nalea23

[nalea23]

[nalea23]

Imati sve, a nemati sebe. Vrijedi li?

[nalea23]

Christmas mode: on

[nalea23]

[nalea23]

[nalea23]

Anyone: *stands behind me while I’m on my phone*

Me:

[nalea23]

Nadam se da me voliš. Još uvijek. Bar malo. Toliko mi je samo i potrebno.

[nalea23]

[nalea23]

paint me golden,

let me go

endless summer

turns to snow

[nalea23]

[nalea23]

rest your head on my chest when the world feels heavy on you.

[nalea23]

*gets a compliment*

[nalea23]

I need long hugs, night walks , and late night talks

[nalea23]

gentle reminder

it’s okay to fail; your results do not define your worth, you are loved by people because of who you are, not numbers or grades or expectations

[nalea23]

this year tried to kill me but im still here bitch

[nalea23]

[nalea23]

Ups and downs

Naravno da će ovo biti još jedan moj očajni tekst, no meni za dušu ga i pišem. U životu se susrećemo s različitim izazovima, preprekama, usponima...

Svi smo dakle na to osuđeni, nikad nećemo biti dovoljno sretni ako imamo sve pare ovoga svijeta, niti ćemo ikad biti presretni ako imamo svaki odjevni predmet markiran. To su neke lijepe stvari, koje imaju svoju vrijednost, a opet su potrošne i dosade nam. Mislim, zar nisam u pravu? Imate li možda kod kuće majicu koju toliko obožavate ili dali bi sve za nju, ili neki drugi odjevni predmet? Naravno da nemate, tako sam i mislila. Ako te stvari koje imaju vrijednost gledamo kao potrošne i kratkotrajne, jesu li one druge dugotrajne i neograničene stvari uopće stvari? To nisu stvari. To su događaji, to su sjećanja, to su ljudi, to je osjećaj. Ljudi moji, nećete se sjećati svog prvog grudnjaka već događaja kad ste ga obukli. Nećete se sjećati onog predivnog pletenog pulovera za kojeg ste mamu nagovarali da vam ga kupi nego ćete se sjećati događaja i cijele drame oko njega. Živite ovaj život za događaje, ne za stvari.