sutimosatima - Tumblr blog

[sutimosatima]

(Ne) Volim kad si mi blizu.

Osjetim trnce u cijelom tijelu,

osmijeh na licu želi se iskrasti

- pokušavam to sakriti,

da ne primjetiš

da ja primjetim

(jer nitko nije u očima

ljubav sakrio).

[sutimosatima]

Nigdje me nije vodilo a meni se tamo najviše išlo. Dok ti baš i nisi iz ovog vremena. I to je jako lijepo. A ja previše tužna da bih ti pričala. Zašto mi nedostaje netko koga niti ne poznajem? Da sam znala da postojiš još više bih plesala.

[sutimosatima]

Volim pisanja jer nitko me ne prekida; pozadinska muzika tek da me podsjeti na tvoje crte lica - "htio bi' da me voliš i da me ne ostavljaš ni jedan jedini dan" - a ja bih htjela da te ne pitam i da ti mene ne pitaš. Da se čujemo i dok šutimo. I da između nas ne bude zidova, nego ja između tebe i zida.

- I da me voliš, i da nisam sama

[sutimosatima]

28/2

Nadam se da si dobro. Nisam svratila neplanski, nisam ostavila znak pažnje ali stvarno ti želim -  mir snagu strpljenje za sve što čekaš ali ne dolazi. Život je borba, a ja te volim i izdaleka. Čuvaj se. Sretan rođendan.

- Danima te ne gledam ali sam spomen tvoga imena u meni izaziva valove nemira (i zato nisam svratila)

[sutimosatima]

Čim padne mrak u meni, nitko ništa ne pita.

[sutimosatima]

Pitam se danima kako spavaš noćima znajući da nas nemaš, a svuda nas sa sobom nosiš.

- zauvijek smo ostali u tebi i ti u nama

[sutimosatima]

Kad bi svijet znao koliko sebe voliš više zato što ti je uputio (za nekog običnu) lijepu riječ.  Kad bi svijet znao koliko bi dovoljno bilo da svi sebe volimo više. Kad bi svijet znao ali ne zna. Pa hajde radije da živimo hladni i prazni igrajući svoje uloge nasmijanih lica - “dobro sam, i nema ništa novo”. Na kraju dana između tebe i zida - predstava je završila.

[sutimosatima]

Ne grliš mi tužne misli ali ipak činim sve  da traješ. Ti si moja osoba na koju mislim dok gledam kroz nekog tko mi priča i pravim se da slušam.  Ja te čekam makar ne dolaziš i to je sve što ću reći o ljubavi prema tebi.

- naspavaj se 

[sutimosatima]

Hoću da živim ona stara dobra vremena kad su pjesme imale smisao, ljubavi bile prave i ljudi neopterećeni. Da si pišemo pisma, a petkom hodamo po igrankama. Da me zoveš sa kućnog telefona i da vrtiš njegovu dugu žicu prstima dok ti ja sa druge strane pjevam jednu iz “82. “dugo te dugo očekujem” - prelijepa vremena i divna pjesma

- ljubav preko žice

[sutimosatima]

Sama nisam sigurna godi li mi stvarno ili sam samo navikla jer nema onog nekog da budem sigurna. Da me spasi. Da me spasi time što me voli. I da hrabro dodiruje svaku moju ranu. Da ju okusi, i da ne pobjegne kad osjeti da sam pelin i med.

- u vezi

[sutimosatima]

Pričaj mi o svom danu dok ležimo na podu u utvrdi od jastuka i dijelimo istu cigaretu usred noći  dok nam sviraju Frenkie, Jopa i - “ Ti si ljubav mog života, ja te volim znaš kol'ko “

[sutimosatima]

Ti si razlog - glava mi još uvijek nije pod vodom. I dok se trudim osjetiti te kao da mi kožu dodiruješ svaki dan svaki sat - nedostaješ čak i kad dođeš ja sam zemlja sreće i cvrkuta, a kad odeš vrat mi je savijen.

[sutimosatima]

Svima pričam prošlo je, a nije maklo metar - mrzim svoje nesanice usred noći sklopim oči gledam taj mrak samoj sebi stvaram lijepe slike a u isto vrijeme misli odlaze tebi i tvojoj samoći. Stvarno mislim - ne boli me gubitak već ideja o tome da smo ostali šta bismo sve zajedno izgradili.

[sutimosatima]

Dok ti sada  stojiš negdje, umoran i iscrpljen od samoće i praznih ljudi, ruke ti drhte dok vučeš dim cigarete, i skupljenih očiju razmišljaš  što sljedeće uraditi  - ja ovdje sjedim  bez straha  od tvoje reakcije na to,  i pišem da vrištala bih na sav glas kad' bih morala pokazati koliko želim da saznaš - ista sam ti.

[sutimosatima]

Obuzima me neka tuga, evo ima već par dana - uvijek iste nijanse sive. Samoća bi mi bila ugodnija kad bih znala da si ti tamo negdje pun ljubavi za mene, samo sada ne znaš kako bi mi to pokazao. Uvijek te branim i umjesto da pitam, ja samo pretpostavljam - voliš li me i dalje istim onim žarom kao naših prvih, kišnih dana, kada si mi govorio: “jeben mi je bio život do sad, bez tebe“. 

[sutimosatima]

Pitam se često odakle u meni toliko ljubavi, i sva ona - za tebe. Ono što mi najviše treba ti ne možeš ponuditi, a ja kao siromak žudim za time i čudim se - zašto su toliko skupe tvoje riječi. Makar znam ne može se sve objasniti. Riječi nisu dovoljne da se sve objasni.  I nema veze, šutit ćemo. Kuham kavu oko 6 - oke

[sutimosatima]

Sjećam se tih dana, uvijek sam nekako bila okej sa stvarima koje nisu okej. Umorilo me to. Zaboravila sam te, a svaki dan te se sjetim. Umorna, ali svejedno mislim - dođi opet, ništa nismo stigli. Želim te rezervirati za zauvijek jer - trčala bih kući s posla ako si ti kod kuće.