onlyanotherfaceinacrowd - Tumblr blog

[onlyanotherfaceinacrowd]

Daj sebe sebi.

[onlyanotherfaceinacrowd]

View this post on Instagram

A post shared by Marijan Čeleketić✍️™ (@zalutali.pesnik)

[onlyanotherfaceinacrowd]

[onlyanotherfaceinacrowd]

it’s so attractive when someone actually puts in effort to see or talk to you.

[onlyanotherfaceinacrowd]

[onlyanotherfaceinacrowd]

[onlyanotherfaceinacrowd]

Postala sam sve ono sto sam mrzila.

[onlyanotherfaceinacrowd]

Dragi moj, svasta ti zelim ispricati..

Zelim ti reci kako sam na pocetku bila sretna. Jel se sjecas, dragi, kad smo se sreli? Rekao si kako blisatam.. rekla sam ti, to je zbog njega.. Jel se sjecas, dragi, kako sam voljela umjetnost? Knjige? Mirne noci i lagana jutra? Jel se sjecas kako volim popiti casu slatkog vina i ujutro crnu gorku kavu?

Pa, dragi, on ne zna.. ne zeli znati..

Dragi moj, zelim ti ispricati kako sam vjerovala, slijepo, da postoji jos jedna velika ljubav za mene. Kako sam bila sretna, dragi moj..

Svasta ti zelim ispricati.. zelim ti reci kako sam usamljena... Kako je to sve bila laz.. velika laz..

Dragi moj, svasta ti zelim ispricati.. ali si nestao kada si mi najvise trebao..

[onlyanotherfaceinacrowd]

Zašto nisam otišla prvi put? Zašto sam ti povjerovala? Zašto sam mislila da će biti drukčije?

[onlyanotherfaceinacrowd]

Duša ti je prazna.

[onlyanotherfaceinacrowd]

[onlyanotherfaceinacrowd]

Mnogi će ljudi proći kroz tvoj život. Neki će se zadržati u njemu tek nakratko, neki će ostati, neki će, jednostavno, nestati bez pozdrava. Naučit ćeš vremenom da to tako mora. Ja sam jedna od onih koji moraju da odu, ali doći će, kad se tome najmanje budeš nadao, neko ko će me zamjeniti.

[onlyanotherfaceinacrowd]

Bio sam njena ljubav iz mladih dana, a kad je odrasla, shvatila je da sam primer čoveka kakvog ne treba kraj sebe.

[onlyanotherfaceinacrowd]

Samo sam navikao, da gde god da idem, da se vratim tebi.

[onlyanotherfaceinacrowd]

“Ja bih voleo da je tebi pored mene uvek dobro.”

[onlyanotherfaceinacrowd]

Jebote sedim pored tebe, a osecam se kao da smo miljama daleko. Sta smo nam ovo ucinili?

[onlyanotherfaceinacrowd]

Do pola izgorena cigara je izgubila svoj žar kada je njegova istinska zavisnost ušetala u kafić.

Pustio je opušak u pepeljaru drugom rukom polako prinoseći šalicu kave usnama.

Djevojčica više nije bila dijete.

Koračala je lako i graciozno prema njemu, tjerajući ga da nikotinsku potrebu pretvori u trebanje nje.

Zanosno je pomaknula kosu preko ramena i on je prestao postojati, piljeći u ženu ispred sebe.

Miris dima je ispunio prostor oko njih, plamen je palio posljednje niti nekog kvalitetnog duhana; dokazujući da sve uvijek postane pepeo kada dođe do svog kraja.

Stolica je zaškripala pod njenim rukama dok je povlačila od stola. Gledao je kako to radi jednostavno, znajući, završio bi u kanjonu neke rijeke da joj ponudi pomoć.

Ponos se pošao širiti tijelom, tjerajući ga da se nasmije ženi pred sobom: "Dobro došla u vječnost, moja." Napokon, pomislio je- prepustivši se čistoj sreći.

Jer, prvi put u životu, neko je odabrao njega.

"Ako Bog da, biće." Sonya se nasmiješila- jer, isti su se našli i prepoznali; vječnost trošeći na potragu.

"Amin." Njihove ruke su se dotaknule preko stola a svijet nesebično prestao postojati onda, kad su se duše napokon srele.