#Sarajevski john doe

[gospocki]

"Meni su sve ulice na svijetu iste ako znam da njima ne prolazi ona. Isto mi je, bio na Antarktiku ili u Brazilu. Srce neće zaigrati zbog arhitekture niti će me pomjeriti bjelosvjetske plaže. Pa i ovo Sarajevo, koje sam zavolio k'o majčine ruke, sad pamtim po mjestima na kojima se smijala na neku moju glupost, na neku sitnicu. Jer to biva tako u duši muškarca. Može se živjeti bilo gdje na svijetu ako se živi uz voljenu ženu, a svako je mjesto na svijetu tijesno ako nje nema da udahne dušu."

- Sarajevski John Doe

[osmisesti]

Znanje si čijeg sam postojanja svjestan

ali suviše slab da mu sustignem trag

- Dunjaluk

[tisisvestodruganecebit]

koga pratiš na tumblru i ko su ti najdraži tumblr profili?

ne pratim puno, tacnije sve koje sam zapratio prije 7 godina pratim i dan danas (neki su se deaktivirali), a omiljeni zauvijek je sarajevski john doe.

[shekyspeare]

"Polahko se u mraku razmiče tišina i s prvim zvukovima osjetim da nije dugo do ezana i do rastajanja."

-Sarajevski John Doe

[impossiblegoateeearthquake]

E, Sarajevski John Doe! Fantastičan si pjesnik! Come back here on tumblr or let me in somewhere else, please

[pisemdaklepostojis]

Sarajevski John Doe ✨

[blackkmoonlight]

Na zidu mi stoji zalepljen papirić sa rečima

Sarajevskog John Doe-a,

reči glase:

“Jutra su teška za sanjare

Prazna, često potopljena u rastvor bivših ljubavi

A nekad samo mirišu na čežnju i fragmente snova koji kao da su sanjani u drugom životu.

Jutra su teška za sanjare,

nisu to obični ljudi.”

Nije lako biti svoj,

još manje izgubljen sanjar u svom svetu.

—

[hipigram]

[zbrkamisli]

Sarajevski John Doe, Adis Ahmethodžić

[pjegica]

Od svih stvari koje sam napuštao i koje su napuštale mene, jedino Sarajevo nisam mogao da pogledam u retrovizor. Kao kad krijete od djeteta omiljenu igračku, tog jutra sam maštarijama o boljem svijetu sakrio od sebe vijest da odlazim i tiho se, ne rekavši ništa, išunjao iz grada...

// Sarajevski John Doe

[usebinosimnebo]

Sve je u tom biću bilo na svom mjestu i svega je imala koliko joj treba, ali je nekakva nejasna tuga sve češće tjerala u tihu samoću. Jer bila je još uvijek suviše mlada da bi mogla razumjeti od sebe sama, da je njena tuga korov i travuljina, da raste divlja bez ičije volje, na svakom mjestu, iz svake pore, i da nema tog otrova ni takvoga lijeka, koji će joj sjeme sklonit' iz insana. Tuga je dželat i nijema utvara, krvopija žedna vazda još insana, i ne zna stati, ušutjeti ne zna, a što više bježiš - prilazi sve bliže. Bila još uvijek suviše mlada, ali bila ipak dovoljno čista pa je svoju tugu nosila sama. Spominjala bi je jedino u gustoj noći, licem na sedždi pred svitanje zore, i jedino tada, makar na trenutak, ništa nije stezalo u prsima glas. Bila je, kažem, suviše mlada, ali ipak bila dovoljno žena, da nije tražila utjehu od ljudi, niti joj je išta pisalo na licu. A najveće se bitke vode u insanu na čijem se licu najmanje vidi.

Sarajevski John Doe

[misternikola]

“Šta trebam od života? Običan stan s previše knjiga i ljubav u kojoj sva galama ovog svijeta tone u tišinu… bilo bi dovoljno.”

—

[shekyspeare]

"A ja sam, za sve ove godine, jedino u časima kada se bez pogovora predam i povjerim u Božije ruke, doživio da gledam kako se u meni svaki strah oblikuje u neizbježnost i kako mi ona ista sudbina za koju sam umio kriviti sebe, postaje draga i neizbježna do tačke da uživam i u iskušenju."

-Sarajevski John Doe

[butterflyyyyyyyyyyyyyy]

... i mislim se dok zatvaram naivne oči: kako li zaspi u noći Sarajevo, kad zna koliko je besanih duša, po bijelome svijetu večeras budno, maštajuć' njegova svjetla u mraku?

Sarajevski John Doe

[hipigram]

[leelaa]

@s-ljubavlju-t

@tisisvestodruganecebit

@sarajevski-john-doe

Jedni od dražih. 🥰👏🏻❤️