dominko

[dominko]

28.5. Čistoća je pola zdravlja

Na morskome dnu, uz uobičajene plastične boce, ronioci pronalaze već i poprilične količine zaštitnih kirurških maski, rukavica od lateksa, vlažnih maramica. Preživjeli, opsjednuti vlastitim zdravljem, očito nemaju vremena misliti još i na ekologiju.

[dominko]

27.5. Nedovršen život

1918. godine, 28-godišnji Egon Schiele umire od Španjolske gripe, samo tri dana nakon supruge mu Edith. Slikao je do samog kraja, opsesivno radeći na (auto)portretu vlastite obitelji, slici koja će ostati nedovršena. Baš kao i obitelj sama, baš kao i život: Edith je bila šest mjeseci trudna, nosila je njihovo prvo dijete.

[dominko]

[dominko]

26.5. Svakih sto

Očekivao sam Lude dvadesete, a dobio Veliku depresiju, piše netko razočarano. 100 godina nakon Španjolske gripe, koja je zarazila trećinu čovječanstva i ubila milijune, dobili smo, evo, vlastitu pandemiju i sve što s njom ide. Nasreću, bez milijuna mrtvih, iako je još prerano za zbrajanje i optimizam. Slijedi jedna prava, povijesna gospodarska kriza, kažu. Umjesto deset bezbrižnih godina predaha, umjesto Ludih dvadesetih - Velika depresija. Kako se ne osjećati prevareno.

[dominko]

21.5. Egzekucije 2

Opet pištolji i pucnjava. U Detroitu svećenik plastičnim pištoljem na vodu “puca” po prolaznicima i automobilima. Svetom vodom blagoslivlja pastvu poštujući odredbe o fizičkoj distanci, baš kao što je poštuje i sam bog.

[dominko]

20.5. Egzekucije 1

Svijet je poludio. U medijima je sve više fotografija na kojima ljudi u skafanderima pucaju u glavu običnim prolaznicima. Pištolji su, ustvari, digitalni toplomjeri. Medicinsko osoblje njima nišani u čela, traži zaražene, eliminira prijetnju.

[dominko]

19.5. Vrijeme ježnosti

Naletio sam na neobični, gotovo obiteljski portret grupe ljudi na štulama. Sunčan je dan, i njih desetak “lebdi” nad nekim šumskim puteljkom, kao da je užaren. Pomoću štula se “hoda na stanovitoj visini nad tlom”, kaže rječnik. Tako se održava fizička distanca od tla, kao u glupavoj igri “the floor is lava” koja je još do jučer bila viralni fenomen.

Sad je drugo vrijeme i druge su stvari postale viralne. Ni tlo više nije lava, nego su to sad ljudi: njih se treba čuvati, od njih udaljavati, njih ne dodirivati. Na svaki dio tijela pričvršćena je po jedna dvometarska štula. Jedna nevidljiva bodlja distance. Prekriveni smo bodljama, hodamo svijetom poput ježeva.

[dominko]

[dominko]

17.5. Nemoguće

- Kako misliš, ne cijene?

- Pa ne cijene, čak ni oni koji imaju dobar život, ne cijene.

- Nemoguće. Ne cijene...zdravlje? Krov nad glavom, dovoljno hrane i vode, prijatelje, slobodu? To što imaju posao, godišnji odmor, putovanja?

- Ne.

- Ništa, šalji neki virus, nešto tako. Ništa pretjerano. Doći će to na svoje.

[dominko]

15.5. Snovid 19

Korona još nije ušla u snove. Tamo zaraze nema i sve je još po starom. Žene snova, gradovi iz snova, vlakovi iz snova.

*

Potcjenjuje se u kolikoj mjeri i na koji način doživljaji iz snova, i sasvim stvarne emocije koje ih prate, formiraju osobu snivatelja, sanjača, njegovu javu i život uopće. Karakter, odluke, veze, strahove, želje, uspjeh.

Svatko je proizvod vlastitih snova.

Ili, svatko je nusproizvod vlastitih snova.

[dominko]

9.5. Diskutabilna zemlja

Između Engleske i Škotske leži sporna, ničija zemlja: The Debatable Lands. Na tom malom i neosvojivom teritoriju stoljećima je vladala anarhija. Isfrustrirane vlade obiju zemalja u nekom trenutku dekretom su poručile: “Sad i ubuduće, svim Englezima i Škotima dozvoljeno je na ovom teritoriju nekažnjeno pljačkati, paliti, otimati plijen, klati, ubijati i rušiti...”

Za vlastitu nemoć, zakon se osvećuje bezakonjem. Što je samo po sebi diskutabilno.

[dominko]

9.5. Tijelo razmaka

Fizičko distanciranje propisuje razmak od dva metra. Dva zloslutna metra. Dužina ljudskog tijela, položenog. Između dvoje živih, jedan mrtvac razmaka.

[dominko]

[dominko]

8.5. Krunica, od riječi kruna

Umjesto krunica, na automobilskim retrovizorima sad vise zaštitne maske.

Preko noći, korona je postala nešto poput religije, sa svojim vjernicima i nevjernicima, svećenicima i hereticima. Propovijedima s press-konferencijskih oltara. Neposlušnima se prijeti smrću, vječni život se obećava onima koji se drže pravila i zapovijedi. Onima koji ne griješe.

[dominko]

7.5. Uzgajalište vjetrova

Vjetropark u Sjevernom moru izgleda nestvarno, kao prizor iz nečijeg sna. Posvuda nepregled mora. Pred brodom i očima, nasred sive pučine, najednom se pojavljuje toranj, bijela kula bez početka i kraja. Ogromna metalna cijev, savršena i ničim izazvana. Dolazi negdje iz dubine, i stoji sama na pučini, zabodena u pučinu, i tko zna dodiruje li uopće dno. Naš brod je brod-hotel, ploveća spavaonica za radnike na održavanju, i hum njegovih nevidljivih motora je posvuda: zavlači se u kabine i hodnike, na vlažne palube. Unaokolo magla. Kamera dokumentarca ide uz trup megacijevi, od morske površine prema gore. Ona nestaje u oblaku, iako znamo što će se dogoditi: pod nebom će se rascvjetati u tri vjetrenjačine latice, tri tužna avionska krila osuđena na vječiti, ponavljani, kružni let.

Vjetropark. Mjesto, park u kojem se sade i uzgajaju vjetrovi. 

A wind farm.

[dominko]

6.5. Post (traumatski) sindrom

Skupljam neke bisere s društvenih mreža. Onako, “za uspomenu”. Ili kao dokaz. Kao da smo trenutno u nekom posebno-glupom, a ne uobičajeno-glupom vremenu, pa da se zabilježi. “Koja su vam dva broja najdraža za množenje, meni 7x7=49.” 

Eto posta.

Uz to, mrzim kad u filmovima glumci tegle kobiva teške putne torbe, a odmah se vidi da su prazne. Koliko je teško napuniti ih uobičajenom odjećom i vešom? Sinoć glavna glumica, krhka dama u svojim sedamdesetima, stiže pred vrata s dva velika kožna kufera (tko više putuje s njima?). Nosi ih s takvom lakoćom, mogla bi ih preko krova prebaciti. Ima smisla jedino ako prenosi helij, ali ne znam je li se o tome radilo. Prebacio sam.

[dominko]

5.5. Koprcanje u mreži

Trudim se upisati neki smisao i logiku u dnevne Instagram mudrosti jednog našeg “lifestyle” portala. Nekidan kažu, “Nauči razlikovati bitno od nebitnoga”. Kad to naučiš, valjda, ne prije, “Fokusiraj se na bitno”. Jer, “Kad se fokusiraš na dobro, ono postaje još bolje.” 

Dakle, bitno je dobro. I obratno.

Premda “Nema smisla držati se stvari i ljudi koji više ne vesele”, “Digni ponekad glavu s mobitela i poslušaj što ljudi imaju za reći”. Znam, par dana ranije rekli smo “Najvažnije je slušati sebe” i “Stavi sebe na prvo mjesto”. Ali, razmislili smo. “Slavite i druge ljude, a ne samo sebe”. Naime, “Svi smo skupa u ovome”. Mora da je zato. To je razlog za slavlje.