jcuro

[jcuro]

Zašto nisam odustao?

Pitaš me zašto sam izrastao na stijeni. Ne pitaj me to, jer nećeš razumjeti što ti budem govorio niti ćeš se moći uživjeti u ono što ti budem opisivao. Radije me pitaj zašto nisam odustao. Odmah ću ti priznati kako je bilo previše teških i mučnih dana u kojima me nije samo ova tvrda stijena obeshrabrivala nego još više ovi moji koje vidiš dolje. Rijetki su dani u kojima mi nisu predbacivali kako se samo pravim važan. Tko sam ja da uspijem tamo gdje drugi nisu? Zašto nisam kao svi ostali? Mora da nisam sav svoj! Vjeruj mi na riječ kad ti kažem kako mi je njihov podsmijeh i prijezir bio teži i bolniji od nesnosne vreline ljetnoga dana i jezive studeni duge zimske noći. Ipak, nisam odustao jer sam se odlučio boriti. Nema u tome, dragi putniče, neke nedokučive i izvanredne mudrosti kako bi mnogi očekivali, nego samo obilje vjere, snage i ustrajnosti koje sam osjetio jednoga promrzlog jutra kada sam rekao sam sebi: „Ako već moraš pasti, onda ćeš pasti kao borac!” Kad su u meni prepoznali ovakvu odlučnost, odmah su mi se pridružili i oko mene ostali samo oni koji su doista važni kao što su vjetar i kiša koji su mi redovito donosili komadiće zemlje i prašine koje bi mi ova tvrda stijena sačuvala. Zamisli! Možda kamen nema srce, ali odgovorno tvrdim da ima srca. Da ti ne nabrajam, ima još puno toga što mi je pomoglo, a što samo po sebi mnogima izgleda malo i beznačajno. Međutim, dobro me još jednom pogledaj pa vidi je li na koncu to baš tako. A koja je svrha moje borbe? Nisam potpuno siguran, ali mislim da i nju prepoznajem u malenim komadićima ovoga ili onoga od čega se svakodnevno sastavlja mozaik života. A nikad se ne bih požalio kad bi moja svrha bila samo u tome da baš tebi posvjedočim, kad me već želiš slušati, kako je „nemoguće” ustvari samo puka riječ kojom svatko sam sebe ograničava ili razgraničava, oslobađa ili zarobljava. Budi iskren pa mi priznaj koliko si samo puta odustao od sjajnih stvari samo zato što si mislio da ih je nemoguće ostvariti. Zapamti što ti kažem: gdje god te život posadi, izrast ćeš samo ako se budeš borio. Tek tada sve ono što je bilo „nemoguće” postaje „moguće”. Bože moj, zašto mnogima jedno malo „ne” zakloni i zamrači ono veliko „moguće” pa bezlični i pogrbljeni prođu životom? Još uvijek ne znam, ali znam da im nikad neću prestati dovikivati kako je samo odavde veličanstven pogled i kako je bio vrijedan svake kapi znoja i suze!