aylla7 - Tumblr blog

[aylla7]

[aylla7]

“Ti nisi tu Da mi ugrijes ruke kada je hladno i kada snjezi Da mi pridrzis kaput kada se oblacim I da mi namjestis okovratnik Nisi tu da me pokrijes cebetom I ugrijes tijelom Nisi tu da kazes neces pasti, ja te cuvam Dok hodam natracke Sa tvojim rukama u obrucu oko mojih ledja Nisi tu da pitas je li mi hladno I skopcas dugmad na mom kaputu I prebacis sal na moje rame Na onaj francuski nacin Sva tuga mog bica stane u tri rijeci Sreli Smo Se Ti znas najbolje svaki drhtaj, treptaj moga tijela Svaku boru Svaki trzaj Znas da sam cesto poput smirgl papira Kao onu noc I samo ti znas kako se uz malo paznje dovede isti do savrsenstva Tvoje oci po meni Ne vidim, ne znam, ne zanima me Malo morgen Vidim i osjetim tvoje poglede po meni Sva tuga ovog svijeta I neka neobjasnjiva sreca Slila se u jedan jedini trenutak u kome su moje oci srele tvoje Jos uvijek imas onaj pogled Koji u meni probudi svako culo Proizvede trnce sve od koljena pa navise Kakva koljena zapravo Imam li ih uopste I neki pritisak koji juri mojim tijelom I zavrsava se praskom u glavi Tvojim cao, mala Smijes se isto Kao djecak Gledala bih u taj prizor cijelu vjecnost Mirises na nekad Pricas mi lijepo, elokventno, naglasavajuci svaku rijec Kao i uvijek I gledas me… Bog nek mi oprosti Kao nekad Znas da mi malo fali i da ce sve otpoceti ponovo Samo ako pozelis O, dobro ti to znas Zato me privlacis sebi Zato stavljam ruku na tvoje grudi Onde gdje se mijesa proslost i sadasnjost Onde gdje ne znam smijem li, trebam li, podrazumijeva li se ista Znam samo da te ljubim u sljedecem casu I odlazim bestraga Sta je tvoj tuzni izraz lica znacio Nakon moje proste recenice da odlazim Jos jedna laz i jos jedan cin u ovoj drami koju reziras Onaj ti nikada ne bi ostao stajati na Podijumu onog nocnog kluba U masi mladih ljudi Koji plesu i dizu case visoko Ti me nikada ne bi pustio da se sama provlacim kroz guzvu Koracam mracnim ulicama do taxija Ti koracas ispred mene Drzeci mi ruku Otkrivajuci siluetu krhke, mlade zene U povratku prebacujem radio stanice u tvome autu U nekom proslom zivotu samo I sva gorda, ponosna, neka druga ja Bjezim od sebe, od tebe Mozda i zaplacem na tvoj dodir Ali toga nema i ne postoji Ne znas I nije se desilo Postojim samo ja Kako koracam sama Gradeci put ispred sebe Ostvarujuci svoje ambicije i snivanja Uzivajuci u sitnicama koje sama radim za sebe Setam Vilsonovim setalistem sasvim sama, citam klasike, fotografisem, pisem, studiram ono sto volim, plesem navecer iza ponoci u nekom klubu, pa te otplacem na hladnom kuhinjskom podu Ali te nikada vise necu nazvati i reci ti to Za par minuta opet sam to Sama ja Koja se ujutru probudi bez Da me saceka tvoja poruka Samo nekoliko rijeci A dovoljne da me drze na toplome I zavrse vatrometom u osam navecer na prosirenju Bez poruke i poziva na kraju dana Prvi da mi cestitas praznik Pravis planove gdje cemo i kako Ljubis gdje boli Kad boli I preventive radi Nemam kome javiti Svoje prve desetke Niko se ne ponosi mnome Na onaj nacin Niko ne zna za oziljke, mladeze, benove rasute po mome tijelu I ne crta vrhovima prstiju po njima Niti moje daleko dublje oziljke I procjepe Bojim se samoce I sve se blizi dan kada cu posrnuti Cisto da ti neko pridje blizu Nisi ti smak svijeta da poslije tebe nema nista, lijepo kaze moja M.”

—

[aylla7]

“Ja nikada vise necu sjediti i cekati Na tvoje pozive i poruke Nikada si vise necu dopustiti Da mi odgovoris nakon dvanaest sati Kada vec i zaboravim o kojoj temi je bila rijec Nikada vise necu zagristi i pasti Na dobro znanu pricu Dobro uhodanu ulogu I uigrane korake Na izraz tvog lica punog bola Kada ti saopstavam da izlazim iz kluba Bas kada si ti usao u isti Na tvoje oci smijalice I osmijeh djecaka Na ruke koje me vuku sebi Dosli smo do tacke gdje svaka tvoja rijec U meni izaziva gadjenje I kao da vidim tvoj izraz lica dok tipkas Tih dva-tri reda I ne mogu Moj svijet iluzija, nadanja, zabluda Slijepoce, tapkanja u prazno Se srusio kao kula od karata Nikada vise necu dopustiti da mi pridjes blizu I probudis ono tek usnulo I zataskano Nikada vise necemo otvoriti pricu o nama dvoma I nikada vise se ti neces povuci Iako si je sam zapoceo Cisto da si dan skratis Provjeris koliko te u meni ima I krenes dalje U svijet bez mene ponovo Do mozda nekog boljeg vremena Do mozda neke bolje verzije tebe Koji zapravo zna sta zeli i trazi Previse ocekujem od covjeka od dvadeset i pet i kusur godina Ja necu vise stajati na tom mjestu I cekati taj dan Skidam okove proslosti Sa njima i koza spada I sve sam svjesnija sta ne zelim Tebe takvoga Pred svijetom i pred tobom U meni te nema vise A izmedju moja cetiri zida Vjecno ostajes Jedan djelic mene Nasilno otrgnut iz narucja Kada si najvise trebao Uvijek najvise trebas Neka se zna da sam ti po prvi put rekla „ne“ Bravo, zeno Sad ga u miru otplaci Na hladnim kuhinjskim plocicama”

—

[aylla7]

“Uhvatila sam samu da guglam: ‘Da li treba da ostanem u braku zbog dece?’ Molila sam Boga da mi kaže šta moram da učinim....Danima sam plakala dok sam hodala po svojoj savršenoj kući.Nekoliko godina braka,prekrasna deca,bez nasilja,bez kockanja, a ja sam umirala iznutra, svaki dan.....Nikad nisam bila svesna koliko čovek može biti usamljen u braku, ležeći kraj partnera, bez dodira, svako na svom mobilnom, poput brodova koji se mimoilaze. On je dobar muškarac i brižan otac.Koliko sam samo želela ponovo da se probudi strast...Nadala sam se istini i ljubavi...Zato sam ostajala. Odlučila sam ostati svaki put iznova. I svaki dan bi deo mene umro....Dve najbolje prijateljice su mi jednom prilikom rekle: ‘U tebi više nema života.’ I to mi je bilo potrebno. Pokušavala sam da ostanem zbog dece, zbog njega, a u tom procesu sam izgubila sebe. Uprkos savetima prijatelja i porodice ostavila sam svoj "savršeni život" i odabrala sebe....Iz svega toga nastao je prekrasan nered. Više nije bilo tajni, više nije bilo razgovora u rukavicama, više nije bilo savršenih objava na Fejsbuku....Međutim, da bi iskopala iz toga stanja, morala sam sve to da podnesm...I podnela sam...Moja deca napreduju i život im možda ne izgleda onako kako smo planirali i kako sam sanjala, ali imaju majku i oca koja ponovno žive..Davno su mi rekli da u svakoj situaciji moram naći nešto pozitivno, da u svemu moram tražiti sitna zadovoljstva, da ću se tako spasiti. I pronašla sam pozitivne strane…Kad sklonite novac, starateljstvo, dogovaranje rasporeda, birokratiju i reči izgovorene u ljutnji, ostaćete samo vi, onakvi kakvi stvarno jeste....Da ste mi u tim osetljivim i emotivno burnim mesecima prislonili pištolj na glavu, i dalje bih znala šta treba da uradim. Kad se pogledam u ogledalo, uvek znam istinu. Možemo je sakriti fotografijom ili zamaskirati u romantičnom statusu, ali ogledalo nikad ne laže i ako živimo iskreno, greške i neredi koji nam se događaju samo su putokazi za bolji život....I nakon što sam donela odluku, a onda sledeću i onu iza, čula sam ono što je trebalo da čujem od autorike Šerlil Strajd:

Idite iako ga na neki nacin volite.

Idite iako je nežan i drag.

Idite iako vam je mozda prijatelj i vi ste njegov.

Idite iako ne možete zamisliti život bez njega.

Idite iako vas mozda obožava i vaš odlazak bi ga mogao slomiti.

Idite iako će vam prijatelji i familija biti razočarani, iznenađeni ili ljuti.

Idite iako ste nekad davno rekli da ćete ostati zauvek.

Idite iako se bojite da odete i da budete sami.

Idite iako mislite da vas mozda niko nikad više neće voleti kao on.

Idite iako nemate gde da odete.

Idite iako ni sami tačno ne znate zašto ne možete da ostanete.

Idite jer to želite....

Jer želeti da odete je sasvim dovoljno.”🔝

AMIN ♥️

[aylla7]

“I, znas, postoje one ljubavi koje ni prave ne mogu izbrisati. To su najcesce one prve, one koje su nam prve nanele bol, onaj najjaci. Prvo razocarenje, prvi bol, prvo slomljno srce, prvi propusten poziv, prvo kajanje,.. Posle njih je sve lakse, sve manje boli, posle njih nista vise nije isto.”

[aylla7]

„Lice se moze smijati, cak i onda kada srce place.“

D.

[aylla7]

„Uzmite vremena za vasu porodicu, jer u protivnom ce vam vrijeme uzeti porodicu.“

D.

[aylla7]

„Kada je ona umrla, umrlo je i vrijeme. Zato uvijek kazem, nemojte nista odgadati za sutra. Uzivajte u svakom danu kao da je vas posljednji, i zivite. Ako zelite nekog voljeti, volite ga sada. Ako zelite traziti oprost, trazite ga sada. Ako zelite nekoga zagrliti, zagrlite ga sada.“

D.

[aylla7]

Ove ruke umorne

Od čekanja

Propuštenih prilika

Praznina

Grlile su te jače nego bilo koje druge

[aylla7]

at Belgrade, Serbia https://www.instagram.com/p/CT2K5xHt3bn/?utm_medium=tumblr

[aylla7]

💜 (at Belgrade, Serbia) https://www.instagram.com/p/CT2g2XDNSkh/?utm_medium=tumblr