Tumgik
tvrdoglavomagare · 3 years
Text
Stvari fale kad ih nemas a ne kupuje se novcem..
I sad bih dala sve ove proklete godine i ove dane.. novce i svijet odraslih za sve one prosle, one stare urezane u svaki dio mog postojanja.
Pa da me tako spakuju u neki avion, za let unazad. Pa da bar jos jednom osjetim onaj topao miris doma, porodice na okupu, sigurne ruke i bezbriznosti. Da bar jos jednom bosim nogama protrcim kroz kucu u zagrljaj svojih roditelja. Da ih gledam kako ispijaju jutarnju kafu i planiraju nas zajednicki dan, a ja se od srece kesim u uglu secije gdje sam kao mala uvijek voljela da sjedim. Kao pravim se da gledam tv, a svako malo pogled je upucen njima. Pogled na sretnu porodicu.. Pa da jos jednom dijelim sobu sa svojim bratom, da se svadjamo oko igrica, tv kanala i da mi se to cini najveci problem u zivotu. Da se smijemo glupim furkama i da mu prosipam neke fazone, jer ja sam starija, ja kao sve znam. Da prozivljavam sve one rijetke zajednicke trenutke, putovanja i vecernja izlezavanja. Kunem se, dala bih sve sto imam za one ljetne veceri ispred kuce u krugu svojih najdrazih.
Na ovaj dan prije sest godina sam izasla iz kuce u kojoj sam odrasla, iz doma..naseg doma, u kojem su ostale sve one velike, najvece uspomene. Oceve suze na pragu, dok sam izlazila zaboraviti necu ni da imam dva zivota. Bole toliko jako, kao da stojim upravo sada pred njima i gledam kako se slivaju niz to blijedo lice. Toliko godina je trebalo da prodje da bih shvatila jacinu bola njegovih suza. Mada se one ruku na srce nikad nece moci porediti s onim maminim..
Ehh sta bih sve dala da sam jos jednom ono malo dijete koje ima svoja dva roditelja pored sebe. Da se popuni ova ogromna praznina u grudima i da osmijeh bude stvaran. Da legnem u krevet mirne glave znajuci da me tu neko cuva i da me jutrom budi ocevo pjevanje kroz kucu dok se sprema na posao a mamin glas “Suti bolan, djeca spavaju”.. Ehh koliko samo ne znamo cijeniti prave trenutke i uzivati u njima. Koliko smo nekad prokleti i zelimo od zivota vise ne znajuci da nam je Bog podario ono najvaznije, slijepi pored ociju..
Hvala vam za sve sto ste ikada uradili za mene, za svaki napor i znoj. Za onaj osjecaj sigurnosti, za neprospavane noci radi mog mirnog sna. Hvala vam sto ste napravili od mene ovo sto danas jesam. Ako nista bar sam iz svega naucila jednu lekciju. Onu najtezu, zivotnu. Ako nista bar sam ojacala i postala hrabra izrazito jaka zena. Gdje god se nalazili ovog trenutka, buducih dana i godina, koliko god daleki bili uvijek ste tu s lijeve strane, u svakoj pori koze i treptaju oka. Vi i brat.
Volim vas najvise na svijetu.
Dž.
108 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 5 years
Text
Smatram da se u životu svakome treba dati druga šansa.. čisto da vidite da su ljudi govna i da se ne mijenjaju, da ne cijene čak ni to što su dobili tu drugu šansu. Čisto da znate da ste dali sve od sebe i da se više nikad ne pitate kako bi bilo, kad bi bilo.
Toliko.
147 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 5 years
Photo
Tumblr media
Da vidis, da znas, da pamtis i opominjes.
631 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
A gdje si ti bar dodji mi iz hira, da placemo kad Dino Merlin svira.
349 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Te noci kad ne budu igrale sjene i kad voda ko zna koji put razbije stijene. I kad sve sto je nekad bilo vazno vise ne bude. I kad te neke grube ruke snazno iz sna probude. Ne reci nikom da si me srela, a kamoli voljela.
212 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Mene vole nevolje. A to me kostalo. Kao oci njegove i sve ostalo.
101 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Odavno ti nisam napisao nista. Znas, nema svrhe iz duse pisati nekome ko dusu nema.
438 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Mjesto onoga “cuvaj se” na zadnjem rastanku mi je rekao “nemoj ga rasplakati”. Znao je on, da nikada ne volim, a uvijek budem voljena.
202 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Zahvaljujuci toj zeni, saznao sam sta je srodna dusa. Ona je bila nesto najsrodnije sto covjek moze imati. Kao da smo bili vezani lanicma citavog svijeta. A svadjali smo se, jesmo. I danima cutali, jesmo. I glumili da nam nije stalo, to pogotovo. A kad su drugi mislili da se mrzimo, tad smo se voljeli najvise. Ne znaju oni. Mi znamo. Bog zna.
346 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Prije svega da ti se zahvalim.. Znam da nikad nisi bio gost svog koncerta na način na koji je 70 000 sinoć bilo gost Koševu. I da nikad nećeš osjetiti ono što smo osjetili mi sinoć. Znaš velika draž za Sarajlije jeste što dođu ljudi zbog tebe i onda okinemo svi u jedan glas “Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo?” i iz dana u dan kad bi pjevao to, ja bih ti svaki put dala odgovor.. Nije Merline, nije Sarajevo na istom mjestu uvijek. Naše Sarajevo se njiše, ode jedan korak nazad, pa 5 njih naprijed. Bude ponosno, najljepše..
Onda počneš Merline pjevat tu neku pjesmu :kremen: stariju, naravno.. I onda sa Juga čuješ kako neka medena nedostaje nekom, kao što go nedostaje bordo navijaču.. A Sjeverna tribina kao da ih ruži, počne grmiti o plavim navijačima kojima fale ti neki golovi.. i opet smo svi tu.. Svi na jednom stadionu, svi imaju pogodke, a ti golovi silni fale… I nije više bitno Merline pripadaš li bordo ili plavoj armiji, bitno je da svi u jedan skendiramo o medenoj, i svako u tom trenutku u podsvjesti ima svoju medenu.
“Daljine nisu to što se mom srcu činilo”, nisu Merline, nisu. Imaju i te daljine neku draž u sebi. Pa kad zagrmi s bine ritam te, a svi vade telefone i zovu nekog dalekog.. nekog svog. Baš Merline znaš, u pravo vrijeme.. opet.. kao i uvijek.
Stariš Meline.. uz sve te tvoje godine idu i sjede, a Boga mi i bore.. ali te opet volim. Hej moj Merline.
Sve dok te bude imalo, mi se ne plašimo nimalo..
Hvala ti legendo, kralju, čarobnjaku, magijo. Hvala ti za kino snova, hvala ti za fantaziju.❤️
2015.
98 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Sreo sam mnogo zena, koje se bore sa sobom da prebole nekoga.
S tobom je drugacije.
Ti se boris sama sa sobom da ne zavolis.
A to.. to je najgore.
1K notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Photo
Tumblr media
Da vidis, da znas, da pamtis i opominjes.
631 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Stignu i one poruke za koje si mislio da nikad nece. Dese se i oni pozivi koje si danima, mjesecima cekao. Cujes i one rijeci koje su mogle popraviti sve da su se desile prije.
I nista.
Ne osjecas se bolje jer shvatis da je proslo.. ono sto si predugo cekao.
265 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Ima te i sad kad te nema blizu mene.
Tacno kao da osjetim da me cuvas tiho, sa strane posmatras da li sam sretan.
105 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Neke brojeve i gradove nikad ne zaboravis.. samo ne zoves i ne dolazis.
560 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 6 years
Text
Tuga je cesto bila moj stalni gost, ali nije znala da ja odlazim kad nesto pocne da me steze.
45 notes · View notes
tvrdoglavomagare · 7 years
Text
Bila sam jedna od onih koja je odlazila kad si je najvise trebao.. i nije se javljala danima, prva nikad. Sa mnom nikad nisi znao na cemu si. Bila sam ti sve, i bila sam ti nista. Bila sam tvoja a nikad me nisi imao.
111 notes · View notes