deafeningcomputercoffee - Tumblr blog

[deafeningcomputercoffee]

Tesko se nosim sa tugom

Zelim pobjec, zelim se uzdignut

Zelim da prodje sto prije

[deafeningcomputercoffee]

Osjecam agresiju kad sam u blizini malog susjeda koji je dijete, jako razigran. Treba mu jako puno paznje non stop.

Osjecam tugu, jer mi ne dajes paznju non stop. Tuzan sam jer me ne mazis, tuzan sam jer samnom ne pricas ko sa djeterom. Osjecam tugu jer mi fali paznja mame. Fali mi ljubav mame. Ocajno mi treba majcinska ljubav.

Pokusavam se promatrat ali mislim da nikad nije dovoljno dobro. Poredim se sa Zoranom. Moja dubina i njena dubina su neusporedite. Uvijek sam nezadovoljan. Nisam dovoljno dobar. Nisam dovoljno dobar. Nisam dovoljno dobar da se promatram. Ne promatram se dovoljno dobro. Nisam dovolkno dobar da razvijem fokus.

Agresija! Agresija je tu. Ne znam kako uci u uzrok.

[deafeningcomputercoffee]

Kada pretpostavim da se osjecas nezadovoljno, osjecam tugu.

Kada te cujem da pjevas, mislim da nisam dovoljno dobar, osjecam strah od konflikta i izrazavanja emocija.

[deafeningcomputercoffee]

Dugo se nismo culi. Bio sam u zajebanim krizama, pokusavanja ulaska u tijelo i promatranja samog sebe. Nemam muda uc u tijelo i suocit se sa svim jakim emocijama koje imam.

Otpori me ubise, a ni ne znam da su to otpori.

Cuo sam se s materom, ne mogu je gledat. Izgleda ko bijesan napaceni pas. Kad je vidim takvu osjecam tugu.

Komsinoca me nervira. Sazno sam sto sam muco ko dijete.

Bojim se straha i agresije svoje mame/sebe. Bojim se suocit sa agresivnim zenama. Bojim se osude i konflikta.

Osjecam krivnju za sve. Osjecam se krivim za emocije citavog svijeta. Preuzimam odgovornost za tudje emocije jer sam ja nusprodukt onoga sto ljudi misle o meni.

Uz svaku misao imam krivnju, ljutnju i smanjenu osobnu moc.

[deafeningcomputercoffee]

Kad mi kazes da ne radim nesto po tvojim mjerilima, osjecam ljutnju jer imam potrebu da budem dovoljno dobar za tebe.

Citavo vrijeme dokazujem da sam dovoljno dobar za tebe.

Kad mi kazes da ne radim nesto po tvojim mjerilima, osjecam krivnju jer imam potrebu da budes zadovoljna.

Osjetim kad nisi zadovoljna i osjecam krivnju jer imam potrebu da budes zadovoljna.

Sve moje potrebe i nesigurnosti idu ka tvom zadovoljstvu.

Tvoje nezadovoljstvo je uzrok mojih nesigurnosti.

Smatram da te uvijek moram zadovoljiti.

Kada imam dojam da si agresivna, osjecam strah jer imam potrebu da se osjecam sigurno.

Kada imam dojam da mi kazes da ne radim nesto dovoljno dobro, osjecam ljutnju jer imam potrebu da budem dovoljno dobar.

Kada imam dojam da mi kazes da ne radim nesro dovoljno dobro, osjecam krivnju jer imam potrebu da te zadovoljim.

[deafeningcomputercoffee]

Probudio sam se sa tugom. Tu je, pokusavam je gledat.

Umirujuca tuga, melankolija i ne zelja za zivotom, samo mirovanje.

Srce me zabolilo drugacije nego jucer.

Krivnja, krivnja

[deafeningcomputercoffee]

Kriv sam!

Kriv sam jer mi se stari ubio.

Kriv sam jer mi se buraz ubio.

Kriv sam jer je moja mater tuzna.

Kriv sam jer tuga postoji.

Kriv sam sto se odmaram.

Kriv sam sto sam lijen.

Kriv sam sto osjecam.

Kriv sam sto se ne volim.

Kriv sam jer se sramim.

Kriv sam jer sam udario svoje pse.

Kriv sam jer nisam dovoljno dobar.

Kriv sam jer sam pustio brata da padne sa zidica iako sam mu reko da cu ga ulovit!

Kriv sam jer imam kurac.

Kriv sam jer sam napaljen.

Kriv sam jer zelim jebat sve sto hoda.

Kriv sam jer nisam savrsen.

Kriv sam jer me seksualno privlacila moja mater.

Kriv sam jer sam kriv.

[deafeningcomputercoffee]

Tuzan sam. Tuzan sam jer nismo povezani. Tuzan sam jer ne dobijam ljubav. Tuzan sam jer ne znam dat i pokazat ljubav. Tuga me obavija. Upadam u jad. A srce i dalje steze i boli.

Krivnja me krivi, tuga me tuzi.

Izrazavanje ne ide. Zamjeranje i krivnja su ovdje.

Volio bi ih zavolit. Jos uvijek nisam nasao kako.

Treba mi zagrljaj..

[deafeningcomputercoffee]

31.3.2020.

Osjecam ogromnu krivnju kad sam u blizini Zorane. Ne znam odakle dolazi i plasi me. Plasi me suocavanje s krivnjom.

Osjecam ogroman teret na srcu. Mislim da je to strah od zivota, od promjene. Ne znam sta da radim s tim.

Zamjeram mami sto me ne voli uvijek. Bijesan sam ko pas kad je vidim. Vidim da je i ona bijesna isto. Njen bijes me jako plasi. Ocajnicki trazim ljubav od mame ili Zorane i zamjeram im u isto vrijeme jer me ne vole. Krivnja je zajebana stvar.

Tesko mi se suocit sa krivnjom. Ne znam kako.

Tesko mi je ostat u disciplini 2 dana a da to ne postane vojska. Ne dopustam si nista, nikakve ugodjaje jer ih ne zasluzujem.

Osjecam krivnju dok ovo pisem. Mjehur me boli, prdim krivnju i na srcu mi je ogroman teret. Moje srce je tuzno. Ja sam tuzan i treba mi ljubav. Treba mi majcinska ljubav. Treba mi da me se pazi i mazi barem 3 puta dnevno.

Ne mogu se izrazit. Bojim se Zoranine reakcije. Bojim se ostavljanja. Bojim se osude i ne osjecam se sigurno sa Zoranom. 

Njena nezadovoljstvo me plasi jer imam potrebu ucinit je sretnom.

Preuzimam odgovornost za njene osjecaje. Kriv sam jer to radim. Ne znam se pobrinut za sebe.

Kriv sam jer se moj brat ubio. Mogo sam ucinit nesto da ga spasim! Ali ja sam bio prezauzet sa svojim jadom. O brate moj, volim te. Oo volim te ljubavi moja. Nadam se da si dobro. Falis mi jebemu mater. Falis mi u kurac. Fali mi nase smijanje i zezanje. Fali mi tvoj zagrljaj.

Pokusavam se nosit sa svijetom i sobom ali mi je tesko jako.

U svima vidim sve svoje nedostatke i to mi je previse. Zamrznem se. Pobjegnem u mastanje i sanjarenje jer sam tu siguran. Siguran sam i ovdje, al se ne osjecam sigurno.

Ne osjecam se sigurno!!!!!!!!!!!!

Bojim se napada!!!!

Bojim se agresije!!!!!!

Bojim se sebe i emocija!

To je sve za danas. Krivnja je i dalje tu, pustam je da bude i pokusavam je promatrat objektivno. Tu je i grc nisam dovoljno dobar. Izludjuje me!!!!!!

Bijesan sam ko pas! Kriv sam. Ne mogu se izrazit. Ne mogu izrazit osjecaje. Bojim se.