese i ljudska prava, te društvenu stabilnost i nacionalnu sigurnost od “govora mržnje” koji uživa otvoreno ili prešutno odobravanje vlasti.

U takvim okolnostima govor mržnje postaje uvertira za nasilje nad svima koje kompaktna većina doživljava kao “druge i drukčije”.

Jugokomunistička propaganda (ili propaganda KPJ) oblik je propagande koji je s brojnim dogmama i mitovima promicao neistine u svrhu podržavanja službene državne ideologije i jugounitarizma, obilato se služeći cenzurom i teškom represijom.

Tijekom postojanja SFRJ , a i kasnije tijekom procesa osamostaljivanja država na području bivše države, raznim je neistinitim tvrdnjama proizvodila netrpeljivost i netoleranciju prema ideji stvaranja suverenih i samostalnih država na njenom području. Osim toga, sustavno je djelovala i protiv svih potencijalnih protivnika (slobodoumnih intelektualaca, antikomunistički nastrojenog klera i neistomišljenika) obilježavajući ih kao klasne neprijatelje.

Propaganda Jugoslavenskih komunista je (kao propaganda u drugim komunističkim zemljama) pod pojmom “fašist” podrazumijevala svoje političke i ideološke protivnike (tako je primjerice i vlast u bivšem DDRu nazvala Berlinski zid “antifašističkim zaštitnim zidom”). Brojni protivnici komunizma nazivani su fašistima, iako velik broj tih osoba nisu imali nikakve veze sa stvarnim fašizmom. Neistomišljenici su nazivani “fašisti” ili “narodni neprijatelj “izdajice”, “špijuni” da bi se zapravo stvorila legitimacija za njegovu likvidaciju.

Navodnu “čistoću jugoslavenskog antifašizma u svojoj ideji i u svojoj provedbi” opisao je Ivan Šibl konstatacijom da su se jugoslavenski antifašisti “borili za SSSR prvu zemlju socijalizma, i za pobjedu medunarodnog proletarijata“… Prema piscima Crne knjige komunizma kao privitka, ta ideologija dovela je u prošlom stoljeću do preko 100 milijuna žrtava…Rezolucija 1481/2006 Vijeća EU o osudi totalitarnih režima.

Poticavanjem  mržnje i protureligijskih stavova osobito su se obrušavali na Katoličku crkvu i svećenstvo pa je 6. veljače 1945. Katoličku crkvu posve otvoreno označio neprijateljem i najavio borbu protiv nje.

Komunisti i partizani pojam “ustaša” tumačili su ekstenzivno. Simo Dubajić navodi u svojoj knjizi “Život, greh i kaja

Jugoslavenski  su komunisti od 1941. do 1990. pod antifašističkim pokretom podrazumjevali i socijalističku revoluciju. Komunistički zločini tijekom i nakon 2 . svjetskog rata .sustavno su se prešućivali, umanjivali , tabuizirali i relativizirali.  Ta praksa provodi se i dan danas.

Upravo se u New  Yorku  održava smišljena propagandna izložba o Jasenovcu ,koju su naravno organizirali Srpski lobisti ,sa lažnim i prenapuhanim brojem žrtava! A da VLADA RH  i MVEP nisu uopće reagirali. Srpski mit o Hrvatskoj genocidnosti čitavo stoljeće učinkovito se koristi kao političko oružje protiv Hrvatske nezavisnosti. Stoljeće bez ičije reakcije pa tako ni danas. Doista žalosno kakvu neučinkovitu i nesposobnu diplomaciju imamo.

“Izložba o Jasenovcu sadrži sedam tona opreme i eksponata koji će na multimedijalni način predstaviti srpsko-židovski projekt povodom 27. siječnja Međunarodnog dana Holokausta, koji se obilježava ,  objavilo je Ministarsvo vanjskih poslova Srbije

Posebni gosti na otvaranju izložbe biće djeca logoraši Jasenovca, Jastrebarskog iz Srbije – Jelena Buhač Radojčić, Smilja Tišma, Gojko Rončević Mraović, a iz New Yorka Eva Deutsch Costabel i David Alkalaj koji su preživjeli Rab, Pag i Jasenovac.”

U Hrvatskoj još uvijek ne postoji mjesto za odavanje počasti žrtvama komunističkog režima.Aleksandar Ranković  bio je šef vojne i tajne policije, 1.veljače 1951.godine, u beogradskoj skupštini podnio je izvješće u kojem među ostalim stoji: „Kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3,777,776 zatvorenika, dok smo likvidirali 586,000 narodnih neprijatelja.”

(Aleksamdar Ranković iz izvještaja u beogradskoj skupštini, Politika, Beograd, 1.veljače 1951., str.1). Zašto današnji komunisti (SDP, HNS i drugi) to negiraju?  

“Govor mržnje u desno orijentiranim medijima, bijesni povici na stadionima i mrzilački grafiti na ulicama, javna okupljanja simpatizera ustaštva, kao i diskriminatorne i revizionističke izjave visokih državnih dužnosnika, postali su u 2016. godini dio političke stvarnosti Hrvatske. Ono što posebno zabrinjava su verbalni i fizički napadi na članova srpske zajednice u Hrvatskoj koji su u prošloj godini postali znatno brojniji.U 2016. evidentiran je ukupno 331 slučaj etnički motiviranog nasilja, revizije i negacije povijesnih događaja, prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj, što je značajan porast u odnosu na prethodne godine (57 poto više nego u 2015. godini)”

Tako Srpsko Narodno Vijeće na čelu sa Miloradom Pupovcem svake godine revnosno nabraja u svojim godišnjim biltenima primjere govora mržnje prema srpskoj nacionalnoj manjini ,ali  po njegovim kriterijima,a sve u svrhu stalne destabilizacije hrvatske države točno po Memorandumu SANU 2 ,točka 6.( Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije)

Ne  pišu samo Novosti SNVa  govorom mržnje . Ima nažalost i hrvatskih novinara koji pišu grozote. Ante Tomić je ministra Hasanbegovića u srpskom listu nazvao slaboumnim retardom – Tomić je u tekstu toliko pretjerao da ga ni hrvatski mediji nisu htjeli objaviti. Pamflet je objavio u srpskim novinama ‘Nin’ 28. siječnja .

Ministarstvo kulture na upit Nove TV osudilo je napad na Antu Tomića, ali i upozorilo na verbalno nasilje i govor mržnje koje Tomić producira u praktički svakoj kolumni. Na noge su ustali mediji, iskazavši se u svojoj ‘objektivnosti’. Tako se na televiziji moglo čuti kako je riječ o ‘skandaloznoj’ izjavi, a ministar je u nekim medijima nazivan pogrdnim imenima. ‘Kulturnjaci’ su odmah zatražili ostavku. Zanimljivo je da je upozorenje Hasanbegovića o govoru mržnje dočekano na nož, a sam govor mržnje se brani. Evo jednog takvog primjera – Tomić je u tekstu toliko pretjerao da ga ni hrvatski mediji nisu htjeli objaviti. Zato je pamflet objavio u srpskim novinama ‘Nin’ 28. siječnja ove godine

GENERALIZIRANJE i DVOSTRUKI STANDARDI

Svatko ima svoju formulu za mir i prosperitet Hrvatske. Integralni dio tih osebujnih računica je i strijeljanje, kao najefikasniji način obračuna s ideološkim neprijateljima. U akademskoj zajednici, među učiteljima, profesorima i pedagozima, imamo prave streljačke vodove. Pozivi na klanje, ubojstva i prostakluk, postali su svakodnevni  dio naše kulture, odnosno procesa kulturnog propadanja, i jedini standardi koji se poštuju su dvostruki. Podsjetimo se na brojne incidente s pravoslavnim svećenstvom. Bilo je tu svega, od razbijanja hrvatskog grba do veličanja četništva i pjevanja četničkih pjesama, ali nikada nismo čuli riječi isprike, kao u slučaju vjeroučitelja Krešimira Bagarića, nakon kojeg je odmah reagirala ministrica znanosti i obrazovanja, pa i sam Kaptol.

Što reći o profesoru Mati Kapoviću, koji je Hrvatima poručio da sere na njihov Bleiburg? Zagrebačko Sveučilište, a posebno Filozofski fakultet, i dalje je kontaminirano kadrovima koji se opiru demokraciji i vrijednostima civiliziranog svijeta uz otvoreno glorificiranje komunističke ideologije, a u pojedinim ekstremnim primjerima, slave i same komunističke zločine, dodajući pritom kako komunisti, na žalost, nisu bili dovoljno efikasni u istrebljivanju narodnih neprijatelja. Ta se misao često pojavljuje u komentarima ispod tekstova ljevičarskih portala, koji se preko pojedinačnih negativnim primjera obračunavaju s kompletnom Katoličkom crkvom. Unutar dva tjedna, imali su tako tri velika skandala s kojima se povezuje Katolička crkva, i sada je već sasvim izvjesno kako se te priče i afere ne rađaju spontano ili slučajno, nego ih se ciljano traži. Kao u dobra stara komunistička vremena, dio novinara se pretvara u provokatore, špijune i povjerljive suradnike destruktivne politike kojoj je glavni cilj širenje beznađa i zaoštravanje društvenih odnosa. Proizvod otrovne klime koju sukreiraju mediji je i nesretni Krešimir Bagarić koji se htio valjda dodvoriti i zbližiti s učenicima, kroz neobavezno i primitivno lupetanje o politici. I sad uz izvanredni otkaz mu prijeti  i moguće suđenje radi poticanja na mržnju, možda i ubojstvo?

Negacija zločina nad Hrvatima se može shvatiti i kao priprema za buduće zločine, što se vidi i po komentarima nekih čitateljima koji zazivaju krvave obračune s katoličkim klerom. Ispod teksta o vjeroučitelju Krešimiru Bagariću, jedan komentator je napisao:

“Ovakvi kmeče da ih je Tito proganjao i tamanio, e pa hvala ti Tito.” Taj komentar je lajkan 137 puta. Na njega se kao odgovor nadovezuje sljedeći komentar: “Jebiga, nije dovršio.” Ova opaska je lajkana 46 puta. Komentari o ubijanju klera i vjeroučitelja se nastavljaju pa tako još jedan komentator dodaje: “… šteta što nije bio temeljitiji.” Ta primjedba je skupila 36 lajkova. Ovo su samo neki od svakodnevnih brojnih komentara koji potiču na mržnju prema katolicima, svećenicima, Hercegovcima i hrvatskim braniteljima. Ključno za razumijevanje ovog opasnog govora mržnje.

A nije ni slučajno da su predsjednici stranaka Glas,Pametno i IDSa iz tzv. Amsterdamske koalicije prije dva dana izjavili da će se zalagati za reviziju Vatikanskih ugovora! Evo izjava

“U dosadašnjoj razmjeni mišljenja tri su stranke utvrdile postojanje suglasja oko niza tema, kao što je, među ostalim, pitanje revizije državnih ugovora Republike Hrvatske i Svete Stolice “izjavila je Anka Mrak Taritaš

“Imamo državu u kojoj svatko može izraziti svoje mišljenje bez straha da će biti osuđivan pa u tom smislu gradimo zajedno društvo naprijed. Mi predstavljamo građane koji žele modernu, otvorenu, građansku državu temeljenu na temeljima liberalnih demokracija. Nudimo pogled u budućnost, rješenja koja su bazirana isključivo na analizama, nikakav populizam – istaknula je  Marijana Puljak

Visoka je razina suglasja, istaknuo je predsjednik IDS-a Boris Miletić, između ove tri stranke po pitanju ljudskih vrijednosti, multikulturalnosti, građanskih i manjinskih prava i zbog toga je vrlo zadovoljan.

Sve te riječi lijepo zvuče ,ako  se ne zna kako te stranke funkcioniraju, i na kojim pozicijama grabe vlast. IDS busajući se u prsa kako je sam izjavio Boris Miletić multikulturalnosti,građanskih i manjinskim pravima i tolerancijom,a u stvarnosti se govorom mržnje odnose prema Hrvatima ,hrvatskoj državi i Katoličkoj crkvi.

Boris Miletić  se po svim medijima bio doslovno razgalamio na premijera Plenkovića , čak i plaćenim oglasima na FB, jer je Premijer prigodom potpisivanja darovnice za Vilu Idolu u Puli sa Porečko-Pulskim biskupom Draženom Kutlešom izjavio da je Katolička crkva zaslužna za očuvanje hrvatskog identiteta istarskih Hrvata ,što je u osnovi točno! Ali ta je izjava za” tolerantnog i multikulturalnog” Miletića predstavljala “nacionalizam ,klerikalizam i isključivost” jer njemu sve što počinje sa slovom H predstavlja “nacionalizam,klerikalizam i isključivost”,  a toleranciju ,multikulturalnost i ljudska prava rezervirana su za svih ,samo ne za Hrvate u Istri.

U uskrsnom broju Jutarnjeg lista Ante Tomić objavio je tekst pun krivotvorina i laži i mržnje kojim je teško uvrijedio hrvatsku europarlamentarku Marijanu Petir, jer ju je lažno optužio da između nje i Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema nikakve razlike. Čak ju je optužio da je ona postala ideal ratnom zločincu i masovnom ubojici, jer navodno isto misli što i njih dvojica.

Marijana Petir, hrvatska europarlamentarka, jedna od rijetkih političara koja se ne srami izražavati svoj katolički svjetonazor, napisala je na Twiteru: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!” Taj tekst u kojem nema ništa sporno, ništa uvredljivo, ništa prijeteće a još manje zločinačko poslužio je Anti Tomiću za nevjerojatne optužbe u kojima ide tako daleko da hrvatsku europarlamentarku stavlja u isti koš s Radovanom Karadžićem, koji je prvostupanjskom presudom u Haagu osuđen na četrdeset godina zbog ratnih zločina i genocida, i sa zloglasnim masovnim ubojicom Norvežaninom Andreasom Breivikom.

Dakle, Marijanu Petir tretira kao dio trolista genocidnog ratnog zločinca i strašnog poremećenog masovnog ubojice. Nepojmljivo izražavanje mržnje Ante Tomića prema neistomišljenicima!

Najveći promotor i širitelj govora mržnje u hrvatskim medijima jesu Novosti ,glasilo SNVa,  Novosti-Samostalni srpski tjednik.

Novosti su politički tjednik Srba u Hrvatskoj. Parafraziranje i fotomontaže prepoznatljive su osobine ovog tjednika. Koalicijskim sporazumom Samostalne demokratske srpske stranke i HDZ, tjednik se financira iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Kojeg li apsurda hrvatske politike!Pjesmu ‘Lijepa naša haubico’, originalno objavljenu kao reakciju na vojnu paradu koju je vlada Zorana Milanovića organizirala povodom 20. godišnjice operacije ‘Oluja’objavio je tjednik Novosti ,kao i mnoge druge izraze nepatvorene mržnje prema Republici Hrvatskoj,a sve pod plaštom satire. Nevjerojatna je ta satira,koja je Novostima dopuštena ,,a ostalim medijima nije !Čak je i Državno odvjetništvo izrugivanje državne himne tekst “Lijepa naša haubico”proglasilo slobodom govora i satirom???

Državno odvjetništvo u odbačaju HSP-ove kaznene prijave od 10. veljače 2017 .čiju je presliku objavio tjednik “Novosti”, navodi da sporni tekst predstavlja oblik slobode izražavanja, zajamčene člankom 38. Ustava Republike Hrvatske, po kojem se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. Pritom, potrebno je voditi računa da prihvaćeni standardi slobode izražavanja u demokratskom društvu podrazumijevaju iznošenje i onih informacija i stavova koji nisu općeprihvaćeni, navodi ŽDO. ” Krasno obrazloženje ”

Najnoviji primjer :  Željko Jovanović poziva ministricu Divjak da u reformi obrazovanja nikako ne surađuje s ‘nazadnjačkim, katotalibanskim, konzervatvnim, marginalnim skupinama hrvatskog društva”.

Stranka Hrast jasno i nedvosmisleno poručuje da ona u Hrvatskom saboru predstavlja mišljenja upravo udruga i pojedinaca koji očito njeguju vrijednosni sustav koji je mrzak gospodinu Jovanoviću.” Gospodin Jovanović očito i dalje zagovara jednoumlje, vrijeđajući sve one koji ne misle kao on. Srećom, doba jednoumlja je prošlo i danas imamo Vladu koja uvažava različita mišljenja i u proces reforme obrazovanja želi uključiti sve društvene čimbenike jer samo takav pristup u pluralnom društvu može donijeti dobre rezultate”, priopćilo je Predsjedništvo Hrasta.

ZAKLJUČAK

Nakon svega navedenog nisam optimista glede pravednog  i jednakog tretmana ” govora mržnje ” prema svim sudionicima u javnom životu,kako u političkom ,tako i u medijskom. Već je sada uočljiva velika diskriminacija i nejednak tretman na društvenim mrežama. Ničim i nikada objašnjene i argumentirane blokade korištenja pojedinih aplikacija su već veliko kršenje prava na slobodu izražavanja koje je zagarantirano Poveljom UN članak 19. na što se nitko ne obazire! A to je put ka neviđenoj cenzuri medija i javnog istupanja!

Reći istinu postalo je zločin i govor mržnje na koji žurno reagira lijevo -liberalna dežurna gomila razno raznih udruga za ljudska i ostala prava,debelo podkožena proračunskim sredstvima, optužbama za „govor mržnje“, „fašizam“, „ustaštvo“ “klerofašizam “”šovinizam” i  ostale konstrukcije iz propalog riječnika propale države.

Ovime ne želim relativizirati problem i reći da govor mržnje zaista ne postoji. On postoji, no daleko je više prisutan na lijevo-jugofilnoj strani medijskog prostora , nego kod dežurnih  desničara i ljutih nacionalista. Uostalom pod kontrolom lijevo-nazovi -liberalnih i yugofila je  cijeli državni aparat ,nevladine udruge i većina medija ,kako tiskanih tako i TV i elektronskih,pa je iluzorno očekivati objektivan i pravedan pristup pri izradi tog novog Zakona o govoru mržnje na internetu.

Postoje dežurni desničarski primitivci, ali i povlašteni lijevo -liberalni dežurni mrzitelji

Dok se spomenute desničarske „primitivce“ , „protivnike svakog napretka“i  “kockoglave ognjištare”svakodnevno medijski optužuje za govor mržnje, zastupati drugu, lijevo-liberalno-jugofilsku opciju znači automatski je napredno i prosperitetno.

Takvi  mogu  bez ikakve osude javno Franju Tuđmana nazivati „krivoustom mirogojskom lešinom“, Stepinca „zločincem“, vjernike “klerofašistima”,dok se njihova idola Tita ne smije nazvati zločincem ,bivšu državu zločinačkom ,udbaškom i tamnicom hrvatskog naroda. „Govor mržnje je direktna posljedica slobode ugovora. Kao i svaka druga vrijednost i dobro, tako i sloboda govora ima svoje dobre strane, ali dovodi i do devijantnih pojava, posebno na Internetu koji je najslobodniji medij današnjice. A svaka sloboda ima svoju cijenu, posebno u društvu bez odgovornosti za izgovorenu riječ kakvo je hrvatsko društvo.” D.Dijanović   (https://direktno.hr/kolumne/kratak-je-put-od-zakona-o-govoru-mrznje-do-terselicke-i-pusica-kao-ovlastenih-medijskih-cenzora-i-batinasa-110748/)

Na koji način riješiti ovaj složeni problem ,kada je tanka granica između slobode govora,zlouporabe te slobode  i govora mržnje ?  Kako sankcionirati govor mržnje na internetu? Kako u javnom prostoru i na javnim mjestima ? Kako?

[animalfacts2-blog]

kako postati smetlar

anjdy fresh (4) iz Londona nema dvojbe što će biti za maškare. Kao i svake godine, bit će smetlar.

No i kad prođu poklade, ovaj mali čuvar okoliša svoje smetlarsko odijelo, koje je posebno za njega sašila krojačica, neće objesiti o klin.

- Kad je imao deset mjeseci, pokazala sam mu kako se baca smeće i kako ga odvozi smetlarski kamion. Tu je počela njegova ljubav prema koševima za smeće, koja se poslije razvijala. Gotovo svaki dan nakon vrtića skupljamo papiriće po kvartu - govori Lukina mama Ivana Ivušić Došen te dodaje kako se uz malog ekogenijalca cijela obitelj počela više brinuti o okolišu.

Andy je u travnju prošle godine bio najmlađi sudionik Zelene čistke na zagrebačkom Jankomiru, a radio je kao i odrasli.

- Plažu kraj vikendice na moru očistio je od bačene cigle jer ga je jako ljutilo što drugu godinu zaredom nitko to nije maknuo - rekla je mama.

U svom vrtiću osmislio je i ekološku igru za djecu kako bi ih naučio razvrstavati otpad, a u vrtić je odnio i kantu u koju skuplja kompost.

- Odlučio sam biti smetlar jer je smeće grozno. Plastične vrećice su opasne jer, ako se bace u more, kitovi će umrijeti - objašnjava nam Luka te dodaje da će, kad naraste, imati kamion i brod za čišćenje, ali i kamion za čišćenje kanalizacije.

U stanu posebno mjesto zauzima njegova kanta za razvrstavanje otpada.

- Papir i staklo se ne smiju bacati u isti koš jer nisu iste sirovine i to nije pristojno - kaže Luka, kojeg posebno ljute odrasli koji bacaju papiriće na pod.

- On je sretan kad počisti parkić. To ga raduje, a nama je bitno da je on sretan - govori Makr

E, mileni moj, naš posal je dobar i mi ga volimo. Ništa nije teško ni sramota radit, šta je pošteno. Dok dva puta dnevno ne utovarimo kamion od 11 tona, ne idemo doma. Odgovorni smo za Meje, Lovret, Varoš, Spinut, Bene i zapadnu obalu. Svaki dan čistimo uži centar grada i odvozimo smeće. Rejon je dobar i ljudi se odgovorno odnose prema smeću - kaže Ivan Cvitković iz Potravlja, koji već 25 godina svoj kruh zarađuje u “Čistoći”.

Jutro počinje u 5.30, a smjena završava oko 12 sati, uz uvjet da je grad čist.

- Moramo brzo radit jer se stvaraju gužve iza kamiona. Često ne meremo jer nan smetaju automobili, pa moramo zvat pauka da ih pomakne. Ponekad znamo na mišiće podigni zadnji kraj auta i sami ga maknuti. Najosjetljiviji su francuzi, njiov lim je najtanji, pa ih se bojimo sami micat. Jednon jedna ženska nije znala smotat, pa smo nju i auto digli na ruke i primistili. Poblidila je od straja - priča Ivan.

Smrad iz koša kamiona, koji škovacin udiše dok u vožnji stoji na tzv. stopalima, nepodnošljiv je običnom nosu.

- Ma, mi ti to i ne osjećamo, postali smo imuni. Ja 19 godina udišen ove “miomirise”... Puno ljudi kraj kamiona začepi nos prstima i biži dalje. Najviše smrdi hrana iz restorana, koju ugostitelji nepropisno zapakiranu bacaju u kontejnere. A kad se to liti usmrdi, onda baš nije ugodno, ali mi smo navikli - govori Mate Vuletić iz Kozice pokraj Vrgorca, koji 19 godina radi u “Čistoći”.

Pričaju naši škovacini da “svega blaga” ima u kontejnerima.

- Bacaju ljudi i uginule pase i mačke, ali i na to smo navikli. Najteže nam je radit kada je zima i kiša. Onda smo dobro obučeni, ali se otežano krećemo i ako imamo kabanicu - slabo vidimo. “Stopala” kamiona su skliska, pa je i na njima teško zimi stat, a i vozaču je zimi teže. Ljudi moraju znat da mi 50 posto vožnje imamo u rikverc, pa ih molimo da pripaze di se parkiraju - dodaje Ivan.

“Kamiondžija” Josip Cvitković iz Potravlja radi u “Čistoći” već 28 godina i kaže da nije lako upravljati kamionom “grdosijom”.

- Ulazimo često u vrlo uske ulice. Moran bit pažljiv, ne da Bog da kome razbijen auto. Kamion je velik, ali je vrlo pregledan i ima dobre vozne karakteristike. Prava je “beštija” na kolima. Ljudi svugdi ostavljaju aute, često blizu kontejnera, pa mu uopće ne možemo prić. Često se provlačimo i tamo di iglica ne može proć - govori Josip.

Ekipa iz Mihanovićeve već dugo godina radi zajedno.

Dica više ne biže

- Evo, već 10 godina. Zajedno s ovin sritnjakom (misli na Josipa) proveja san po života. Kad bi sa ženon izdrža ka s njin, bija bi sritan - nadovezuje se Ivan u šali.

- Je li vas sram raditi taj posao? - pitamo ih.

- Ma kakvi! Puno bi svita bilo sritno da radi ovo. Plaća je dobra i redovita. Ne bi radija da se sramin. Dica su prije bižala od nas, ljudi su nas izbjegavali, a sad se dica slikavaju s nama, a ljudi prilaze i razgovaraju s nama. U rajonu znamo cili svit. Ljudi nas počaste. Evo, ovde na Mejama legende su Bare Teklić i Zvone Mihanović. Uvik nas pitaju oćemo li ist i pit. I mali Frane, gazda “Lučice”, uvik počasti. Ljudi nas rado ugoste - kaže Ivan.

Odakle su najčešće ljudi koji rade u “Čistoći” pitali smo Anku Marić.

- U bivšoj Jugoslaviji najviše je bilo ljudi iz Potravlja i BiH. Danas ih više nema iz Bosne, ali i dalje ima iz Potravlja. Sve je više ljudi iz Splita. Hoće ljudi raditi bilo šta, nema više srama. Imamo oko 150 čistača koji se svakodnevno brinu o čistoći u gradu. Sve je više ljudi sa srednjom školom koji su voljni raditi kod nas. Prije nam je natječaj za zapošljavanje bio stalno otvoren, a sada - kada ga oglasimo - imamo “mali milijun” molbi.

Od rata sve je više ljudi htjelo radit u “Čistoći”, a navala je je započela dolaskom recesije. Radnici svake godine imaju liječničke preglede i samo oni 100 posto zdravi mogu raditi na kamionu.

.

[animalfacts2-blog]

prsten i zaruke

Za razliku od pripadnica ženske populacije riječi šoping, kupovina, kupnja ili neka slična inačica spomenute riječi, u određenim okolnostima, i onim najhrabrijim pripadnicima muške populacije tjeraju strah u kosti.

Kupovina zaručničkog prstena savršen je primjer jedne takve situacije.

I kad se prosječan primjerak muške populacije, poput mene, nađe usred pothvata zvanog zaruke postoje tri pitanja koja ne bi smio ignorirati:

1. Kakav prsten kupiti?

Budimo realni. Dio koji slijedi bi već trebali znati.

Zlato ili srebro? Bijelo ili žuto zlato? Bijelo zlato ili srebro?

Posljednja dilema još uvijek traje: Bijelo zlato ili srebro? Koja je razlika? Za razliku od nekih informiranijih primjeraka muške vrste, ja još uvijek nisam otkrio razliku, osim što je prva opcija cjenovno superiornija drugoj.

U zadnje dvije godine, koliko smo zajedno, svaki komad nakita koji je kupila ili stavila na sebe bio je od srebra.

I zašto je onda moja odluka prevagnula na stranu bijelog zlata?

Možda zato što zaručnički prsten ipak nije samo običan komad nakita koji će s vremena na vrijeme izvaditi iz kutije s nakitom i prošetati gradom ili šoping centrom. Možda zato što bijelo zlato smatram prihvatljivijom opcijom za spomenutu situaciju. Možda zato što sam si opciju zaručničkog prstena od bijelog zlata, unatoč krizi, mogao priuštiti.

2. Koja je cijena zaručničkog prstena?

To nas vodi do bolne točke ove priče odnosno budžeta.

Dok je kriza ili recesija riječ koju možemo čuti iza svakog ugla, nije baš pametna stvar razbacivati se novcem koji nemam, ali škrtariti u situaciji poput ove i nije baš privlačna alternativa.

Sklizak teren, ali u pothvatu koji slijedi ja sam se oslonio na činjenicu da cijena prstena nije proporcionalna ljubavi koju osjećam za nju.

To ne znači da sam uzeo najjeftiniji prsten koji sam našao, ali isto tako ne znači da sam u taj pothvat investirao dvije – tri plaće.

Investirao sam u njega ostatak života.

Možda to nije onaj savršeni prsten koji je sanjala da će jednog dana nositi na svom prstu, možda nije savršeno odgovarao veličini njezinog prsta kao što to u filmovima uspiju izvesti, ali to je prsten kojim sam joj rekao da je ona savršena osoba za mene ne samo danas, sutra, za dva tjedna ili šest mjeseci, već do kraja života. A to bi trebalo biti dovoljno.

To bi trebalo biti vrijednije od bilo kakvog komada srebra ili zlata. Trebalo bi, ali u današnje vrijeme nekim pripadnicama ženske populacije (nažalost) ipak nije.

3. Kako pogoditi pravu veličinu?

Zadnja, ali ne i manje bitna dilema; kako pogoditi veličinu prsta?

Nije loša ideja “posuditi” njezin prsten na dan – dva. Kad ga već “posuđujete” pripazite da je to prsten koji nosi na prstenjaku. Ovaj dio sam naučio na teži način.

U slučaju da poput mene zeznete stvar, većina zlatara će se naknadno vrlo rado pobrinuti da taj prsten savršeno odgovara vašoj boljoj polovici. A neki će vam to dodatno i naplatiti.

Pomoć u odabiru zaručničkog prstena

I da, palo mi je na pamet angažirati neku od njezinih prijateljica da mi pomogne sa zadnjim pitanjem, no poznavajući njih, ne bih stigao ni kupiti prsten, a već bi vijest o mojim planovima stigla do njezine adrese.

I dok bi ja razbijao glavu kako to napraviti, ona bi razbijala glavu s time kako što bolje odglumiti izraz iznenađenja kad joj napokon postavim to neizbježno pitanje.

I tako, s namjerom da to ipak ostane iznenađenje, njezine prijateljice nisu postale sastavni dio cijele ove priče o zarukama.

Možda nisu one, ali budući kum bome je.

To je bio jedini logičan potez koji mi je ostao na raspolaganju. Njegova je pomoć itekako dobro došla kod mojih dilema oko izbora prstena.

Zaključak

I kad se na kraju sve zbroji i oduzme, izraz na njezinom licu kad je vidjela prsten i shvatila što se događa, nešto je što tu krivu veličinu prstena čini tako malom i nebitnom u cijeloj ovoj priči o zarukama.

Zaručnički prsten nije samo komad nakita, već predmet svišestrukom ulogom. Njime iskazujemo ljubav i vjernost osobi kojojsmo ga poklonili, trajnost, beskonačnost. Kao simbol trajne ljubavi, zaručnički prsten treba sadržavativrhunske karakteristike. Trajnost veze najbolje će istaknuti dijamant ugrađen u ručnoizrađeni prsten. Iskra koja sjaji iz kamena najjasnije će dočaratižar koji je prisutan u ljubavi između dvoje ljudi. Zaručnički prsten se najčešće nosi na lijevoj ruci, a nakonvjenčanja se stavlja na desnu ruku.

[animalfacts2-blog]

drvece i lisce

Prvoga dana jeseni dan i noć su jednako dugi (jesenska ravnodnevica). Nakon toga dani postaju sve kraći, a noći sve duže. Jesen dijelimo na ranu i na kasnu. U kasnu jesen lišće vene i otpada s grana.

Listovi

Listovi na drveću oblikuju krošnju. Svaki list ima svoju ulogu u proizvodnji hrane za drvo, te prima svjetlost koja stablu daje energiju.

Listopadno ili bjelogorično drveće

Kad se temperatura tla spusti ispod određenih granica, uzimanje vode preko korijenja prilično se smanjuje sve do potpunog prestanka. Ako bi biljke i dalje isparavale vodu, one bi se osušile. Hranjive tvari u listovima tada se spuštaju preko peteljki i skupljaju u dubljim slojevima kore ili debla. Uz pomoć sunčeve svjetlosti lišće proizvodi hranu. U jesen sunčeva svjetlost jako oslabi, više nema dovoljno svjetlosti, pa lišće opada. Na lisnoj peteljci stvara se tvrdi, drvenasti sloj. Voda više ne može doprijeti do lista, lišće počinje mijenjati boju u žućkastu i crvenkastu. List vene, otkine se od grane i opadne. Prije nego što se odvoji od biljke, nastaje ožiljak na dnu peteljke tako da nakon opadanja ne ostaje otvorena rana. Na proljeće će izrasti novi. Odbacivanjem listova drveće se štiti od oštećenja koja bi nastala zbog niskih temperatura tijekom zime. Listopadno drveće gubi lišće svake jeseni.

hrast

breza

vrba

voćke...

Topla „postelja“

Tijekom jeseni otpalo lišće nagomilava se u debelom sloju na tlu i tako kukcima, crvima i malim sisavcima stvara toplu „postelju“ za zimski san.

Zimzeleno ili vazdazeleno drveće

Zimzelene vrste imaju uglavnom tvrde, kožnate listove i na taj se način štite od hladnoće ili suše. Zimzeleno drveće zimi ne gubi lišće zato što sokovi dopiru u njega i zimi uz oskudno svjetlo. Zimzeleno drveće zadržava svoje zeleno lišće nekoliko godina tijekom cijele godine. Isto tako, negovo lišće opada po malo i obanavlja se tijekom cijele godine. Opalo se lišće zimzelenog drveća ne razgrađuje u tlu jer se crvima i drugim malim životinjama koje žive na tlu i u njemu ne sviđa njegov okus. Umjesto toga, ono ostaje kao duboki sloj lisnatog otpada zbog kojega je tlo kiselo i neplodno.

ariš

tisa

bor

jela

čempres...

Jesenska čarolija

U jesen ima puno čarolija. Rastu žirovi, lješnjaci, kesteni, orasi; moji omiljeni jesenski plodovi. Stabla imaju gole grane, sve im je lišće popadalo na zemlju. Trava se ne vidi od lišća koje ima svoje boje: crvena kao krv, žuto kao sunce i smeđa kao jesenski plodovi. U jesen jako volim gledati kako se životinje spremaju za zimski san. Jež si na svoje bodlje stavlja jabuke i kruške. Medo si sprema ugodan krevet i zimnicu. Jesen mi je najljepše godišnje doba.

P ostoji mnogo vrsta, sorti i kultivara ukrasnog drveća čija se dekorativnost temelji na jarkocrvenoj, narančastoj, ružičastocrvenoj i grimiznoj boji lišća, koja je tako efektan kontrast zelenom okruženju. Neke biljke tu boju imaju tijekom cijele vegetacije, a neke samo na jesen. Većina tih vrsta je listopadna, osim dvije kod kojih je navedeno suprotno. Sve biljke mogu se uzgajati u našim klimatskim uvjetima.

I za manje vrtove

l ACER PALMATUM F. ATRO- PURPUREUM, japanski javor, stabalce je ili grm kuglaste krošnje koje u proljeće i ljeti ima tamnocrvene listove, a na jesen oni postaju svjetlije krvavocrveni. Odlično se uklapa u manje vrtove, kamenjare i zen vrtove.

l ACER PLATANOIDES "CRIMSON KING", crvenolisni javor mliječ, veće je stablo, širine krošnje do 10 metara, koje tijekom vegetacije krase veliki petodijelni nazubljeni listovi tamno crvenoljubičaste boje. Sadi se u vrtove, drvorede, perivoje.

l BETULA PENDULA "PURPUREA" crvenolisna breza, izuzetno je dekorativno stablo čiji su tamnopurpurni listovi na obješenim granama u kontrastu s bijelom korom. Na jesen lišće poprima brončanu boju. Sadi se kao akcent u vrtovima, na javnim zelenim površinama te u drvoredima.

l COTINUS COGGYGRIA "ROYAL PURPLE", purpurna rujevina, manje je stablo ili veći grm koji krasi lišće duboke crvenoljubičaste nijanse. Ljeti cvate mnoštvom prozračnih svijetloružičastih cvjetova koji obavijaju biljku poput oblaka dima.

l CRYPTOMERIA JAPONICA "ELEGANS", japanski cedar, zimzelena je četinjača koja ima gusto mekano lišće nalik na perje. Svijetlozelene je boje, a zimi postaje boje mahagonija. Zanimljivo je da što je veća hladnoća boja postaje izrazitije brončana.

l FAGUS SYLVATICA F. PURPUREA, crvenolisna bukva, veliko je drvo zaobljene krošnje ovalnog grimiznog lišća koje poprima još izražajniju boju ujesen. Kultivar Pendula ima povijene grane i manjeg je habitusa, izvrstan kao akcent u malim vrtovima. Odlično podnosi hladnoću.

l LIQUIDAMBAR STYRACIFLUA, likvidambar, veliko je piramidalno stablo nazubljenih sjajnih tamnozelenih listova koji postaju jarko narančasti, crveni i ljubičasti na jesen.

l NYSSA SYLVATICA, nisa, srednje je veliko stablo čunjaste krošnje s izrazito narančastocrvenim lišćem na jesen.

l PARROTIA PERSICA, parocija, željezno drvo, omanje je stablo krošnje razgranate od tla čije lišće na jesen postaje žuto, narančasto i crvenoljubičasto.

Dekorativni plodovi

l PHOTINIA X FRASERII "RED ROBIN", fotinija, gusto je zimzeleno stabalce ili grm čiji sjajni tamnozeleni listovi postaju izrazito crveni u proljeće, a tamnocrveni s jeseni. Vrlo je zahvalna biljka, otporna na hladnoću i odlično podnosi rez.

l PRUNUS CERASIFERA "PISSARDII NIGRA", crvenolisna šljiva, srednje je veliko stablo čunjaste krošnje tamnoljubičastih listova, crvenih kad su mladi. Na proljeće bogato cvate ružičastim cvjetovima, nakon kojih nastaju tamnocrveni plodovi. Sadi se na gradskim zelenim površinama u drvoredima i vrtovima.

l RHUS TYPHINA, dlakavi ruj, malo je drvo široke krošnje čije lišće na jesen prelazi iz tamnozelene u jarku narančastocrvenu boju. Osim lišća, jako su dekorativni i tamnocrveni sferični plodovi na ženskim biljkama.

[animalfacts2-blog]

prirodno cvijece: brzi rast i razvoj

Vjerovali ili ne, hrana iz vaše kuhinje prija i vašem cvijeću. Mnoge namirnice te ostaci od kuhanja i jela pogoduju ljepoti rezanog cvijeća te sobnih i balkonskih lončanica.

Rezano cvijeće voli limunadu pa će u vazi ostati svježe i desetak dana duže ako u vodu istisnute sok od pola limuna ili umutite vitamin C u prahu. Isto ćete postići i ako vodi dodate aspirin, odnosno 2 žlice jabučnog octa i 2 žlice šećera. Ono će duže ostati svježije ako ga prije stavljanja u vazu malo podrežete ispod tekuće vode.

Ruže (i ostalo cvijeće) kojima su se objesili cvjetovi jer ih niste odmah stavili u vazu, ponovo će se uspraviti i oživjeti ako njihove stabljike nakratko držite u vrućoj vodi. No, kako rezano cvijeće baš ne voli voće, pokraj vaze nikad nemojte držati zdjelu s voćem jer će ono prije uvenuti. Nadalje, voda u kojoj držite cvijeće neće se usmrdjeti ako u nju stavite komadić drvenog ugljena za roštilj.

Lončanice pak, posebno one koje se ponose svojim listovima, vole pivo. Stoga će njihovi listovi postati sjajno zeleni ako ih, nakon što ih suhom krpom očistite od prašine, obrišete otopinom piva i mlake vode u omjeru 1:1. Ustajalo pivo, mineralna voda i crni čaj te iskorištene filtar vrećice od čaja idealno su gnojivo za sve vrste lončanica pa ih nemojte baciti, već ih dodajte vodi za zalijevanje. Sobne i balkonske biljke možete zalijevati i talogom od kave te vodom u kojoj se kuhao krumpir, ali i jaja. Jednako tako vodi za zalijevanje možete dodati i lupine od jaja i pustiti ih da odstoje preko noći, ali i svježi ili suhi kvasac.

Lončanice, ali i vrtno cvijeće, bolje će uspijevati obložite li zemlju oko njih korama od banana koje su također učinkovito gnojivo. Ako želite da vaša paprat bude posebno lijepa i bujna, vodi za zalijevanje jednom tjedno dodajte malo mlijeka. Za razliku od rezanog cvijeća, lončanice vole jabuke pa su komadići jabuke utisnuti u zemlju idealno gnojivo koje posebno potiče cvjetanje. Hranom se možete boriti i protiv biljnih nametnika, pa za preventivu u zemlju utisnite češanj češnjaka.

U slučaju da ste zakasnili, biljnih uši i paukova se riješite tako da lončanice 3 puta tjedno štrcate "pripravkom od luka" - u hladnu vodu stavite sitno nasjeckani luk i pustite da odstoji jedan dan, procijedite i prelijte u bočicu s raspršivačem ili pak to učinite vodom u kojoj su se kuhale lupine od luka.

Zalijevanje cvijeća koprivom je najpoznatiji prirodni insekticid i tekuće gnojivo, poznat kao “koprivina juha”, koju svatko sam može napraviti.

Postoji niz „sitnih“ tajni za uzgoj pa tako svaki vrtlar ima svoje tajne.

Da bi biljke rasle potreba im je i hrana. Odličan izvor za prihranu biljaka i cvijeća  u vrtu je zalijevanje cvijeća koprivom.

Naberite koprive oko vašeg vrta te ju potopite u vodu. Tijekom 48 sati stajanja dobit ćete izvrsno sredstvo za prihranjivanje, odnosno sredstvo za  zalijevanje cvijeća koprivom.

Što duže stoji to je “juha” kvalitetnija. Dobivenu “juhu” – prihranu, svakako treba razrijediti s vodom jer je koncentrirana.

U koprivu je dobro dodati šaku-dvije pilećeg gnoja, od čega će povrće biti zdravo, stabljike tamno zelene boje, a cvjetovi raskošni i šareni. Zalijevanje cvijeća koprivom potiče rast i stvaranje klorofila.

Juhu možete napraviti i tako da u plastičnu posudu isjeckajte kilogram koprive i kilogram pelina i prelijte s osam litara kipuće vode. Sve pokrijte i ostavite tako da odstoji najmanje pola sata da se biljke namoče i ispuste insekticidne tvari, zatim procijedite i kada se tekućina ohladi prskajte oboljele biljke.

Insekti napadaju naše cvijeće kao i povrtnice. Zaštitna sredstva u poljoprivredi su skupa i najčešće otrovna, te vrlo štetna za okoliš. Upotrijebite zato pesticid za zalijevanje cvijeća koprivom, načinjen od koprive koja sada raste na svakom koraku, 

Juha od koprive služi i kao sredstvo za prskanje ili zalijevanje za obranu od nametnika i jačanje otpornosti biljaka.

Napravite je na sljedeći način:

– 1 kg svježe ili 200 grama suhe koprive, ubrane prije nego je procvala – 10 litara kišnice ili odstajale vode Koprivu pomiješajte s kišnicom u posudi i ostavite da odstoji 3-4 dana.

Nakon toga juhu koristite za zalijevanje cvijeća.

[animalfacts2-blog]

Vjerovati u horoskop?

Horoskop je slika položaja neba u trenutku kad smo se rodili. Odnos planeta prema suncu odreduje njihov utjecaj na pojedinca. Osim nas - ljudi, svaki događaj takoder ima svoj horoskop, pojašnjava Igor.

Svi sugovornici slažu se u jednom, dobrom astrologu potrebne su godine proučavanja kako bi zaista mogao reći da zna čitati zvijezde. Tržište proroka nikada nije bilo veće. Jačanjem globalne krize, proricanje budućnosti postaje sve unosniji biznis.Cijene koje astrolozi naplaćuju razlikuju se neki razgovor naplaćuju 50 kuna, neki 200 kuna. Dok ima i astrologa koji naplacuju 800 i 900 kuna razgovor.No iako bi bilo praktično otvoriti novine i pročitati što nas danas čeka. Za sada ipak služe tome da saznamo uglavnom ono što se već dogodilo. A kome će se zvijezde smješiti sutra? Možda saznamo u preksutrašnjem izdanju!

Lidija Tocilj dugogodišnji je autor tjednog horoskopa u poznatom domacem magazinu. Diplomirala je povijest umjetnosti, a gledanje umjetnina, filmova i kazališta istisnulo je gledanje u zvijezde. 

Filmske i likovne kritike, zamijenila je tumačenjem ljudskih sudbina. Zapisanih u zvijezdama.

S poslom je započela prije trideset godina kaže kako ni danas interes za horoskopima ne jenjava.Često se postavlja pitanje kako je moguće da isti scenariji vrijede za sedam milijardi ljudi, astrologinja Julija Pintar spremno odgovara.- Mi smo podijelili 360 tih stupnjeva na 12 znakova čisto radi lakšeg snalaženja, i oni imaju svoju dinamiku u evolutivnom procesu. Mi se svi rodimo pa kažemo, postanemo svjesni ja jesam, to je ovan, ono u našem razvitku postanemo svjesni da smo gladni, da trebamo hranu i sigurnost, to je bik, onda ucimo hodati i govoriti to je blizanac.Kao djevojka Julija je horoskop smatrala glupošcu. Ipak, prije 20-tak godina, kaže Saturn joj je sjeo na Sunce i život joj se zakomplicrao. Astrolog koji joj je to otkrio, zainteresirao ju je da krene kopati dublje. Naucila je objašnjenje za svoje probleme procitati u zvijezdama. To je prihvatila i njena okolina nakon što je, kaže, na osnovu pomrčine mjeseca predvidjela pocetak rata na ovim prostorima.Dnevnih prognoza horoskopa ove astrologinje ne bi se prihvatile jer kažu kako je logično kako se od utorka do sutradan srijede ništa ne mijenja. Istog je stajališta i Igor Ognjenovic, prof. matematikeHoćemo li uspješno obaviti dnevne zadatke i hoće li nas pri tom mučiti prehlada?! Pisci horoskopa svakodnevno nam serviraju odgovore na ova i druga pitanja. Bila to zabava uz prvu kavu, redci kojima doista vjerujete ili na njih s prezirom odmahujete rukom - o horoskopu svi imaju nešto za reći.

-Iako spadam među one koji se nazivaju ozbiljnim astrolozima, ovdje u Hrvatskoj, ja neću negativno govoriti o dnevnim, tjednim i mjesečnim horoskopima, ali mislim da ih treba staviti na njihovo mjesto i tamo gdje imaju smisla. Oni imaju smisla na nivou zabave i davanja pozitivnih sugestija ljudima.

Dugo se vjerovalo da ono što "govore" horoskopski znakovi može utjecati na osobu da se osjeća bolje, ali posljednje istraživanje pokazalo je da se zapravo radi o sasvim suprotnom učinku. Dodaje se da oni koji vjeruju u horoskopske prognoze imaju manje samopouzdanja u sebe. Istraživanje, čiji su zaključci objavljeni u Journal of Consumer Research, pokazalo je da oni koji vjeruju da se njihova sudbina može promijeniti donose impulzivnije odluke "vođene" horoskopskim predviđanjima. Dugo se vjerovalo da ono što "govore" horoskopski znakovi može pozitivno utjecati na osobu da se osjeća bolje, ali posljednje istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta South Carolina  i Johns Hopkins iz Baltimorea, pokazalo je da se zapravo radi o sasvim suprotnom učinku. Sudionike istraživanja znanstvenici su podvrgli testu. Dali su im neke loše prognoze određenog horoskopskog znaka i upitali ih kako bi proveli dan, čisteći kod kuće ili bi otišli na neku zabavu. Otkriveno je da osobe koje ne vjeruju da njihova sudbina ima ikakve veze s horoskopom lakše i češće se fokusiraju na preostali dio dana koji je ispred njih i ne pokušavaju utjecati na "zapisanu" sudbinu", dok osobe koje vjeruju da je njihova sudbina promjenjiva poduzimat će razne korake kako bi je promijenili u svoju korist, navode autori istraživanja Hyeongmin Kim, Katina Kulow i Thomas Kramer. Prema rezultatima istraživanja objavljenog u studenom prošle godine, 37 posto ispitanika čita horoskope prije donošenja neke velike i važne odluke.

[animalfacts2-blog]

Dugine boje

Da li ste se ikada zapitali što je i kako nastaje ona zanimljiva šarena duga poslije kiše za koju svi mislimo da donosi sreću ukoliko prođemo ispod nje.

Vjerojatno smo svi barem jednom u životu pokušali proći ispod duge ili željeli fotografirati njezine zadivljujuće boje. Jedna od najljepših pojava u prirodi zadivljuje brojne znanstvenike diljem cijele zemaljske kugle, ali i obične ljude koji se nadaju da će se njihova želja jednog dana i ostvariti. Nekada davno dio ljudi vjerovao je da duga ipak donosi nesreću. Smatralo se da nakon pojave duge uvijek jedna duša mora napustiti zemlju i duginim bojama popeti se do neba.

Što je zapravo duga

Duga je jedna od prirodnih pojava koju znanstvenici stručno definiraju kao optičku i meteorološku pojavu luka na nebu u više boja, a nastaje prilikom obasjavanja sitnih kapljica vode u atmosferi. U narodnom značenju to bi se definiralo kao prelamanje sunčeve svjetlosti kroz kišne kapi koje djeluju kao prizma. Također je bitno napomenuti da je sunčeva svjetlost (ili bijela svjetlost) mješavina svih boja koje se javljaju i stvaraju jednu prugastu vrpcu te tako prelaze jedna u drugu „stvarajući“ boje.

Kada možete vidjeti dugu?

Ovaj zanimljivi prirodni fenomen imate priliku vidjeti za vrijeme kiše uz istodobno sijanje sunca. Bitno je da se Sunce nalazi iza vas, a kiša ispred vas. Tada sunčeva svjetlost obasjava kišne kapi koje prelamaju svjetlost i pretvaraju je u spektar raznih boja. Ukoliko se Sunce nalazi jako visoko nećete imati priliku vidjeti dugu. To znači da dugu nikada nećete vidjeti popodne nego samo rano ujutro ili u podnevnim satima.

Od kojih se boja sastoji duga

Ljudsko oko vidi dugu u raznim bojama, a one su sljedeće: ljubičasta, modro-plava, plava, zelena, žuta, narančasta i crvena. Ljudsko oko te boje vidi kao izmiješanu bijelu svjetlost s različitim valnim duljinama. Najdužu valnu duljinu ima crvena boja, a najkraću ljubičasta boja.

[animalfacts2-blog]

Noc vjestica i dekoracija kuca

Bliži nam se jedan od omiljenih praznika u Americi, Noć vještica, čija se popularnost širi na čitav svijet, pa i kod nas.

Popularnost ovog praznika nije teško shvatiti, to je dan za kostimiranje, žurke, slatkiše, šale…

Jedno od objašnjenja zbog čega se obilježava Noć vještica kaže da su još Kelti smatrali kako je 1. novembar zapravo početak nove kalendarske godine pa su proslavu noć ranije posvećivali bogu Sunca i gospodaru smrti. Vjerovali su takođe kako u noći između 31. oktobra i 1. novembar mrtvi izlaze iz svojih grobova i obilaze mjesta gdje su živjeli na ovom svijetu, a živi tada u strahu od njih prave buku kako bi ih otjerali bojeći se susreta s njima.

“Halloween” je poprimio razmjere svjetovne proslave. Ujedno je ovo datum kojem se raduju i trgovci koji zadovoljno trljaju ruke jer prodaju veliki broj maski i kostima, kao i ostalih rekvizita potrebnih za moderan način obilježavanja Noći vještica, a on podrazumjeva bogato dekorisane enterijere.

Nezaobilazan dekor su izrezbarene bundeve, ali i ostali “strašni ukras” koji podjećaju na scenografije iz horor filmova, poput paučine, lažne krvi, lobanja, paukova i šišmiša…

I dok se kod nas obilježavanje Noći vještica svodi na odlazak na kostimiranu žurku, u Americi se ozbiljno posvećuju dekoraciji domova, i to čak na prilično šarmantan i zanimljiv način. Pogledajte neke od elegantnijih dekoracija.

[animalfacts2-blog]

Lijepe kuce

Fasadu kuće, neugledni zid, ogradu ili neki drugi dio vrta moguće je uljepšati sadnjom puzavica koje brzo rastu.

Najbolji izbor u ove namjene su bršljan ili lažna lozica. Ova druga baš u ovo doba godine pokazuje svu svoju ljepotu. Brzorastuća penjačica, lažna lozica, do punog izražaja dolazi u jesen kada joj lišće poprima prekrasne narandžasto-crvene tonove koji kuću na kojoj raste daju romantičan izgled.

Pored toga, lozice su jako zahvalne jer su otporne na niske i visoke temperature, biljne bolesti i štetnike te nije potrebno koristiti sredstva za zaštitu bilja. Dobro podnose sušne periode i nisu zahtjevne u pogledu na vrstu tla. Takođe. Pogodne su za zasjenjivanje.

[animalfacts2-blog]

Ukrasi za zidove

Namještaj, tepisi, zavjese, rasvjeta… sve je tu, ali imate osjećaj da u sobi ipak nešto nedostaje? Zidni ukrasi, naravno. Složićete se da nijedna soba ne izgleda potpuno namješteno ako su zidovi prazni, pogotovo ako se radi o većim prostorijama.

Zidovi nude toliko opcija za dekorisanje, od slika, satova, ogledala i različitih ukrasa koje možete napraviti sami, da bi ostaviti ih prazne bila prava šteta.

Zato, upotpunite vaš životni prostor zidnim ukrasima koji su odraz vašeg stila, a ako vam nedostaje inspiracije, načine na koje to možete učiniti pronađite u nastavku teksta.

Zidne slike

Najčešći izbor i prvo što nam padne na pamet kad pomislimo na ukrašavanje zidova jesu zidne slike. Umjetničke slike, fotografije, posteri, mozaici, crteži… samostalni ili u galeriji neizbježne su dekoracije za zid svakog modernog doma.

Bilo da na zid postavljate jednu sliku ili puno manjih, određivanje odgovarajućeg položaja je najvažnije kako bi zidni ukrasi imali efekat. U nastavku vam donosimo mali vodič kako da taj proces učinite lakšim:

1. Opšte pravilo je da se sav dekor na zidu, pa tako i zidne slike objese tako da je njihova sredina paralelna sa visinom očiju, što je u prosjeku visina oko 150 cm od poda.

2. Odličan način da isprobate aranžman koji ste zamislili na zidu jeste da sve slike prvo posložite na sto ili pod. Prije nego što zakucate eksere u zid, premještajte zidne slike na podu dok ne pronađete aranžman koji vam odgovara. Još bolje ako ih posložite na veliki bijeli papir i ocrtate njihove obrise, pa taj papir prislonite uz zid i obilježite mjesta za eksere. 3. Pazite na proporcije, odaberite manje slike za uske zidove i veće za velike zidove. Jedna mala slika na velikom zidu u najmanju će ruku izgledati čudno. 4. Ako u sobi imate kamin znajte da on uvijek predstavlja fokusnu tačku sobe. Kad postavljate zidne slike iznad kamina, neka one budu veličine otvora kamina, bez obzira je li u pitanju jedna slika ili grupisani zidni ukrasi koji čine cjelinu.

5. Zidni dekor obješen iznad namještaja ne smije biti širi od njega, već treba da zauzima prostor jednak 2/3 namještaja. Ako postavljate dekor iznad kauča neka prostor između dekora i kauča bude visine 20-30 cm. 6. Kada pravite galeriju od slika na zidu, nemojte praviti razmak veći od 15 cm u horizontalnom i vetikalnom smijeru između slika. Najbolje je da on bude veličine od 5-7 cm, a ako su zid i slike veće, i razmak može biti veći.

Više o tome kako napraviti galeriju od omiljenih slika pročitajte ovdje.

Drveni ukrasi za zid

Ukoliko ste u potrazi za unikatnom i upečatljivom dekoracijom za zidove koja će biti vaših ruku djelo, pogledajte pet kreativnih ideja kako napraviti drvene ukrase za zid.

1. Karta svijeta na komadu drveta

Komad drveta ošmirglajte i prefarbajte da biste mu dali rustičan i pohaban izgled. Na njega onda možete zalijepiti izrezanu mapu svijeta ili postaviti stencil mape preko drveta pa prefarbati praznine bijelom farbom. Sačekajte da se farba osuši pa uklonite stencil, i vaš zidni ukras je spreman!

2. Silueta na šperploči

Isprintajte sliku po želji, pričvrstite je na šperploču i iscrtajte njenu siluetu. Oko rubova siluete ofarbajte bojom po želji. Što je boja u većem kontrastu od boje drveta, ljepši ćete efekat postići.

3. Okvir za fotografije od starog prozorskog krila

Nemojte bacati stara prozorska krila kad od njih možete napraviti prekrasan drveni ukras za zid. Ištampajte fotografije u dimenzijama koje odgovaraju staklenim dijelovima na prozorskom krilu. Na staklo možete prvo zalijepiti bijeli kolaž papir a onda preko njega fotografije, tako ćete napraviti unikatan okvir.

4. Drvene strelice na zidu

Komade špreploče oblikujte i spojite kao na slici. Ofabajte po želji i zakačite na zid. Sasvim jednostavan a upečatljiv detalj na zidu!

5. Ekseri i konac na drvetu

Veliko slovo ili neki dugi oblik ištampajte i postavite na komad drveta a onda po rubovima oblika, ravnomjerno i što ravnije zakucajte eksere. Odaberite ekser od kojeg želite krenuti omotavati koncem i za taj ekser zavežite čvor a potom jednostavno nastavite omotavati druge eksere. Koncem možete praviti geometrijske oblike ili putanje bez nekog reda.

Dekorativne naljepnice

Dopada vam se ideja oslikanih zidova a ne možete naći vještog soboslikara? Znajte da su dekorativne naljepnice odlična i povoljnija altenativa koja pruža bezbroj mogućnosti.

Dekorativne naljepnice za zid uvijek se postavljaju na čistu, odmašćenu i suhu površinu. Zidna površina ne bi smjela biti hrapava niti svježe ofarbana a prije postavljanja zidnih naljepnica obavezno očistite zid suhom krpom bez dodatnih sredstava, kako biste skinuli prašinu i nečistoće sa njega.

Postupak lijepljenja dekorativnih naljepnica sasvim je jednostavan. Postoje naljepnice koje je samo potrebno odvojiti od podloge i zalijepiti na zid, dok se druga vrsta zidnih naljepnica sastoji od tri sloja: podložnog papira, zidne naljepnice i transfer folije a evo kako izgleda postupak postavljanja takve naljepnice na zid:

1. Naljepnicu stavite na ravnu površinu, pa preko nje pređite lenjirom ili sličnim ravnim predmetom kako biste bili sigurni da se naljepnica zalijepila za transfer papir. 2. Podložni papir zatim pažljivo i polako odvojite od transfer providne folije na kojoj treba da ostane naljepnica. Ako dio naljepnice ostane na papiru, vratite transfer foliju na podlogu i dobro je utrljajte uz papir dok se naljepnica ne prikači za nju.

3. Transfer foliju zajedno za naljepnicom zalijepite na zid. 4. Lenijarom pređite preko nje i tapkajte kako ne bi ostalo mjehurića vazduha i kako bi se naljepnica zalijepila za zid. 5. Prije nego što odlijepite transfer foliju sa zida, sačekajte nekoliko minuta.

Ukoliko vam nakon nekog vremena naljepnica dosadi i poželite je skinuti,vrlo jednostavno ćete to učiniti. Lako se skidaju i ne ostavljaju trag a ako imate poteškoća prilikom skidanja predlažemo da to učinite pomoću fena za kosu, koji će je omekšati i pojednostaviti skidanje sa zida.

Iako im je primarna funkcija uljepšavanje zidova, dekorativne najljepnice se mogu postaviti i na druge površine poput ormara, polica ili kućanskih aparata.

Ukrasni zidni satovi

Zidni satovi su dio našeg doma otkako su izmišljeni i skoro da i ne postoji kuća koja nema bar jedan zidni sat. U početku su služili samo u praktičnu svrhu ali vrlo brzo su prepoznati kao vrijedan dekorativni elemenat. Vremenom su se prilagođavali trendovima a danas je ih je moguće naći u bezbroj stilova, veličina i materijala.

S obzirom na činjenicu da su satovi funkcionalni i lijepi ukrasni elementi, lako se mogu integrisati u bilo koju prostoriju. Najbolje izgledaju kada se postave na prazan zid koji nema drugog dekora na sebi, jer su ukrasni zidni satovi dovoljni sami po sebi.

Veliki prazani zidovi kao stvoreni su za ogromne satove, koji su posebno popularni, pogotovo u minimalističkim sobama koje savršeno upotpunjuju.

Antikni i vintage satovi uvijek izgledaju privlačno ali savremeni dizajn jednako je zanimljiv. Imate mogućnost i da kupite samo satni mehanizam, a brojke napavite sami ili umjesto njih postavite uokvirene fotografije.

Ukrasni stiropor za zid

Jeste li znali da stiropor može poslužiti i kao dekoracija za zidu?

Od ovog lako dostupnog i laganog materijala možete napraviti različite zidne ukrase, koji takođe mogu poslužiti kao panoi za kačenje fotografija, crteža ili poruka.

U nastavku vam donosimo prijedlog kako vam stiropor može poslužiti kao dekoracija na zidu:

Potrebno vam je:

ploče stiropora

skalpel

heftalica, pribadače ili ljepilo

materijal ili papir zanimljivog dizajna

kukice za slike odnosno neka vrsta kvačice

Postupak:

Skalpelom izrežite stiropor u željeni oblik i dimenzije

Prema izrezanim komadima stiropora izrežite materijal kojim ćete obložiti stiropor

Prednju stranu stiropora zatim obložite materijalom tako što ćete savijene dijelove sa zadnje strane zategnuti i pričvrstiti za stiropor heftalicom ili pribadačom a materijal možete zalijepiti i ljepilom

Ako stiropor kačite na esker na zidu na zadnju stranu pričvrstite kukicu

Na zid ga možete zalijepiti i dvostranom samoljepljivom trakom

Ovakav panel vam može poslužiti kao oglasna ploča a želite li nešto drugačije, više komada stiropora u različitim dimenzijama obložite različitim materijalima i napravite aranžman po želji. Ispod pogledajte nekoliko prijedloga.

U dječjoj sobi ukrase od stiropora na zidu možete, zajedno sa djetetom, bojiti vodenim bojicama i crtati po njima.

Ploče stiropora takođe, ako imate vještinu, možete rezbariti poput drveta  i praviti različite teksture po njemu.

Ukrasna ogledala

Bez obzira gdje da ih postavite, ogledala su dobar način da učinite da prostor izgleda veći, otvoreniji i svjetliji.  Osim svoje funkcionalne i praktične uloge, ogledala mogu poslužiti i kao zidni ukrasi.

Korištenje ogledala kao dekora u zadnje vrijeme postao je popularan trend, ali sa svim novim stilovima i mogućnostima, ponekad je teško napraviti izbor. U nastavku pročitajte zašto su ukrasna ogledala korisna i kako ih na najbolji način uklopiti u vaš dom.

Prednosti ogledala

Većina ljudi zna da ogledala doprinose da prostor izgleda veće, zato ih često možemo vidjeti u malim stanovima. Ali, ona takođe nude druge pogodnosti.

Na primjer, reflektovanje prirodnog svjetla sa prozora prostor čini prozračnijim i svjetlijim.

Ukrasna ogledala neobičnih oblika ili jednostavna ogledala u neobičnim okvirima mogu poslužiti kao dekor u svakoj sobi, dajući joj stil i prefinjenost.

Odaberite pravu veličinu ogledala

Ne postoji univerzalna veličina ogledala koja odgovara svakom prostoru, jer je određuje više faktora, počev od sobe u koju se postavlja. Izbor veličine treba se temeljiti i na tome želite li da je ogledalo žarišna tačka, naglasak, ili da se stapa sa okolinom.

Ako ogledalo ima previše praznog zida oko sebe, ostaviće utisak premalenog zbog nesrazmjernog odnosa dimenzija ogledala i zida.

Međutim, ako ne želite da ogledalo bude u centru i na štetu drugih zidnih ukrasa kao što su umjetnička djela, tada bi dimenzije ogledala trebale biti manje.

Uskladite ga sa stilom uređenja

Oblik ogledala, okvira i materijala birajte na osnovu sveukupnog izgleda prostorije.  Svaka soba ima svoje jedinstvene karakteristike koje dopuštaju određene vrste ogledala.

Na primjer, u spavaćoj sobi iznad kreveta možete se poigrati ogledalima različitih oblika, u dječjoj sobi postavite ogledalo sa okvirom u nekoj jarkoj boji. Kada je riječ o dnevnoj sobi najčešči su dekorativni okviri od kovanog željeza ili široki drveni okviri.

Ako postoje minimalistički detalji i ravne linije na vašem namještaju, uravnotežite ih i omekšajte ogledalima sa zaobljenim rubovima.

Kako biste si olakšali prilikom kupovine, prethodno uslikajte zid. Ta slika će vam pomoći u vizualizaciji izgleda ogledala na zidu, kada je postavite uz ogledalo u prodavnici.

Grupišite ih

Grupisanje ogledala  stvara fascinantan efekat u dnevnom boravku, spavaćoj sobi ili na zidu iznad stepeništa. Možete prikupiti ogledala različitih veličina, boja okvira i stilova i tako stvoriti eklektičan zid. Želite li savremeniji ugođaj? Onda predlažemo okrugla ukrasna ogledala.

Grupišite dva ili više ogledala u istom stilu kako biste stvorili ravnotežu i simetriju. Mala ogledala će tako više doći do izražaja i izgledaće poput mozaika.

Zidne police za knjige

Ako bi vam dobro došao dodatni prostor za ostavljanje stvari, ali baš i ne znate gdje da ga nađete, rješenje pronađite u zidnim policama. One mjesto mogu naći u svakoj sobi bez izuzetka.

Obično su police mjesto na koje se postavljaju dekoracije, ali mogu i same biti zidni ukrasi. Više malih polica ili jedna velika duž cijeloga zida ovisi o raspoloživom prostoru i potrebama, a pregršt ideja i savjeta o tome kako napraviti zidne police za knjige i ostale potrepštine možete pronaći ovdje.

Dekorativne zidne tapete

Dosadilo vam je krečenje, imate oštećene zidove ili vam prosto jednobojni zidovi izgledaju dosadno? Jeste li razmišljali o postavljanju tapeta?

Možda vas dekorativne zidne tapete asociraju na neka prošla vremena kada su krasile zidove većine domova, međutim, danas su opet u modi. Razlika je što je ovaj put dostupno mnogo više dezena, motiva i materijala nego što je to bio slučaj nekad, pa je skoro nemoguće ne pronaći nešto po svom ukusu.

Klikom ovdje saznajte sve o vrstama,postavljanju i održavanju tapeta, i možda promijenite mišljenje o njima te pronađete inspiraciju za vaš dom.

[animalfacts2-blog]

Novac ne cini ljude

Nama u siromašnoj Srbiji sad je stvarno lakše: naučno je dokazano da novac ne čini ljude srećnijima.

Ljudi često ni ne znaju šta im je potrebno za sreću. Mnogi, ako ne većina, veruju da je novac taj koji će nas usrećiti. Iako novac kupuje gotovo sve, izvesno je da sreću ne može kupiti.

Istraživači imaju egzaktne rezultate koji pokazuju da, iako je ljudima novac potreban za osnovne potrebe kao što su hrana i pristojan krov nad glavom, veća zarada ne znači da će ta osoba biti u istom procentu zadovoljnija sobom i svojim životom, niti sebe smatrati srećnijom osobom.

Životni standard u Zapadnoj Evropi, SAD i drugim razvijenim zemljama poslednjih 50 godina najmanje se utrostučio, ali stanovnici su i tada, kao i danas nakon pet decenija, ostali na istom nivou zadovoljstva i sreće.

Uprkos ogromnom ekonomskom napretku od 1949. do danas u tim zemljama, među stanovnicima nema povećanja osećanje sreće, pokazala su istraživanja.. Ljudi koji zarađuju, na primer, 30.000 dolara godišnje veruju da bi bili srećniji kad bi zarađivali 50.000, a oni koji zarađuju 100.000 ubeđeni su da im je za sreću potrebno 250.000, neki su od rezultata anketa sprovedenih u SAD na temu sreće.

Jedno istraživanje, koje je pratilo američku populaciju od 1930. do 2000-te, pokazalo je sledeće rezultate: nakon velike depresije standard u SAD počeo je da raste, stanovnici su, u proseku, zarađivali 5.000 dolara godišnje. Njihovo osećanje sreće raslo je sve do 1960. kada se prihod povećao na 9.000 dolara. Od tada pa sve do 2000-te, kada se prosečan prihod meri sa 23.000 dolara, nivo sreće ostao je isti kao 1960, pokazalo je istraživanje.

Vodeći svetski zastupnik pozitivne psihologije, profeosor razvojne psihologije na univerzitetu u Čikagu Mihoj Čiksentmihoji (mađarskog porekla, rođen u Rijeci 1934.) zastupa ideju da su ljudi najsrećniji kad "urone" u određenu aktivnost koja ih interesuje. Toliko da "zaborave da postoje".

Najnovije istraživanje u Velikoj Britaniji donelo je nekoliko zanimljivih zapažanja. Jedno od njih je da novac ljude čini srećnijim jedino ukoliko ga imaju više od rođaka, prijatelja ili komšija!

Nedavno je "Dejli mejl" doneo rezultate druge ankete u kojoj je učestvovalo 136.000 ljudi. Učesnici u anketi su ocenjivali različite oblasti svog života na skali od nule do deset i opisivali pozitivne i negativne emocije koje su doživeli prethodnog dana. Utvrđeno je da je slaba veza između novca i sreće. Iako je istina da će bogaćenje činiti da budemo zadovoljniji životom, ono neće mnogo uticati na uživanje u životu. Podrška porodice i prijatelja, kao i posao koji ispunjava više utiču na sreću od materijalnog bogatstva.

[animalfacts2-blog]

CITATI O KARAKTERU

“Karakter, a ne okolnosti – čini čovjeka.” Booker T. Washington“Karakter je rezultat dvije stvari: Mentalnog stava i načina na koji provodimo vrijeme.” Elbert Hubbard

“Karakter se ne može razviti u miru i tišini. Samo kroz iskustvo pokušaja i grešaka može se ojačati duša, nadahnuti ambicija i doseći uspjeh.” Helen Keller“

Karakter je ono što znate da jeste, ne ono što drugi misle da imate.” Marva Collins“Karakter je organizovana pobjeda.” Napoléon Bonaparte“

Karakter čovjeka je njegova sudbina.” Heraklit“Mnogo ljudi ne bi prepoznalo svoj karakter da ga susretnu na putu.” Elbert Hubbard“

Naš karakter je ono što radimo kad mislimo da niko ne gleda.” H. Jackson Brown“

Čini se da ljudi ne vide da je njihov stav prema svijetu takođe i priznanje njihovog karaktera.” Ralph Valdo Emerson

“Činite ono što znate i opažanje će se pretvoriti u karakter.” Ralph Valdo Emerson

“Nema ništa fatalnije za karakter nego napola završeni poslovi.” David Lloyd George

“Nesreća je što ljudi dobra srca tako rado odlaze u drugu krajnost, ako neki nedostojni karakteri iznevjere njihova mišljenja.” Friedrich von Schiller

“Onaj ko govori samo lijepe riječi ima loš karakter.” Blaise Pascal

“Odbaciš li čin, iz njega će izrasti stav. Odbaciš li stav, iz njega će izrasti karakter. Odbaciš li karakter iz njega će izrasti sudbina.” Béla Hamvas

“Pravi karakter vidi se kad je čovjek pijan.” Charlie Chaplin

“Samo se ljudi najuzvišenijeg i najnižeg karaktera ne mijenjaju.” Konfučije

“Slabost stava postaje slabost karaktera.” Albert Einstein

“Sudite svom karakteru po onome što činite u snovima.” Ralph Valdo Emerson

“Većina ljudi kažu da intelekt čini naučnika, tu griješe, naučnika čini njegov karakter.” Albert Einstein

“Znanje ti može pružiti moć, ali samo karakter poštovanje.” Bruce Lee

“Ja imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj niko o njima neće donositi sud po osnovu boje kože nego po osnovu njihovog karaktera.” Martin Luther King, Jr.

“Ljepota lica nalazi se u ljepoti karaktera.” Narodna poslovica

“Bogatstvo mijenja karakter, ali rijetko kad nabolje.” Latinske poslovice

“Ako želite da vidite nečiji karakter, dajte mu moć.” Abraham Lincoln

“Karakter je ono što znate da jeste, ne ono što drugi misle da imate.” Marva Collins

“Ako želite da vidite nečiji karakter, dajte mu moć.” Abraham Lincoln