lenakramaric

[lenakramaric]

Dubrovnik 3, 4 & 5

mixed media on canvas board / 50x40 cm

[lenakramaric]

Dubrovnik 1 & 2

mixed media on canvas board / 50x40 cm

[lenakramaric]

I see. Magic

mixed media on canvas / 80x60 cm

[lenakramaric]

Brave. Shirts

mixed media on canvas board / 80x60 cm

[lenakramaric]

mermaid's legs

mixed media on canvas board / 80x60 cm

[lenakramaric]

Joy 2 (ball is the sun)

mixed media on canvas board / 50x40 cm

[lenakramaric]

(summer) Joy 1

mixed media on canvas / 50x40 cm

[lenakramaric]

Brave Heart (?)

mixed media on canvas / 70x50 cm

[lenakramaric]

CLOUD

mixed media on pressed canvas / 80x60 cm

[lenakramaric]

Cracked hands

mixed media on canvas

[lenakramaric]

The first from one (too much everything)

mixed media on canvas

[lenakramaric]

exhibition ''Nastojanja'' opening 14/12/2024

Gallery Sebastian Dubrovnik

photo credit: Ahmet Kalajdžić

[lenakramaric]

samostalna izložba ''Nastojanja''

14.12.2024 – 02.01.2025

Galerija Sebastian, Dubrovnik

Nastojanje ima nekako u sebi i „nastati“ i „stajanje“ – ne pitajte me kako ni zašto. Svi mi nekada moramo i nastojati i nastati i stajati i…..ne biti banalni. Teško je to. Žestina kojom nas život nastoji nagnati na stajanje je zapravo jedan od oblika nastajanja. Nastati kao roditelj/roditeljica sigurno je u kategoriji težih nastajanja, a još težih stajanja. I ostajanja. Nije uopće čudo da je roditeljstvo toliko idealizirano i glorificirano, bez obzira radi li se o pravome osjećaju ili samo o stvorenoj slici; pa tomu je tako jer je ono zapravo tako teško. I tako lako. Najnoviji ciklus slika Lene Kramarić pokazuje nam upravo to: sve je to lako i teško u isti mah. Gledatelju vjerojatno izgleda da njezine slike nastaju lako. Ali poznavajući njezin kreativni postupak i životne okolnosti odgovor vjerojatno ide u drugome smjeru.

Svojim gotovo standardnim izražajnim sredstvima i likovima iz svoga dobro nam poznatoga likovnoga „repertoara“ ona nam kazuje da je matrescencija (proces postajanja/bivanja majkom) zapravo ne samo dugotrajan, već i trajan proces koji je obilježava do krajnjih granica duha i tijela. Tijelo bi htjelo, ali ne može (nema kada, nema gdje, nema snage), a duh bi htio i može i zna, ali ipak je „usidren“ nemogućnošću tijela. Jedan od ciklusa („Practice“) pokazuje kako je ta vježba svakodnevna. Pravi trening, priprema za nastup. Ali nastup u kojemu možda pred publikom (užom ili širom) nećete biti u najboljem izdanju. Ali ćete biti.

Ženski likovi naslikani jakim bojama, kolažirani, iscrtani, katkad i preslikani. Ima i pokušaja redukcije; možda je to radi ograničenih mogućnosti stvaranja ? Formati mali, ali i pokoji veliki (na njih smo se gotovo navikli!). A upravo su ti veći preslikani. To je preslikavanje starijih radova, čini se, znakovito. Za novi život nastao roditeljstvom potrebno je nešto izgubiti. Dobitak je zajamčen, no jednako kao i strah od tog dobitka. Stariji radovi koji su tako postali „nositelji“ onih novijih nisu samo izraz nemogućnosti da se krene posve ispočetka (a zašto i bismo?), nego i dokaz da je spomenuto nastajanje uvijek nadogradnja. Za svakodnevan život katkad vrijeme i prostor treba uštipnuti, a katkad iščupati, no za kreativan umjetnički život svako je nastojanje zapravo čupanje iz sebe, iz svojih strahova, umorâ, briga, rasporeda, preispitivanja, voljenja. Ukomponiranje u tuđe rasporede, ma koliko ti tuđi bili nama bliski i dragi. Biti umjetnica koja se pita i onda preispituje, i onda pokušava slikati - i istodobno biti sve što želi i treba biti - sigurno nije jednostavno. Izlazak iz intime, kreativne i intuitivne intime i to u svim njezinim pojavnostima, bar nama koji to gledamo kao publika ne čini se lako. A opet jest.

I.V.

[lenakramaric]

Happy Birthday, to me.

mixed media on canvas / 120x100 cm

[lenakramaric]

Stuck (in a progress)

mixed media on canvas / 120x100 cm