ako-me-ikada-sretnes-blog1 - Tumblr blog

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

A ti si mi Merlinova pjesma.

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

nisi voljela da se češljaš i

znala si da volim da ti mrsim te već čupave pramenove

nisi voljela buku i galamu

radije bi ti knjige i rijeku

radovala si se sitnicama kao dijete

a ti si ustvari jedno veliko dijete

koje se iskreno smije

glasno se smije

ima taj iskreni sjaj u očima

dijete si

a žena koja voli

voljela si bijeg iz stvarnosti i

znali smo oboje da ova stvarnost nije za nas

nisi ti za ovaj svijet

ovo vrijeme i

voljela si da živiš neki drugi život

gdje nema pokvarenih i zlih ljudi

gdje nema pokvarenog i zlog mene

voljela si da spavaš do podne i

čekao sam ono “dobro jutro” od tebe u tri popodne i

sve je od tog trenutka bilo dobro

rekla si mi da si dio prosjeka

a meni su te rupice na obrazima bile nešto što nema cijenu i

te tvoje ruke oko mog vrata nisu imale cijenu

kao ni tvoj pogled

način na koji si me gledala

sve je to govorilo da me voliš

a ja sam se pravio da ništa ne vidim

ili sam se plašio da znam

plašio sam se tebe i tvoje ljubavi

pa sam kukavički pobjegao

birao da te volim

da vrištim da te volim

ali znam da me nikad više nećeš čuti

ni vidjeti

a ja ću ostati tu da pamtim tvoje navike

toliko mogu i

toliko sam proklet

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

reblog if ur mom is smart and beautiful

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

"Ne zna onaj koji nije bio budan cijelu noć, sam, šta je razmišljanje, nostalgija, sreća ili tuga."

•princessana104.tumblr.com•

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

“Nisam volio svijet, nisam ni ljude u njemu, ali sam živio. Ko jebe njihov svijet kad sam ja imao svoj.”

— Silvester (via verona-tekstovi)

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

Reci mi kako ti uspjevaš, jer se ja bez nas ne snalazim baš najbolje.

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

A tako lepo Neprimetno usla si u moj zivot Te noci Usla si u moje srce I nasla si mesto u njemu Nasla si prazninu u mom srcu i tako umiljata si se ususkala Isto tako si i pod kozom Kao droga u venama Ima te svuda a tebe nikud oko mene

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

This is interesting.

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

let’s go to McDonalds for ice creams at 2am

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

Kad počnete primijećivati na koji način neka osoba drži šoljicu kafe, u kojim trenucima joj se šire zjenice, a kada znoje dlanovi. Kad počnete primijećivati nečije male nesavršenosti, tikove i naizgled nevažne pokrete. Kad počnete primijećivati dužinu njenih koraka, brojati vrijeme do sljedećeg susreta i gledati kako vrti neki predmet u ruci, kao da vaja najveličanstveniju skulpturu ikada. Kada počnete primijećivati reakciju njenog tijela na hladnoću, opasnosti i promjene. Kada zapamtite njen broj, omiljeni slatkiš, pjesmu i film. Kad počnete primijećivati sve to, tada ste se zajeb.. Mislim, zaljubili.

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

“Hajde da blejimo na nekom krovu”, rekoh ti.

“Ovuda, znam put.”

“Hajde da usput uzmemo i picu za poneti.”

“Wow, koliko je predivan pogled”, rekao si dok si zamisljeno gledao prizor ispred sebe.

“Ponovo sam razocaran u sve”, rekao si.

“Slomili su me.”

Krisom pogledam u tebe.

“Mozda te ja mogu popraviti”, tiho izgovorim.

Zbunjeno se okreces prema meni.

“Mozes da pokusas”, izgovoris kratko.

“Zelis li da pokusam?” kazem dok posmatram zalazak sunca.

I pre nego sto dobijem odgovor na pitanje koje mi se mesecima vrti po glavi probudim se iz sna.

Dodjavola.

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

“If someday the moon calls you by your name don’t be surprised, Because every night I tell her about you.”

— Shahrazad al-Khalij

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

[ako-me-ikada-sretnes-blog1]

Sanjar

Šta ako ti kažem

Da satima biram košulju koju ću obući u grad samo zato što bi me ti mogla vidjeti

Ja koji znam jedino za majice sa mrljama od dezodoransa i hrane nepoznatog porijekla

Postao sam sređen i prestao smrditi na introvertnost.

Šta ako ti kažem

Da sam upisao kurs gitare samo da bih naučio svirati pjesmu koju si jednom pjevušila na tramvajskoj

Da sam počeo slušati narodnjake i izlaziti na sva ta mjesta gdje se okupljaju oni

Kojima nikad ne bi palo na pamet da razmišljaju o potrebi našeg postojanja u savršeno uređenom ekosistemu,

Šta ako ti kažem da sam na trenutke postajao opsjednut tvojim trepavicama

Šta ako ti kažem da sam već odabrao mjesto i vrijeme našeg vjenčanja i da sam

Duboko i posvećeno bio zabrinut da bi taj dan mogla pasti kiša i ukvasiti ti haljinu dok mi prilaziš

Šta ako ti kažem

Da sam našao čovjeka koji će me naučiti plesati

Mene koji imam dvije lijeve noge, obje polomljene na mjestima gdje bi trebao biti osjećaj za ritam,

Šta ako ti kažem da svaki put kad te sretnem, zurim u tvoje prste i zamišljam kako sviraš klavir

A onda pogledom mjerim njihovu debljinu ne bi li znao odabrati odgovarajući prsten?

Šta ako ti kažem da naši sinovi i naše kćer već imaju imena a nisu ni došle godine u kojima se trebaju roditi?

Sagradio sam im kuću i ljuljašku i ljutim se jer ne vole moju poeziju a ti misliš da sam pomahnitao

Šta ako ti kažem da smo sretni i da postojimo

Baš ovakvi kakvi jesmo?

Naše su čudne duše preživjele dušmanski svijet i inate se kad god čuju šapate u pozadini

Šta ako ti kažem

Da postoje bar tri psihijatra i još toliko klinika koje me smatraju zrelim za terapiju

Šta ako ti kažem da si predmet mojih opsesija, da nema ničeg normalnog u načinu na koji te maštam

Šta ako ti kažem

Da svaku večer umirem i ne žalim za godinama potrošenim na obožavanje tvojih koljena

Da se svako jutro ponovo rađam i tijelo mi trni za tvojim tijelom i sve bih da vičem tvoje ime sa krovova ali

Svijet neće razumjeti i one će bolnice ponovo pozvati moje ime.

Šta ako ti kažem

Da vjerujem u Boga samo zato što nema drugog objašnjenja za tvoju ljepotu, šta ako ti kažem

Da se bojim da nećeš živjeti vječno

Šta ako sam čitao knjige o reinkarnaciji i tražio dokaze da sam te već volio u svakom od prošlih života?

Šta ako ti kažem

Da sam tvoj svime što imam, šta ako me nije briga

Što život prolazi a ja stojim u redu muškaraca koji samo maštaju o tebi, šta ako

Nema ničeg posebnog u ovom što osjećam, šta ako

Nikad nećeš pročitati ni jednu pjesmu o tebi a toliko ih je da bi od njih mogao napraviti vatru

Dovoljno veliku da u njoj izgorim i postanem pepeo

Kojeg ćeš u januarsko jutro prosuti po ledu i njime gaziti?

Šta ako se i dalje nadam, šta ako sve ovo postoji

Samo za nas?