jb25kd

[jb25kd]

🌌☕📸📷

[jb25kd]

Laž je najtiše oružje — ne ostavlja modrice na koži, ali razdire dušu. Kaže da mu falim, a dane provodi kao da me nikad nije ni imao. Kaže da me voli, ali ljubav se ne skriva iza odsutnih pogleda i tišine koja boli. Riječi mu zvuče kao pjesma, ali djela su tiha i hladna, kao zima bez kraja.

Voljela bih da vjerujem, da se izgubim u toj bajci koju pokušava prodati — ali srce zna. Zna kada ga vole, a zna i kad ga varaju lijepim riječima. I najteže je kad znaš da nisi pogriješila ti, nego si samo vjerovala nekom ko se nije ni potrudio da bude iskren.

[jb25kd]

Kasno se ljudi sjete boriti za nekoga.

Kad su riječi već izgubile težinu, a tišina postala dom.

Kad je srce s druge strane prestalo kucati za njih,

ne zato što je prestalo voljeti,

nego zato što se umorilo od čekanja.

Sjete se dodira kad više nema ruke da je prime.

Sjete se osmijeha kad više nije upućen njima.

Požele razgovor kad više nema riječi koje bi mogle popraviti štetu.

Počnu trčati tek kad shvate da su ostali sami na stazi.

Ljubav nije vječna ako se ne njeguje.

Ne oprašta ravnodušnost, ni šutnju u trenucima kad je najviše trebalo reći: "Tu sam."

Ne vraća se samo zato što je netko napokon shvatio.

Jer shvatiti – nije isto što i voljeti.

Zato voli dok imaš koga.

Bori se dok se ima za što.

Jer kad ode, ne ostaje ti ništa osim tišine i "što bi bilo kad bi bilo".

[jb25kd]

Postoje trenuci koje ne zaboravljaš. Pogled, osmijeh, dodir — jednostavni, ali snažni. I ta pjesma… "Mene grije, mene grije, ništa tako dobro nije,jer kad moja draga dođe, tuge nema, tuga prođe..svatko ima u životu, ono što mu snagu daje, a ona je moja snaga, nek' zauvijek ljubav traje - kao da je napisana samo za nas.

Sjećam se kako si me gledao kad bi zazvučali ti stihovi. Kako si znao, bez riječi, da mi tada ništa drugo nije trebalo. Tvoj osmijeh bio je moje sunce, tvoj glas moj mir. Pored tebe, sve je bilo lakše, toplije. Čak i tišina između nas imala je smisao.

Ta pjesma me i danas grije. Ne samo melodijom, već uspomenom. Na nas, na smijeh, na dane kad je srce bilo lagano. I iako vrijeme prolazi, svaki put kad je čujem — ti si opet tu. U meni, u notama, u svakom stihu koji pjeva ono što sam osjećala.

[jb25kd]

Nisu sve ljubavi stvorene da traju. Neke dođu tiho, zapale srce kao iskra u tami, i ostave trag koji nikad ne izblijedi. Bila je to ljubav koja je disala u tišini, skrivala se u pogledima i šaptala između redova. Voljeli smo se na način koji svijet nije razumio — previše nježno da bi bilo stvarno, previše snažno da bi opstalo. Vrijeme nam nije bilo saveznik. Riječi koje su trebale biti izgovorene ostale su zarobljene među ponosom i strahom. I kad su se ruke posljednji put dotakle, znali smo, volimo se, ali nismo za ovaj život.

A srce... Srce i dalje pamti. I čeka.

[jb25kd]

Nisam te zadržala. Nisam ni pokušala.

Nisam plakala pred tobom, niti tražila objašnjenja.

Pustila sam te — tiho, bez riječi, kao da odlazak nije težak, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu.

I nastavila sam dan. Skuhala kavu, presložila knjige, pustila onu staru playlistu koju smo nekad zajedno slušali.

Nisi se vratio.

Nisam te čekala.

Svi misle da sam dobro. I jesam — na način na koji je netko dobro kad nauči živjeti s odsutnošću.

Nisam slomljena. Samo malo tiša.

Malo pažljivija s kim pričam o zvijezdama, o snovima, o sebi.

Jer jednom sam pokušala dati sve.

I naučila da nekad ni sve nije dovoljno.

[jb25kd]

" Ako dozvoliš čovjeku da ti bude sunce, onda budi spremna na to da ponekad veneš."

[jb25kd]

[jb25kd]

" Opet si me budila u snu .

Tko to meni fali da je tu ?

Krila sam sanjao na dnu.

Tko to meni fali da je tu ? "

[jb25kd]

Danas vidjeh tvoju sliku.

Vratiše se uspomene.

Oživješe sjećanja.

Stare rane počinju da peku.

Plave oči, gledaju me.

U njima vidjeh more i buru.

Tvoje meko, bijelo lice kao da je jučer pored mene snilo.

Uspomene još me tebi vuku, kao more stine još ti zovem ime.

Usne tvoje djeluju mi suhe, kao da ih ljubit' ne daš nikome .

Dani su dugi, a noći teške, da li je sve ovo zbog jedne ješke ?

Jedna slika, a emocija dvista.

Zasuziše oči.

Danas vidjeh tvoju sliku...

[jb25kd]

" Teško mi je putovati, od tebe se rastajati.

Nosim tilo, koje plamti, ali dušu ostavljam ti."

[jb25kd]

Nikada sama ne bih otišla od tebe.

Znaš da volim ispunjavati želje, tako sam i još jednu u nizu ispunila za tebe. Otišla sam. Nadam se da ćeš zapamtiti onu staru " pazi šta želiš, možda ti se ostvari. "

Navika je čudna stvar.

Navikneš se da ti jedna osoba bude cijeli svijet.

Da ti svaki novi dan počinje s tom osobom.

Da svaku noć gasite zajedno i nadate se novom danu.

Zamišljate zajedničku budućnost. Imate maštu u bojama. Život vam je ljepši, osjećate se moćno. Sve zbog te osobe.

I onda vas se ta osoba zasiti. Odbaci vas kao stare tenisice.

I, kada prihvatite tu činjenicu da više ništa ne značite njemu/njoj. Tek tada počinje borba.

Samo vi znate kroz šta prolazite u noći, u jutro, tokom dana.

Svi snovi su porušeni.

Sada sami stvarate svoj mali svijet.

I ne dozvolite, da u vaš život opet dođe onaj cijeli svijet, koji će porušiti sve vaše novoizgrađene snove i želje.

Samo zbog njegovog/njenog interesa.

Uživajte u životu, pa makar bili i sami.

I ne dozvolite da se vaša svjetlost gasi, zbog nečije tame.

[jb25kd]

" Ona je ostavljala sve, da bi bila sa njim...

On je ostavljao nju, da bi bio sa svima."

[jb25kd]

[jb25kd]

Bio sam ponekad grub,

ti sve mi prastala!

Bila si zena sto zna da osjeca!

[jb25kd]

Ništa loše tom čovjeku, samo eto, da mu zafali sve što je kraj mene imao, a nije svjestan bio. 🍷👋

[jb25kd]

Slomiš srce, porušiš snove, donosiš nesanicu i misliš da jedno "izvini" popravlja sve ?

E, jebi ga, ne može...