kljucdosrca

[kljucdosrca]

More nije mjesto

Koje dođeš posjetiti

Kada životu je teško

More je stanje uma

Tu je duši toplo

More je tu da sluša svaki vrisak duše

U svakoj tihoj patnji i sreći

Ono je tu da te spasi

Jer sve što život krade, more vrati

Život postavlja pitanja, more sluša

I najtišu, najgoru patnju s tobom upija

Da samom odeš moru

I ostaneš uz mene ovu noć

Budan do zore samnom čekaš izlazak sunca

To je ono što mi triba

More ti i ja

V.G

[kljucdosrca]

Ne znam što nije u redu samnom.

Nisam sigurna jesam li depresivna ili ne.

Mogu se smijati i smiješiti tokom dana, ali noću plačem, osjećam se utrnulo i prazno.

Ne pričam previše ovih dana, ali puno razmišljam.

Postoji ta jedna verzija mene koju sam tiho pokopala.

Jer me život stalno tražio da budem jača nego što sam se osjećala.

Ljudi me vide kako se smijem.

Ali niko ne vidi dio mene koji blijedi.

Nedostaje mi ko sam bila prije nego li se sve činilo tako teškim prije nego što je tišina postala ugodnija od razgovora.

Drugačija je vrsta boli kada sjediš u svojoj sobi noću i odjednom te pogodi val tuge i sve što možeš je patiti u tišini.

I neki put vjerujem da možda zaslužujem ovo.

Možda zaslužujem svu ovu bol, možda duboko u sebi sam stvarno loša osoba.

I nekad se zapitam jesam li nekome važna ili sam samo opcija u svačijem životu.

Ponekad zbunjujem samu sebe.

Imam sretnu osobnost, a tužnu dušu.

Hrabra sam, ali i sramežljiva.

Duboko volim, a osjećam se bezosjećajno.

Istovremeno lječim i patim.

Drugačija je vrsta boli kada prolaziš kroz stvari i trebaš nekoga s kim ćeš razgovarati.

A ne želiš nikoga gnjaviti, pa samo sjediš utapajući se u vlastitim mislima pitajući se kada će svemu doći kraj.

I kada se i odlučiš nekome otvoriti na kraju se od puste šutnje više ne znaš izraziti da bi opisao kako se stavrno osjećaš.

V.G

[kljucdosrca]

Mrzim onaj osjećaj kada nemam nikakve emocije

Nisam sretna ali nisam ni tužna

Neki šuplji osjećaj

Ne znam kako ga opisati osjećaš sve, a opet ne osjećaš ništa

Glava radi 100 na sat, a opet misli su ti prazne

Probudim se i pokušavam prebroditi dan jer moram

Šalim se i smijem se na izgled sve izgleda normalno

Ali kad sam sama, ne znam ni što da osjećam

Želim svoji mir, dane provoditi u mraku

Da se ne dižem iz kreveta

Ne želim nikakav kontakt s ljudima

Želim samoću…

Želim samoću, a samoća me ubija

Ne želim ustati iz kreveta

I tada…

Tada me misli ubijaju

Kušin upija svaku moju suzu

Utiša svaki moji vrisak

Primi svaki udarac

V.G

[kljucdosrca]

Još jedan rat u nizu

Još jedna bitka sa demonima

Ali ova je drugačija

Drugačija je jer ne muče me stvari one uobičajene

Ovaj put rat je teži

Ovaj put strah me gubitka

Strah me da ću tebe izgubiti

Da ću te otjerati od sebe

Jer to je ono u čemu sam dobra

Kad mi je stalo do nekoga, otjeram tu osobu od sebe

Jer smatram da zaslužuje bolje

Ali tebe ne želim otjerati

Ne želim te izgubiti

Nebi taj gubitak podnjela

Uz tebe sam bolja osoba

S tobom osjetim ono što nikada nisam osjetila

Strah je vrag

I taj vrag me proganja

Ne znam dali te zaslužujem

Dali sam dovoljno dobra za tebe?

Unosim li ti samo probleme u život?

Dajem li ti bar mali osjećaj sreće kao ti meni?

Pokazujem li ti dovoljno da te volim?

I koliko mi je jako zapravo stalo do tebe

Dali znaš da mi svaki put oći zasjaju i puls ubrza kada sam pored tebe?

Nisam ona koja će svaki dan govoriti koliko joj je stalo i koliko te voli

Umijesto riječi pokazujem djelima

Taj način mi je puno draži

Samo ne znam dali dovoljno dobro pokazujem

Jer pokazivanje emocija i osjećaja nije mi jača strana

Ali trudim se znaš

Ti si moji svijet

I ne mogu dopustiti da se nešto desi ili da se taj svijet sruši

U mom si srcu, mojim venama

Volim te više od svega iako to ne govorim tako često

Nadam se da to znaš 🫶🏻

V.G

[kljucdosrca]

Sve je moje i tvoje

Kao zapleteno

Vezano za mene

I ne znam odakle ti pravo

Da ovako dobro poznaš me

Da mi se uvučeš pod kožu

Jednom zauvijek

Srce moje tebi je dano

U moru životnih odluka

Jedna mi je bila najbolja

Kada pustila sam te u more nemirnoga života moga

I ne znam odakle ti pravo

Da jednim pogledom

Postaneš moje sve 🫶🏻

V.G

[kljucdosrca]

Moje si more nemirnoga života

I samo ti možeš unijeti mir u ove oluje koje nadamnom stoje

Moja si luka sigurna

I zato oprosti…

Oprosti…ako mi je previše stalo

Oprosti…ako se previše brinem

Samo u meni budiš osjećaje za koje nisam ni znala

I s tobom sve je lakše

Zna li noć, da moji si dan?

Zna li tama, da moja si svjetlost?

Da mi u srce unosiš toplinu i ljubav

I svakim tvojim pogledom tama nestane

Svaka briga barem na kratko prestane

Možda čudno malo zvuči

Ali s tobom i zauvijek malo bi mi bilo 🫶🏻

V.G

[kljucdosrca]

Umorna sam od toga što sam živa

Umorna sam od disanja

Umorna sam od ovoga života

I od ove konstante bitke

Anksioznost me ubija

U životu nisam bila ovoliko anksiozna i depresivna

Toliko da ne želim izaći vani

Ne želim se ustati iz kreveta

Jer više snage nemam

I ne znam kako se nositi više s time

Svaki dan se borim

I ne znam dokle više

Iscrpljena sam od svega

A izlaza nema

V.G

[kljucdosrca]

Ne mogu ovo više

Jednostavno ne mogu

Strah me

Strah me što će se sljedeće dogoditi

Što je iduće što me čeka

Kako da pobjedim

Kako jednu bitku pobjediti nakon milion izgubljenih

Osjećam kako gubim

Kako se utapam sve dublje

A izlaza nema

Sve ovo polako me ubija

Ne znam više kako

Kako se izvuči

Kako se izboriti

Da se ne utopim još više

Kako?

V.G

[kljucdosrca]

Imam veliko srce i ponekad to mrzim

Previše razmišljam

Pretjerano opraštam

Previše mi je stalo do ljudi

Kojima zapravo nije stalo do mene

I uvijek se za nešto osjećam krivom

Jer stalo mi je do svih samo ne do sebe

Uvijek se osjećam krivom za stvari nad kojima zapravo nemam kontrolu

I uvijek se trudim sve oko sebe zaštititi

Svima pomoći

A zapravo meni treba pomoć

Zovem u pomoć

Ali moji poziv kao da nitko ne čuje

V.G

[kljucdosrca]

Kada ti se bježi od svijeta pobigni jer zašto biti tamo di ne želiš, zašto biti tamo di se poželjnim ne osjećaš.

U svoja četiri zida nekada najbolje je. Sama sa krevetom i mislima.

Nitko me ne tjera na ništa, a ja se napokon osjećam onako kako želim.

Ponekad jednostavno potreban ti je mir za dušu i tijelo da bi sutra opet mogala nositi onu istu masku koju nosim već godinama.

Jer nakon tebe niko nije upoznao pravu mene.

V.G

[kljucdosrca]

Ti imaš moje srce

I nikad nećemo biti svjetovi odvojeni

Bit ćeš moja zvjezda vodilja

Jer s tobom ću sve dijeliti

Kad sunce sja, zajedno ćemo sjati

Jer zauvijek ću biti ovdje

Rekla sam da uvijek ću ti prije svega biti najbolji prijatelj

I držat ću se toga zauvijek

I kada kiša pada više nego ikada

Znaj da i dalje ćemo imati jedno drugo

Pod zvjezdanim nebom skupa ćemo koračati

Iz dana u dan, rukom pod ruku

Dijelit ćemo ono dobro i loše

Imaš moje srce na dlanu 🫶🏻

V.G

[kljucdosrca]

Više se ne osjećam tužno, već samo prazno.

Čujem kišu kako mi po prozoru kuca.

Ali ne smeta čak što više mi godi.

Kao da nebo tuguje samnom zbog nečega.

Ali zbog čega ne znam više ni sama.

Željela bi da sam vani i da skupa sa kišom plačem.

Da zajedno s grmljavinom vrištim, da me nitko ne čuje i da me nitko ne pita ZAŠTO.

I onda dođeš ti.

Vučeš me i tjeraš dalje.

Tjeraš me da se otvorim i priznajem neke stvari što ni sebi ne želim priznati.

Ali imaš pravo možda bi napokon trebala.

Da bolje mi je uz tebe.

V.G

[kljucdosrca]

Uzmi me za ruku i vjeruj da sada ću dati šansu.

Guramo se i vučemo kao sila magneta.

Jer u dvoje bolji smo.

Dvije velike duše što osjećaju se prazne čine jednu dušu za koju kucaju dva srca.

Koliko su jake struje morske, toliko su jaki osjećaj moji.

Te oči plave poput mora moja su oaza mira.

Tvoj blagi pogledi i nježni zagrljaj moja su sigurna luka.

V.G

[kljucdosrca]

U svemu smo skupa.

Kad ti padaš, padam i ja.

Znamo se kratko,

I ponekad je bilo malo dramsko.

Nije uvijek sve bilo tako glatko.

Ali baš zato bilo je slatko. 🤍

V.G

[kljucdosrca]

Kada ti se bježi od svijeta pobigni jer zašto biti tamo di ne želiš, zašto biti tamo di se poželjnim ne osjećaš.

U svoja četiri zida nekada najbolje je. Sama sa krevetom i mislima.

Nitko me ne tjera na ništa, a ja se napokon osjećam onako kako želim.

Ponekad jednostavno potreban ti je mir za dušu i tijelo da bi sutra opet mogala nositi onu istu masku koju nosim već godinama.

Jer nakon tebe niko nije upoznao pravu mene.

V.G

[kljucdosrca]

Uhvate me dani kada želim otići od svijeta kada želim poći negdi di niko neće znati di sam.

U svoji neki mir, svoji siguran svijet.

Da mogu vrištati i plakati, a niko mi neće doći s pitanjem “Što ti je”. Slavno pitanje “Što ti je”.

Kako da ti objasnim koji demoni me progone kad do zraka od suza doći ne mogu.

Kako da ti objasnim nešto štoo ne shvaćaš na što ćeš mi samo kasnije reći “ajde sve će biti u redu, ne drami”.

A ništa već godinama nije u redu.

Nekad bila sam ful vesela, razigrana i nasmijana osoba koja se iz srca smijala i mogla sa svakim o svemu pričati.

A sada…sada dopuštam ljudima samo mali dio mene da upoznaju.

Privučem ih tako što kažem im neke osobne stvari koje misle teško mi je za reći, a ja svaku sam emociju za te stvari izgubila onda kada mi duša umrla.

Pa ljudi misle da me poznaju ne znam kako, a ne znaju možda ni 5% mene.

Jer ne mogu ponovno kroz neke stvari prolaziti nemam snage a iskreno ni volje.

To je moji život postao.

Borba iz dana u dan sa svima, a najviše sama sa sobom.

V.G

[kljucdosrca]

Kad smo se upoznali počeli smo kao prijatelji.

To se ubrzo promjenilo.

Ne znam kako se desilo, nešto se u srcu izmijenilo.

Kako su dani prolazili, naš je odnos postojao dublji.

Srcu si postao bliži.

A onda je sve stalo.

Mislila sam za 5 minuta zaboravit ćeš me.

Bez tebe vrijeme kao da stalo je.

Prolazili su dani.

Bez tebe bili su prazni.

Sreća mi je postala strana.

Ponovno sam te vidjela, ponovno sam se izgubila.

Izgubila sam se u tvojim očima.

Srce mi je od sreće zadrhtalo.

Sreću sam upoznala ponovno.

Odjednom opet si postao sav moji svijet.

Ta ricava kosa i oči smeđe u kožu su mi se uvukle.

I odjednom opet nisam znala kako bez tebe.

V.G