,,Ne zameri, ali posmatram te kako sediš tu i pišeš, mogu li znati šta to?"
Baka mi se nasmeši.
,,Samo neke svoje misli i izmišljene priče."
,,Da li bi htela da čuješ moju? Možda je zapišeš i sačuvaš od zaborava."
,,Rođena sam u zimu '49, kao peto dete i prva devojčica. Valjda su me zato previše pazili, šta znam..imala sam lepo detinjstvo, ali se završilo previše brzo. Roditelji su mi poginuli kada sam imala 16 i ostala sam sa braćom kojima se ukazala prilika da me udaju za nekog bogataša iz susednog mesta. On je bio dosta stariji od mene, ali to tad nije bilo važno. Sa 17 sam mu rodila prvog sina, sa 18 drugog. Nije hteo žensko dete i valjda sam imala sreće..bio je dobar čovek, ali mnogo nezgodan kad popije. Ako me pitaš jesam li ga volela..poštovala sam ga. Ipak je bio otac moje dece. A ljubav, ja sam volela samo jednog čoveka u životu i voleću ga do groba. Voleo je i on mene, ali nije nam se dalo..takvo je vreme bilo. On je bio sirot, braća nisu htela ni da čuju. A svako ga veče i dalje sanjam onako kako ga pamtim, je l' mi veruješ? Takva ljubav ne umire..veče pred moju svadbu, iskrala sam se iz kuće da ga vidim još jednom. Bila sam mu spremna reći vodi me sa sobom, ali on ni da čuje! Kaže čeka te dobar život, ja to nemam da ti ponudim, ne možemo od ljubavi živeti. A ja danas tvrdim da smo mogli, dan jedan nije prošao a da ja na njega nisam pomislila. Na dan venčanja sam ga videla ispred crkve kako plače..ispratio me je drugom čoveku i to mu jedino nisam oprostila. Kada sam se preselila, nisam ga videla godinama. A onda jedno jutro na pijaci, ma nisam ga ni ugledala, a već sam ga osetila, ja ti to ne mogu opisati. Vodio je za ruku malu devojčicu, a meni je srce eto prepuklo! Nismo se pozdravili, samo smo se gledali dugo, valjda nam reči ne bi bile dovoljne. Tad sam ga videla poslednji put...čula sam priče od ljudi da je tokom rata otišao za Nemačku, a posle ništa ne znam. Ali znam da me i dalje voli, osećam to. Valjda je imao lepši život od mog, nadam se, eto.."