serco325

[serco325]

Pravim se da mi je svejedno.

A samo bih negde da ga sretnem,

Da ga zagrlim i plačem mu u zagrljaju

I da mu kažem koliko mi je žao što nismo uspjeli

I što nećemo nikad.

[serco325]

Dadoh ti sebe

Ne mareći da li ćeš mene, meni vratiti

A to, o glavu, obilo mi se.

[serco325]

Znaš, htjela bih da te pitam toliko stvari

Ne neka astronomsko teška pitanja

Samo par sitnih

Da li si okej danas

Je li ti bilo ugodno vani

I da li ti je hladno

Samo eto, ne znam da li je ispravno da te pitam.

[serco325]

Neke stvari jednostavno

nisu suđene da uspiju

a mogle su

da si smio

da si htio

[serco325]

Pazi kako ostavljaš

I od koga odlaziš

Možda ćeš željeti da se vratiš

[serco325]

Šta kažeš

Da se ponovimo

I da svako naredno ljeto

Bude naše?

[serco325]

A možda sam nesvjesno uvijek davao šansu onima kod kojih nisam imao šanse

Iz jednog prostog razloga

Čekao sam tebe, a s njima samo ubijao vrijeme

[serco325]

Kada me zagrliš

Sjetim se svih razloga

Zbog kojih ti dopustim

Da mi se ponovo vratiš

[serco325]

Iskrena da ti budem, ovo, kako ja tebe volim, je meni mnogo jače od neke zaljubljenosti. Volim te bez etikete, bez opisa. Volim te onako dušom i to je to.

[serco325]

koliko puta sam ti prošla pored kuće,

nisi ni znao,

hiljadu puta bih zastala i gledala u prozor,

nadajući se da ću te ugledati.

[serco325]

Pomisli nekada šta se desi kada odeš

I koliko zaboli samoća i tuga onoga koga ostavljaš

I samo na trenutak pomisli zbog čega ideš

I da li je vrijedno da odeš

Da li si zaista sretan

Ili misliš da jesi

I samo na trenutak zamisli život bez te osobe

Da li ćeš moći?

[serco325]

u glavi mi je more sjećanja

vraćam se nekim starim slikama

nekim dalekim dodirima

zaboravljenim riječima

vraćam se nekim

prošlim vremenima

osjećaj mi je nepoznat

dok sjećanja naviru sa svih strana

obuzima me nostalgija

i suze ne mogu da držim u sebi

više ništa nije moje

čak ni ja

ne prepoznajem ove ljude

i već se rasipam

ne znam šta hoću da kažem

u glavi mi je samo slika tebe

ne želim da pričam više

ovo je kraj

nedostaješ mi

ako me se ikada sjetiš

ili pronađeš negdje moje riječi

javi se

znaj da mislim na tebe.

[serco325]

Uvijek sam se plašila da će mi nešto biti posljednje u životu, a da ja to neću znati

Okrećemo glavu, ljutimo se, ne obaziremo se na stvari koje nas se tiču

Odmahnemo rukom kao "bit će prilike"

A šta ako je ne bude??

[serco325]

umire sve u meni

a ti još ne gubiš sjaj

[serco325]

dan kada si otišao

rekao si "ljubav boli"

pustila sam te da se udaljiš

te se nasmijala

ne boli ljubav

bole snovi u kojima si bio ti.

[serco325]

Završiću našu priču s jednim „moglo je biti“, ali nije.

I ko zna, kroz par godina kada sretnemo se, pričaćemo o nama kroz šalu, možda, mada ni jednom ni drugom neće biti smiješno u dubini duše.

A onda jednog jutra shvatićeš, kao i ja, da oni što se bude na drugoj strani kreveta nisu mi.

I više neće biti smiješno, već tužno.

Nedostajaće mi ona tvoja druga strana mene da upotpuni mozaik moje životne priče.

[serco325]

slušam danas kako mi nešto veselo priča

i smiješim se kao nekad, tvojim pričama

osmijeh je trajao

sve dok nije zazvučao kao ti.