Skoro da je nestvarno što sam dobio odgovor od tebe. Ne mogu stati dozivati te. Oprosti mi jer ne znam kako drugačije se postaviti. Jeste, sve je ovo u Grčkoj lijepo, ali sve je to ništa i bez značenja bez tvojih očiju. Želim novo ljetno svitanje s tobom. Zbog toga sam živ. Želim ga ovdje. Daleko od očiju ljudi koji žive svoj život gledajući tuđe. Želim tvoje prste, miris, oči, onaj meki glas. Želim i sve crno, loše, sve što treba zaliječiti. Dođi. Makar na tren. Samo dođi. Mogu čuda napraviti, samo mi trebaš malo pomoći. Samo taj jedan korak.
Ovi otoci, Kiklade, su magični. Nakrađe bih ti sve lajvao. Više ne znam na koji bih te odveo jer na svakom bi bila opijena šarmom i ljepotom. Ovo mjesto je puno magije. Sve bih ti slike poslao, a opet želim sačuvati dovoljnk za otkrivanje. Dođi, sakrij se sa mnom. Makar samo na tren.
Ma kakvi. Nema žene koju bih mogao mjeriti s tobom. Ne postoji. Koliko god da je sve usrano među nama, ne postoji žena koja bi me mogla odvući od želje za tobom.
Ajde, mirniji sam. Kad sam poslao link na zadnje pismo nisi otvorila poruku i uplašio sam se da se nešto dogodilo. Prve fotke Naxosa si otvorila i spao mi je ogroman kamen sa srca. Bitno mi je da si čitava. Jako. Baš mi je stalo da si dobro. Čak sam dobio lajk. Baš olakšanje.
Zaljubila bi se u Naxos. Jako. Ima sve. Pejzaže, noćni život i Grčku kakva je nekad bila. Vidi se da su imali dori sa Venetima. Čak im je izgovor engleskog drugačiji u odnosu na kontinentalnu Grčku. Zvuče kao Francuzi. Simpatično je. Volio bih te odvesti u jednu manufakturu proizvoda od maslinovog ulja. Rastopila bi se od silnih mirisa sapuna i krema. Đođ/Ella!
Ne znam razloge blokovima, a znam da je među nama postijala neka emocija i povezanost. Čak vjerujem da povezanost još postoji. Ne znam što si zamislila, ali to ovako za deset godina više neće imati nikakvog smisla. Nadao sam se da ću vidjeti neku fotigrafiju, status veze, ili tvoju poruku koja bi me oslobodila. Godina je prošla otkako sam zadnji puta osjećao nadu da ću te vidjeti. Na Mikonosu sam. Precijenjen je. Sutra idem za Naxos, tamo mi je u toku ljeta dostupan apartman kad imam slobodne sedmice. Volio bih da dođeš. Naxos, Santorini, Atena...svejedno mi je. Želim novo ljetno svitanje s tobom. To je jedina stvar koja me drži živim. Želja da si mi opet u blizini.
Ekran mi je sjeban na nkrmalnom mobu, koristim stari koji je backup. Kompanija je velika, ali je sailing division katastrofalan. Ovo je najbolje što sam uspio dogovoriti a da je kompletna sezona. Brodovi imaju hrpu sitnih problema pa će biti pomalo frustrirajuće raditi. More je ovdje također malo grublje pa će biti i fizički zahtjevnije. Atena je šarmantna, svidjela bi ti se i kava je dobra.
Možda ne pišem ovdje svakog dana, ali to nikako ne znači da svakog dana ti ne prođeš mojim mislima. I još uvijek ne znam zašto je to tako? Opsesija nije. Jer da jeste, neprekidno bih te stalkovao ili tražio tamo gdje si. Ili tako nešto bolesno. Naprosto ti si moje sidro, razlog da usporim kad preteram. Misao o tebi je moja mentalna sigurna luka. Tu se smirim, emocije se stalože. Sem kad me opere paranoja da nisi dobro. Ali uglavnom pomisliti da znaš za ova pisma i da postoji mogućnost da ih jednom pročitaš me smiruje. Volio bih da vidiš Egipat. Generalno neki dio Afrike. Zalazak sunca ovdje ima neki drugačiji osjećaj. Boje su specifične.