cuckingfrazy - Tumblr blog

cuckingfrazy · 1 month ago

Text

Kad si se rodila, tvoj otac bio je toliko pijan da je zaboravio koje ime su se dogovorili da će dati. Bilo je, uostalom nebitno. Da je bio sin, ime bi odmah izgovorio. Ovako, zamagljena su bila ta slova, maglovito je bilo tvoje postojanje, tvoja budućnost – hoćeš li je uopće imati? Tvoja je majka jedva je preživjela tvoj porod. Doktor je doktor smatrao da je sasvim u redu da do iznemoglosti vrišti vrišti vrišti satima satima satima satima, da iz sebe izbije svaki atom snage – tolike su rodile kako se rađati treba, što i ona ne bi, što bi bila posebna, što bi ona sad – skratila muku, išla lakšim putem? Nipošto. Poslije leži u nesvijesti; poslije, kada joj napokon nakon dvadeset sati pokušaja donošenja djeteta na svijet, napokon izrežu tu istu izmučenu tebe iz maternice- leži u nesvijesti, leži u polusmrti, događa se, naravno da se događa, žene i dalje umiru na porodima, što bi tko bio kriv. Ne upoznaje te kad udahneš, ne čuje te kad zaplačeš, ionako je kapsula, kutija, spremnik, za tebe. Sina. Sina koji nije na kraju bio sin. Ha. Ha. Ha.

Kakva jebena šteta, pomislit će doktor.

Dobili ste kćer. Kćer.

Mogli ste umrijeti. Ni prva ni zadnja.

K tome još i kćer. Šta se može? Ništa.

Kakva šteta, pomislit će i tvoj otac.

Ipak, kćer, ma i to je dobro.

Bitno da je zdravo.

Kćer, i to je dijete.

Zar ne?

Tišina.

ZAR NE?

Kćer nije sin, i po definiciji to što jesi, nesin, to stanje manjka muškosti, uvjetuje mnoge stvari u budućnosti:

– tvoj smijeh

nisi krava da se smiješ ovako glasno, pristojne se djevojčice nasmiješe suptilno, nikad glasno, nisi traktor pobogu, da rokćeš, pristojne se djevojke ni ne smiju, to je poziv na seks, dobro – ne znaš još što je seks, da, ali brzo ćeš saznati, dakle, ne smiješ se uopće, jesi zapamtila, smijeh je grijeh, ne smiješ se nikada, nikada, sve to izaziva nekoga, izgledaš neozbiljno izgledaš kao da otvaraš pičku čim pokažeš zube, razumiješ?, dobro razumjet ćeš, doći ćemo tamo, uglavnom, smijeh nije lijek, barem ne za a) djevojčice b) djevojke c) žene, za starice nisam sigurna one ionako često umiru same pa koga boli kurac, ovaj briga, +zaista, nisu ti ni to rekli, neće ti ni reći, ali žene, kada stare postanu nevidljive, nestanu, no, to je druga priča, i ne, ti ne smiješ tako psovati, jesam li bila jasna, vratit ćemo se još na sve to, ponoviti, bitno je da sve zapamtiš. Budi pristojna. Ne smiješ psovati. Barem ne kad te slušaju. A uvijek te slušaju.

Nemoć je stalno stanje stvari: izvukli su te iz pukotine koju su izrezali na tvojoj polumrtvoj majci jer kome treba žena koja je rodila ženu, a i ti – što sada s tobom, ali naučit će te – djevojčica nije dječak i to po definiciji stvari puno toga uvjetuje pa i:

– tvoj smisao za humor

djevojčice se ne bi trebale smijati, to smo gore već naučile, i zaključile, zar ne, dakle, nemaš smisla za humor, sasvim posljedično tome da nema smijanja, i sad me pitaš – kako ćeš živjeti ozbiljna, mrtva ozbiljna? evo mene žive što mi nedostaje, ali tajna je u tome – možda smo sve malo mrtve, tako utišane, to ti ne kažu, nitko ti to ne kaže, da smrt dolazi svaki puta kada ti nešto oduzmu, također što nije manje bitno, vjerojatno ćeš biti dovoljno pametna da shvatiš kada netko nema smisao za humor, ali poželjno je i prihvatljivo da se smješkaš kao da nisi pametna, dakle praviš se kao da muškarci uvijek imaju smisla za humor, he he he, tako, nasmiješ se, rastegneš usta, dolje pogled, zvijeri se ne gledaju nikada u oči, pogotove one s lošim smislom za humor jer glupe zvijeri su najopasnije zvijeri, dakle, osmijeh hehe he he he he he ha ha ha

– tvoj hod

kako to hodaš, kako to mrdaš guzicom, hodaj kao da ne postojiš ako ne želiš da netko otkida od tvog mesa, kako to zanosiš bokove, oni moraju biti nevidljivi, jebote kako da budu nevidljivi kad zauzimaju prostor, kako da budem nevidljiva, ne znam, ali moraš naučiti biti nevidljiva, čuješ li, misliš da se zajebavam, ali pitanje je života ili smrti, NEVIDLJIVA, jer sve što tijelo govori poziv je da te se uzme, da te se prisili, da te se otme od tebe, tebe od tebe, da

– tvoje tijelo

čuj, bolje da ti ja kažem odmah, tvoje tijelo nije tvoje tijelo, nije ti jasno, ajde onda zapisuj i napiši to sto puta na ploču, ti si poslušna djevojčica jer samo tako možeš preživjeti, doći ćemo i do toga, dakle piši, MOJE TIJELO NIJE MOJE, jebote pa nije to kvanta fizika zašto radiš takve face, ovo meso ova koža ove noge guzica sise koje će ti narasti da, ništa od toga nije tvoje, tako oni hoće da vjeruju, mogu ja vjerovati što god ja želim možeš ti vjerovati što god ti želiš, ali tako su napravili stvari –

možeš li sada doma? ne možeš, dobre djevojčice slušaju što im se govori, čut ćeš to od trenutka kad čuješ prve riječi: slušaj, budi poslušna, budi pristojna, ti si stroj za slušanje naredbi i kasnije – kada i pomisliš da bi se oslobodila, shvatit ćeš koliko je jebeno teško reći ne ne ne jer te cijeli jebeni život uče da kažeš da, čak i kada to ne želiš, i kasnije – kasnije si stroj za rađanje

kada budeš jednom mama jer

kako misliš možda ne želiš biti mama? toga nema, moraš, možda nećeš stići ni razmisliti, da, nećeš stići ni razmisliti, dogodit ćeš se, bit ćeš mama, tu si tako je kako je, možeš se jebati, a ako i ne budeš, bit ćeš po njihovim riječima neostvarena, i postoji metoda posramljivanja, sasvim efikasna, pa ćeš biti čudna, bezvrijedna, stigmatizirana, jer nisi istisnula iz svoje maternice nastavak ljudskog roda na sliku i priliku božju, nipošto svoju, jer ti si naime bezvrijedna i nedaj bože da tvoja djeca tebi nalikuju

dakle – i tada ćeš biti samo brod, barka, kapsula, kutija, jaje, ma kakva kokoš, jaje, draga moja, ljuska obična, to će biti tvoje tijelo, jer nikome nije do tebe, samo im je do stroja za reprodukciju, poslušnog, pristojnog, slomljenog, bezglasnog

– tvoju pamet

e sad, ako si djevojčica, reći će ti da si manje pametna, a ti, naučena da šutiš, kimat ćeš glavom, iako –inteligencija se inače, ali i to se prešućuje, nasljeđuje od majki, a budući da svijet ipak iznjedri nerijetko i genijalce i genijalke (što se također češće prešuti), bilo je vremena kad se smatralo da je žena gluplja jer je žena i ima manju lubanju ili tako nešto, ne šalim se, zbilja, da, u takav svijet te rodila tvoja majka, također žena, da, no da se vratimo na temu tvog mozga koji sasvim funkcionalan može dati izvanredne rezultate, djevojčice su talentirane, nadarene, itd, i možda si rođena u dijelu svijeta gdje će nešto od toga biti i bitno, a možda nisi, negdje još smatraju da djevojčice ne smiju ni u školu

nisam ozbiljna, misliš da se šalim ? itekako sam ozbiljna, jebote, aha, ima mjesta gdje djevojčice ne smiju u školu, i još ih cijele pokriju, ha, zamisli to, to je ona lekcija o tijelu, jebiga, da, negdje to zaista i doslovno jest tako, funkcija žene je svedena na postojanje u mraku, šuti trpi, pamet, tko jebe pamet, kakva pamet, možda možeš biti lijepa, ajde to ide, stvar je u onom što smo rekle, ljuštura itd. dobro, mislim da smo i to probavile

– tvoja istina

ha ha ha ha, da, istina je zaista smiješan pojam, pogotovo što zaista nikoga neće zanimati, otprilike nikad, dakle, svaka vrsta nasilja, sasvim stvarna i istinita, bit će možda istina za tebe, ali realno, nikada za njih, ne. nisu se stvari promijenile, o tome ćemo jasnije kasnije, nema istine, dakle pjevamo pjesmicu, dobre curke i to rade, napamet uče pjesmice NEMA ISTINE, kad im kažeš da te netko tuče, da te siluje, da te maltretira, da te posramljuje, da te iskorištava – to je…a to je tvoja stvar, tako će ti reći.

istina će se povući, sasvim izgledno, stalna oseka istine, tako nekako, da, kad im kažeš da...ah, kasnije ćemo o tome što im sve želiš reći, još si premala, zasad samo osnove prolazimo.

– tvoja sloboda

tijelo je zatvor, obitelj je zatvor, škola je zatvor, brak je zatvor, djeca su zatvor, starost je zatvor, ljubav je često zatvor, posao je zatvor, događat će se naime da će ti svako malo opet reći kako moraš biti poslušna i pristojno se ponašati, što znači biti neprimjetna, sve smo mi neprimjetne, nevidljive, zatvorene cijeli svoj život, postoji li bolja budućnost, ne znam, možda, kada bismo svi mogli u nju vjerovati i željeti je, dobri zatvori su dobri ako su sigurni, ako nisi gladna, ali tu je kvaka, nema za tebe takvih zatvora, svaki ovaj uvijek je i opasan i moraš držati oči stalno stalno otvorene, ma i zaboravi što sam rekla o tome da smiješ biti lijepa – smiješ dok će na tome zarađivati, ljepota je moguća samo ako je unovčiva

inače, nitko ti nikada neće reći da si lijepa jer tako bi te pretvorili u čudovište koje bi postalo samosvjesno, ne, ne, ti si svakakva, ali nikad ti neće reći ništa o tebi što bi te moglo uvjeriti da vrijediš pa ćeš godinama poslije pred ogledalom stajati i ponavljati

ja sam lijepa

ja sam pametna

ja vrijedim

ja vrijedim ljubavi

ja vrijedim poštovanja

ja vrijedim

Ti, prema definiciji nisi sin. Kćer si. Nisi dječak, djevojčica si. Postat ćeš žena.

Definirajmo ženu.

Metla. Kuhača. Pregača. Žlica. Vilica. Tanjur. Musaka. Krumpir. Zemlja. Motika. Trbuh. Bedra. Meso. Meso. Mesto. Palačinke. Strije. Bore. Masne naslage. Opet strije, ovaj puta od trudnoće. Loša majka. Loša majka. Debele noge. Debele. Premršave. Štrklja. Bure. Dlake. Dlake. Riješite se dlaka u par poteza. Iščupajte tu kožu s njima. Glatke vještice. Kurve. Kurve. Maternica. Vagina. Sise. Kosa. Naravno, duga kosa. Nisi muško da nosiš kratku, govore ti. Ali, čim ostariš, neprimjereno je – toliko kose, zašto bi i dalje izgledala kao žena. Kuhača. Metla.

Kako si se to obukla?

Za koga si se tako našminkala?

Kakve si to splačine skuhala?

Zašto je ovo i dalje na stolu?

Ovo je tebi oprano?

Jelo je hladno.

Jel ti razumiješ što ja tebi govorim?

Ti to meni? Ti to meni odgovaraš?

Gledaj kako ti se kćer ponaša.

Kako si se to obukla?

Kurvaš se okolo, eto što radiš.

Kud ideš u ovo doba?

Pička ti materina.

Pazi kako sa mnom razgovaraš.

Tvoja će majka reći: pazi kako razgovaraš sa svojim ocem.

Tvoj muž će ti reći pazi kako sa mnom razgovaraš

Budi pristojna.

Šuti.

Tišina.

No, vratimo se na početak.

ŠUTNJA ili alkohol, nije bilo jasno što je snažnije udaralo u tom ocu u tom trenutku kad si se rodila i dobila u naslijeđe šutnju žena prije tebe. Za sve je kriva tvoja majka, ona nije rodila sina. Očevi poput njega rade sinove. Ali ih žene poput nje ne rađaju.

Kćer je nedostatak sina.

Kćer je izuzetak sina.

Kćer je gubitak sina.

Kćer je nesin.

Kćer je zamršeno stanje; ništa. Kćer.

Lijepo je i to, reći će tvom ocu.

Bitno da je zdravo, bitno da je zdravo. Ono. Ono.

Nesin.

Kćer je kvantno stanje. Možda se predomisli, ta kćer, u jednom trenu, pa postane sin.

Poslije, kad prvi puta progovoriš, odmah će ti reći da ne smiješ govoriti glasno, ne smiješ tražiti nešto, ni plakati. Kćeri se brane šutnjom. Kćeri, oružje im je metla, kojom nakon što nisu isplakale sve što su imale, one pometu sve što jesu. Ispod tepiha, obavezno ispod tepiha.

Tvoje je stanje bivanja ženom definirano još nekim varijablama:

– šutnja

naučit ćeš šutjeti jer drugačije neće biti moguće preživjeti, budi što neprimjetnija, budi što tiša, ne budi, ne budi, ne budi, ako si dovoljno tiha, ako ne govoriš, možda će svijet također zašutjeti.

Zavjet šutnje, to je ono što ti predaju, one prije tebe. One su sve to već prošle, i to o tome znaju savršeno šutjeti.

Ali, kakva logička pogreška!

Svijet nikada ne šuti! Svijet prodire u tebe, uzima te, krade te.

Svijet nikada ne šuti! Svijet te šamara, svijet te prebija, svijet kaže da te voli, ali zapravo –

Tišina.

Kada su na tebe silazile batine, šutjela si.

Kada su na tebe silazili šamari, šutjela si.

Kada si htjela plakati, šutjela si.

Sva bol – šutnja.

Mama te ne grli.

Otac te ne grli.

Oni kao da nisu tu.

Osim kada na tebe slijeću šibe i šamari.

Sama bereš šibe koje crtaju pruge na tvojim nogama i rukama.

Je li to ljubav?

Tako ti se čini. Što bi drugo mogla pomisliti?

Tvoje je tijelo krivo. Oduvijek je krivo.

Ti kriva. Oduvijek si kriva. Za sve.

Tišina.

I onda kad se dogodilo, šutjela si. Prsti su bili posvuda.

prsti su prepipali tvoju unutrašnjost, tvoja četiri zida unutar koji si šutjela, nitko ti nikada nije rekao da muškarci ne smiju dirati djevojčice da muškarci ne smiju dirati djevojčice tvoje je povjerenje zapravo poslušnost ti želiš biti dobra i ne raditi probleme ti želiš biti dobra da se nitko ne dere na tebe bojiš se i šutiš šutiš šutiš jer uvijek si nešto skrivila ne želiš smetati tvoja je bezglasnost idealna nitko ti nikada nije rekao da ono što će učiniti nije ni dobro ni lijepo i kad te je boljelo mislila si moraš biti poslušna njemu poslušna ako on tako kaže to što ovo što ti osjećaš nije lijepo sigurno je do tebe, to što se tebi događa smak svijet, to je samo do tebe, to će i on reći, ma čini ti se, da ti nije lijepo, čini ti se da ne uživaš, uživaš li, moraš uživati, on zna, a ti moraš šutjeti, i što sada kad se godinama poslije to lice i ti prsti vraćaju u tvoju toplinu sanjaš kako opna tvoje stvarnosti puca ti si odrasla žena koja ne može pronaći stabilno tlo

tako će biti, možda će tako biti, statistike nisu na tvojoj strani, jedna od tri djevojčice žrtva je seksualnog nasilja do punoljetnosti

ti si dakle samo broj, dio si statistike silovanih djevojčica i silovanih žena

možda si rekla majci, ali ona – ona je umrla već na porodu, iako ti se činilo da je preživjela, majka ne zna nešutjeti, majka se ugušila šuteći, tvoja je majka mrtva, jasno ti je, kada ti kaže da šutiš, a potom smrt i tebe zarazi

ona okrene glavu

ona okrene glavu kada joj kažeš

kaže ti da ne pričaš takve gluposti

da te više nikada nije čula

da si tako nešto rekla

možda si rekla i baki –

njoj si možda vjerovala

možda i nisi, ali ona te je čuvala

i ona puno šuti

osim ako treba psovati tvojoj materi

rekla si joj

a ona je rekla da šutiš

šuti

da te nisam čula da ikada više takvo što kažeš

da te nisam više nikada čula

ti si pristojna djevojčica

ti si fina djevojčica

pristojnim djevojčicama to se ne događa

samo onima koje traže

koje izazivaju

A tu je i krv. Krv. Krv.

Tišina.

– krv

Tada je potekla, malo, jasno, krv uvijek poteče kada se provaljuje, ili barem dok se prvi puta provaljuje, to ćeš isto shvatiti

potekla je dok si šutjela

šutnja je krvava

ŠUTNJA

Šutnja

Krvava

zmije će uskoro izrasti iz tvoje glave

takva je kazna

A onda je došlo još krvi. Kad si se probiudila krvava, mislila si da umireš. I o tome je majka šutjela. Onda je samo rekla – eto, sada si žena.

i dok se tijelo borilo da zauzme više prostora ti si mislila da si prevelilka predebela preružna prevelikog nosa preširokoh bedara preravne kose previše uvijek si bila previše previše

A onda je došlo još još još krvi

Još krvi

– žena

krvariš, sad si žena. mama je došla i samo rekla sad si žena, nisi shvaćala, jučer si bila djevojčica, a sada najednom moraš biti ono što je ona, ali ona je mrtva, a ti ne želiš biti mrtva, gledala si u neravnine koje je pokrivala, tijelo koje je skrivala, u njenu šutnju, došla ti je tetka, dobila si stvari, imaš, trebaš dobiti, imaš one dane, mjesečnica, menga, krv, krv, krv, opet, ali sada ta je krv opasna, a to ti ne govore, odsad ne samo da će moći provaljivati u tebe, nego će tvoje tijelo moći postati kutija, kuća, sada si kapsula, sada ti ljuštura koja može sama zarobiti sebe i drugo biće, možeš ostati trudna, to je ta razlika, ali to ti ne govori majka, ona samo kaže sada si kao ona, krvava i još malo neslobodnija

krv ti se cijedi niz noge

stoljeća krvi cijedi ti se niz noge

otkako je smak svijeta započeo, a za tebe je počeo tvojim rođenjem, ne možeš pobjeći, tvoje su tišine zatočene s tuđima, tvoji su bjegovi neprestani sudar sa zidom i sada tvoja krv niz tebe silazi i ti si sada ostala i bez posljednje obrane sad si žena žena

i on to vidi

i ona to vidi

i ti to vidiš

i kako se obraniti od toga

pitaš se

želiš se sakriti

želiš se pokriti

želiš se smanjiti

a rasteš

i bojiš se

nisi ni imala šanse otkako su te izvukli

iz tvoje polumrtve majke