divineina - Tumblr blog

[divineina]

@anidundo

[divineina]

devojka od papira / gijom muso

[divineina]

Anaksagora je rekao da živi da bi se divio suncu. A opet, ja sam tako sretan da sve svoje dane od jutra do večeri provodim sa jednim genijalnim čovjekom, koji sam ja, i to je vrlo prijatno.

Zvonar Bogorodične crkve, Viktor Igo

[divineina]

Volim sitne stvari

Kao što su

Cimet rolnice

Mandarine

Plazma

Tvoj osmeh

I lale

Koje čine tvoj karakter

~ N.D.

[divineina]

M.S

[divineina]

self care is listening to the same songs over and over again while imagining unrealistic scenarios but getting a rush of adrenaline as if they're actually happening

[divineina]

Fizika nas uči da je najjača sila, nuklearna sila. Međutim, filozofija tvrdi drugačije. Od nje slušamo da je to pak želja i samo želja. I šta ćemo kada nas želja satera uza zid, kada postanemo nemoćni da preduzmemo neke stvari, i napravimo prve korake, kada nas istovremeno strah potpuno parališe? Jesmo li spremni da joj se suprotstavimo, ili se istoj stvara prilika da dokaže da zaista i jeste najjača stvar na svetu? Jer pre ili kasnije, desiće se, suočićemo se. Strah će nestati kada ga pogledamo u oči, a želja će sve više biti bliža nama što je budemo jače dozivali.

[divineina]

“Uglavnom: to su kompleksi romantični, obično povezani s ljubavnim doživljajima. Uspomene. Naše »ja« se pri tome raznježuje. Naše »ja« se vrlo često rastapa u sapunu i u limunadi, a da baš nije uvijek svjesno, da se tu radi isključivo o sapunu i o limunadi. Ima slabih trenutaka u životu čovjeka, kad je svatko, pa i najoporiji od nas, ženkasto raspoložen i godi mu gutati suze!”

— “Povratak Filipa Latinovicza”, Miroslav Krleža

[divineina]

“U masi je toplo, ali smrdi.”

— Miroslav Krleža

[divineina]

“Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti.”

— Miroslav Krleža

[divineina]

“Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.”

—

[divineina]

VERŠINJIN: Hajde da maštamo... na primjer, o životu kakav će biti poslije nas, za dvjesta, trista godina.

TUZENBAH: A što? Ljudi će poslije nas letjeti na zračnim balonima, promijenit će se kroj kaputa, otkrit će se, možda, šesto čulo i razvit će se, ali život će i dalje ostati isti, život tegoban, pun tajna i sretan. Čovjek će i nakon tisuću godina isto tako uzdisati: "Ah, kako je život težak!" - a ujedno će se baš kao i sada bojati smrti. I bojat će se smrti!

Tri sestre, Anton Pavlovič Čehov

[divineina]

Dream on. 🌙

[divineina]

“You can get away from envy by enjoying the pleasures that come your way, by doing the work that you have to do, and by avoiding comparisons with those whom you imagine, perhaps quite falsely, to be more fortunate than yourself.”

— Bertrand Russell, The Conquest of Happiness

[divineina]

Otvorim ormar star 50 godina. To je bio djedov ormar. Kad sam otvorila osjetila sam miris ljubavnih pisama, književnika poput Dostojevskog, Andrića, Prousta, Balzaca, Čehova, Šimića, Šenoe, Gjalskoga, Selimovića, Držića... Kao da su vodili razgovor o ljubavi, o staležima, o gradovima, zimi, ne prežaljenoj prošlosti, o besmislenoj sadašnjosti, o smislu života,o ratu.. Htjela sam biti dio toga. Tog kaosa. Pronašla sam i knjige o Jugoslaviji. Velika država.

Ali najdraže od svega mi je bila kutija pisama. Pisama posvećena mojoj baki.

Bili su zajedno unatoč različitosti u njihovom društvu.

Urezalo mi se u glavi jedan dio koji sam pročitala " čekanje je najgora i najbolja stvar koja se dogodi čovjeku. U isto ga vrijeme muči da se ništa neće dogoditi dok mašta kreira svoj svemir. Ti si moja Julia a ja tvoj Romeo ali sa sretnim završetkom. Ti ćeš pričati zvjezdama da me voliš,a ja ću sa mjesecom sklopiti plan da dođem do tebe."

[divineina]

"Šta radiš celog bogovetnog dana, samo nešto čekaš ? Platu, večeru, proleće, letovanje, zimu, da provri ručak, da se ugreje peć, maturu, pa fakultet, pa muža, pa decu, pa unuke, pa kišu, pa sunce, pa da prestane vetar, pa da otplatiš kredit, pa da ti se očiste dosadni gosti iz kuće, da počne predstava, pa da počne neka televizijska masaža - i šta si radio ? Ništa ! Neprestano si nekog đavola čekao i on je stvarno stigao jednog dana, taj đavo, mislim, ali sorry, bilo je već kasno. Hoću da mi se sve dešava odmah. Evo sada ! Hoću da ćutim i slušam muziku koja mi se dopada i da ništa ne čekam, već samo da postojim, tako nekako - da osećam ruke, noge, zube, nepca, kosu; jednom rečju, 'oću da baš sad živim, ako si razumeo šta 'oću da kažem ?"

- Beleške jedne Ane, Momo Kapor

[divineina]

“Words can inspire. And words can destroy. Choose yours well.”

— Robin Sharma