#Venecu

[twrambling]

.Saint valentine's day 💌.

[prijedor24]

Nafta iz Venecuele ponovo postala zanimljiva

Zapad je godinama na kršenje ljudskih prava u Venecueli odgovarao oštrim sankcijama – između ostalog i protiv tamošnje naftne industrije. Sada SAD, zbog embarga na rusku naftu, razmišljaju o drugačijem pristupu. Američka ideja da nedostatak nafte na tržištu nastao zbog embarga Rusiji zamijeni onom iz Venecuele, uzburkao je duhove u glavnom gradu te zemlje Karakasu. Nekoliko dana nakon razgovora…

[urbanidesnicar]

Malograđanski rat

Granice "normale" su odavno pomaknute. A ovo čemu danas svjedočimo, je klasično ludilo. Na koju god stranu pogledaš, samo vidiš: laž, prevaru, korupciju, krađu, lažna obećanja.... Ako se slučajno ne baviš ničim od navedenog, popušio si. Proglase te budalom, i to vrlo kvalitetnom. Pa na kraju shvatiš, da nigdje nisi prispio. Ali i to je bolje od šutnje. Jer ako šutiš, daješ im legitimitet. A svako pravdanje ovakvih postupaka, ravno je izdaji.

Četnici su patentirali jedinu stvar u kojoj im nema premca. LAŽ. I o tome sam već pisao. Danas se cijeli "progresivni svijet", služi njihovim metodama. Počeo sam sumnjati, da ono što su radili 90-ih i nije bilo baš tako "spontano". Možda je to jednostavno bila generalna proba, za ovo što nam danas rade? Jer globalizam nije od jučer, a svoju agresivnu kampanju su započeli upravo u to doba. Kako to nismo odmah primjetili?

Bili smo zaokupljeni svojim problemima (opravdano), pa nam je puno toga promaklo. Još za vrijeme Domovinskog rata, Soroš je otvarao svoje ispostave diljem lijepe naše. I financirao anti-Hrvatske medije, samozvane aktiviste i udruge. Sjetimo se samo orjunaškog, petokolonaškog smeća, zvanog "Feral Tribune"? Možda pretjerujem, ali u slučajnosti već odavno ne vjerujem.

Zašto mi je ovo palo na pamet? Gledam kampanje i debate u SAD, i vidim kako i Biden i Harris lažu bolje od "evropskog" Vučića. A o "uglednom" CNN-u i ostalim medijima, uopće ne treba trošiti riječi. Čista kopija RTS, u vrijeme najžešćih napada na Vukovar. Ratnohuškačka retorika i očito izvrtanje činjenica. Mi smo svoju suverenost izgubili u miru, a sad su i Ameri na putu da naprave istu grešku. Jedina razlika je ta, što će ovaj put posljedice snositi cijeli svijet.

Iz aviona se vidi, da DEMONkrati i njihovi mediji brutalno lažu. Nažalost, dosta ljudi uopće ne razmišlja, nego vjeruju u sve što im se servira. U ovako bitnim trenucima, istina nije adekvatno oružje. Jer malo tko provjerava vjerodostojnost činjenica. Trump je napravio toliko pozitivnih stvari, da ih je teško sve nabrojati. Ali u ovako šporkoj kampanji, to uopće ne pije vode. Upravo zato ih treba tući njihovim oružjem. Da sam slučajno uključen u kampanju, prepadao bi Amerikance svaki dan. Dovoljna je samo jedna riječ: KOMUNIZAM. A to bi mi bio i glavni slogan. SLOBODA ili KOMUNIZAM? Bez puno kompliciranja. A na TV bi non stop vrtio snimke: ulaska Rusa u Čehoslovačku, života u Venecueli, Kubi, Sj.Koreji, biografijom Staljina, Lenjina, Marxa... Ipak vjerujem da ĆAĆINA PR ekipa, dobro zna što radi.

Najveći fašisti su oni, koji sebi tepaju da su"antifašisti". A daleko najveći rasisti su "anitrasisti". Slogan:"Black lives matter" je najbolji primjer. Jer bukvalno govori, da su jedino važni životi crnaca. Ostali izgleda nisu ni vrijedni spomena? Primjer. Trener jedne ragbi ekipe, je na vratima svoje hotelske sobe našao letak sa parolom BLM. Odmah ga je skinuo i napisao novi: "SVI životi su važni, u ime Isusa Krista". Sutra je zbog toga dobio otkaz!? Ovo nije izoliran slučaj, nego njihovo "novo normalno". Zaključak? Ako nećeš da te proglase rasistom, najbolje ti je mrziti sve i svakoga.  

Kršćani su danas daleko najugroženija kategorija ljudi na svijetu. I nemamo nikoga tko bi nas zaštitio. A za borbu protiv ovoga zla, treba biti fanatik. Upravo kao i oni. Oko za oko - zub za zub. Okretanje drugog obraza ne dolazi u obzir, jer je to ravno samoubojstvu. Neki se brinu i pitaju: "Što će Crkva reči?" Koja Crkva? Ona što nas je napustila, distancirala se od naroda i otvoreno stala na stranu globalista? Njihovo mišljenje više nije relevantno.

Kad te političari lažu, nisi previše iznenađen. Jer uglavnom to i očekuješ. Ali kad te izdaju oni, koji bi nam u najtežim trenucima trebali biti duhovna utjeha i potpora, onda imamo ozbiljan problem. Dragi Bog je stvorio svijet, a sve ostalo je napravljeno u Kini. Kardinal Bozanić se nije satro od brige za vjernike. A više ne čujemo ni glas razuma Biskupa Košića. Ne zato što nema što za reči, nego zato što mu ne daju. Nekada su su fratri liječili gubavce, a sada bježe od gripe. Kako bi se Majka Terezija danas ponašala? Da ne bi slučajno nosila masku i držala socijalnu distancu? How yes no (kako da ne).

Kako se bliže izbori, tako se corona "misteriozno" širi. Slobodno me proglasite teoretičarem zavjere, ali smatram da se ovim rigoroznim mjerama samo priprema teren. Za nerede koji će uslijediti u SAD, bez obzira tko će pobjediti. Zato elita čini sve, ne bi li ostatak svijeta (posebice Europu) držali na lancu. Jer sve se više ljudi budi, i svakodnevno prosvjeduje protiv ograničenja slobode. A može bit' i da sam u krivu? Bumo videli. Uglavnom, jedna stvar je očita. I dalje nas smatraju idiotima. A ZLIKOVAČKA ORGANIZACIJA zvana "stožer", ponovo prijeti. Sad bi nas stavljali u šatore, kao na "vašaru". A uveli su i novo zanimanje. "Korona redar" (na Hrvatskom: špija, žbir ili cinkaroš). Traka oko ruke je samo pitanje vremena, a ni GULAG više ne izgleda tako daleko.

Neki dan je frajer puko' i upucao policajca (a onda i sebe), pred zgradom Vlade. Odjednom se svi čude? Čemu? Žao mi je obojice, a drot je samo radio svoj posao. Izgleda da je upravo ovo stanje psihoze i straha, bilo okidač za napad. "Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti, bez odgovornosti", napisao je napadač na FB. Nikoga ne opravdavam, ali je očito da je dobar dio nacije psihički otišao u 3 P.M. Ne možeš ljudima tek tako nametati imbecilne mjere i služiti se Staljinističkim metodama. I onda očekivati da će svi biti sretni i zadovoljni?  

Nismo svi isti. Postoji skupina psihički labilnih ljudi, kojima je dovoljna sitnica da popizde. Zato se bojim da ovo nije zadnji incident. A sve se moglo tako jednostavno riješiti. J*bala vas više corona, testiranje i cjepivo! Zbog 0.1% pučanstva, trajno ste spizdili najmanje 15-20% ljudi. Djecu i njihove traume, neću ni spominjati. Zato se nadam da će barba Donald pobijediti, i uništiti ovaj sotonistički kult za sva vremena!

Prof. Dr. sc. Miroslav Radman (prigodom primanja nagrade "Legije časti"), kaže: "Zdrav razum opada, jer da ne opada - ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti, kad je u prošlosti bilo daleko gorih". I onda postavlja ključno pitanje: "Zašto je 300 umrlih od koronavirusa važnije od 50.000 umrlih od nečeg drugog?" Mislim da je sve jasno...

Uvijek treba imati alternativno rješenje za svaki scenarij. Normalno da svi očekujemo najbolje, jer je to u ljudskoj prirodi. Ali što ako stvari krenu naopako? "Ništa nas ne smije iznenaditi", onomad je govorio ćopavi. Život nije uvijek pravedan i ne pobjeđuju uvijek najbolji. Treba imati na umu, da su se protiv Trumpa udružile  SVE SILE ZLA. Wall street, mediji, UN, skupina najbogatijih ljudi na svijetu, masoni, Hollywood, Google, FB, Twitter (koje kontroliraju 90% interneta), duboka država, vojna industrija...

Ali s Donaldom uvijek znaš na čemu si. Jer govori ono što misli. I to ga izdvaja od ostalih državnika i njihovih protokolarnih priča. Uglavnom šupljih. Prije par dana uputio je poruku Iranu. Pa kaže: "Budete li se s nama zajebavali, napravit ćemo vam stvari koje nikada niste vidjeli."

Je li došlo vrijeme za konačan obračun sa VELEIZDAJNIČKOM ELITOM? APSOLUTNO! Ali ne danas, nego za par tjedana. Ako Trump pobijedi, bit će nam puno lakše jer ćemo dobiti vjetar u leđa. Ako kojim čudom izgubi, onda će motiv biti još veći. Bukvalno ćemo se boriti za goli opstanak. Nešto kao  91', ali ovaj put protiv puno jačeg (i nevidljivog) neprijatelja.

Ekonomski stručnjaci upozoravaju što nas čeka, ako se nastavi ovaj teror s "mjerama. "Bit ćemo ekstremno siromašni!", jednoglasan je zaključak. I potpuno logičan. Međutim..... Gospoda zaboravljaju da Plenkija uopće ne interesira Hrvatska i život njenih građana. Što je nama gore, njegova je pozicija još čvršća. Kako? Jer mu više odgovara ODH (ovisna država Hrvatska), nego NDH.

Tako da nas ovako jadne, siromašne i nemoćne, može na pladnju izručiti stranim gospodarima. I za to dobiti veliki plus u karijeri. A nama će se u isto vrijeme predstavljati kao SPASITELJ. Jer će kreditima EU kupovati socijalni mir. Tko će te kredite vraćati? Jebe ga se. Sigurno neće on, a ni njegova djeca.

Vladajući su sve karte stavili na pobjedu Bidena i ideju globalizma. To više i ne kriju. Ako ishod bude takav, najebali smo. Ko' žuti. Ali ako bude obratno, biti će to fenomenalna prigoda za promjene. Sve pod uvjetom da se pokrenemo, a ne da i dalje pametujemo i govorimo što smo trebali učiniti? Jer to je prošlo, svršeno vrijeme a život je previše kratak za mlaćenje prazne slame. Kažu da su rođendani vrlo dobra stvar. Statistički gledano, što ih više proslaviš - duže češ živjeti. Ako je plan svjetskih elita da nas ponovo vrate u komunizam, ima li onda lustracija ikakvog smisla? Svakako je nismo u stanju provesti u dogledno vrijeme, a i da jesmo u čemu je poanta? Naši susjedi Mađari nemaju takvih problema. Prvo, jer nisu savili kičmu pred EU birokratima a drugo (puno važnije), gosp. Orban ima 2/3 većinu u parlamentu. I upravo zato ovi iz EU bezuspješno pizde. Nažalost, tako nešto je kod nas nezamislivo. Jer Domoljube u Saboru možemo nabrojati na prste jedne ruke. Izlaz iz ove situacije ne vidim, ali se nadam da ćemo nakon 3.11. biti pametniji i znati što nam je činiti.

Zorangutan se oteo kontroli (biće od "beloga"?) i rafalno puca po kmerima. Apsolutno podržavam, mada mišljenje o njemu nikada neću promijeniti. Toplo bih mu preporučio da postane vjernik. Jer Isus ga voli, dok svi ostali misle da je dilajla. Dobro je da se komunjare međusobno kolju. Još kad bi u susjednoj "genocidnoj vukojebini" buknuo malograđanski rat, nitko sretniji od mene.

Agresivni pedersko-komunističko-pedofillski aktivizam ne popušta. Gledam utakmice Engleske lige gdje svi moraju klečati, u znak potpore terorističkoj organizaciji BLM. Ako "padne" Amerika, to će postati i naša svakodnevica. Pa čemo prije odlaska u lokalni Konzum, prvo morati popušit crncu, pa onda pederu. A na kasi ćemo prije plaćanja, ljubiti Staljinov portret. Jebo on sliku svoju...

Akrap neutvrđenog spola, pod imenom Rade Borić ima preko 150.000 eura, 11.000 dolara, dionice HT-a… OKLEN' DRUGARICE? Kaže da je bila štedljiva!? Da čitav život nisam ništa jeo ni pio, ne bih mogao toliko ušparati. Možda je lepa Rada sve to pošteno zaradila, zahvaljujući svom atraktivnom izgledu? Bolje izgleda moj rendgenski snimak, nego njena profilna slika. I to fotošopirana.

Je li sad jasno zašto Soroš nema problema sa regrutiranjem novih kadrova? Nađe lijevog poluimbecila, dobro ga plati i od njega napravi "aktivista" iliti borca za "ravnopravnost". I tako diljem "vasione". Jer uvijek ima onih, koji bi za lovu prodali i rođenu mater. Zašto je ovaj "smežurani isprdak" još uvijek na slobodi, nikada mi neće biti jasno?

Za to vrijeme, nekada ponosna (a danas na koljena bačena) Njemačka, gradi komemorativni centar za žrtve nacizma u cijeloj Europi. A što ćemo sa žrtvama komunizma, kojih je najmanje 10 puta više? Praviti se da ne postoje. Zašto? Jer je upravo komunizam taj "idealni' sustav, kome globalisti teže. Ali... Svaka akcija izaziva reakciju. Jer nismo baš svi blesavi. Vrlo je moguće, da se u skoroj budućnosti pojavi neki novi talentirani momak s brčićima. Ado kume vrati se, sve ti je oprošteno...

Kakvi su nam izgledi, da će na kraju ipak sve biti u redu? Ovisi. Primjer: "Ako naši roditelji nisu imali djece, velike su šanse da ih ni mi nećemo imati."

Otprilike, tako nešto... "ZA DOMOVINU SPREMNI"

[balkantimes]

Kako iransko-kinesko strateško partnerstvo može zakucati posljednji ekser u kovčeg američke politike maksimalnog pritiska

Nacrt ekonomskog i bezbjednosnog sporazuma između Narodne Republike Kine i Islamske Republike Iran, koji je ranije procurio u The New York Times, nastavlja da odjekuje u međunarodnim medijima. Iranski politički analitičar Mahan Abedin objasnio je strku oko sporazuma i rasvijetlio strateški pomak Irana prema Istoku.

Dokument na perzijskom jeziku od 18 stranica predviđa kineske investicije u iransku ekonomiju vrijedne više milijardi dolara, kao i značajne popuste na naftu za Narodnu Republiku Kinu. Sporazum također uključuje bezbjednosnu saradnju, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničke vojne vježbe. Komentarišući curenje vijesti, iranski ministar spoljnih poslova Mohammad Javad Zarif priznao je da je njegova zemlja zaista pregovarala o 25-godišnjem strateškom partnerstvu sa Kinom, dodajući, međutim, da iranski parlament te sporazume tek treba da donese. Autentičnost predmetnog dokumenta Teheran do sada nije potvrdio.

ZAŠTO ZAPADNE DRŽAVE PODIŽU UZBUNU

Izgledi za dugoročnu kinesko-iransku saradnju izazvali su mješovite reakcije međunarodnih posmatrača: prema tome, Foreign Policy tvrdi da je sporazum „loša vijest za Zapad“, predviđajući geopolitičku rekonstrukciju na Bliskom istoku i Aziji, sa jačanjem kineskog uporišta na strateški važnim lokacijama. Sa druge strane, War on Rocks doveo je sporazume u pitanje tvrdeći da, iako „stvarne i štetne opasnosti kinesko-iranske saradnje ostaju“, grandiozni dizajn koji je procurio ionako izgleda kao neizvodiva ideja.

Dana 2. augusta, američki državni sekretar Mike Pompeo pridružio se horu alarmirajućih, tvrdeći na Fox News da će ulazak Kine u Iran „destabilizovati Bliski Istok“ i dovesti Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE „u rizik“.

Nema ničeg posebno iznenađujućeg u zapadnim glavnim medijima i protivljenju zapadnih vlada kinesko-iranskom paktu, koji simbolizuje odlučan pomak Irana prema Istoku, objašnjava Mahan Abedin, veteran novinarstva i analitičar iranske i bliskoistočne politike.

„Više od 150 godina Iran se okreće Zapadu – a posebno Evropi – trgovini, investicijama, obrazovanju i opštem angažmanu“, kaže on. “Čak ni islamska revolucija 1979. godine nije zaustavila ovaj proces i tokom posljednje četiri decenije u iranskim političkim krugovima vodile su se žive rasprave o korisnosti (ili nečemu drugom) dubljeg angažovanja sa Zapadom. Ali neuspjeh nuklearnog sporazuma (JCPOA), zajedno sa evropskom nemoći pred američkim nasiljem, rezultirao je gubitkom iranske vjere u  Zapad “.

Analitičar ističe da, iako sporazum možda još uvijek neće biti potpisan, „nema sumnje da su obje strane, Iran i Kina, u završnoj fazi formalizacije dugoročnog pakta, najvjerovatnije trajanja četvrt vijeka“.

Čini se da su i Teheran i Peking zainteresovani za intenziviranje bezbjednosne saradnje, primjećuje Abedin, poništavajući pretpostavke zapadnih masovnih medija da će Narodna Republika razmjestiti vojne snage na iranska ostrva u Perzijskom zaljevu: „Iz različitih ustavnih, istorijskih, političkih i ideoloških razloga Iran neće nikada prihvatiti strane sile na njegovom tlu“, naglašava on.

„IRAN I KINA SU DVIJE AUTENTIČNE AZIJSKE SILE“

Odgovarajući skepticima koji sumnjaju u ozbiljnost namjera Teherana i Pekinga, kao i u očigledan strah Kine da odbacuje UAE i Saudijsku Arabiju udruživanjem sa Islamskom Republikom, stručnjak za Bliski istok skreće pažnju na činjenicu da je „Iran važan kineskoj Inicijativi za pojas i put utoliko što bi joj omogućio da osigura svoj zapadnoazijski bok “.

„Iran je od vitalnog značaja za kopneni pristup Evropi i generalno, izuzetno strateška lokacija Irana (u neposrednoj blizini Centralne Azije, Arapskog mora, Evrope, pa čak i Rusije) čini zemlju veoma atraktivnom za kineske investitore“, naglašava on, dodajući da će se Narodna skupština Republike Kine teško povući iz kinesko-iranske saradnje zbog prijetnji američkim sankcijama ili potencijalnog nezadovoljstva Rijada i Abu Dabija.

Sa svoje strane, Teheran će vjerovatno udovoljiti kineskim potrebama, jer su mu “potrebne strane investicije da bi ojačao svoju infrastrukturu u širokom spektru sektora, a kineske finansije (i potencijalna sposobnost) mogu biti od pomoći”, prema Abedinu.

„Iran i Kina su dvije autentične azijske sile, vjerovatno dvije najvažnije sile koje dominiraju azijskim kontinentom na oba kraja“, kaže politički analitičar. „Između dvije zemlje postoji duboko uzajamno poštovanje i njima jedino odgovara da se bliže usklade na ekonomskom, političkom, pa čak i potencijalno vojnom nivou“.

NEUSPJEH POLITIKE „MAKSIMALNOG PRITISKA“ U WASHINGTONU

Dotičući se režima jednostranih sankcija Washingtona protiv Islamske Republike, iranski novinar naglašava da politika Trumpove administracije „maksimalnog pritiska“ očigledno nije uspjela.

„Iran je otporna zemlja sa ekspanzivnom spoljnom politikom“, primjećuje Abedin.

“Štaviše, Iran je navikao na sankcije četiri decenije i zato je razvio znanje kako da zaobiđe i porazi sankcije. Štaviše, iranska ekonomija je složenija i samodostatnija nego što većina misli, a ova ekonomska otpornost znači da Iran može da nastavi da funkcioniše – zaista da napreduje – u odsustvu prodaje sirove nafte“.

Štaviše, Teheran je otvoreno prkosio jednostranim ograničenjima i prijetnjama SAD pružajući ruku pomoći Venecueli, latinoameričkoj državi koja pati zbog embarga iz Washingtona. Prošlog ljeta Islamska Republika obezbjedila je Karakas gorivom, hranom, medicinskim potrepštinama i rezervnim dijelovima za njegovu naftnu industriju u vrijednosti od pola tuceta teretnih brodova. Iranci su u julu otvorili novu prehrambenu prodavnicu Megasis u istočnom Karakasu koja sadrži više od 2.000 proizvoda iz bliskoistočne zemlje.

Povrh svega, glasanje Ujedinjenih nacija u augustu zadalo je udarac Sjedinjenim Državama odbivši rezoluciju Bijele kuće o neograničenom produženju embarga na oružje Iranu predviđenog iranskim nuklearnim sporazumom 2015. godine prije njegovog isteka 18. oktobra. Od 15 država članica Savjeta bezbjednosti UN, rezoluciju su podržale samo SAD i Dominikanska Republika, a Rusija i Kina su uložile prigovor, dok je 11 zemalja bilo uzdržano.

Prema Abedinu, kinesko-iranski pakt „imat će veći uticaj na iransku globalnu politiku ukoliko se Iran osjeća manje sputanim i ugroženim američkim pritiskom“.

„Svakako, ako se kinesko-iranski pakt vremenom razvije u formalnu alijansu (a to je VELIKO), onda će se Iran osjećati sigurnije u igranju aktivnije globalne uloge, na primjer, jačim investiranjem u Latinsku Ameriku“, smatra on.

Istovremeno, sporazumi vjerovatno neće promijeniti osnove iranske regionalne politike, naglašava politički analitičar: „Iran primjenjuje Osovinu otpora, političko-ideološku konstrukciju sa strateškim efektom, da bi unapredio svoje politike širom regiona, posebno u odnosu na tačke usijanja kao što su Jemen, Sirija, Irak i Liban“, kaže on. „Kinesko-iranski pakt ovo neće promijeniti“.

Donja crta kinesko-iranskog strateškog partnerstva je da je ono u skladu sa nacionalnim interesima Islamske Republike i da će pomoći u zaštiti nacionalne bezbjednosti zemlje, zaključuje Abedin.

S. Filipovic/ Logicno.com

[mvprs]

Kinu očekuje borba za plasman od od 17. do 32 mesta.

[milera2109]

Na prvi pogled, za Vašington je angažovanje plaćenika u Venecueli elegantno rešenje. Međutim, uvođenje plaćenika u rat u situaciji u kojoj bi bilo potpuno jasno da iza njih politički stoji Bela kuć

[roljingstones]

1. mAI ili kako napraviti Imperatora Emeritusa

Dva događaja su obilježila jučerašnji dan, dogodila su se na suprotnim stranama svijeta:

1.       Gvaido (Guaido) je u Venecueli pokrenuo akciju pokušaja svrgavanja Madura sa čela države

2.       Japanski kralj Akihito abdicirao u korist sina Naruhita (Akihito postaje Imperator Emeritus)

Pokušajte sad zamisliti da se neki od ta dva događaja dešavaju kod nas.

Koji je scenario izgledniji da se desi ovdje?

Lično, ne želim nijedan od ta dva, ali mislim da su oba moguća.

Evo zašto:

Iako se u Vladi RS hvale najvećim brojem zaposlenih (oko 269000 u feb2019.)od kad se mjeri taj podatak (http://ba.n1info.com/Vijesti/a341445/Milunovic-U-RS-najveci-broj-zaposlenih-od-kako-se-vode-evidencije.html), ostali podaci nisu baš tako pozitivni…

Npr. pad industrijske proizvodnje u prvom kvartalu 2019. manji je za čak 13,7% u odnosu na isti period lani: (http://radiobrcko.ba/pad-industrijske-proizvodnje-u-republici-srpskoj/)

Ovakav strmoglavi pad proizvodnje ne može biti nadoknađen otvaranjem novih radnih mijesta jer su ta mjesta uglavnom otvorena stimulacijom poslodavaca I uglavnom nisu u proizvodnom sektoru nego u administraciji.

Ako u obzir uzmemo i činjenicu da RS godišnje zbog materijalne situacije  napusti oko 30000 ljudi,  oni koji će ostati su u velikoj prilici da budu dio “vojske gladnih” nad kojom onda neće biti komande niti sile da je zaustavi jer ta vojska neće imati šta da izgubi.

Drugi scenario izgleda miroljubiviji:

Vladar će vladati do svoje duboke starosti, a onda će vlast ritualno predati svom sinu nasljedniku. Jedini problem s ovim ishodom je što u našem slučaju to znači da ćemo mi podanici u najboljem slučaju imati još par godina života u opustjeloj, opljačkanoj I propaloj zemlji.  

Kako spriječiti da se ovi scenariji dese I kakva nam budućnost slijedi, globalno gledajući:

Prvo na šta pomislimo su naša djeca naravno. Ako mi već nismo uspjeli promijeniti stvari, a ostali smo ovdje kako njih obučiti da im se ne desi isto?

Kakva vrsta poslova I kakve vještine će biti potrebni našoj djeci u životu?

Mi pojma nemamo! Šta ih učiti, za šta ih spremati?

Većina onoga što oni danas uče biće potpuno beskorisno za nekih 20tak ili 30tak godina.

Danas smo na pragu novog doba!

Nastupajuća revolucija neće biti industrijska, neće biti klasna, to će biti revolucija u kojoj će se morati promijeniti sama definicija ljudskog bića!  Mislim na sadejstvo umjetne inteligencije (AI), biotehnologije uz upotrebu podataka koja će omogućiti prepravljanje (hakovanje) čovjeka kao takvog. Vlast će prigrabiti bića koja će biti spoj organskog I neorganskog, koja će se od nas razlikovati onako kako se mi razlikujemo od neandrtalca.

Do čega će to dovesti?

Možda do nove vrste nejednakosti u 21. vijeku, ta nejednakost neće više biti klasna, ona će biti biološka!

Možemo lako zamisliti budućnost u kojoj ako  nam djeca ne budu neki superljudi  kojima će u mozgu biti ugrađeni neki interfejsi za interakciju sa superračunarima, preostaje  da budu ono drugo, klasa beskorisnih.

Mašinama koje budemo stvorili lako možemo sami postati nepotrebni. Milioni radnih mjesta time će biti suvišno jer će ljudi izgubiti svoju ekonomsku vrijednost.

Tu onda dolazimo do redefinisanja pojmova obrazovanje, rad, korist, dohodak…

I onda gdje će se to najviše osjetiti?

Ne u razvijenim zemljama, oni će biti predvodnici u tom kompletnom procesu I nekako će se snaći, one će uvesti ili već uvode “zagarantovani lični dohodak” I sl. Najgore će naravno opet proći nerazvijena društva, ona će tek onda postati sluge moćnih.

Ima li ijednog razloga za optimizam?

U međuvremenu, dok ne prodamo svoje duše algoritmima…. probajmo da ih iskoristimo. Možda umjesto što razmišljamo o tome kako da smijenimo gospodara , nakon kojeg će doći neki novi, možda čak I gori od ovog, trebali bismo da razmislimo o KREIRANJU adekvatnog algoritma koji će stvoriti uslove da gospodar postane nepotreban, takoreći tehnološki višak!

Nakon toga, možemo ladno zamisliti da će se baš ovdje , na ovoj budžačkoj livadi igrati naši neki avatari pola ljudi-pola mašine….roštiljati I prepričavati priče o tome kako su u ne tako davnoj prošlosti ovdje obitavali obični, baš obični ljudi.

[twrambling]

Venecu

[balkanin]

Šesti iranski brod u blizini Venecuele, prevozi hranu

Šesti iranski brod u blizini Venecuele, prevozi hranu

 Šesti iranski brod ušao je u teritorijalne vode Venecuele, prevozeći hranu, nakon što je Islamska Republika ranije dostavila pet tankera goriva toj zemlji koja se, kao i Iran, bori protiv američkih sankcija.

„Golsan (naziv broda) će stići s hranom, te će u Venecueli biti otvoren prvi iranski supermarket“ – saopštila je iranska ambasada u Karakasu na svom Twitteru.

Ambasada je ovu pošiljku…

[prijedor24]

Vojska SAD spremna za Venecuelu ako Tramp zatraži

Vojska SAD je fokusirana na prikupljanje obaviještajnih podataka o situaciji u Venecueli i spremna je da odgovori ako predsjednik Donald Tramp bude “zatražio više”, izjavio je danas general Marinskog korpusa SAD Džozef Danford.

“Situacija je danas pomalo nejasna iz naše perspektive između Madura i Gvaida”, rekao je Danford tokom kongresnog saslušanja, javlja Rojters. Prema njegovim riječima, SAD…

[theserbians-blog]

Dok se kriza u Venecueli produbljuje, Maduro slavi produžetak mandata

https://theserbians.ml/?p=137148&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr Dok se kriza u Venecueli produbljuje, Maduro slavi produžetak mandata - https://theserbians.ml/?p=137148&utm_source=SocialAutoPoster&utm_medium=Social&utm_campaign=Tumblr

[balkantimes]

Kako iransko-kinesko strateško partnerstvo može zakucati posljednji ekser u kovčeg američke politike maksimalnog pritiska

Nacrt ekonomskog i bezbjednosnog sporazuma između Narodne Republike Kine i Islamske Republike Iran, koji je ranije procurio u The New York Times, nastavlja da odjekuje u međunarodnim medijima. Iranski politički analitičar Mahan Abedin objasnio je strku oko sporazuma i rasvijetlio strateški pomak Irana prema Istoku.

Dokument na perzijskom jeziku od 18 stranica predviđa kineske investicije u iransku ekonomiju vrijedne više milijardi dolara, kao i značajne popuste na naftu za Narodnu Republiku Kinu. Sporazum također uključuje bezbjednosnu saradnju, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničke vojne vježbe. Komentarišući curenje vijesti, iranski ministar spoljnih poslova Mohammad Javad Zarif priznao je da je njegova zemlja zaista pregovarala o 25-godišnjem strateškom partnerstvu sa Kinom, dodajući, međutim, da iranski parlament te sporazume tek treba da donese. Autentičnost predmetnog dokumenta Teheran do sada nije potvrdio.

ZAŠTO ZAPADNE DRŽAVE PODIŽU UZBUNU

Izgledi za dugoročnu kinesko-iransku saradnju izazvali su mješovite reakcije međunarodnih posmatrača: prema tome, Foreign Policy tvrdi da je sporazum „loša vijest za Zapad“, predviđajući geopolitičku rekonstrukciju na Bliskom istoku i Aziji, sa jačanjem kineskog uporišta na strateški važnim lokacijama. Sa druge strane, War on Rocks doveo je sporazume u pitanje tvrdeći da, iako „stvarne i štetne opasnosti kinesko-iranske saradnje ostaju“, grandiozni dizajn koji je procurio ionako izgleda kao neizvodiva ideja.

Dana 2. augusta, američki državni sekretar Mike Pompeo pridružio se horu alarmirajućih, tvrdeći na Fox News da će ulazak Kine u Iran „destabilizovati Bliski Istok“ i dovesti Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE „u rizik“.

Nema ničeg posebno iznenađujućeg u zapadnim glavnim medijima i protivljenju zapadnih vlada kinesko-iranskom paktu, koji simbolizuje odlučan pomak Irana prema Istoku, objašnjava Mahan Abedin, veteran novinarstva i analitičar iranske i bliskoistočne politike.

„Više od 150 godina Iran se okreće Zapadu – a posebno Evropi – trgovini, investicijama, obrazovanju i opštem angažmanu“, kaže on. “Čak ni islamska revolucija 1979. godine nije zaustavila ovaj proces i tokom posljednje četiri decenije u iranskim političkim krugovima vodile su se žive rasprave o korisnosti (ili nečemu drugom) dubljeg angažovanja sa Zapadom. Ali neuspjeh nuklearnog sporazuma (JCPOA), zajedno sa evropskom nemoći pred američkim nasiljem, rezultirao je gubitkom iranske vjere u  Zapad “.

Analitičar ističe da, iako sporazum možda još uvijek neće biti potpisan, „nema sumnje da su obje strane, Iran i Kina, u završnoj fazi formalizacije dugoročnog pakta, najvjerovatnije trajanja četvrt vijeka“.

Čini se da su i Teheran i Peking zainteresovani za intenziviranje bezbjednosne saradnje, primjećuje Abedin, poništavajući pretpostavke zapadnih masovnih medija da će Narodna Republika razmjestiti vojne snage na iranska ostrva u Perzijskom zaljevu: „Iz različitih ustavnih, istorijskih, političkih i ideoloških razloga Iran neće nikada prihvatiti strane sile na njegovom tlu“, naglašava on.

„IRAN I KINA SU DVIJE AUTENTIČNE AZIJSKE SILE“

Odgovarajući skepticima koji sumnjaju u ozbiljnost namjera Teherana i Pekinga, kao i u očigledan strah Kine da odbacuje UAE i Saudijsku Arabiju udruživanjem sa Islamskom Republikom, stručnjak za Bliski istok skreće pažnju na činjenicu da je „Iran važan kineskoj Inicijativi za pojas i put utoliko što bi joj omogućio da osigura svoj zapadnoazijski bok “.

„Iran je od vitalnog značaja za kopneni pristup Evropi i generalno, izuzetno strateška lokacija Irana (u neposrednoj blizini Centralne Azije, Arapskog mora, Evrope, pa čak i Rusije) čini zemlju veoma atraktivnom za kineske investitore“, naglašava on, dodajući da će se Narodna skupština Republike Kine teško povući iz kinesko-iranske saradnje zbog prijetnji američkim sankcijama ili potencijalnog nezadovoljstva Rijada i Abu Dabija.

Sa svoje strane, Teheran će vjerovatno udovoljiti kineskim potrebama, jer su mu “potrebne strane investicije da bi ojačao svoju infrastrukturu u širokom spektru sektora, a kineske finansije (i potencijalna sposobnost) mogu biti od pomoći”, prema Abedinu.

„Iran i Kina su dvije autentične azijske sile, vjerovatno dvije najvažnije sile koje dominiraju azijskim kontinentom na oba kraja“, kaže politički analitičar. „Između dvije zemlje postoji duboko uzajamno poštovanje i njima jedino odgovara da se bliže usklade na ekonomskom, političkom, pa čak i potencijalno vojnom nivou“.

NEUSPJEH POLITIKE „MAKSIMALNOG PRITISKA“ U WASHINGTONU

Dotičući se režima jednostranih sankcija Washingtona protiv Islamske Republike, iranski novinar naglašava da politika Trumpove administracije „maksimalnog pritiska“ očigledno nije uspjela.

„Iran je otporna zemlja sa ekspanzivnom spoljnom politikom“, primjećuje Abedin.

“Štaviše, Iran je navikao na sankcije četiri decenije i zato je razvio znanje kako da zaobiđe i porazi sankcije. Štaviše, iranska ekonomija je slo��enija i samodostatnija nego što većina misli, a ova ekonomska otpornost znači da Iran može da nastavi da funkcioniše – zaista da napreduje – u odsustvu prodaje sirove nafte“.

Štaviše, Teheran je otvoreno prkosio jednostranim ograničenjima i prijetnjama SAD pružajući ruku pomoći Venecueli, latinoameričkoj državi koja pati zbog embarga iz Washingtona. Prošlog ljeta Islamska Republika obezbjedila je Karakas gorivom, hranom, medicinskim potrepštinama i rezervnim dijelovima za njegovu naftnu industriju u vrijednosti od pola tuceta teretnih brodova. Iranci su u julu otvorili novu prehrambenu prodavnicu Megasis u istočnom Karakasu koja sadrži više od 2.000 proizvoda iz bliskoistočne zemlje.

Povrh svega, glasanje Ujedinjenih nacija u augustu zadalo je udarac Sjedinjenim Državama odbivši rezoluciju Bijele kuće o neograničenom produženju embarga na oružje Iranu predviđenog iranskim nuklearnim sporazumom 2015. godine prije njegovog isteka 18. oktobra. Od 15 država članica Savjeta bezbjednosti UN, rezoluciju su podržale samo SAD i Dominikanska Republika, a Rusija i Kina su uložile prigovor, dok je 11 zemalja bilo uzdržano.

Prema Abedinu, kinesko-iranski pakt „imat će veći uticaj na iransku globalnu politiku ukoliko se Iran osjeća manje sputanim i ugroženim američkim pritiskom“.

„Svakako, ako se kinesko-iranski pakt vremenom razvije u formalnu alijansu (a to je VELIKO), onda će se Iran osjećati sigurnije u igranju aktivnije globalne uloge, na primjer, jačim investiranjem u Latinsku Ameriku“, smatra on.

Istovremeno, sporazumi vjerovatno neće promijeniti osnove iranske regionalne politike, naglašava politički analitičar: „Iran primjenjuje Osovinu otpora, političko-ideološku konstrukciju sa strateškim efektom, da bi unapredio svoje politike širom regiona, posebno u odnosu na tačke usijanja kao što su Jemen, Sirija, Irak i Liban“, kaže on. „Kinesko-iranski pakt ovo neće promijeniti“.

Donja crta kinesko-iranskog strateškog partnerstva je da je ono u skladu sa nacionalnim interesima Islamske Republike i da će pomoći u zaštiti nacionalne bezbjednosti zemlje, zaključuje Abedin.

Izvor