antrap

[antrap]

Ispričat ću vam javno što sam

Sanjala prije često ali nekad davno

Teške slutnje i misli su mi mozak stisli

Ne mogu razmišljati normalno

Vodim se ko zdrava formalno

Ali sve mi se čini odvratno, srušio

Se dvorac, nisam imala svoj novac

ja sam svog života tvorac

Morala sam uvijek biti borac

jedva se vucem, demoni me slomiše

Suze si sama uvijek brišem

Noćne more, može li od toga gore,

Noćna paraliza, kriza, totalna šiza,

Sanjam da proganja me mračni dementor

Bojim se zaspati, bojim se doći će agresor

Prvo se dogodi da padne u mojoj sobi mrak

Pokušavam upaliti svjetlo, znam doći će vrag

Nema struje, stiscem sklopku, jebemti

Upadam u vražju klopku. Sjeda na krevet

Budi me iz pravog sna, to sam ja, crni duh

Odjednom nastane propuh, zavjesa se diže

Ja se u krevetu podižem, pusti me da spavam

Ali demon ne jenjava, zvonjava, badava žicam

Pusti me, plačem, do plafona skačem,

Pokušavam pobjeć, ali nema koristi odveć

Hvata me za noge i po sobi me baca

Gazi me, sjeda mi na prsa, grči mi se faca

Ne mogu disati, ne mogu ga izbrisati

Iz mozga, znam da sanjam, probudi se

Brzo, tresem, tijelo mi mrzlo, usudi se

Trgni se, borim se s njim, težak je ko slon

Prokleti demon, lom, ruku pomaknut želim

Pokušavam mrdati tijelom cijelim

Žmarci me prolaze posvuda, jesam li luda

Ne mogu se probuditi, ovaj će me ubit

Smije se i govori, cijelu obitelj ću ti pobit

Od sobe do sobe me vodi, bitku će dobit

Mamina soba, još je na stolici njena roba

Ajde usudi se, odmakni pokrivač, tu ona spava

Na jastuku joj glava, prolazi me strava

Dam se kladit da nešto ćeš ispod nać

Ne želim, trzam se i vrzam, mrdam

Vodi me u buraza sobu, voliš li ovu osobu

Zadnji put pogledaj njega prije nego ga ja

Uhvatim, još ćeš ti za njim plakati,

A i sestre ću ti ucmekati, tako je počela kakati

Nemoguće, ovo je sve samo san, vidim

Prozor, skačem van, penjem se na krov

Bježim od njega, započinje opet lov

Ako umrem u snu, onda ću se probudit

Ne može me ovaj samo tako ubit

Skacem s krova, padam prema betonu

Okrećem glavu i vidim jezivu sotonu

Da leti za mnom, sudaram se sa tlom

Konačno se budim, znojno lice i leđa

Ništa od spavanja noćas, duša mi žeđa

Za mirom i svjetlom. Prekidam s ovim svijetom

Želim se uništit i sebe i svoj um srušiti

Želim se napušit, zabavit, zaboravit,

Izbavit, izbaciti se iz svoje kože

Nitko mi pomoć na svijetu ne može

Očito sam bolesna, soba mi je tijesna

U snovima me ganja sotona bijesna

Podočnjaci do poda, stari kaže vidio

Sam na tavanu sotonu da hoda

Ništa, Nina, pravac za psihu bolnice

Kucam na velika vrata ludnice

Nisu mi mogli pomoć, tek kad sam se

Drugog stana uspjela domoć,

Kad kucnula bi ponoć, nisam se više bojala

Nisam noćne sate više brojala

Zadnji put usnuh da popela sam se na vraga da ga bubnuh jer dusa i um mi bili puni blaga

Svom snagom svojom, svom moći svojom

Crpih energiju iz ljubavi, udarih ju nogom

i sotona se udavi, krepa jer u mojoj

Duši rasla je ljubav lijepa prema svima

Životu, okolišu i drugim ljudima

Otišla je iz mog uma ta živina!

Znala sam da pobijedila sam sotonu onu

Jer ljudsko je lice imala, za moju psihu

Se grčevito primala, ocem se mojim

Nazivala. Sebe zaštitnikom mojim prizivala

Kad sam se od njega makla, izašla sam iz pakla

[antrap]

Nisam bila fer prema tebi

Stalno sam govorila daj odjebi

Pozvao si me da budem dio ekipice

Posudio bi mi sve do zadnje lipice

Furao si mi boce da dobim dve kune

A ja sam ti stvarala probleme čudne

Nisam bila fer prema tebi

Nisam znala bit dobra prema sebi

Nisam ti mogla ljubav dat

Znala sam samo po svima srat

Crnilo mi je bilo na očima

Nisam mogla spavati noćima

Nisam prema tebi bila fer

Bila sam ko neka ranjena zvijer

Odabrala sam destrukciju kao smjer

Uništiti sebe i mali život svoj

To je govorio u glavi glas moj

A ti si me nosio na svojim ramenima

Htjela sam te ugušiti u svojim problemima

Da vidis koliko boli to što je napravio bivši

Otišao bez ikakve riječi, ništa ne rekavši

Nikako te nisam mogla pusti blizu

Stalno sam upadala u emocionalnu krizu

A ti si pokušavao ljubavlju izliječiti moju šizu

Dok sam čučala zakopana u mentalnom mraku

I Paklu, ti si govorio o ljubavi i braku

Bio si ko moj čuvar, bio si potpuno dobar

A ja sam usporeno hodala ko grobar

Po groblju tražio ostatke od njegove

Maske rasprsunte na tisuću komadića

Ništa nije ostalo od tog bolesnog mladića

Žao mi je, od one stare mene nije puno ostalo

Ništa mi uz tebe nije bilo nedostajalo

Sada ti samo mogu poželjeti puno sreće

Da ostvariš svoje snove i zaboraviš moje smeće

Zao mi je što nisi saznao nikad koliko

Cijenim što si me onda volio toliko

Nisam iskoristila priliku da ti poželim

Sve najbolje pa zato sad srcem cijelim

Želim da uspiješ u svemu što radiš

Da ti život teče glatko i da doživiš

Ljepote ljubavi i roditeljstva, prijateljstva

Nek ti život bude poput savršenstva

Nek stignu do tebe ove riječi iz inozemstva

Riješila sam se svog prokletstva

Sretno, zbogom prijatelju, brate

Nek ti cvijeće i ruža cvate

[antrap]

Baka iz novaka

Stalno te želim pozvati i nazvat

Želim te probuditi i dovest nazad

Ne mogu vjerovati da te više nema

Da prošla su ta dobra vremena

Kad skupa smo išle plijevit u vrt

Ne mogu vjerovati da odnijela te smrt

Ne mogu dalje bez tebe i tvoje potpore

Ne mogu vjerovati da otišla su u druge prostore

Fali mi tvoj glas, tvoj smijeh

Tvoje priče su mi bile lijek

Voljela sam te od kad znam za sebe, oduvijek

A sad si se stopila sa zemljom, ostalo je

Samo tvoje ime na drvenom križu, od

Tebe nisam imala obitelj bližu

Voljet ću te dok na ovom svijetu dišem

Voljet ću te dok sam živa svim svojim bićem

Sada u svojoj glavi s tobom pričam

U snovima te često još živu viđam

Da pričaš mi o svom životu,

Da gledam tvoju ljepotu i dobrotu

Tvoju sijedu kosu i staračke pjege na nosu

Da govoriš mi lijepe stvari, da pleteš

Mi novu vestu, da sjediš na istom mjestu

da spremaš onu prefinu pitu od sira

Od špinata i domaceg mladog krumpira

Volim te ko da si zaista živa još,

Volim te, bez tebe je nastala pustoš

Volim te, tvoje bore i nabrane ruke

Volim te, fale mi tvoje priče i pouke

Volim te, želim te vidjeti opet, do

Sunca i zvijezda se zbog tebe popet

Poletit prema nebeskim visinama

Prema dalekim svemirskim daljinama

Zagrliti te još jednom čvrsto i snažno

Podijeli s tobom šta ima novo i nešto važno

Otići u dućan i donijet ti što god ti želiš

I što ti treba, samo da se zaveseliš

Pomoći ti oko smokve i orhideja

Donijeti ti za nove recepte puno ideja

Kupit ti namirnice lončiće i tavice

Procitat ti stari recept od babe Anice

Sad ste nadam se svi gore na nebu skupa

Tvoje sestre i brat i mama prava je to grupa

Samo zbog tebe nadam se svjetlu

Samo zbog tebe vjerujem anđelu

Samo zbog tebe dolazim na groblje

Samo zbog tebe vjerujem u kraljevstvo Božje

Samo zbog tebe ateizam odbacujem

Samo zbog tebe goli kamen oplakujem

Samo zbog tebe vjerujem u blaženi raj

Samo zbog tebe se nadam da ovo nije kraj

I znaj, ako čuješ me, da štitit ću tvoju imovinu

Otići u tvoje staro selo u Hercegovinu

Posjetit tvoju neizbrisivu djedovinu

Pogledat kućicu u kojoj si se rodila bila

Tamo gdje ste se igrali ti i tvoja sestra Mila

I Verka i Dominik, podić ću vam pravi spomenik

Pisat ću uspomene u svoj kožni dnevnik

Da nikad se tvoj smijeh ne bi zaboravio

Da ništa se o tebi ne bi izostavilo

I sad kad se na grob križ postavio

S tvojim imenom i prezimenom pored dede

Ispod zemlje nestale su tvoje kose sijede

Želim ti reći da pitu naučit ću peći

Sigurno neće biti dobra kao tvoja

Ali bit će draga i sveta uspomena koja

Će govoriti svima da bila si najbolja bakica moja!

[antrap]

Molitva za tatu

Pišem o tebi na mobitel

O tome kakav si bio roditelj

Emocije u meni bijesne

Stvari nisu bile izvjesne

Ovo su zgode potresne

Nimalo i nikako čudesne

Bilo je tu i boli tjelesne

Lom mentalnog sklopa

Glavom došla do stropa

Sve će odjednom eksplodirati

Niko me ne smije pogledat ni dirati

Emocije kod mene mogu varirat

Kad čujem tu riječ tata

Panika me hvata i tuga

On je bio šuga i kuga

a ja ko neka Pepeljuga

Za njim čisti, svi smo mu mi isti

Često bi me odalamio, galamio

Od dernjave grlo bi puklo i promuklo

Niko ne zna taj brodolom

Da doživjela sam živčani slom

Proglasila sam se iznutra mrtvom

Raspad obiteljskog sistema

Gore od takve boli zaista nema

Sama društvena krema

Bitno da si nas sve krstio

U vrsne katolike uvrstio

Tražila sam dobrog psihijatra

Jer sprzila me tvoja otrovna vatra

Znaš li da se zlostavljanjem smatra

Svaki doktor se za glavu hvata

Da, uistinu to je bio moj tata

Kažem, kockice u glavi slažem

Svaku riječ dvaput izvazem,

Da sama sebi dokažem

Da si bio loš ološ, kao kad smo išli na koš

Tada si bio loš, mislio si da gurati možeš još

Svoju priču, laži niču, mržnju potiču

granice stvarnosti ti se pomiču

Nisam radila po tvojoj naredbi

Svoje zločine ti priznao ne bi

Jer bi onda u zatvoru mogao završit

Jer bi te to moglo skroz Skrsit

Jer bi se tvoja karijera mogla dovrsit

Katolicizmom se svojim dičiš

A na pravu crnu sotonu ličiš

Ponašanjem riječima i svojim dečkima

Kako zovem tvoje demone i traumu

Sve si odavna imao na umu

Ne ideš ti prema zdravom razumu

Nisi se liječio nikada, godinama

Rjesavao si probleme batinama

Dan danas pričaš o svojoj nevinosti

Tražiš balans u svojoj izmišljenoj gluposti

Laprdaš, realnost mrdaš, o Bogu brbljaš

A kakav je to tvoj Bog koji tlači sina svog

Koji ne da mu večeru gotovu jesti

Koji bi ga radije vidio gladnog na cesti

I koji mlati svoju djecu, ne da se smesti

Kakav je to Bog, on psuje i gazi sina svog

Okreće mu leđa i na sav glas ga vrijeđa

Samo sam ga malo, zato jer nije mu se dalo

Pokositi travu, nisam ga niti udario u glavu

Govorim vam istinu čvrstu i pravu

Vjeruj mi Nina nisam ja takva živina

A ja sam na oči sve svoje vidjela

Sve sam s njima to preživjela

Svu gnjusnost njegovih djela

Ja sam to prizvala tako sam htjela

Blagosljiva sad on svoju novu obitelj

Govori njima i sebi da je bio roditelj

Odgojitelj i financijski pokrovitelj

Svećenika je zvao ne bi li na kraj stao

Našoj pobuni protiv sebe i šamara redovitih

Protiv muških dlanom udaraca silovitih

Ali pomoći mu tu nije bilo, radio je kako je htio

Urlao, vikao, derao se i po nama bio

Sad govori da sam prigrlila LGBT zmiju

To prave svete žene raditi ne smiju

Prigrliti ljubav je znači vražja zmija,

Jebote ta kućetina ko neka avlija

Prokleta, zaista dolazila je policija

Kaže mi najmlađa sestra Lucija

Brzinom svjetlosti nas je sve razbaštinio

Iza leđa radio, pravio se dobrim, loše činio

Prisilio nas je da se odselimo iz velike kuće

Nema on savijesti njegova djela ga ne muče

Spava ko top, moli se na sav glas ko pop,

Neću mu doć niti na njegov pokop

Spava ko beba, bez imalo krivice i hrče

Blagoslov mu pada s neba, potvrde ne treba

U parama se koprca, sve više i više ih zgrće

Ne mrcvari on sebe i on se ne okreće

Od pravde njegove nema ništa veće

Štetu napravio je najgoru na ovom svijetu

U jednom potezu u jednom okretu

U pokretu protiv svoje djece, zaziva svece

U kopernikanskom zaokretu

U svoju obranu a radi obmanu

Gaslighting i narcizam, njegova osobnost

Podobnost, za dijelit udarce,

To čini prave muškarce, stega i post

Nadmoćnost, oholost i duhovnost

Toksičnost i prava zlobnost

Zlo, naopako okrenuo je sve, svakojako

Lagao je itekako da popravit će se

Da čestog alkohola odreći će se,

Kleo se i zaklinjalo do bola

Da neće više tući i kucati usred noći

Da neće njegova nova žena doći

Da neće nas budit iz cvrstog sna,

da neće nas gaziti i gurati do dna

A ja sam bila mlada i nisam mogla znat

Da čista ljubav ne bi trebala stat

Da ljubav ne smije nikada bolit

Zar je moguće takvu budalu volit

Unatoč svoj ovoj nanesenoj boli

Prolomi, srcolomi, sebi bijes dozvoli

Koliko sam prije kipjela zbog tebe

Od ljutnje, točne su bile moje slutnje

Da otići ćeš ostavit nas same kod

Svoje nove dame i provoditi dane

To je sve odraz tvoga uma i debliane

Moraš pazit da mu se na žulj ne stane

Jer on lako plane, kratkog je fitilja

Brzo se nađeš na nišanu kad te nacilja

Iako te nekad zove od milja, Nina, tepa

Tajno želi da ti volja za životom krepa

A ti znaš da na svaku tvoju grešku vreba

Mijenjao sam ti pelene kad si bila beba

Podiže oči do neba i krsti se i mršti

Tebi su do krvi izgrezeni prsti

Ti u sebi vrištiš, u ušima ti pišti, u

Grudima te tišti, umjesto da te štiti

On ko pravi fašisti, ide kivan nagristi

Misli da je otac divan, sva dobra djela

Si poništi, uništi, govori da ste svi

Antikristi, komunisti, niškoristi, probisvijet

Propalitet bez perspektive, njemu je prioritet

Bila molitva, ako si žena živa uvijek si mu kriva

kruna očinstva, kraj mog djetinjstva

Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime

Tvoje, neka zavlada kraljevstvo moje, kaže

Ne broje se ovi udarci po tjelesima

Bježi od nas vraže, laži slaže, riječi važe

Oči vlažne, od suza, kroz prsa te reže

Grlo te steže, za nasilnika te dnk veže

Svi od njega bježe, carstvo mu se više ne proteže

Na moj um, to je moj sporazum, sa sobom

Da raskrtsim s tobom, zakletva na tvom krstu,

Sad znam prepoznati tvoju vrstu,

Zato dajem sebi riječ čvrstu i stavljam bilješku

Fusnotu, Da neću raditi istu tešku grešku,

Grehotu, sramotu, grozotu u svom životu

Tebi skotu mogu samo odjednom sve oprostit

Ljutnju bijes ogorčenost premostit

Za svoju dobrobit, nisi moja bit, ne veže

Nas više nit, neću se od tebe više krit

Sad sam queer sad smo kvit i tako će od

Sada bit, neću više za tobom suze lit

Sad je vrijeme da dignem glavu gore

Izbrišem od plakanja teške bore

Trčim bildam i treniram

Želim da se reprogramiram

U bolju osobu nego sto si ti bio

Jesi li svoju djecu uopće htio

Sa srca mi pada kamen, gase se tuga

I ljutnje plamen, zbogom ti bilo, amen

[antrap]

Mlohavi Žohari

Preselili smo se tek iz Sesveta

presla u ženu iz djeteta

Početak puberteta, sve mi to smeta

Došli smo u novi fensi kvart,

bio je to skroz novi start

Počeli su me čudno promatrat

Gledat, da čudno govorim

Stavili su me s đacima najgorim

Luđacima, nedozrelim muškarcima

Zašto uopće ovdje postojim

Sebe pitam, u tišini zadaću čitam

Nije mi jasan taj algoritam

Pustit me nije u razred htjela

Već vrata zalupila, zgrcih se cijela

Tri tjedna nisam ništa jela

Počeli su pričat da po grobljima se skicem

U sebi urlam, šutim ali vičem

Kažu da iskopavam stare kosti

Imali su fkt čudne sklonosti

Pričali svasta, da po noći se vrzam

Među grobovima, okružena bila snobovima

Radi im mašta, novo dijete ispašta

Odmah se trzam, ali čekaj brzam,

U svlačionicu sam krenula i došla

Imali smo tjelesni pa sam pošla

Presvući se u drugu radnu robu

Skrila bih se bila najrađe doma u sobu

Ali kad sam se vratila, nema mojih stvari

To su te samoborske škole čari

Za to nitko ne mari, što meni se psiha pokvari

Ustvari, ti moji drugari, lešinari, žohari

Strpali su iglice od bora u džep od jakne

jer to se mora, niko nije smio da ju takne

Nisam mogla da se smjesta maknem

Sa slinom ih pomiješali, pa se uskomešali

Jaknu pred svima izvješali i mene ponukali

Da se obučem, i stavim ruke u džep

Bio je to poklon slinav i lijep

pričam o nemogućem sada tek

Kako da se to ne odrazi na mene

Tada sam shvatila da rade probleme

od mene rade introverta usred puberteta

A vesela sam prije toga bila, čila,

Sada sam totalno izvisila

Depra me bila jako pokosila

Nisam se dobro s time nosila

Samobor je postao smor, nikakav odmor

Dušomor, iskrivio mi se govor l

leđa moja postala ko neki upitnik

Osjećala se ko pravi luzer, gubitnik

A bila sam uzorni učenik, odlikaš

Nikom se ne sviđaš jedva plivaš

U moru zlostavljača kažu da sve

Se plaća i sve se vraća, znate kakav

Mi je bio ćaća i sad misliš da sam jača

Od tog silnog burnog plača,

Zbog njih klinaca i napadača

Znadoh, niko nije na tvojoj strani

Svi se izruguju tvojoj mani a vani

Na igralištu bila sam faca jer znala

Sam baciti u koš, nisam ni jednom pala

Ili stala s igrom još, najbolja među žoharima

Oni svi kepeci niski, pili već tad skupi viski

Ja u svoj toj stiski razvila anksioznost

Potčinjenost, kompleksi, manja vrijednost

Nisam imala nijednog pravog frenda

Bila sam dio popularnog trenda

Da gaze po meni, da guze moj mozak

Jest, bolio me stomak, niko nije znao

Sramota je bila nekom odraslom reć

Nisam mogla prijatelje steć

Tu je bio kraj unutarnjoj sreći

Niko od tih žohara nije bio od mene veći

i onda jednog dana kad je voda došla do grla

Ona se nadvila misleći da je vrla

Od smrtnog straha sam umrla

Stadoh pred nju sa šakama svojim

Ako se ne odmaknes poginuces, govorim

Usrala se sa frendicama svojim

Od tada ih se više ne bojim

Pred njima nepokolebljivo stojim

Unatrag skroz uzmaknuse i nisu

Me gnjavili više. Vidjeli su da loše im se piše

Počeli me drugi cijenit, jedan me htio i oženit

Kvazi prijatelji novi, drugari ko fol

Ja sam skrivala svoju jaku bol

Da ne bih ispala slaba bila sam baraba

Ali sve je to džaba kad u umu sve pucketa

Nanesena je bila nepovratna šteta

Vucarala sam se od ljeta do ljeta

I onda me odvela teta psihologu

Da popričamo, isplaniramo kako dalje

Gomilavpatnje i čisto mentalno sranje

Ništa u glavi više ne valja, to ih zabavlja

Dići tužbu za kršenje mentalnog zdravlja

Ta mi se misao sada ponekad javlja

Bila bi to pobjeda i puno velikog slavlja

Što misliš, da ne kažem taj ljigavi kaj,

Mukama je došao kraj ali hoće li moj um

Ikada naći spas i smiraj, sad sam zmaj

Ali bilo je teško prebolit udarac onaj

Sada odrasla ja kažem sebi maloj balavoj

Naci ćeš se u situaciji labavoj, mrtvoj

Život nikad nije fer, pojest će te ljudožder

Zvan depra, bolit će te i jetra, ali dat ću ti ja

Puno vjetra u leđa, kriza će biti sve rjeđa

Tvoja kosa smeđa bit će puno kraća Ti ćeš biti najjača, neće te uništit ni ćaća

Kasnije ćeš vidjet da ćeš se svima svidjet

Odrastanje je bolno bilo, puno se suza prolilo

Nećeš ostati tamo zauvijek, pomoć će ti lijek

Mala Nina, ostani prekrasna i divna

Dozvoli si ljutnju, nisi zaslužila tu patnju

Bacili su te ko željezo u vatru!

Ti ko da si bila u nekom ratu,

Imaš budućnost bogatu, brišem ti suze

Oni te sad u glavu uporno guze

za sebe se zauzmi u svoje ruke stvari preuzmi

Moć im oduzmi, pobjeda je tvoja

Ti si ponos moj i hrabrica prava moja