eikyrnir

[eikyrnir]

U zivotu vam je najbitnije da imate nekog ko ce vam reci da ne jedete govnaa!

Kaasumoviickaa

[eikyrnir]

reborn.

[eikyrnir]

Gdje smo sada mi? Gdje su one riječi velike?

[eikyrnir]

Uvijek se nasmijem kad me pitaju:-Ko je tebe povrijedio? Niko,odgovorim! Niko me nikad nije uspio povrijedit kolko sam ja samu sebe. Nisu losi i bezobrazni ljudi krivi za to. Nego je dijete u meni krivo,dijete koje vjeruje da u svima i dalje ima nesto dobro.I jer je to dijete toliko tvrdoglavo da svakog opravdava i svakom se povjerava misleci da su ljudi dobri.Aa nisu,nazalost!!

aidakasumovic

[eikyrnir]

Samo zato što je moj put drugačiji od vašeg, ne znači da sam se izgubio.

-Ezzio

[eikyrnir]

[eikyrnir]

Gdje si? Boze,gdje si?Crni se dani redjaju u nizu,sta jos da se desi? Tako daleko aa tako tako blizu!!!🙏

aidakasumovic

[eikyrnir]

Primi me u svoje naručje, to je dubina, primi me u dubinu, ako sada odbiješ to da učiniš, onda docnije.

Uzmi me, uzmi me, splete ludosti i bola.

[eikyrnir]

[eikyrnir]

„Serenata“, Miloš Crnjanski

Čuj, plače mesec mlad i žut.

Slušaj me draga poslednji put.

Umreću, pa kad se zaželiš mene,

ne viči ime moje u smiraj dana.

Slušaj vetar sa lišće svelog žutog.

Pevaće Ti: da sam ja ljubio jesen,

a ne tvoje strasti, ni članke tvoje gole,

no stisak granja rumenog uvenutog.

A kad te noću srce zaboli:

zagrli i ljubi granu što vene.

Ah niko nema časti ni strasti

ni plamena dosta da mene voli.

No samo jablanovi viti

i borovi pusti ponositi.

No samo jablanovi viti

i borovi pusti ponositi.

[eikyrnir]

„Vreme nema nikakve podeoke kojima označava svoje prolaženje. Ne postoje iznenadne trube koje označavaju dolazak novog meseca ili nove godine. Čak i kada počne nov vek, samo mi smrtnici to obeležavamo - trubama.”

― Thomas Mann

Fotografija: Witchoria

[eikyrnir]

Here, there's no music here

I'm lost in streams of sound

Here, am I nowhere now?

[eikyrnir]

Jedinu slobodu nalazim u sferama ekscentričnosti.

― David Bowie

Fotografija: Stiven Šapiro

[eikyrnir]

Potreban si mi koliko i ja tebi. Znam to veoma dobro. Znaš li i ti?

A. M.

[eikyrnir]

Week-end !

[eikyrnir]

[eikyrnir]

„Odlazim”, Milan Kundera

Šta? Ti da mi govoriš o ljubavi?

Šta je tvoja ljubav, reci!

Nešto što mudro skri se,

fascikl gde stoje fascikli,

uz govore, sastanke, spise,

u red na koji smo svikli.

Ljubavi takvoj se čudim.

U dosadnim naočarima, gruba,

zar to treba ljubav da bude?

Zar ti uopšte znaš šta je ljubav?

To znači menjati se svakodnevno

u jasiku drhtavoga granja,

u jasiku koja sva treperi

od radosti i od jecanja

i okreće listiće mlade

i kad povetarac ne tiče granu

čas na beznadežnosti stranu,

a čas na stranu nade.

To znači imati u grudima orla

stešnjenog kao u krletki,

orla koji krilima maše

i hteo bi da leti, da leti

pa čovek krilima tučen iznutra

i u sebi samom gnan

projuri kroz život kao divni

i moćni uragan.

Ah, šta ti znaš o tome.

Ti pečat staviš na svaki svoj čin,

u red ga dobrih uvrstiš navika,

Ti tačni! Tačno i koračaš ti,

iz straha, ako skreneš,

da ne zađeš mimo pločnika.

I dišeš propisno da ne bi

gorki miris jasmina

zapahnuo pluća tebi malim gutljajem čežnje više.

I živiš propisno. Pa život

ide tečno, lako

i ne osećaš više

da ti je dušu strujom tako.

Odlazim.

Brani se ako hoćeš.

Tuži se da porodica gine.

Znam, podigao si me

iz senke u svoje visine.

Znam, tvoja važnost

dotiče zvezda zlato,

ti Veliki, ti Mudri.

Ali znam i to

da su te zvezde bile od hartije