Driving Away in Style: The Ultimate Guide to Car Selling in Slask
Are you ready to embark on a journey of selling your car in the picturesque region of Slask? Look no further, as we present you with the ultimate guide to selling your car in style. From understanding the local market trends to showcasing your vehicle's unique features, we've got you covered every step of the way. Selling a car can be a daunting task, but with our comprehensive guide, you'll navigate through the process with confidence and flair.
Understanding the Slask Car Market
Before you set out to sell your car, it's crucial to have a deep understanding of the car market in Slask. This region is known for its diverse preferences and discerning buyers. Take some time to research the popular car brands and models that are in demand. Whether it's the sleek sedans that rule the city streets or the rugged SUVs for off-road adventures, knowing your audience will give you a competitive edge.
Preparing Your Car for Sale
First impressions matter, and this holds true when it comes to selling your car. Begin by giving your vehicle a thorough cleaning, both inside and out. A clean and well-maintained car immediately attracts potential buyers. Address any minor repairs or cosmetic issues to present your car in the best possible condition.
Next, gather all the essential documents, such as the car's title, service history, and any warranties. Buyers in Slask value transparency, so having these documents readily available will instill trust in your potential buyers.
Captivating Advertisements
Crafting an enticing advertisement is key to attracting buyers in Slask. Use high-quality photographs of your car from various angles, showcasing its unique features. Highlight any special modifications or upgrades you've made. When writing the description, be detailed yet concise, emphasizing the car's performance, safety features, and fuel efficiency. Use keywords that resonate with Slask's car (skup aut slask)enthusiasts to optimize your advertisement for local search results.
Setting the Right Price
Determining the right price for your car requires research and consideration. Check local listings to get an idea of how similar models are priced. Be realistic about the market value of your vehicle. Overpricing might drive potential buyers away, while underpricing could lead to a loss. Factor in your car's age, condition, mileage, and any added features to arrive at a competitive price point.
Networking and Showcasing
Engage with the local car community to spread the word about your car sale. Attend car meets, connect with enthusiasts, and utilize online platforms where car lovers gather. Hosting a car showcase event can create a buzz and attract serious buyers. Allow interested parties to test drive the car, enabling them to experience its performance firsthand.
Negotiating with Confidence
As inquiries start pouring in, be prepared to negotiate with confidence. Know your car's strengths and be ready to discuss its value. Be open to reasonable offers while standing firm on your price within a reasonable range. Building rapport with potential buyers can lead to more productive negotiations and smoother transactions.
Finalizing the Sale
Once you've found the right buyer and agreed on the price, it's time to finalize the sale. Ensure that all legal documents are in order and both parties understand the terms of the sale. Accompany the buyer to a trusted local mechanic for a final inspection if they desire. This demonstrates your commitment to a transparent transaction.
Transferring Ownership
Transferring ownership involves submitting the necessary paperwork to the local authorities. Guide the buyer through the process, ensuring that they have all the required documents. This step is crucial to ensure a smooth transition of ownership and legal compliance.
Celebrating the Sale
Congratulations! You've successfully sold your car in Slask and earned a satisfied buyer. Take a moment to celebrate your accomplishment. Your meticulous preparation, effective communication, and understanding of the local market have paid off. Your positive selling experience could lead to word-of-mouth referrals and potential future sales.
2 notes
·
View notes
Śląskie Auto Wypadło? Dowiedz Się, Jak Skupić Je w 3 Krokach
Wypadki samochodowe na Śląsku mogą być stresującym doświadczeniem, które pozostawia właścicieli uszkodzonych pojazdów w trudnej sytuacji. Jeśli znalazłeś się w takiej sytuacji, nie martw się – istnieje rozwiązanie, które pozwala pozbyć się uszkodzonego auta w prosty i efektywny sposób. Skup aut powypadkowych slask Śląsk slaskie to usługa, która oferuje szybki sposób sprzedaży uszkodzonego pojazdu. W tym artykule omówimy, jak skupić auto powypadkowe na Śląsku w zaledwie trzech prostych krokach.
Kontakt z Skupem Aut Powypadkowych na Śląsku
Pierwszym krokiem w procesie skupu uszkodzonego auta na Śląsku jest skontaktowanie się z odpowiednim skupem. W dzisiejszych czasach wiele firm oferuje tę usługę, dlatego warto przeprowadzić krótkie badanie rynku. Możesz to zrobić poprzez przegląd internetu, gdzie znajdziesz wiele firm oferujących skup aut powypadkowych na Śląsku. Skorzystaj również z opinii innych klientów, aby dowiedzieć się, która firma cieszy się dobrą reputacją.
Po znalezieniu odpowiedniego skupu, skontaktuj się z nimi, by ustalić szczegóły transakcji. Warto zadawać pytania i dowiedzieć się, jakie warunki oferuje dana firma oraz jak przebiega proces skupu aut powypadkowych na Śląsku.
Ocena Stanu Pojazdu i Wycena
Kolejnym krokiem jest ocena stanu uszkodzonego pojazdu. Przedstawiciel skupu aut powypadkowych na Śląsku umówi się z Tobą na spotkanie, aby dokładnie przyjrzeć się autu. Na podstawie tej oceny zostanie określona jego wartość.
Warto być przygotowanym na pytania dotyczące historii pojazdu, rodzaju uszkodzeń i ewentualnych napraw. Im dokładniejsze informacje dostarczysz, tym lepiej będzie można ocenić wartość pojazdu. Przedstawiciel skupu dokładnie wyceni auto, biorąc pod uwagę wiele czynników, takich jak stan techniczny, marka i model, rok produkcji, dostępność części zamiennych, czy też popyt na rynku.
Finalizacja Transakcji i Płatność
Po dokładnej ocenie stanu pojazdu, zostanie przedstawiona oferta cenowa. Jeśli cena jest akceptowalna dla Ciebie, można przejść do finalizacji transakcji. Otrzymasz umowę sprzedaży, która określi warunki transakcji oraz prawa obu stron. Warto dokładnie przeczytać i zrozumieć wszystkie punkty umowy przed jej podpisaniem.
Po podpisaniu umowy, możesz otrzymać płatność za pojazd. Skupy aut powypadkowych na Śląsku zazwyczaj płacą gotówką lub dokonują przelewu na konto w momencie odbioru pojazdu. To ostateczny krok, który zamyka proces skupu aut powypadkowych.
Korzyści z Wyboru Skupu Aut Powypadkowych na Śląsku
Skup aut powypadkowych na Śląsku oferuje wiele korzyści dla właścicieli uszkodzonych pojazdów. Oto niektóre z głównych zalet:
Szybkość: Proces skupu jest szybki i efektywny, co pozwala szybko pozbyć się uszkodzonego pojazdu.
Oszczędność na Naprawach: Nie trzeba inwestować w kosztowne naprawy, skupuje się auto w stanie, w jakim jest.
Gotówka od Razu: Skupy aut powypadkowych płacą gotówką lub przekazują pieniądze na konto od razu po transakcji.
Brak Formalności: Skupy aut powypadkowych zajmują się całą dokumentacją związaną z transakcją.
Pomoc w Załatwieniu Formalności: Pomagają w załatwieniu wszelkich formalności związanych z przekazaniem pojazdu.
Bezpieczeństwo Płatności: Zapewniają bezpieczeństwo płatności, eliminując ryzyko oszustwa.
Wybierając skup aut powypadkowych na Śląsku, właściciele uszkodzonych samochodów mogą uniknąć trudności i stresu związanego z indywidualną sprzedażą. To wygodne i skuteczne rozwiązanie, które pozwala szybko i korzystnie pozbyć się problematycznego pojazdu.
Podsumowując, skup aut powypadkowych na Śląsku to wygodne i efektywne rozwiązanie dla właścicieli uszkodzonych pojazdów. Proces skupu, składający się z trzech prostych kroków, pozwala szybko i bezproblemowo pozbyć się auta po wypadku. Dzięki temu można uniknąć kosztownych napraw, zaoszczędzić czas i nerwy związane z indywidualną sprzedażą, a także otrzymać płatność od razu po transakcji.
Skupy aut powypadkowych na Śląsku oferują wiele korzyści, takie jak szybkość, oszczędność na naprawach, brak formalności i bezpieczeństwo płatności. Dla wielu właścicieli uszkodzonych pojazdów jest to idealne rozwiązanie, które pozwala skoncentrować się na rozwiązaniu problemu z uszkodzonym autem. Warto jednak wybierać rzetelne firmy, aby mieć pewność uczciwej i satysfakcjonującej transakcji. Dzięki skupowi aut powypadkowych, proces pozbycia się uszkodzonego pojazdu staje się znacznie prostszy i mniej stresujący.
0 notes
MORAŠ DA SE SMEJEŠ 003
Oktobar 2019 . 2 dan
Moja prva vožnja automatikom
Sreda je dan za šoping . Ta sreda je bila i dan za moju prvu vožnju babinog auta sa autmatskim menjačem, nekog starog golfa. Mali je auto sa nalepnicom za invalide. U gepeku se nalazi lift za invalidska kolica kojim se preko sajle podignu kolica iz gepeka i vrati ih sa zemlje nazad u kola ... Čitava operacija mi je bila prezentovana jednom na brzinu, ali nema više od desetak koraka .. tako da sam to uspela da zapamtim. Lift ima ogromnu metalnu osovinu, kao mali kran i sajlu koja se zakači na kolca koja su inače preteška, oslobode se točkovi i preko upravljača podignu, pa izguraju iz gepeka, a zatim spuste iz zemlje, pazeći da ti noge ne budu ispod kolica za slučaj da sajla pukne, što se naravno nije desilo. Postupak za vraćanje je obrnut, skidaju se nasloni za ruke i noge, kolica pozicioniraju da mogu cela da uđu u gepek a da ne polomiš nešto od bočne opreme ako zapne za nešto, dok ti je prst na upravljaču pre nego što čuješ krckajući zvuk
Bakica je prethodni dan pravila šoping listu na nemačkom i satima se preslišavala šta „nam“ treba za kuću. Jaja, mleko , puter, neka mesa, sokovi , povrće, namazi i meni poklon za rođendan ... To je bilo toliko studiozno da sam htela da je pitam dal je umorna ... Spisak je imao dvadesetak stavki precizno i opravdano navedenih artikala koji će se utrošiti u narednom periodu, do sledećeg šopinga.
Inače u kujni je stajalo neko pakovanje sa tost integralnim hlebom koji je ona jela u specijalnim prilikama, a mene uputila na tost hleb sa ukusom kartona, u drugom pakovanju Taj njen braon integralni tost bio je specijalan i skup .... da bi za koji dan završio u kanti za organsko ili „bio“ đubre jer je to i postao kad je pozeleneo od buđi . Tako se valjda ŠPARA , da kupiš za sebe nešto najskuplje, pa zaboraviš da ga koristiš, i na kraju ga baciš u đubre. Golden butter toast, beše pompezni njegov naziv, moj se zvao samo toast. Inače šparati – je njihova reč – šparen – štedeti.
Izašle smo iz kuće posle obimnih priprema sa dve torbice od kojih je jedna bila puna praznih flaša i tegli i jedna termo kesa iz nekog marketa. Naravno nedovoljno za toliki spisak, ali ja sam novajlija došljak, šta ja znam o šopingu, a ni nemam druge torbe za namirnice.
Izvela sam operaciju izvlačenja motornih invalidskih kolica iz gepeka na pločnik i vratila ih po redu u gepek da bi baka videla da to umem. Onda smo krenule u probnu vožnju njenim kolima. Pokazala mi je da krenemo nekim puteljkom prema šumi i ja sam ukapirala kako ide vožnja bez kvačila. Ona je ponavljala: - no kuplung , no kuplung - ali bez nerovze.
" Gde ćemo baba?" Mislim ja dok vozim uzanim putićem sa samo jednim redom kuća. S druge strane puta je bio neki potočić zarastao u travu pa mu se nisu videle granice ni tok ... samo sam po biljkama zaključila da je to vodotok. I tek odjednom baba kaže:
- Okreni se ovde.- A "ovde" je prošireni ulaz u neko dvorište sa parkiranim bmw –om ispred kapije.
"Ajde sad ... Okreći se" ... I naravno zbog neočekivanosti naredbe, skučenosti prostora i parkiranog auta, nisam uhvatila dobar luk, a kad krenem unazad ne vidim dokle mogu da idem, gde prestaje asfalt, gde prestaje zemlja, gde počinje potok. I krenem napred - nazad, napred - nazad- I svaki put dođem u istu tačku na rub tog BMV-a. Baba je verovatno za to vreme preživljavala šok očekujući da tresnem u taj auto i preračunavala kolko je to u evrima. Kad je iz dvadesetog puta shvatila da neću moći da okrenem auto, rekla mi je da odustanem i da joj treba cigara.
-This is my last drive! I have to smoke ! -
- Ovo je moja poslednja vožnja. Moram da pušim! -
Kao zatvorenici pred izvršenje smrtne kazne kad izdime zadnju im u životu. Konačno sam odustala od ideje da okrenem kola na tom mestu i krenula putem naviše u nepoznatom pravcu. Kad smo došle do normalnog proširenja, te stadoh da baba dopuši zadnju joj cigaru i da se okrenem ko čovek, a ne da vozim ko da sam sela u auto prvi put. Ipak sam cimala auto kao u auto školi kad zgaziš na kočnicu i daš gas odjednom pa te ljuljne inercija u krivini , blago ali dovoljno da se ovaj do tebe zapita ko mi dade dozvolu.
-Kada si zadnji put vozila ? Pre dvadeset godina ? - pita me baba kad smo krenule nazad.
-Ja imam kola i vozim svaki dan – lažem ja kao pas.
-Koja kola imaš?- sumnjičavo će baba.
-Reno 4 - "Onaj s kišobran menjačem – znaš iz praistorije ? " dodajem u mislima. Bar je tako stvarno bilo, pre par godina kad sam imala crveni reno 4 najbolji auto na svetu.
Baba se pravi da nema pojma šta znači reč Reno-
" French car, bre baba, kako ne znaš? Film Posetioci? Ring the bell? Ajde idemo u prodavnicu ne vozaj me po seoskim drumovima , znam ja da vozim, nisam debil!"
I onda izađemo na neki magistralni put, ali ja vidim da mi je to nepoznato jer nisam otuda došla i grad nije na tamo, a bio je vrlo blizu sela u kome živi baba. Vozim ja shodno nekom ograničenju iz mog sećanja iz priče o tim stvarima. Nemci, ograničenja, saobraćajna kultura. Kad baba kaže:
- Skreni desno - na neki parking. Okolo šume i livade nigde grada ni na vidiku. Skrenem ja i baba opet kaže: -Skreni. -
- Gde da skrenem ? - pitam zaprepašćeno.
- Tu skreni, sad levo. - kaže.
"Jel me to zezaš majke ti ? Pa mogu i bukvalno da skrenem samo još nastavi da me voziš" - upitno je gledam.
- Treba da skreneš da se vratimo.
"A što smo uopšte došle ovde ???" Ali naravnoto je to ne pitam, da ne zagovorim nešto babu pa zaboravi da me navodi, pa da onda stvarno odemo u pogrešnom pravcu. Što se u povratku kući, kad se baba konačno opustila i desilo .. promašila sam skretanje za kuću.
I konačno krenemo mi prema gradu .
STREIT , RAJT , LEFT ...
PRAVO, DESNO, LEVO,
REŠC, LINKS, GRADE AUS
Baba me džojstikuje glasovnim komandama, kroz neka sela prema gradu i povremeno ponavalja - No cuplung, no cuplung.
"OKEJ .. BABA TO SMO APSOLVIRALE .. NO KUPLUNG ..BATALI."
I tako idemo kroz seoce, preko behaton kocki, sramnih naslednika večne kaldrme i ispred nas neka bandera sa svetlancima dva žuta kruga nalik na semafor , ali nije semafor i baba mi kaže: -Tu je ograničenje 30, pazi... Tu te slikaju ... I ja dam žmigavac i stanem . Ona me zaprepašćeno gleda i pita što sam stala?
-Pa, šta je ono ispred nas ako nije semafor- Ona prevrne očima i kaže mi :
-To te slika ako prekoračiš brzinu, napravi tvoju fotografiju.
"PA RADAR BRE BABA, TAKO KAŽI" ... Sad ispade da sam stala da se slikamo.
- To napravi tvoju fotografiju - ponavlja baba - ako ideš prebrzo. - kaže ona ponovo.
"Oki doki "
-Nisam išla brzo- kažem. " A iako me slika , slikaće i tvoj auto, a ja odo aufiderzen, pa nek me nađu na osnovu slike gastarbajtera na crno.
-Okej - kaže baba...no kuplung ...no kuplung ... -
.....
I onda ulazimo u veliki nepoznati grad pun semafora i normalnih vozača koji ne trube, ne turiraju svoja auta, uljudni su, tolerišu greške i sporaće, debile kao što sam ja. Strpljivo su vozili iza mene a ja koncentrisano sledila babinu navigaciju i prešla preko četiri - pet kružnih tokova i dohvatila se konačno parkinga za invalide ispred šoping mola "ALDI" potrošačkog raja za običan nemački narod i ostale štediše u kome su cene ZA SVE , JEBENO MANJE NEGO KOD NAS!
Posle sam ukapirala da me baba navodila okolnim putevima do tržnog centra, verovatno i dalje u neverici se pitajući da li ja znam da vozim ili ne.
Bez incidenata sam istovarila električna invaidska kolica iz gepeka, spakovala babu u ćebence uzela torbe i torbu sa flašama i nas dve uđemo u market kroz pokretna vrata na foto ćeliju koja se ne otvaraju kad oćeš da izađeš tuda !!! Ovo je bitno jer smo mi ušle bez kolica koja stoje na parkingu . Baba ko da to nikad nije videla, eto tek tako joj je to promaklo da treba da uzmemo kolica, a ja idem za babom u strahu da nešto ne pogrešim.
Onda ja sačekam da neko uđe na jedna vrata, pa uđem u neki među prostor i čekam opet da neko uđe s kolicima pa se iskradem napolje i odem do punkta sa kolicima da bi ustanovila da su kolica vezana lancima jedna za druge i da treba da ubaciš metalnu paru u prorez da bi ti se oslobodio katančić na lancu i kolica. Treba da ubaciš kovanicu od dva eura ili jedan euro ili pedes centi, kojom logikom - veze nemam. Sad treba da odem da to kažem babi jer ja nemam kod sebe metalne eure, a i da imam odakle mi i da ponovo uvrebam priliku da izađem otud a baba je za to vreme već krenula da razgleda po prodavnici ... torbe sa flašama stoje tamo negde na ulazu i ljudi se sapliću o njih ali niko ništa ne kaže samo produži.
Baba na tu informaciju u neverici krene da kopa po tašni i tutne mi u ruku nešto nalik na crno dugme ..neki žeton za nešto ..
- Hija ... ( evo ) - I sad ja treba da kroz prepreke odem opet napolje da probam da gurnem to dugme u rupu za koju piše da se uguravaju euri ??? Ok, bez nervoze. Opet ja krenem napolje iz prodavnice gde na vratima ima znak – zabranjen saobračaj u tom smeru - lepo ljudi nacrtali. Sačekam neke tamnopute Nemce da uđu .. a sve mi liče na Arape, Indijce .. ali nemam kad da mislim o tome jer baba već nervozna što ne kreće u kupovinu. Odem do kolica, ubacim dugme u prorez .... I... ništa ... PA NARAVNO NIŠTA SE NE DEŠAVA .. KOLICA SE NE ODVAJAJU OD LANCA ... I sad treba ponovo....
Baba se u međuvremenu kod slučajnih prolaznka raspituje šta se to radi s kolicima koja su na normalnim mestima besplatna i da mi nećemo da kupujemo kolica.
Ali to je Švaba smislio da moraš da staviš euro u prorez da bi uzeo kolica, jer da bi uzeo euro nazad, moraš da ih vratiš odakle si ih uzeo. I na kraju krajeva baba nevoljno da dva eura a ja opet nazad u jednosmernu, pa do kolica i "voila" - evo nama kolica za šoping po ceni od dva eura koji se vide iz proreza, ali nemereš ih izvući napolje, neki žleb ih drži iznutra. Kasnije sam otkrila kako se vade pare kad završiš sa istovarom robe u auto. Cela procedura je smišljena da ljudi ne bi ostavljali kolica rasuta po ogromnom parkingu nego su radi svojih kovanica primorani da ih vrate na mesto odakle su ih uzeli. TIme se štede radnici koji su do iznemoglosti skupljali kolica ostavljena po parkingu pre ovog proboja tehnologije.
I onda krene studiozna kupovina prema spisku koji je sastavljan švapskom predantnošću i preciznošću. Baba je na ulazu u prodavnicu, kod džemova, tek.
- Do you like apricot ? - pita me. ( Da li voliš kajsije?)
-I ike strowberys more - kažem ja, bez mnogo razmišljanja. Više volim jagode.
-This is apricot - kaže ona. ( Ovo su kajsije)
"Pa jebote znam šta su kajsije i breskve , a što me pitaš jel volim , kad ti kažem šta volim tebe zabole, nisi me ni čula. Bole me uvo, kupi koji oćeš."
Baba pola sata razgleda džemove i produži dalje ni jedan nije uzela.
-Do you like NUTELA ? -
"Jok ja. To je otrov u slatkom obiku, ja volim Eurokrem, baba. Nutela je bljak .. Mene si našla," .
-No... I am on a diet - kažem naglas. ( Ne, na dijeti sam )
Babi lakne.Tri eura manje za šoping tj neplanirani šoping za koji je ponela 120 eura.
Na prvoj nekoj gomili izložene robe koja se crvenela, baba skine neku plastičnu kutiju i pita me:
– Do you want this for your birthday ? - Da li hoćeš ovo za tvoj rođendan?
-OK ..OK ... I would like that - Da ne bi bilo ko sa pekmezom od kajsije. Pa posle da zaboraviš šta si ono pitala. Oću to, iako ni ne vidim šta je.
Kad ono bombonjerica sa višnjom , šerijem i čokoladom, i košta čak pet eura na akciji. WOOOOOOW ! Na sledećim rafovima su stajale čokolade od euro da biraš. Desetine vrsta. Tu smo prošle bez zaustavljanja.
Naredna studija odvijala se ispred polica sa ovsenim pahuljicama, muzlijima i tim žvaćkalicama. Raspon cena pola eura do 20 eura sa medom i indijskim orasima. Gleda baba, čita deklaracije... Gleda, gleda, gleda, gledaaaaaaaaaaaaaaaaaaa i na kraju uzme najveće pakovanje od pola eura. To je bilo za moj doručak iako me nije ništa pitala dok je tako pomno birala.
I tako redom... Sokovi, meso ... povrće... Jabuke se ne kupuju jer ima na drvetu ispod kuće. Groždje smo kupile i onda joj pažnju privuče AKCION !!! ŠNAPSSSSSSSSSSSSSSSSS od pet eura, neka industrijska džibra, prema etiketi od dunje i kruške i ona mi nonšaantno kaže da dovatim draj flaše!
"Da ti ne bude malo baba ??? " uzmem ja tri flaše rakije i ništa ne pitam.
Od tolikog zastajkivanja za svakim rafom pomislila sam da nikad nećemo otuda izaći. Počela sam da razmišljam o testamentu ... o svrsi života ... o čokoladama sa celim lešnicima koje sam nekad jela u nekim lepim prilikama .. i obuzme me emocija pa ubacim cvaj komada u kolica i odvojim svojim rancem. Pa ne mora sve da mi kupi baba, iako je takav dogovor za hranu. Imam i ja pare.
I onda sam se častila za rođendan sa 100% pomorandže u soku, Milka sladoledom od euro. Kupila sam i neki tamno braon integralni tost, eksperimentalno, pa šta bude, nemam predstavu šta da očekujem, možda je ukusan, a možda to nije ni jestivo.
I tako mi nakrcamo kolica raznim đakonijama na sniženjima raznim i krenemo prema kasi. Baba mi tutne sto eura u ruku i izađe ladno iz radnje kao Broj jedan iz Alan Forda, samo na električnoj rol štule, kako se to na nemačkom kaže. Kasirka joj je otvorila rampicu sa znakom – zabranjen prolaz. Baba je završila svoju misiju i otišla da puši napolju.
Nekako sam se snašla da platim, sva sreća pa je isto kao i kod nas, samo moraš brzo da prebacuješ one stvari iz kolica na traku, pa sa trake nazad na kolica. I to je to. Moja prva kupovina je obavljena.
Nema besplatnih kesa na kasi. Bilo je papirnatih i platnenih kesa za pedeset centi, ali nisam bila sigurna da li smem to da kupim pa sam izašla iz prodavnice, pitajući se kako ću sve to da smestim u one dve torbice od kojih je jedna bila zauzeta praznim flašama. Ja sam mislila da su te rakijske flaše od prošle cele godine, ili nekoliko prošlih godina, nekim čudom nisu bačene, ali mi se vremenom vrlo brzo pokazalo da je to nedeljna zaliha praznih flaša od rakije. Termo kesa je bila namenjena za meso i smrznute proizvode, ali sam sve prostale stvari morala da pobacam u gepek bez nekog reda i poretka i preko toga prazne flaše da se ne polupaju dok vozim. I dalje mi nije bilo jasno zašto ih vozimo. Uspela sam da spakujem babu u auto i kolica u gepek.
-IDEMO NAZAD ? where to drive now ?
-Drive here - kaže ona i pokazuje napred.
"Gde bre here , treba didiemo kući sad."
- Where ? Gde da vozim ? - pitam
-Drive here. - kaže strpljvo baba i razgleda okolo.
"Pa neš valjda opet da mi testiraš vožnju pre povratka"- Ali dobro neću da postavljam glupa pitanja i vozim po parkingu, obiđem i vratim se na početnu poziciju i pitam opet babu gde da izađemo sa pakinga.
-Drive here - bio je odgovor. ( vozi ovuda )
-Po parkingu ?-
-Ja. Bite. -
Znači ne mogu da verujem. Vozimo se po parkingu. Za čije babe dušu ? Ona mi pokazuje okolne prodavnice : - Ovde ti je Dajhman... Ovde se prodaju dušeci, ovde imaš garderobu.
"W t f ??? kaćemo kući ženo ... treba da idemo kući ... kuc kuc .. ima li koga?"
-Drive here .... ( vozi ovuda ) ponavlja baba i razgled studiozno i tek u nekom trenutku usklikne:
-Aha!!! There is one .. ( Aha! Evo ga jedan !)
Pogledam ja u tom pravcu izvora njene radosti i ugledam tri kontejnera na kojima piše: GLASS
STAKLO ! Tri konejnera za belo , braon i zeleno staklo i upozorenje da se ne ubacuje keramika ili nešto što liči na flašu ili teglu.
"AHA !" SINE I SVANE I MENI. Dobro je, nije poludela alchajmerski, nego ono njeno Dojč.
I odem do gepeka da povadim one flaše i oprane teglice a baba me prati pogledom da ne promašim boju i dezen kontejnera i ne ubacim u pogrešni i izazovem treći svecki rat.
- Ahhhhh . das ist ekonomiše - kaže ona kad sam ušla u kola.
" Ja, ja .. Svi ste vi nenormalni. Ekonomiše, špare. A kako je to ekonomično da voziš prazne flaše po gradu i dvadeset minuta tražiš kontejner?"
I onda konačno krenemo kući drugim nekim putem i stignemo žive. Baba je bila premorena od svega ali nije ranije legla u krevet. Ostala je budna do pola 12 kad me zove da joj pred spavanje namestim masku za inhalaciju, sa kojom spava, prinesem rakijicu za dobar san i još neke potrepštine za noć. Ja sam bila pospana još u osam sati kad sam sišla u svoju sobu i borila sam se narednih tri ipo sata da me ne ophrva san.
0 notes