Tumgik
secretthingtheorist · 4 years
Text
No hate, just LOVE. BLM!
Zadnjih dana samo pratim vijesti, medije, što god mogu naći online. Srce mi se slama više svakim novim videom, slikom ili vijesti koju pročitam. 
Ali ovo pismo nije iz tuge, već iz ljutnje.
Zašto se u Hrvatskoj ne priča dovoljno o ovome? Zašto u vijestima ne rade duže i detaljnije reportaže o ovome? Portali poput 24 sata objavljuju članke u kojima prikazuju samo protestante i to većinom afroamerikance kako uništavaju imovinu ili prikazuju policiju kao žrtve. Članke gdje se govori o ranjenoj tinejdžerici od strane policije, ali ne, fokus nije na policiju kako su nasilni, već na Kim Kardashian kako hoće pomoći. Zašto se ne objavljuje policijska brutalnost prema mirnim i nenaouržanim ljudima? Zašto prosvjedi ne dobiju ni 5 minuta u vijestima i zašto se Hrvati osjećaju toliko privilegirani pljuvati po njima, po tome što se pokušavaju izboriti za svoja prava nakon toliko godina.
Znam da je lijepo živjeti u zemlji gdje je većina stanovništva bijelo i tako okrenuti glavu na drugu stranu i praviti se kako rasizam ovdje ne postoji samo zato što nema toliko crnaca. Ali iz iskustva znam da rasizam uvelike postoji u Lijepoj našoj.
Odrasla sam u selu sa dosta Roma. Imali su naravno svoj odvojeni dio gdje su živjeli, to smo nazivali "Barake". Zahvalna sam roditeljima što sam od malih nogu gledala kako se sa njima normalno druže, rade, pomažu bez ikakve razlike, tako da sam bila jedna od rijetke djece koja bi se družila ili čak samo pričala s njima u školi, dok bi ih druga djeca zadirkivala, nazivala ciganima, prljavima.. Nisu im olakšavali život i školovanje te ih tako uvijek sve svrstavali na istu hrpu.
Sa 11 godina sam pošla na sportsko okupljanje gdje su dolazila djeca iz cijele Europe i svijeta. Sprijateljila sam se sa par ljudi, uključujući i crnca iz Francuske. Ne samo da su mene zadirkivali moji hrvatske kolege već su i njega nazivali garavim i svakakvim imenima, a odrasla osoba koja je bila odgovorna o nama se smijala zajedno s njima.
Ove godine prije nego što je počela karantena sam išla do ljekarne. Naglasit ću da živim u trističkom gradu. Ispitivala sam gospođu što je radila u vezi spravice koja im je čistila prostor i zrak, znajući da to prije nisu imali. Tijekom mog propitkivanja, vrata iza mene su se otvorila i zazvonila da oglase kako netko ulazi. I tako sam od gospođe dobila odgovor na moja pitanja. Ta spravica je bila "Za OVO tu što ulazi". Okrenula sam se, unutra je bio samo jedan čovjek, bez ikakve napravice ili nečega za što bi se reklo "OVO". Ali je bio azijat, pa ga je gospođa odlučila klasificirat kao nekakvu stvar i nešto ne živuće, a ne ČOJVEKA. Ipak on dolazi sa kontinenta odakle je Corona i krenula.
Ovo je samo par primjera iz mog iskustva, svi znamo da ih ima puno više, ne samo u mom već u svačijem životu, ali to većina nas ignorira.
Svi znamo kako Hrvati reagiraju na migrante. "Prjavi, teroristi, silovatelji..." U potrazi za boljim životom mi se toliko zalažemo da im NE pružimo priliku za život. Samo radi njihove boje kože. Dok je jako puno samih Hrvata migriralo u druge zemlje poput Njemačke, Austrije, Irske u potrazi za boljim životom. Koja je razlika? Mi imamo "White priveledge" i trenutno ne bježimo od rata pa nas to čini boljima? Lako nam je pljuvati po drugima radi njihove boje kože, lako nam je jer smo bijeli poći bilo gdje, ali oni nebi smjeli? Zašto Hrvati, tako poseban narod ima pravo ratovati za svoju slobodu, a kada se afroamerikanci sada bore za svoju slobodu i život, mi samo imamo komentare protiv njih i Amerike?
Vidjela sam previše komentara po internetu kako se ovo Hrvatske ne tiče jer kod nas ne žive crnci. Ali nas se tiče bez obzira na to. Hrvati napadaju, pljuju, vrjeđaju u komentarima svoje sugrađane koji se počnu zauzimati za ovaj problem. "Imamo dovoljno i svojih problema." Dragi moji, ja ne vidim da je ikome od nas život svaki dan u opasnosti radi naše boje kože, država nam je takva kakva jest jer se na glasa, jer se narod ne pobuni, novca će uvijek biti i moći će se zaraditi barem da se preživi (ili odseliti negdje gdje su bolje pare), a milijuni Amerikanaca su ostali bez posla tijekom pandemije, opet izlaze na ulice. Coronu ne možete ni uzimati za opravdanje, u državi koja je relativno dobro prošla, sa tek nešto više od 2000 slučajeva, gdje je sve već otvoreno i gdje su se već održale i zabave, dok je u Americi još uvijek pandemija, puno veća, ali čak im i medicinske sestre izlaze na prosteste iz solidarnosti. Ako kažete da vas se ovo ne tiče, onda ne trebate ni slušati muziku koju stvaraju, gledati filmove u kojima se pojavljuju, umjetnost koju stvaraju, fotografije u kojima modeli poziraju, navijati za sportske pogotovo hrvatske klubove u kojima su ljudi crne rase. Bilo kakva odjeća, obuća, šminka stvorena sa njihove strane ili po uzoru njihove kulture. Stvar je u zauzimanju stava, potpori i solidarnosti koju kao narod možemo dati, informacijama koje možemo širiti i obrazovati druge, da se malo više ljubavi i manje mržnje i rasizma širi Hrvatskom i svijetom. Toliko toga se nisam dotakla, toliko je misli u mojoj glavi koje se samo isprepliću.
  Nemojte koristiti svoju bijelu kožu kao privilegiju da imamo veća prava raditi iste stvari što smatramo da ljudi druge boje kože ne smiju. Koristite svoju kožu za glas i potporu drugim ljudskim bićima.
Nemojte se praviti da rasizam ne postoji u Hrvatskoj samo zato što je stanovništvo većinom bijelo. Naučite djecu o nediskriminaciji i jednakosti ljudi. Educirajte sebe, prijatelje, obitelj i  svoje followere, osobito ako ste "Influencer".
STOP MRŽNJI, STOP RASIZMU, STOP ŠUTNJI!                                                                                    Black Lives Matter!
1 note · View note