Gordon Čajld u Srbiji -Aleksandar Bandović
Vir Gordon Čajld (1892-1957) je bio jedan od najčuvenijih svetskih arheologa XX veka. Čajld je obeležio jednu dugu etapu u arheologiji koju danas znamo kao kulturno-istorijsku arheologiju.U svojim značajnim sintezama Zora evropske civilizacije (Dawn of European civilization) i Dunav u praistoriji (Danube in prehistory) on je postavio tadašnje standarde u tumačenjema praistorijskih zajednica u Evropi. Čajld je ideju arheološke kulture, glavnog “gradivnog bloka” praistorije Evrope, preuzeo od nemačkih arheologa. Šta podrazumevamo pod jednom arheološkom kulturom? Arheolozi su iskopavajući na brojnim lokalitetim pronalazili različite vrste posuda, oruđa, oružja, kuća ili grobova. Neki od ovih predmeta odlikovali su identičan način izrade, stil i ornamentiku ili običaj sahranjivanja. Čajld je, kao i mnogi arheolozi pre njega, pretpostavio,da ovaj skup nalaza koji se pojavljuje u istom kontekstu jeste izraz u materijalnoj kulturi onoga što mi danas zovemo narodom. Iza različitih arheoloških kultura, mislio je Čajld, stoje različiti narodi, te na taj način možemo ispratiti njihove migracije, trgovinu, njihove međusobne odnose. Inovacije u upotrebi različite materijalne kulture(keramika, točak, upotreba boje u izradi keramike, pojava metala itd.), koje se u praistoriji Evrope nisu pojavile istovremeno, objašnjavao je ili kao kulturnu pozajmicu u razmeni različitih kultura ili kao posledicu osvajanja ili kretanja određanih populacija. Čajld je arheološku kulturu shvatio kao zgodno oruđe koje će mu pružiti mogućnost da isprati kretanje zajednica neolitskog perioda (mlađeg kamenog doba) na svom putu sa Bliskog istoka prema Evropi. Budući da su prve civilizacije nastale u Mesopotamiji (Sumer, Akad, Vavilon), smatrao je Čajld, Mesopotamija je bila “kolevka evropske civilizacije”. Pošto je Balkan bio raskrnica mnogih puteva kroz praistoriju i istoriju Evrope, te su zajednice preko Balkana morale ući u Evropu. Jedan od puteva kojima su ove zajednice mogle proći bio je Dunav.
Baš tu, na jednoj od brojnih lesni terasa Dunava profesor Miloje Vasić, iskopavao je od 1908. godine arheološki lokalitet Vinču. Čajld je bio poznavalac većine evropskih jezika i putovao po različitim evropskim zemljama, obilazeći brojne muzeje, pregledajući arheološki material, poredeći ga i pokušavajući da sklopi deliće mozaika. Godine 1926. Čajld je odlučio da poseti tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju i obiđe muzejske kolekcije Narodnog muzeja u Beogradu imuzeja u Vršcu, kao i da poseti iskopavanja u Vinči.
U to vreme Beograd “teško da se bio oporavio od posledica Prvog svetkog rata” kako je to zabeležio njegov prijatelj Daril Ford koji ga je pratio na tom putovanju “Naš vozač je bio Belogardejski general obrijane glave koji je sada imao posao kao šofer – vozio nas je u velikim prenategnutim američkim kolima preko užasnih puteva na lokalitete kao što je bio čuveni neolitski lokalitet Vinču(…)”. Tu se Čajld, kako opisuje Ford, pentrao po profilu vadeći perorezom fragmenete keramike ne bi li proverio startigrafiju kako je opisao professor Vasić u jednom od svojih ranih radova o Vinči.
Razgovor koji sledi mogao se leta 1926. godine voditi na oblama Dunava.
“Profesore Vasiću, kako idu radovi?” Čajld je započeo razgovor na nemačkom i uputio se ka stolu za kojim je profesor Vasić pod suncobranom zamišljeno sedeo gledajući u drugu obalu Dunava. Jedan od vinčanskih meštana stajao je tik uz sto i sipao vodu iz buteljke. “Gospodine Čajld, poranili ste! Panto, donesi stolicu za gospodina Čajlda!” rekao je profesor Vasić i ustao kako bi se rukovali.Mali crnomanjasti seljak izneo je stolicu iz barake. Čajld ga je gledao i razmišljao da li se može dovesti u vezu sa nekim antropološkim tipom, možda mediteranskim?
“Gospodine Čajld, nažalost ove godine radovi ne idu nikako. Ministarstvo nam nije odobrilo sredstva za iskopavanje, oni uopšte ne shvataju vrednost Vinče za pitanja evropske praistorije! Ni zakon o zaštiti starina nemamo! Pokojni Valtrović i ja smo 20 godina pisali da nam treba jedan zakon o zaštiti starina! Daju pare za Stobe, a Vinča ništa!” gnevan je bio profesor Vasić.
“Jasno, reč je o Kraljevini gde buržoazija nema nikakvog osećaja za važnost nauke. Verujem, da je potpuno drugačije u Sovjetskom Savezu” rekao je Čajld fasciniran marksizmom i revolucijom. Na pomen Sovjetskog Saveza Belogardejski general se počeo udaljavati od njih.
“Pogledajte, gospodine Čajld, 9 metara stratigrafije!”, Profesor Vasić je pokazivao na profil vinčanskog lokaliteta. “Oni tamo u srednjoj Evropi nemaju ništa slično! Imaju po tri ili četiri metra sloja ali Vinča…” profesor Vasić se ućutao
“Profesore, vi ste u svom radu o istočnim elementima u praistoriji Srbije pokazali…”
„Naravno, da sam pokazao“ prekinio ga je profesor Vasić. “Pokazao sam da se Vinča mora posmatrati kao sastavni deo jugoistočne oblasti! Evo pogledajte”, profesor Vasić je pokazivao prstom na jedan praistorijski sloj koji se mogao videti u profilu. “ Vidite li spiralu na ovom fragmentu?” pokazivao je sada prstom na jedan keramički fragment. „Spirala je bitna, gospodine Čajld, ona nam pokazuje direktnu vezu sa Trojom i kolonista koji su plovili Dunavom“.
„O Dunavu kao plovnom putu u praistoriji pisao je još Oto Šrader!“ pokušavao je da bude pametan Čajld skidajući naočare i brišući ih.
„Znate li, 9 metara sloja nije malo, gospodine Čajld“ ignorisao ga je profesor Vasić. „Vinča pokazuje kontinuitet naseljavanja sve do mlađeg gvozdenog doba, a ovde smo pronašli i srednjovekovne grobove“, nastavio je profesor Vasić. „Jeste li videli šta piše Šuhart?“ Profesor Vasić se okrenuo prema Čajldu. Mislio je na nemačkog arheologa Karla Šuharta koji je, suprotno od Čajlda, tvrdio da se nastanak čitave evropske civilizacije može pratiti od njene kolevke koju je smestio u Zapadnoj Evropi, gde su nastali i prvi pećinski crteži.
„Čitao sam, profesore Vasiću, i napisao sam jedan prikaz te knjige. Šuhart piše o „plodonosnom uticaju“ Zapadne Evrope na Krit i Kiklade i „nordijskoj“ inspiraciji za Mikensku civilizaciju. On misli da može da dovede u vezu Stounhendž i Lavlju kapiju u Mikeni. Šuhart i njemu slični, uključujući i Gustafa Kosinu misle da je sve poteklo u Severnoj Evropi tokom maglemozijenskog perioda što je 9000 godine pre nove ere! Ako su Sumerci i Maglomezijanci, a za Maglomezijance oni tvrde da su preci Indoevropljana, krenuli u isto vreme svoj razvoj onda će se ispostaviti da su poslednji nazadna i degenerisana rasa!“ pričao je Čajld kao školarac pesmicu.
„Ha,ha, ha! Mladi ste ali duhoviti, gospodine Čajld, to mi se sviđa! Bio je ovde Šuhart, dolazio je na Vinču pred početak rata. Mi se znamo još sa studija, kod profesora Furtvenglera, no, ja sam sa Nemcima završio tokom rata. Pokazaću Vam nešto”, profesor Vasić se podigao sa stolice.
„Poneo sam ovih nekoliko fragmenata kako bih Vam pokazao…” profesor Vasić je prebirao po drvenoj kutiji. “Aha! Evo ga!“ Izvadio je jedan poveći fragment figurine „Na šta vam liči?“ upitao je profesor Vasić. „Na Anatoliju i Krit? U pitanju je žensko božanstvo, ako smem da primetim?“ Čajld je upitno pogledao u plave oči profesora Vasića.
„Tako je, gospodine Čajld, imate dobro oko. Figurine su ritualni objekat i savršeno nalikuju onima na jugo-istoku, što je rezultat istih verovanja. Religijski konzervatizam ih je držao u istom obliku i u istoj formi sve vreme trajanja vinčanske civilizacije koja je svakako pozajmljena sa jugoistoka. Vi ste Austrijalijanac, gospodine Čajld i vi znate da su se određena engleska verovanja zadržala i posle kolonizacije Australije, zar ne?“ smešio se profesor Vasić zadovoljan svojim poređenjem.
„Klasična mediteranska crnoglačana keramika (black topped ware)“ reče profesor Vasić vadeći jedan fragment lonca. „Da, u pravu ste“, klimao je Čajld potvrdno, “ u Britanskom muzeju se nalaze slične posude iz Egipta. To je još Pitri objavio.“
Na drugoj obali Dunava nekoliko čamaca se njihalo na talasima. Male pogurene figure iz čamaca su gledale u pravcu obale. Čajld i Vasić su sada ćutali i gledali u čamce. Čajld je razmišljao o prvim neolitskim kolonistima koji su bili osnivači Troje I i samo su nastavili dalje, kroz Crno More i Dunav u svom pobedonosnom pohodu, noseći neolitsku civilizaciju u malim zavežljajima (u kojima su između ostalog bila: znanja o izradi i upotrebi grnčarije, poznavanje proizvodnje žitarica, pripitomljene životinje, planovi za izgradnju neolitskih kuća), ne bi li tu na Vinči, na lesnom bregu napravili svoje naselje. Profesor Vasić je razmišljao o Troji II, i hrabrim bronzanodopskim Argonautima koji su, udaljavujući seod kulturnog centra, gubili znanja na opasnom putu kroz Đerdap ali suzadržavali verovanja kojih su se čvrsto držali do današnjih dana. Većina ovih prvih kolonista u mislima profesora Vasić iČajlda bili su ribari. Vinča je bila zgodna tačka gde su se mogli naseliti, a po rečima prfesora Vasića ribarstvo je i danas osnovna privredna grana kod Vinčanaca.
“E, znate li, gospodine Čajld, preistorija bez hronologije bila bi čičeronsko objašnjavanje zbirke rariteta i kurioziteta. Mnogi su pali na tom putu konstruišući njihove prijatneiluzije i mnoge lepe teorije. Vi ste, gospodine Čajld, vidim na istom putu. U Zori ste napisali da je pravac odnosa između Troje i Vinče nesiguran. Istina, vi ste napisali da vaša „Dunavska civilizacija“ ima mediteranske afinitete ali ste je na taj način vezali za Srednju Evropu. Ostavite vi Srednju Evropu. To je posao tamošnjih ispitivalaca.“
„Profesore, ja samo mislim da osnivače Vinčemožemo dovesti u vezu sa ogrankom osnivača Troje I, za koje ne mogu sa sigurnošću da tvrdim odakle su došli.Vi, koliko je meni poznato,na Vinči uopšte nemate rane trojanske pehare i krčage sa ručkom“, Čajld je rukom pokazivao izgled ovih drški. “Prvi stanovnici Vinče bili su srodni Trojancima ali susvakako jedna druga grana istog plemena koje kasnije vlada Trojom II“, Nastavio je Čajld dok je zavrtao nogavice svojih pantalona. Postajalo je vruće.
„Ih, nemamo! To ne znači da se neće naći“ siguran je bio profesor Vasić, „nego, da mi krenemo ka Šupljoj steni? Imam vam još nešto pokazati“
Vozeći se u pravcu Avale profesor Vasić se najednom sa nemačkog prebacio na starogrčki: „ Miksjelini, gospodine Čajld, mešavina doseljenog grčkog stanovništa i autohtona. To su naši Vinčanci! Ja ih zamišljam kako su topeći cinabarit morali nositi maske. Čemu onda oni neobični izrazi na vinčanskim figurinama?“
„Mislite da je postojala podela rada već u tom periodu?“ upitao je Čajld gledajući kroz prozor automobila.
„Podela rada? To vam je od Marksa? Ako gospodin Marks misli kao ja onda tim bolje za gospodina Marksa! Naravno da je postojala podela rada. Bilo je tu ribara, trgovaca, kasnije hoplita. Kad su otvorili rudnik u Šupljoj steni bilo je i stručnih rudara i metalurga. Nisam siguran kako je to bilo na ostalim naseljima kao što su Jablanica ili Mali Drum. Tamo su verovatno bili stočari“
„Na tom stupnju kulture oni sigurno nisu poznavali rotaciju useva kao ni današnji stanovnici Bornea ili Sudana.To ih je verovatno teralo da se pomeraju svake dvadeste godine kada bi zemlju ispostili. Na taj način se neolitska kultura duž obala Dunava verovatno širila ka Srednjoj Evropi“, rekao je Čajld više za sebe i izlazeći iz automobila.
Sedeći u ugodnom hladu planinske kuće na Avali posle posete Šuplje stene Gordon Čajld i profesor Vasić su pili kafu. Čajld je izgledao presrećan dok je srkao ovaj dar sa Orijenta.
„Profesore Vasiću, možete li mi preporučiti neku radnju gde bih mogao sašiti ili kupiti pantalone?“
“Znam odličnog krojača…”
Mnogo godina kasnije američki arheolog Robert Brejdvud se prisećao de je Čajlda poslednji put video 1955, godinu dana pred smrt. Tokom večere Čajld ga je vragolasto upitao:„Da li vam se sviđaju moje pantalone?Ja sam ih kupio u Beogradu još pre više od trideset godina i kao što vidite, u sjanom su stanju!“ U stvari, bile su u užasnom stanju i Čajld je to znao.
Razgovor je zasnovan na:
Green, Sally.1981. Prehistorian. A Biography of V. Gordon Childe, Moonraker Publications
Trigger, Bruce. 1980.Gordon Childe, Revolutions in Archaeology, Columbia University Press
Babić, Staša i Tomović Miodrag. 1996. Razgovori o arheologiji, 3T
Childe, V. Gordon. 1923. Reviewed Work: Alteuropa in seiner Kultur und Stilentwicklung by Carl Schuchhardt, The Journal of Hellenic Studies Vol. 43, Part 1, pp. 79-80
Childe, V. Gordon. 1925. The Dawn Of European Civilization, Routledge
Childe, V. Gordon.1927. The Danube Thoroughfare and the Beginnings of Civilization in Europe, Antiquity, Volume 1, Issue I, 79-91
Childe, V. Gordon.1929. The Danube in Prehistory, Oxford University Press
Childe, V. Gordon.1939. Orient and Europa, American Journal of Archaeology 43(1):10-26.
Childe, V. Gordon. 2004 [1958]. “Retrospect”. In Foundation of Social Archaeology,
Selected Writings of V. Gordon Childe, eds. Thomas, C. Patterson and Charles, E.
Orser Jr., 139-154. Walnut Creek, CA: AltaMira Press.
Palavestra, Aleksandar. 2012. Vasić pre Vinče (1900-1908), Etnoantropološki problemi, 7/3, 649-679.
Palavestra, Aleksandar 2013. Čitanja Miloja M. Vasića u srpskoj arheologiji. Etnoantropološki problemi 8/3, Београд, 679-713.
Palavestra, A. and Babić, S. 2016. “False Analogy”: Transfer of Theories and Methods in Archaeology (The Case of Serbia). European Journal of Archaeology Vol. 19 (2): 316−334.
Palavestra, A. i Milosavljević, M. 2016.Vasićev zakon periferije, Etnoantropološki problemi 11(3):775-808.
Braidwood J. Robert, 1958. Vere Gordon Childe 1892-1957. American Anthropologist, vol. 60:733-736.
Vassits, M.M. 1908. South-Eastern Elements in Prehistoric Civilization of Servia. Annual of the British School of Athens 14: 319−342.
Васић, Милоје. 1914. Жуто брдо. Прилози за познавање културе гвозденога доба у Дунавској Долини IV,V, VI. Старинар (н. р.) VI: 1-93.
Schuchhardt, Karl. 1919. Alteuropa in seiner Kultur- und Stilentwicklung, Trubner
0 notes