anonymusstrangedestiny-blog

[anonymusstrangedestiny-blog]

I vi bi kuje do krune al istu nosim na kosi. 😈👌🏼👑

Jala

[anonymusstrangedestiny-blog]

Kaze da sam propao slucaj ni za sta da nisam rodjen, ja sam sanjar draga majko pogresnom sam zvijezdom vodjen. 😈

Vuk mob

[anonymusstrangedestiny-blog]

Al bar da znam da sam siguran, da kada moje srce bude stalo, da ti ces me cekati, negdje tamo, zbog mene samo, da cu osjetiti zagrljaja tvog toplotu, kako nisam mogao u ovom mom zivotu...😢

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zavolio sam djavola tu ispred zgrade, jer je uvijek bio tu kada nisko padnem.

[anonymusstrangedestiny-blog]

Cekat cu te, znas da je nebo tmurno bez tebe, cekam tvoje oci, da vrate sjaj u moje tmurno nebo. #zelimte

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zivot ne bira trenutke, ne bira mjesto, gazi vas svaki dan bez milosti, uzima vam najdraze zbog cega ste nekad bili najsretnija osoba. 💙

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zelim da te vidim, bar na trenutak, i zagrlim te jako i njezno u isto vrijeme.😍

[anonymusstrangedestiny-blog]

Cekao sam taj dan. Cekao sam da sreca pokuca na prozor moje zamagljene maste. Znam da znas, moja sreca i masta si samo ti.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

I have a suicidal smile forever.😈

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Every night, I see the demonic eyes that stand above me.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Mila moja. Prezirem svaki milimetar koji me dijeli od tebe. Zelim da moje gorke suze budu dokaz koliko te volim.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zasto ?..............

Zasto? Pitam se, zasto ? Zasto me napustaju svi koje sam volio. Nemam vjere u bilo koga. Zasto? Pitam se, koji je razlog da moj zivot bude protkan tom tegobom. Zasto niko nema milosti i odlazi od mene bez pozdrava, zasto ? Niko ne zeli pokazati bilo kakav osjecaj ljubavi i pruziti makar neko malo parce srece da imam za dalji nastavak zivota. Cekao sam srecu da je vjetar donese na toj usputnoj stanici, uzalud cekanje, masta propada, uzalud cekati neke bolje dane. Kada ostanes sam, shvatis da nemas nikakvu poentu u zivotu. Zar sam previse trazio ? Pa zbog takvih kao vi sam i ostao zatvoren u sebi nijemo posmatrajuci svijet kako se raspada. Ja sam cekao na vas i ostao sam sam cekajuci i ugadjajuci svakome da budu sretni. Zar niko ne zeli uzvratiti da nekad mogu mirno spavati navecer. Ne osjecam bas nista, emocije me obaraju iz dana u dan i savladavaju moj zivot. Cine moje suze jos vise gorkim, zar sam zasluzio bilo sta osim srece? To je moja tegoba, i ne mogu biti sretan. Zasto cekam i dalje voz koji ce me povuci do obliznjeg gradica u kojem cu sresti nadu svog zivota. Ma ne sve je to samo san, iz vec spomenutog, tesko je shvatiti kako je kad si sam, nemas srece, nemas ljubavi, ne osjecas da si nekome drag i bitan, boli to zar ne? Kako je plakati svaki dan, da li se neko pita zasto ? Je l' potrebno uopste spominjati ? Kada ste na dnu zovete da izvucem, kad sam na dnu i nema nikoga da me izvuce, ne trazim niciju pomoc? Zar ne? Mozda i mislite da je neciji zivot lagan. Uzmi me za ruku pa osjeti sve ono sto ja osjecam. Da li ce ti tad biti lagano i da li ces osjecati ono sto ja? Pa cak ni tad. Ne znas kako boli. I nikad nisam pozelio nesrecu drugima, jer je to moja muka, sam se saplicem od svoje grijehove. Nisam ih bez razloga pocinio, i Bog nek oprosti, mene nek prekrije crna zemlja, mozda cu tad dobiti zrno necije paznje i biti bar jednom u zivotu voljen. Pitas se kako mi je u zivotu ? Eh da imam i ja sve sto pozelim, bilo bi lijepo zar ne? Boli to kad najdrazi razocaraju, nisam li jedan od onih koji je sam na svijetu, zar ne? Stojim na stazi trnja, nikad nisam ugledao ruzu, ceka me trnovit put do njenih latica. Ne zelim ni gledati naprijed, kao izgubljen u tom vremenu ne vidim buducnost, i ne vidim uspijeha u buducnosti, zar sam stvarno jedan od onih koji je sam, pitas li se ? Ne znam, i sa mukom se pitam, kako mozete nocu mirno zaspati gledajuci me u oci kako se patim svaki dan? Sjetite se kad ste rekli da je vasa jedina zelja da umrem. Zapravo, ostvarit ce se, samo ja vama zelim da vjecno gorite u onom paklu u kojem gorim ja sad....

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zelim ponovo da osjetim tvoj zagrljaj i miris tvoje kose. Zelim, bar u snu.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Iako je moj pogled upucen tebi hladniji od Sibirskog snijega, moje srce i dalje prizeljkuje tvoju toplinu i vedri osmijeh.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Trazim te u drugim ocima, ne zelim da me gledaju nicije druge, zelim samo tvoje. Vec danima ispisujem tvoje ime po nebu svoje rasute maste, zelim biti zauvijek samo tvoj.

anonymusstrangedestiny

[anonymusstrangedestiny-blog]

Pismo bratu...

Dragi brate, mislio sam da ti necu morati pisati nikad, mislio sam da nece biti potrebe da ti se obratim. A i sta nakom svega da ti kazem, ostavio si sam svog brata. Napustio si drzavu u kojoj zivim i otisao si za svojim poslom u inostranstvo. Sjecam se posljednih puta provedenih sa tobom, i pitam se, da li si me stvarno volio, ili si ti bio taj koji je izvlacio samo korist. Bez svega lutam i dalje kao i onih starih dana dok si ti bio tu. Jer nemam nista. Ljudi bez razloga postaju tudji, nemam u cije lice vise da gledam, svi nose maske koje nemaju lik njihove face i zasto ja i dalje ispod naseg starog mosta trazim nadu da ce je rijeka nanijeti u moj zivot bas kao zima hladan sibirski snijeg koji se ocrtavao u tvojim ocima kad si me ostavio samog. I sjeti se, tvoja mama je rekla da vise ne zeli da budes dio mog zivota jer nisam bio dovoljno bitan da ispunim svaki dan tvog zivota. A volio sam te ko rodjenog brata. Smatram te bratom jos uvijek i ispisujem zivotne stranice nakvasene krvavim suzama. Reci, jel bilo vrijedno ostaviti me samog da se kotrljam u blatu u svojim bolovima. Reci, zar mi nisi mogao nikad pomoci. Sjecam se nasih zajednickih suza, dijelio sam se tobom sve sto bi skrpio nekako da krenem dalje sa zivotom. Zivio sam tek onako dan za danom. Dok su svi bili sretni i nisu shvatali zivot onakvim kakav jeste. Nisu ni znali koliko boli je naneseno u mom zivotu. Sve te ruzne rijeci. Zar i meni nije trebao stariji brat da me cuva i brani od svih zlih ociju. Gledaj me sad dragi brate, porastao sam ali i dalje osjecam bol u prsima. Probadaju mi nozevi srce, osjecam kako mi gladne zvijeri grizu i kidaju srce napola. Nikad se nisi pitao zasto sam postao toliko mrsav, kakav je razlog mog propadanja, nije za dzabe svaka suza ispustena iz mojih ociju. Mozda ces biti ponosan kad cujes da posteno zivim. Nikome ne mislim zlo, ma da svi zele da ja nestanem i zauvijek mi bude lose. Moje rijeci imaju znacenje. Zar nikad nisi prekrsio sve i pozelio da mi das neke stvari potrebne za zivot. Treba mi motiv da nastavim dalje. Hodam rubom svog zivota koji lici na zabacenu stijenu, napustenu, niko ne vodi brigu o meni. To je razlog mog propadanja, svoju bol skrivam u alkoholu. Nazalost, nemam druge nade osim da mislim da ce me jednom krenuti u zivotu. A sjeti se igracki koje si mi dao kad smo bili djeca, nisu zaboravljene, kad sam ostao sam kao tako mali, grlio sam ih. Volio sam te vise nego sebe, burazeru, vrijeme prolazi, nedostajes svaki dan. Sjeti se upitati me kako sam, niko ne pita odakle i kako, svi traze mene kad je tesko, dok ja hodam zabacenim putem sasvim sam. Nesretan u ljubavi, nesretan u zivotu, zasto imam potrebu da ti kazem. Pomislis li ? Mozda me tvoja ruka spasi i izvuce iz pakla kroz koji svaki dan prolazim, topi se moja srce u vatri i lagano nestaje zapelo je duboko i moje krvne zile svaki bol koji sam osjetio na dusi, i nemam dusu, prodata je i uzeta je. Bez tebe mi vise zivot nema potpuni sjaj koji sam osjecao nekad, tako bih ti radio volio ispricati svaki trenutak tezak proveden bez tebe. Da vidis koliko je gorak osjecaj zvan razocarenje, ne mogu vise trpiti, sve emocije me iznutra jedu, niko ne vidi bol. Mislio sam kao mali ako dajem svima ljubav tako ce mi se vratiti. Davao sam ljubav, dobio sam nazad suze i jebeni, nesretni zivot koji nisam spreman iznijeti bilo gdje. Svi peroni svijeta cekaju svoje vozove. A da li ja svoj cekam od svog rodjenja, i vise nema mog voza za srecu, stojim nepomican u vremenu koje se zove zivot. Zar i ja nisam mogao biti tvoj mladji brat kojeg ces stititi, reci sad. Oglasi se konacno, zelis li cuti patnju, da li te nekad jeza uhvati kad shvatis da sam ostao da se patim. P.S voli te tvoj burazer kojeg si izdao, saljem ti tople poruke, samo budi sretan, a ja zauvijek prepustam svoj zivot tamnim sjenkama koje me gledaju sa neba,... Pozdrav

[anonymusstrangedestiny-blog]

Zauvijek tvoj......

Sve je pocelo davno... Prvi pogled upucen toj neizmijerno ljepuskastoj osobi, i prvi pogled na nesto sto postaje droga. Pitate se kako ? Objasnit cu sve, polahko... Pogledao sam prvi put djevojku koja je izgledala nemoguce. Gledajuci je takvu kakva jeste dok se glupirala, pomislih.. ufurana osoba i nista vise, ista ko i sve ostale.... Dosao je trenutak kada se sve obistinilo i ta istina je postala moje sve. Sad vec gledajuci na te plave prelijepe oci, smedju kosu koja je uvijena poput najljepsih valova, plove kao Tihim Okeanom i u mojim ocima ostavljaju ostrice maca zabodene kroz moje oci do moga srca. Pomislio sam zar neko moze biti tako prelijep i tako poseban? Mislio sam da je to djevojka koju sam sanjao u nekom neizbjeznom snu dok tiho koracam zabacenom pustom ulicom i ugledam svjetlost svog zivota. Da li je ona moj zivot ? Mislio sam i nece biti nista slicno tome da se zaljubim u takvu osobu. Ne, nije ufurana samo je posebna, bolja od drugih i ne zeli da svakakva osoba ni bude blizu nje, ne zelim da se pretvaram kakva god da joj se cini moja istrosena crna dusa, jos uvijek zna da voli i da osjeti lijepe trenutke koji zele da ostanu u toj memoriji... Hiljade pogleda upuceno u tvoje oci dok ti u svim ocima vidis samo jedne, plave, nebesko plave oci... Ne zelim nikad prestati biti tako ludo zaljubljen u njih, i uvijek stanem i zapitam se da li sam jedan od onih koji je bolestan od ljubavi iako je vec ožaren najvecim strahovima i depresijom odbacen od mnogih dusa koje su se poigravale sa naivnim osjecama blesavog djecaka u meni koji je cekao nebo da se otvori i pokisne nad svojim grijehovima stajajuci i gledajuci sve sto je ispred mene ali je potrebno bilo da bude iza mene... Da li su te oci i kosa upale jedino u moje srce i da li je tim ocima upravo uljepsala svaki dan mog zivota, i reinkarnirala me iz paklenog mraka u kojem sam bio zauvijek izgubljen. Kada je vidim, citav svijet vidim u njoj, utonut u tu mastu, iako noge klecaju, jedva cekam da osjetim tu blizinu, i od tog trenutka kada su se tijela dodirnula, na bilo kojoj razdaljini da se nalazim, osjetim njenu blizinu, zelim zauvijek utonuti u tu kosu i taj zagrljaj, makar se nikad ne probudio, mila moja. Nikad se nisam osjecao tako zaljubljenim i nikad nisam toliko zamisljao necije oci i neciju kosu i pitao se i pricao sam sa sobom, zapitao se kako je lijepa zapravo, i da nista od tebe ljepse nema. Zelim da vidim u buducnosti tvoju ruku u mojoj ruci i isprepletene nase prste, kao sto bi bila isprepletena nasa sudbina, i zelim da mi vjerujes, zelim da me volis, zelim da ti poklonim najljepse osjecaje i dijelim sa tobom moj zivot na dvije polovice iako su one jedno, zelim da zauvijek budes najljepsi dio mog zivota. Tvoj karakter i tvoj osmijeh podize visinu moje srece. I kao droga, navucen sam zauvijek na tvoje oci, koje zelim da ljubim svake noci dok ne utonem u duboki san i u njemu te sanjam, ne zelim da nestanes, zelim da si tu zauvijek. Zauvijek cu biti tvoj mali labrador (samo ti znas zasto). P.S volim te.