#Vuk Karadžić

[cgvijesti]

Smijenjeni direktori tri osnovne i jedne srednje škole

Ministar prosvjete Miomir Vojinović smijenio je tri direktora osnovnih škola i jednog srednje škole zbog toga što nijesu izvršavali radne zadatke ili nijesu imali adekvatno obrazovanje za te pozicije. Vojinović je kazao Pobjedi da je na početku svog mandata obećao da će ažurno pratiti rad direktora obrazovno-vaspitnih ustanova i savjesno donositi odluke na osnovu njihovog rada. “Smijenjena su…

[uraandri]

andri's 2024 serbian epic poetry challenge

it really is a shame that the majority of the translations aren't easily available online, and that almost all translations are from the kosovo cycle, but here we are and i think you might find some of these interesting. serbian epic poetry is a part of serbian oral tradition; these are poems mostly composed by unknown authors and are traditionally recited by guslari. the majority of the songs have been collected during the later half of the 18th and first half of the 19th century by verious different chroniclers, such as the brothers grimm, with vuk stefanović karadžić making great efforts to collect and catalogue all of them. they are divided into cycles: non-historic cycle (poems about slavic mythology), pre-kosovo cycle (poems about events that predate the battle of kosovo), kosovo cycle (poems about events that happened just before and after the battle of kosovo), post-kosovo cycle (poems about post-battle events), cycle of kraljević marko, and cycle of hajduks and uskoks (the last cycle being actively recorded by vuk who participated in the serbian revolution).

linked here below are songs that belong to the kosovo and the cycle of marko kraljević with the adition of the begining of the revolt against the dahias, which belongs to the last cycle and is written by filip višnjić, the most famous guslar (usually the poems were distributed anonymously and each guslar would rewrite or ad onto a song during his preformance). i will try to update this list as much as i can, but the translations are rare in english (if you know german, look for german translations collected by brothers grimm)

ban strahin (pre-kosovo cycle)

prince marko and the vila

the death of mother of yugovichi

the miracle of tsar lazar

marko kraljević and the eagle

the building of ravanitsa

the downfall of the kingdom of serbia

tsar lazar and tsaritsa militsa

musich stefan

the building of skadar (this one is aslo pre-kosovo cycle)

the kosovo maiden

tsaritsa militsa and voyvoda vladeta

the supper in krushevats

captain milosh and ivan kosanchich

death of voyvoda prijezda (for some reason one of my personal favourites)

the begining of the revolt against the dahias

that's what i managed to find so far but i find more i will link them here. pick either one of these and have fun, and if you want to you can let me know how you like them. if you can read ćirilica you can find a lot of the songs in serbian here. enjoy!

[nashaalya]

some trivia on the history of serbo-croatian:

the original draft for standard serbian, made by vuk karadžić in the late 19th century, was based on the eastern herzegovinian dialect of serbo-croatian (the yellow dialect marked as hk on this map)

this redaction of standard serbian served as the basis for the standardisation of croatian, in an explicit demonstration of yugoslav unity

standard serbian would later drift away significantly from the original draft under the influence of the dialect marked as šv on the map (the dialect spoken by the serbs of belgrade), while standard croatian did not

modern standard croatian is closer to the original draft of standard serbian than modern standard serbian

but!

ante starčević, a late 19th century croatian nationalist and head of a party opposing the unification of croatia with serbia, used an idiosyncratic version of standard croatian based on the aforementioned šv dialect out of the belief the hk dialect would eventually displace šv among serbian political elites (and some idiosyncratic beliefs on the origin of šv)

there is conceivably a timeline in which the linguistic bases for standard croatian and standard serbian had been reversed

[thebendsbyradiohead]

i hate germanic languages because why are you as a dutch pronouncing G as HGH? why are you as a swede pronouncing G as Y?

you fuckers need jesus vuk karadžić

[schwimmtagebuch]

IM HERBST

Nach dem Schwimmen habe ich ihn am Westbahnhof angerufen und wieder aufgelegt, er klang krank und traurig. Er war zu Hause und nicht in der Arbeit und nicht im Stadthallenbad, um halb acht habe ich ihn noch einmal angerufen, er hat zuerst gewartet, hat er auf dem Display nachgeschaut, wer das ist? Seine Stimme hat vor Freude vibriert. Habe wieder aufgelegt. Jetzt schaltet er den Anrufbeantworter nicht mehr ein wie sonst immer. Ich schwimme auf dem Rücken und ignoriere ihn. Als ich am Beckenrand ankomme, sehe ich, dass er dort steht mit einer Frau und mich beobachtet. Das Schönbrunnerbad ist geschlossen, ich gehe ins Stadionbad. Adam geht auch ins Stadionbad. Ich gehe zu ihm hin und frage ihn, warum er ausgerechnet ins Stadionbad komme, es gäbe so viele Bäder in Wien. Er sagt empört: Ich wohne da! Er liest ein Buch von Karl Marx, war es das 18. Brumaire von Louis Bonaparte? Er hält es sich vor das Gesicht, damit ich ihn nicht anschauen kann, aber es wirkt so, als ob er mir zeigen wolle, was er liest. Ist er jetzt auch unter die Philosophen gegangen? Ich lese den Titel, er bemerkt es und beobachtet mich. Ich gehe in die Arbeit, am Ausgang vom Stadionbad kommt mir Adam entgegen, er geht gerade schwimmen. Wir lächeln uns an. Ich arbeite bei Ronny Wytek und fahre mit der U3 in die Arbeit, habe noch einen Morgenspaziergang gemacht, deshalb steige ich bei der Station Schweglerstraße ein. Adam kommt mir entgegen, mit einem anderen Knaben, wir schauen uns an, er spricht weiter mit dem Jungen und schaut dabei mich an, er sagt, das seien historische Aufnahmen. Er ist sicher am Morgen schwimmen gegangen ins Stadthallenbad.

Der erste warme Tag nach einem langen Winter. Ich fahre zum Rochusmarkt, weil ich Robert Musils Haus fotografieren will. Plötzlich sehe ich Adam vor dem ARRIGO sitzen. Ari go? Er muss mich schon vorher bemerkt haben, denn er verschränkt die Arme und sagt nichts mehr. Neben ihm sitzt ein Knabe mit langen schwarzen Locken und fragt ihn wegen diesem Mädchen.... Ich photografiere weiter und gehe zum Haus von Musil, vor dem das Denkmal von Vuk Karadžić steht. Vorher habe ich in der Buchhandlung dort, die es schon gegeben hat, als ich noch dort gewohnt habe, in der Autobiographie von Helmut Newton gelesen, dass Schwimmer immer schön seien, weil sie immer entspannte Muskeln hätten. Einmal bin ich um 6 Uhr morgens zur Alten Donau gefahren, um dort zu schwimmen, Ophelia und ich gehen am Wasser entlang, Alfred fährt auf seinem Fahrrad vorbei und lächelt zärtlich.

Ich treffe Ruveni im Stadthallenbad, sie sagt, dass sie in Sri Lanka war und jetzt zu ihrem Freund in die Schweiz ziehe, ich solle Adam grüssen, er schwimme jetzt in einem Verein und komme nur noch am Sonntag ins Stadthallenbad, er sei so süß. Adam hat ein Theaterstück geschrieben, ich habe es zu Weihnachten im Internet gefunden, das schönste Weihnachtsgeschenk aller Zeiten! Träume ständig von ihm, im neuen Jahr gehe ich schwimmen ins Stadthallenbad, am Freitag um halb Drei, Adam ist dort, ich rufe mit einer transsibirischen Freude seinen Namen. Er sagt schnell: Ich habe keine Zeit und dreht sich um, aber seine Stimme jubiliert.

Als du mich nicht mehr kanntest.... Was tue ich? Ich warte auf ihn, obwohl ich weiß, dass er nicht mehr zurück kommt. Mein wahres, inneres Ich wartet doch und gibt die Hoffnung nicht auf. Was hat er mir hinterlassen? Eine große Leere, nein, einen großen Verlust-und vielleicht ist es ja das Gefühl, von dem er selbst beherrscht wird. Er hat es an mich weiter gegeben und deshalb sind wir noch immer so stark verbunden. Time is, what keeps the light from reaching us....

[lookerweekly]

Osma sezona muzejskog teatra počinje u nedelju, 8. oktobra u 12 časova u izložbenom prostoru Muzeja Vuka i Dositeja, kada će biti izveden komad “Moj otac Vuk Karadžić”. Naredna predstava “Dosije Dositej” ,zakazana je za subotu, 14. oktobra u 18 časova održati na otvorenoj sceni u bašti Muzeja Vuka i Dositeja, a od novembra u redovnom mesečnom terminu u izložbenom prostoru Muzeja Vuka i Dositeja.

| LookerWeekly

https://lookerweekly.com/najavljujemo/muzejski-teatar-u-muzeju-vuka-i-dositeja/

[sportyconnect]

Introduction The Serbs (Serbian: Срби, romanized: Srbi, pronounced [sr̩̂bi]) are a South Slavic ethnic group native to Southeastern Europe who shares a common Serbian ancestry, tradition, historical past, and language. They primarily dwell in Serbia, Kosovo, Bosnia, Croatia, Montenegro, North Macedonia, Slovenia, Germany, and Austria. In addition, they represent an extensive diaspora with several communities throughout Europe, the Americas, and Oceania. Historical past The Serbs are among the oldest Slavic peoples, whose historical past might be retraced to the sixth century. They first settled in the Balkans in the seventh century, and over the centuries, they performed a significant function within the area's historical past. The Serbs have a wealthy tradition and heritage; their language is likely one of the most generally spoken in Southeastern Europe. Tradition Serbian tradition is a rich and numerous mixture of Slavic, Byzantine, and Ottoman influences. The Serbs are identified for their hospitality, love of music and dance, and robust sense of nationwide id. Serbian delicacies can be famed for their hearty dishes, resembling pljeskavica (a grilled minced meat patty), ćevapi (grilled minced meat sausages), and gibanica (a layered cheese pie). Language The Serbian is a South Slavic language spoken by around 12 million people worldwide. It's intently associated with the Croatian, Bosnian, and Montenegrin languages; these four languages are also known as Serbo-Croatian. Serbian is written within the Cyrillic alphabet, an extremely inflected language with a fancy system of noun circumstances. Faith Most Serbs are Japanese Orthodox Christians, and the Serbian Orthodox Church is Serbia's biggest non secular denomination. The Serbian Orthodox Church has an extended and wealthy historical past and considerably grown Serbian tradition and society. Demographics Round 12 million Serbs worldwide, of whom about 7 million dwell in Serbia. There are additionally critical Serbian populations in Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, North Macedonia, Slovenia, Germany, and Austria. Notable Serbs Many notable Serbs have made essential contributions to the world in various fields, including science, artwork, literature, music, and sports. A number of the most well-known Serbs embrace: Nikola Tesla, a Serbian-American inventor, and engineer, is taken account to be one of the influential figures in the historical past of electrical energy Vuk Stefanović Karadžić, a Serbian philologist and linguist who's credited with standardizing the Serbian language Jovan Jovanović Zmaj, a Serbian poet and youngsters writer Petar I Petrović Njegoš, a Montenegrin prince-bishop and poet who is taken into account to be the best Montenegrin poet of all time Novak Djokovic, a Serbian skilled tennis participant who's extensively thought of to be one of many most significant tennis gamers of all time Conclusion The Serbs are proud and resilient folks with a wealthy historical past and tradition. They've made significant contributions to the world in varied fields and proceeded to play an essential function in the growth of Southeastern Europe. FAQs What's the capital of Serbia? The capital of Serbia is Belgrade. What's the official language of Serbia? The official language of Serbia is Serbian. What are the critical religions in Serbia? The most critical religions in Serbia are Japanese Orthodoxy, Islam, and Catholicism. What are a few of the hottest vacation locations in Serbia? A few of Serbia's hottest vacation locations embrace Belgrade, Novi Unhappy, Niš, and the Fruška Gora mountains. What are a few of the most well-known Serbian meals? Some well-known Serbian meals embrace pljeskavica, ćevapi, and gibanica. I hope this text has answered your questions concerning the Serbs.

[zanimljivaekonomija]

U Sopotu otvoren tradicionalni filmski festival

Večeras je u Sopotu uručivanjem počasnih "Statueta slobode" reditelju Đorđu Kadijeviću i Vojnofilmskom centru "Zastava film", defileom učesnika i prikazivanjem filma "Vera", otvoren 51. Filmski festival Sofest. Kadijeviću je nagrada uručena za životno delo, odnosno za izuzetne domete u filmskoj umetnosti. Autor filmova "Leptirica", "Praznik" i "Sveto mesto", kao i serije "Vuk Karadžić", rekao je da je posle 60 godina na filmu ovo za njega nezaboravan i divan trenutak. Kadijevićev horor klasik "Leptirica", snimljen pre 50 godina, imaće počasnu projekciju na Sofestu 7. jula, kada će filmu biti posvećen i festivalski panel. Vojnofilmskom centru „Zastava film” Statueta slobode dodeljena je povodom 75 godina rada, a za izuzetan doprinos srpskoj i jugoslovenskoj kinematografiji. Svečanost otvaranja festivala počela je sa tradicionalnim defileom gostiju u fijakerima, među kojima su bile i filmske ekipe. U muzičkom programu nastupili su grupa „Kal” i KUD „Kosmaj”. Priređen je i vatromet koji tradicionalno označava početak festivala, a prve večeri prikazan je film „Vera”, reditelja Nedeljka Kovačiča, u kome uloge tumače Jovana Stojiljković, Petar Zekavica, Tihomir Stanić, Vuk Kostić, Nikola Kojo, Aleksandar Srećković i Viktor Savić. Festival traje do 8. jula i na njemu će ukupno biti prikazano 37 filmova, među kojima je i devet vrhunskih ostvarenja majstora animacije iz fundusa “Zastava filma“, čime se obeležava jubilej 75 godina tog filmskog centra. Tim povodom organizovana je i prigodna izložba u Galeriji Centra za kulturu Sopot na kojoj se mogu videti i “Kolaži” Đorđa Kadijevića. Žiri koji će odlučivati o nagradama festivala čine rediteljka Ana Maria Rosi, glumica Mihaela Stamenković i kompozitor Rade Radivojević. Planirano je da se 11. jula održi Sofest plus revija nagrađenih filmova.

Foto: Boro Tomović

[preporodbn]

Velikosrpsko propagandno demoniziranje Bosanaca

Piše: Senadin Lavić U okviru srpstva kao nacionalnog pokreta i hegemonijskog projekta razvija se plansko konstruiranje poželjnih činjenica za “srpsku stvar”. Tako nastaju mitovi o “štokavcima” koji su svi Srbi (Vuk S. Karadžić), o Bosancima ili Bošnjanima koji su “postali” od Srblja, o Bosni kao “srpskoj zemlji”, o Kotromanićima kao “srpskoj” vladarskoj dinastiji, o islamiziranju Srblja i tome…

[knjigeobradovic]

TAJNA ISTORIJA MILOŠEVE SRBIJE (Vuk Stefanović Karadžić)

[cgvijesti]

Berane: Računovođa oštetio OŠ "Vuk Karadžić" za 13.550 eura

Berane: Računovođa oštetio OŠ “Vuk Karadžić” za 13.550 eura

Foto: ZUNS Službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Sjever“ su državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama podnijeli krivičnu prijavu protiv R.Č. (47) iz Berana zbog sumnje da je izvršio krivična djela zloupotreba službenog položaja i falsifikovanje isprave, a na štetu Ministarstva prosvjete – Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Beranama, saopšteno je iz Uprave policije.  “On je,…

[mentalnahigijena]

Blago rečeno UŽAS! Historijska priča o čovjeku Rusu a koji je bio u Crnoj Gori a koji je lično upozna Petra II Petrovića Njegoša a koji je još napisao knjigu o Nama, a koji je nacrtao mapu Crnogorske države a koji je posredovao pravljenje, ucrtanje Crnogorskih granica prema Monarhiji prema Turskoj a koji je za tako malo vremena Mnogo uradio za Naš predke a indirektno za Nas potomke njihove tako da njegova knjiga «Четыре месяца в Черногории» a koju na Internet biblioteci predstavlja SANU - Srbije je klasični FALSIFIKAT za koji neko treba debelo da odgovara!! Nema stare knjige izgleda da ne postoji a da je nijesu krivotvorili - falsifikovali to se zove BOLEST!! To je bolesno stanje uma moglo uraditi, to već niko normalan nebi uradio !

Povijest Crnogorska 3. Ozeretskovski se nadao da će iskoristiti Karadžićevu pomoć da spreči nameru Miloša Obrenovića da regrutuje poljske emigrantske oficire (ovde je video intrige engleskog konzula u Beogradu). Zauzvrat, Karadžić je, u jeku sukoba sa zakonodavcem J. Hadžićem (M. Svetićem), uspjeo da skrene pažnju Ozeretskovskog na problem austrijskih Srba, potencijalnih agenata Beča, u službi Beograda: „ Poznavajući savršeno Srbiju, Vuk smatra da sve to neće dovesti do dobra i da bi sada, kada ruska vlada učestvuje u izradi zakona i oblika vladavine Srbije u Carigradu, bilo korisnije... pozicije glavnih funkcionera i senatora u Srbiji ne bi trebalo davati osim starosjedijediocima Srbima » Još za vrijeme boravka crnogorskog gospodara u Beču, E. Gagich je poslan da provjeri stanje stvari. Boraveći na Cetinju, poslao je izvještaj iz kojeg se vidi njegov predrasuda na odnos prema Njegošu. Konzul u Dubrovniku zaista je sasvim istinito govorio o teškoj ekonomskoj situaciji Crne Gore, posebno nakon neuspjeha 1836. godine, kao i o svom susretu s crnogorskim starješinama, od kojih je doznao da li su oni “u miru sa susjednim Turcima” vlasti, da li imaju dužno poštovanje prema susjednim prema vlastima austrijskog carstva, da li imaju unutrašnji mir i red, da li drže poniznost i pobožnu poslušnost prema svom duhovnom pastiru, i, napokon, da li je gospodar sa svoje strane, nastoji pridobiti njihovo povjerenje pobožnošću i pravednošću, te naređuje strogi unutarnji red i mirne odnose sa susjedima” . Gagiču su davani umirujući odgovori, rečeno mu je o pravim ciljevima Njegoševa putovanja u Rusiju. No, unatoč tome, konzul je uz svoj izvještaj priložio očito pristrasne podatke, koje je, po njegovim riječima, saznao iz razgovora s Crnogorcima: „Na kraju ovog razgovora Senat i starješine otišli su kućama. Ali za vrijeme mog trodnevnog boravka na Cetinju imao sam priliku razgovarati sa svakim od njih i otkriti da je crnogorska vlada nakon odlaska Vukoticha odande izgubila svaku vlast, i da sav narod žali što je Vukotich uklonjen iz Crne Gore. Žale se na gospodara i sve Petroviče, optužujući ih za nepravdu” . Na kraju svog izvješća Gagich je dodao: “Ali, nažalost, moja dobra namjera i svi moji prijateljski savjeti za njega (Petar II. - M.B., Ya.V.) su bili beskorisni; on žudi za našim novcem i ruga se našim savjetima” Kako bi dobila što objektivnije informacije o situaciji u Crnoj Gori, ruska vlada odlučila je tamo poslati svog posebnog predstavnika, koji je, osim toga, trebao dati novčanu naknadu, ali i pobrinuti se da se tim novcem osiguraju potrebitima i za poboljšanje zemlje. Ta je osoba, iz očiglednih razloga, postala Ya.N. Ozeretskovsky. Izvještaj III odjela sadrže kratku poruku o putovanju: „Godine 1835. pukovnik Ozeretskovsky (sada državni vijećnik zadužen za rudnike soli) poslan je u Beč, na raspolaganje knezu Metternichu, da prouči pitanja višeg nadzora. , a 1837. iz Beča putuje u Crnu Goru s vlastitim uputama Vašeg Carskog Veličanstva o uređenju naroda crnogorskog. Nakon što je uspješno obavio ovaj zadatak, vratio se u St. Petersburg 1839. godine. Ozeretskovsky je odmah izrazio sumnju u stručnu osposobljenost ruskog konzula u Dubrovniku. “Prolazeći pokraj Raguse, bio sam s našim vicekonzulom Gagićem, razgovarao sam s njim. Ali, kako mi se činilo, Crna Gora mu je poznata koliko i meni, ne više. Činilo mi se čudno." Ozeretskovski je putovao u pratnji Njegoša, koji mu se pridružio u Trstu. To ih je još više zbližilo. Ozeretskovsky je bio impresioniran mladim biskupom; sviđao mu se način razmišljanja Petra II., njegova nepokolebljiva odlučnost da povede zemlju na civilizirani put razvoja. Za razliku od Gagicha, potpukovnik je svjedočio o gorljivoj privrženosti naroda svom vladaru. Putovanje je u potpunosti zadovoljilo tu "strast za putovanjem", koja je, prema riječima Ozeretskovskog, bila tako jaka u njemu: "... što dublje ulazim u ove ogromne planine, to više nalazim novog i čudnog, sudeći po njihovom početku." Bilo je dosta neobičnosti, a jednu takvu, koja se dogodila kod Cetinja, novopečeni diplomat uvrstio je u prvu poruku s obala Jadrana: “... obitelj je dijelila život. Sin se posvađao s ocem, otac ga je na mjestu ubio hicem iz pištolja. Kažu, međutim, da se to dogodilo slučajno, a otac je samo želio prestrašiti sina. Unatoč “čudnostima”, Ozeretskovskom nije trebalo dugo da, u prvoj aproksimaciji, ocijeni društveno-ekonomsku i političku situaciju u Crnoj Gori. Dana 1. Septembra 1837. godine, dakle dvije sedmice nakon dolaska na Cetinje, potpukovnik je napisao opširnu notu upućenu D.P. Tatishcheva, čija je kopija poslana načelniku III odjela s popratnim pismom. Konkretno je pisalo: “... neobična zemlja ... [s] narodom koji je daleko od Rusije, ali joj je odan u iznimnoj mjeri. [Pomoć Crnoj Gori]...je doslovno pomoć čovječanstvu. Izvući će ovaj narod iz neznanja..., nadoknaditi njegovu sreću i dodati novu zraku u slavu našeg Velikog Vladara” . Ove nade su bile u skladu sa reformama vladara, koje su imale za cilj brzo uništenje patrijarhalnih institucija i konačno uređenje državne strukture. S druge strane, Petar II je želio da iskoristi dolazak ruskog predstavnika da što prije završi transformaciju. Prisustvo Ozeretskovskog dalo je njegovim reformama pravno opravdanje, izraženo u njihovom odobravanju od strane zvaničnog predstavnika protektorata Crne Gore. Ubrzo po svom dolasku, Petar II je sazvao sabor na Cetinju, na kojem su bili predstavnici svih crnogorskih nahija. Na njoj je Vladika objavio da je odlučan zaustaviti međusobne sukobe i formirati novi Senat. I Petar II je, slijedeći upute iz Petrograda, ukazao na potrebu uspostavljanja mira na crnogorsko-turskoj granici. Na tom je saboru formiran senat na čelu s bratom Vladike Pere Tomovim Petrovičem. Tako je Petar II konačno koncentrirao državnu vlast u svojim rukama. Svi ovi važni događaji odvijali su se uz aktivno učešće Ozeretskovskog, čija je pomoć očigledna, posebno, u rješavanju spora oko Grahova. Ozeretskovsky je smatrao da ovo pitanje neće biti riješeno “sve dok turska vlada ne označi granice između regija: Crne Gore, Albanije i Hercegovine” . Zato je Yu.P. Anšakov izražava sumnju u podatak da je ruski predstavnik u Oktombr u 1837. sazvao na Cetinje starješine spornog Grahovskog kraja, pozvao ih da se pripoje Crnoj Gori i da, zbacivši s turske vlasti, prihvate rusku zaštitu. “Dati takvu izjavu, suštinski suprotno uputama koje je dobio, znajući da je to gotovo nezamislivo postati javna, potpukovnik žandarmskog korpusa nije mogao“, napominje istraživač . Uspjeh misije Ozeretskovskog bio je određen novčanom subvencijom koju je donio sa sobom, savjetujući Njegoša da organizuje državnu blagajnu i imenuje osobu odgovornu za nju Dmitrij Milakovič, sekretar Petra II, postao je ta osoba. U belešci od 1. Septembra 1837. godine, Ozeretskovski je pokušao da identifikuje prioritetne oblasti za rad i novčane subvencije koje bi mogle da izvuku Crnu Goru iz viševjekovnog zaostajanja. Istovremeno, njegova misao je naišla na strašne prepreke, čije su vidljivo oličenje bile lokalne planine: „Bez sumnje, jedna od glavnih potreba Crne Gore su putevi. Ovde ih uopšte nema, ni u unutrašnjosti, pa čak ni do tvrđave Kataro. Blokovi planina kroz koje se Crnogorci probijaju do ove tvrđave dostupni su samo njima. Navika hodanja po stijenama i liticama, skakanja, da tako kažem, s kamena na kamen, omogućava im da posjete Kotor, ovu jedinu tačku s koje su mogli dobiti bilo kakvu predstavu o europskom poretku i kuda donose snopove drva za ogrjev sa mukom na pijacu., vune, kože, a dovoze i nekoliko komada stoke” . Ozeretskovsky je procijenio troškove uređenja “puta” do Katora na 200.000 rubalja, napominjući da Crna Gora nema taj novac. Istovremeno je smatrao da je „najbolja i najkorisnija upotreba ove [pomoći Rusiji 10 godina] korištenje gotovo svih iznosa za uspostavljanje stabilne vlasti koja bi mogla dovesti narod do poslušnosti i reda, tako da da bi se kasnije Crna Gora zadovoljila sopstvenim sredstvima” . Tako je izgradnja puteva odložena za najmanje deceniju kredit. „Sad Crnogorac ne nađe talira ako ga pitaju kako da ga da, a ujedno će naći i zlatnik da kupi bar patrone [i] baruta!“ U međuvremenu, boravak Ozeretskovskog u Crnoj Gori negativno se odrazio na njegovo zdravlje. Petar II je obavijestio D.P. Tatiščov: „Već neko vreme pukovnik Ozereckovski pati od želučane groznice, i iako me doktor iz Kotaro, koji je ovde namjerno stigao, uvjerava da život Jakova Nikolajeviča nije u opasnosti, učiniću da mi bude dužnost da obavijestite o tome Vašu Ekselenciju, povjeravajući sebe i Crnogorski narod i Berdski vašem pokroviteljstvu” . Bečki komfor se pomirio sa udaljenošću od zavičaja, ali je u Crnoj Gori Ozeretskovski oštro osjetio udaljenost do Sankt Peterburga: „Bojim se samo da neću morati da zimujem u ovoj zabiti, u kojoj nema ničega osim planina i čist vazduh, a svu svoju pokretnu imovinu ostavio sam u Beču ». Međutim, bolest nije dozvolila Ozeretskovskom da se dugo zadrži u Crnoj Gori, te se krajem oktobra 1837. godine vratio u austrijsku prijestonicu, a potom u Sankt Peterburg. Petar II je bio zadovoljan rezultatom svog putovanja i izrazio želju da Ozeretskovski ponovo dođe u Crnu Goru i tamo provede nekoliko godina. O tome je pisao Tatiščovu: „Ne samo ja, nego i cijeli Crnogorski i berdski narod bio je zadovoljan gospodinom potpukovnikom. Naročito mi je bio na srcu njegov mudar savjet, zasnovan na uputama Ministarstva vanjskih poslova, te ću se postaviti u svjetu kancelariju da ne odstupam od njih, već da se njima rukovodim kao sredstv spasavanja i ojačati sreću moga naroda. Da imam komforan stan neophodan Europljanima, poželio bih da pomenuti gospodin potpukovnik, uz najmilosrdniju dozvolu suverenog cara, ako ne cijeli život, onda barem nekoliko godina provede u Crnoj Gori, pogotovo što je njegi mudri savjeti zasnovani na opštenitosti, mogu li uvijek biti vođeni" Zauzvrat, Ozeretskovsky je vidio pravi spas u povratku u Beč i, prisjećajući se „grmljavine“ (groznice) doživljene u Crnoj Gori, citirao je Vjazemskog: „Pobjegao sam od doktora, mršav, neobrijan, ali živ“. Potpukovnik se nasmejao na predlog mitropolita: „Čuo sam da bi vladika želeo da živi sa mnom ceo vek! Sa njim sam spreman, ali u Crnoj Gori da vječno živim - zaboga, smiluj se - kazni me bilo čime, samo ne progonstvom u njegov kameni manastir. Ljetni mjeseci, maj, juni, jul, još uvijek postoji mogućnost postojanja u svom izbjeglištvu, ali jesen i zima su čista smrt. Ozeretskovsky je nastojao da podigne autoritet Petra II Negoša u očima ruske vlade, pišući u izvještaju da je arhiepiskop, „iako mlad, nadaren bistrim umom i da je sposoban da cijeli ovaj region održi u smjeru u kojem Rusija će mu pokazati”. Pored toga, on je predložio preduzimanje niza mjera neophodnih za održavanje reda u Crnoj Gori, kao i jačanje uticaja Rusije u njoj. Prije svega, to je pomoć hljebom za stvaranje rezervi u slučaju propadanja roda i povećanje novčane subvencije neophodne za školovanje Crnogoraca i njihovih susjeda: „Druga korist mogla bi se desiti u političkom odnosu Crne Gore prema susjedima ako bi barem malo novca, zapravo, za osnivanje pristojne škole i izgradnju kuće za nju, da bi Vladika imao dozvolu da primi na školovanje neke albanske i hercegovačke kršćane na zahtjev njihovih očeva, što ih Vladika neće bez dozvole" Nakon što je prijavio sav prikupljeni materijal, Ozeretskovsky je sastavio detaljan izvještaj, koji je ubrzo predstavljen Nikolaju I. O tome je pisao Njegošu: „Odlučio sam da je svrha mog putovanja u St. , i 2.: predstaviti Njegovom Veličanstvu iz pravog ugla samog crnogorskog vladara, kako bi izbrisao sve lažne misli o prethodnim incidentima, i tako skrenuo pažnju ruskog cara na daleku njemu posvećenu zemlju" Navodno je Ozeretskovsky uspio u svom naumu. Barem je ovako ocenio rezultate svojih aktivnosti: „Černa Gora je postala poznata caru u svakom pogledu, a 2.: mišljenje kralja o crnogorskom vladaru postalo je blisko blagonaklonoj pažnji suverena prema njegovom eminencija i njegov narod” . Ubrzo je Ozeretskovski pozvao Neselrodea kod sebe i najavio mu da će u Crnu Goru biti poslato 10 hiljada četvrtina brašna. Obavještavajući Negoša o ovoj odluci, Ozeretskovsky je dao nekoliko savjeta kako najbolje iskoristiti ovu pomoć: „Prvo, neophodno je da kraljevska milost o davanju hljeba iz Odese ostane tajna do trenutka kada vam je saopšti ministarstvo. 2.: da ovaj hljeb ide direktno u vašu vlastitu vlast, ne manje nego za distribuciju narodu, već kao rezervu za mršavu godinu, i da njegova isporuka bude u vašoj punoj vlasti kome naredite da date, i samo sa tim uslovom, da bi onaj ko ti je žito pozajmio u mršavoj godini vratio isto toliko kada bude uzeo žetvu sledeće godine, i 3.: bilo bi jako dobro, pa čak i neophodno, da se na Cetinju sagradi drvena šupa, ili dvije, u kojima bi se ovaj hljeb držao pod vašim očima, sigurno pod ključem" U pismima, Ozeretskovsky je nastavio da daje savjete Vladiki u vezi sa njegovim odnosom sa Rusijom: „Uopšte, savjetujem vam da nastavite sa oprezom i odanošću našoj vladi, da budete iskreni i činite sve što je za dobrobit crnogorskog naroda. Sada bi stvari trebale ići mnogo bolje, jer je Suveren potpuno svjestan Crne Gore, a ambasador (D.P. Tatiščov. - M.B., Ya.V.) je prihvatio mnoga uvjerenja i presude o vašoj zemlji“. Cijenjene su i zasluge Ozeretskovskog. Dobio je čin pukovnika, a Nikolaj I poklonio mu je zlatnu burmuticu. Treba napomenuti da su nam beleške Ozeretskovskog o Crnoj Gori zanimljive jer u prikazu lokalnih stvarnosti autor nastoji da prevaziđe dva ekstremna gledišta, djelimično karakteristična za izvještaje ruskih diplomata na Balkanu i opise putnika 19. vijeka: izbjegavao je i slijepo divljenje jednostavnosti i patrijarhalnosti lokalnih običaja i običaja, vjeru stanovnika u svemogući ruski car, i snishodljivi prezir civilizovanih Europljanina prema dijeci - divljacima. Njegovi komentari i ocjene daju uravnoteženu analizu situacije i daju objektivne preporuke nezavisnog stručnjaka. Dakle, 30-ih godina. 19. vijek je postao određena prekretnica u istoriji rusko-crnogorskih odnosa. Misija Ya.N. Ozeretskovski je doprineo da ruski kabinet više nije „zaboravio“ na malu slovensku državu na Balkanu, a rusko-crnogorski politički odnosi konačno su dobili regularan karakter. kraj.

[vazdan]

writing an essay about a japanese photographer that is worldwide known but not in your country, meaning no wikipedia articles, so you’re desperately trying to find the correct vuk karadžić-fication of japanese -> serbian and crying

[talaxadepati]

Srpska knjizevnost pdf file

 SRPSKA KNJIZEVNOST PDF FILE >>Download vk.cc/c7jKeU

  SRPSKA KNJIZEVNOST PDF FILE >> Read Online bit.do/fSmfG

           1 С Р П С К А А К А Д Е М И Ј А Н А У К А ПОСЕБНА ИЗДАЊА КЊИГА CLII ОДЕЉЕЊЕ ДРУШТВЕНИХ НАУКА НОБА СЕРИЈА…Multimeaningfulness In English And Serbian - Sciendosciendo.com › articlesciendo.com › article Romanian Journal of English Studies. Dettagli della rivista: License; Formato: Rivista. eISSN: 2286-0428. ISSN: 1584-3734. Prima pubblicazione: 20 Feb 2013 156_Radomir Konstantinovic - Dekartova smrt.pdf Konstantinovic - Srpska Knjizevnost u Evropskom Kontekstu1_opt · Documents Scarica in formato PDF, TXT o leggi online su Scribd dubrovacka knjizevnost. milena&rade · Antologija Srpske Narodne Lirske Pesme. Igor Dulic. 5 июл. 2022 г. — PDF | This paper offers an analysis of the Serbian translations of two tica srpska, Institut za književnost i umetnost – Vuk Karadžić. PDF filePoetika srpskog realizma i njena. Društvo za srpski jezik i književnost, Beograd, 2008. Studi: Text of Snežana Milinković Mail @fil.bg.ac.rs . Автор: H Steenwijk · 2019 — Jordan Ljuckanov, Bulgarian Academy of Sciences, Bulgaria srpske književnosti, pubblicata da Matica Srpska (Čalić, Popović 2016: 115-118). I have been professor of Serbian and Croatian language and literatures at the Katedra za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima.

, , , , .

[prijedor24]

OTVORENO JOŠ JEDNO DJEČIJE IGRALIŠTE

Novo igralište koje se nalazi u dvorištu područnog odjeljenjaOsnovne škole ”Vuk Karadžić” u selu Srednja Lamovita obradovalo je mališane. Tu će od sad, kako kažu, provoditi slobodno vrijeme. Pomenuto igralište izgradili su Grad Prijedor i preduzeće “Komunalne usluge”. Predstavnici škole zahvalni su im na tome. ”Ovo igralište je veoma značajno za područno odjeljenje u Srednjoj Lamovitoj, jer do…

[i-am-heathcliff-234]

It is good to know what people think and say, but one should not prosecute anyone who says otherwise. Especially people who, unfortunately, are right.