acloudfullofillusions-blog

[acloudfullofillusions-blog]

Ostajem sama, nevidljiva u vremenu prolaznosti...

[acloudfullofillusions-blog]

Hoćemo li postati najsjajnija zvijezda kad se sve ugasi...

[acloudfullofillusions-blog]

Rastvori svoja velika i

bijela krila.

Odleti s ovog svijeta.

Neka te meka paperja

vinu u beskrajne visine.

Stavi ona naša krila.

Ona koja smo radili punih

deset dana.

Koje sam umetao u postelju

jedno po jedno,

kako se ne bi raspalo

pri novom letenju.

Ne brini neću reći našu tajnu,

našu ljubavnu priču

s perjastim čarima.

Biti ću tvoja pista s koje

ćeš anđeoski poletjeti.

Nestat ćeš i zaboraviti na mene.

Na svoje zemaljsko postojanje,

jer tko zna što te

čeka u visinama.

Još samo jednom

raspusti svoju crnu kosu

i obavij mi njome ramena,

želim osjetiti nejzin opojni

miris dok sva drhtiš

u mojem naručju.

Nestani u česticama magle,

dok se tiho sunce diže

iza oblaka.

Nestani i zaboravi na sve.

Zaboravi na mene i moju

ljubav prema tebi.

Nemoj plakati nad potokom

suza, jer vidjet ćeš me opet.

Na prijelazu iz sna u javu...

[acloudfullofillusions-blog]

Sa zvijezdane staze, padale su tvoje velike i prašnajve suze. Ostavljao si put u nadi kako ću ga slijediti...

[acloudfullofillusions-blog]

Bila je bijela,

bijela poput tišine,

bijela poput majčinog mlijeka,

koje se sljevalo s grudi,

ostavljajući mirisan i topao trag.

Bila je.....

Bijela poput neba

s tisuću zvijezda.

Svaki njezin pogled

onih modro zelenih

očiju ostavljao je

smaragdni trag u duši.

Bila je...

Kao san

okovan najčišćom svilom

i opran praškom mirisom

ljubavi.

Bila je...

Tišina što odzvanja

u našim ušima,

prazan list s

tek pokojom riječi,

prolaznost vremena i

tužnih obećanja.

Moja ljubav prema njoj

ostala je samo utkana u papir

nikad zaboravljena,

ostavljena u najdubljem sjećanju

tog prokletog vremena i

zapečaćene ljubavi...

[acloudfullofillusions-blog]

Ostavi sve i pođi u beskrajni svijet...