svemirko420

[svemirko420]

Oprostio sam ti sva cekanja, a nisi dosla. Presao sam preko poruka, koje nisi poslala. Mjenjala si nase noci, za neke sretnije ruke. Kako to da mi nedostajes, a ne javljas se? Dopustila si da zaboravim, boju tvog glasa. Kako to da me dusa boli, a ne umirem? Dopustis li mi da naviknem sam, gotovo je. Oplakivao sam te zivu.

Umrla si ti u ocima mojim.

[svemirko420]

O ne, nismo umorni.

Nema na nama zuljeva.

Nije nam zivot prosao,

Nema na nama rana.

Neke nove sjenke,

Nekih losih poteza.

Nije zivot prosao,

Nisi ti otisla,

Jos si tu..

[svemirko420]

Ona je moja svijetlost i tama.

Neko ko me uhvati kad se spotaknem.

Pokazala mi je vesele sarene boje.

Pa i one tamne sam iskusio.

Dala mi je osmijeh,

Nedugo nakon oduzela.

Zaljubio sam se u nase razgovore.

Nacin na koji se gledamo.

Znam da je nas smak svijeta neizbjezan.

Kada se to desi,

Zelim da probamo ispocetka.

Daj nam priliku, pobjegni samnom.

Napustit cemo zemlju,

Ako ikad pozelis svemir.

source: unknown

[svemirko420]

Zelim disati, onako kao prije punim plucima. Sada sam samo u pokusaju hvatanja zraka. Dok se nizaju situacije, pokusavam isplivati. Tuđe ruke meni odjednom, konopac postaju. Pricaju oni i da sam emotivno hendikepiran. Sljep za vesele boje, njem za sva osjecanja. Zapalili su me, poput komada papira iz hira. Misleci da sam obican zaluđenik, sobom. Unaprijed samo osudili, ni saslusali me nisu. Kada bi pustio nekoga blizu osjetio bi vatru. Potrese pa nakon toga erupcije vulkana. Pakao, nekog mog davno izgubljenog svijeta. Zamolit cu nebo, samo da me niko ne zavoli. Izgorili bi onoliko koliko se volimo, do kraja. Ne zelim, da nikoga bolim.

[svemirko420]

U hotelu mojih misli,

Rezervirala je sve sobe.

Mislila je da otporan,

Sam na metke.

Bez ispaljenog hitca,

Upucala je mene.

Srusila sve mostove.

Koliko samo papirnih uspomena.

Svjedoci o tome,

Koliko smo se puno zeljeli.

A tako malo,

Ipak imali.

@li_bash

[svemirko420]

Jos jedan pokusaj, djecaka da spasi svijet. Zamrznut u sansi, nekih propustenih prilika. Umoran putnik kroz sva godisnja doba. Zarobljen u pozaru potopljenih ambicija. Bacen u zivot bez ikakvog reda i pravila. Naucen da preko loseva ljudi budu uspijesni. Slomili su krila mog aviona da nebi poletio. Ostavili me na spaljenom odlagalistu otpada. Putnici su bili moja ljubav, avion moja nada.

Poginuli u pokusaju.

Umrli kao i moji osjecaji.

[svemirko420]

Jebes ovu realnost,

Ajmo ja i ti,

Zajedno zivjeti snove.

Daleko da pobjegnemo,

U neki nas svijet.

Bez telefona i ljudi.

Meni jaca konekcija,

Od ove koju imam sa tobom,

Ne treba.

[svemirko420]

Mogli smo toliko toga ali ipak izabrali nista. Suvise kasno za neke nove, nase pocetke. Dosli su dani, kada sam se prepirao sa njenim plavim ocima pa gledao kako propadamo. Kada su svađe pocele nadglasavati smijeh, shvatio sam da je doslo vrijeme da odem. Nismo isli vise zajedno, ona nije imala snage tad sam ja bio taj koji je spakirao kofere. Progutala su mene ocekivanja pa i osjecaj da joj nikada necu uzvratiti ljubav istom mjerom. Izgubio sam sebe, na putu da pronađem nas. Bila je dovoljna iskra za veliki pozar emocija. Izgorili u pokusaju da si budemo sve..

Pa smo nista postali..

[svemirko420]

Mozete li mi objasniti,

Zasto mi toliko nedostaje,

A moja nije ni bila.

Zasto me dusa boli,

Na samu pomisao,

Da je neko drugi dodirivao.

Prodala je nase snove,

U jednoj obicnoj subotnjoj veceri.

Kada sam bio na sopstvenoj samrti,

Lud od promjena boja i emocija.

Stajao sam na mjestu,

U nadi da je sve samo,

Jedan ruzan san.

[svemirko420]

Ocekivanja nas progutaju, pa ponize.

Dok se pokusavamo iskopati.

Zivo blato.

Svakim pomakom,

Sve dublje tonemo.

Podmecu nam noge,

Da bi dozivjeli nas pad.

Ali ipak jednom zivimo,

A bezbroj puta umiremo.

[svemirko420]

Mogu se cesto naljutiti na tebe.

Reci gomilu gluposti koje zapravo i ne mislim. Ako ti ikada kazem da je kraj, to ne mislim. Treba mi ta doza nase iritantnosti i nervoze. Nase mane grade odnos koji je zato poseban. Nemoj nikada odustati od mene.

Necu ni ja od tebe.

[svemirko420]

Najvece razocarenje

Koje sam dozivio

Bilo je kada

Sam se borio

Protiv citavog svijeta

Za moju voljenu

A na kraju je ipak

Bilo istina

Sve ono

Sto su

Drugi govorili

[svemirko420]

Snovi nam se brze ruse

Nego sto nam misli putuju

Propali smo ipak

U potresu emocija

Dok smo pokusavali

Rukama dosegnuti nebo

Polina Rai

[svemirko420]

Ja sam osoba koja mrzi pricati, a voli pisati. Osoba koja ne govori, vec pokazuje osjecaje. Ona koja voli tisinu, a ipak umire bez muzike. Mladic koji je poput nekog starog romantika. Samo sam zaglavljen u svom svijetu..

Night on Earth (1991)

[svemirko420]

Da budem iskren nije mi odmah pocela nedostajati. Samoca mi je prijala nekim danima, morao sam se opet upoznati. Nakon par dana mi je koristenje mobitela postao nepotrebno. Kada bi naisao na nesto zanimljivo ruka bi mi poletila da joj posaljem. Ali bi se sjetio da ne smijem. Nedostajanje je dolazilo u valovima, tada bi se utapao. Isplivati na povrsinu nisam tih dana mogao. Nedostajala mi je da me nazove kada se probudi rascupana, meni takva najljepsa. Falila mi je na kraju napornog dana, da joj ispricam kako je on prosao. Prolazili bi dani, koji su meni bili kao godine..

Ona mi je nedostajala..

Ali prije svega sam, sebi sam najvise falio..

Onakav divan kakav sam bio prema njoj..

@jacimariesmith

[svemirko420]

To sto sam vidio ljepotu u ljudima,

Ne znaci da je tamo i ima.

Samo sam naivni djecak,

Onaj kojem je dobrota usađena.

Toliko duboko da pomislim

Da je u svakome i ima..

[svemirko420]

Poklonio sam ti ljubav, nisi mi je vratila. Spakirao sam se ionako nisam imao mnogo. Prekratko sam bio stanovnik tvojih misli. Umorni su mi koraci, vucem teret tezak. Izabrala si neke druge, tuđe ruke da te grle. Nasa ljubav je umrla, nekom nasilnom smrcu. Kada te budu pitali, reci da sam ja krivac. Nisam ti pruzio ono zbog cega si otisla. Nemoj da places, budi sretna izabrala si. Duzna mi nista nisi, podmirio sam racune. Radi sa njim sve ono sto nisi mogla samnom. Nadoknadi sve ono sto ti je nedostajalo. Prevelika je guzva, vrijeme mi je da odem. Cuvaj se..

(by Marthieu Souset)