#Porfirije na Kosovu

[cgvijesti]

Kurti odobrio: Porfirije može na Kosovo, ali pod jednim uslovom

Kurti odobrio: Porfirije može na Kosovo, ali pod jednim uslovom

Premijer Aljbin Kurti dao je dozvolu patrijarhu Porfiriju da posjeti Kosovo, saopšteno je iz Vlade Kosova. U saopštenju Kurtijevog kabineta se kaže da je dozvolu za posjetu patrijarha srpskog Porfirija zatražio ministar za povratak i zajednice Nenad Rašić, što je Kurti prihvatio. Porfirije će doći na Kosovo u okviru priprema za proslavu pravoslavnog Božića. Patrijarh srpski je, kako se navodi…

[mentalnahigijena]

Ako je, a jeste, Mitropolit autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve Egzarh Pećke Patrijaršije jeli onda Vama čudno što je Prvoslav Perić dobio zabranu ulaska na Kosovo? Crnogorska Pravoslavna Crkva je obnovljena i ako niko nije imao pravo da je "ukine" - ono mogao samo silom al Hvala Bogu Naša je Crkva obnovljena tako da sa punim pravom da se patrijaršija vrati vlasniku CPC! Zbunjuje izjava Proslava kad dobi zabranu, citat: " "Patrijarh srpski Proslav je sa zaprepašćenjem primio vest da su mu vlasti u Prištini danas zabranile da, pred veliki praznik Rođenja Hristovog, koji proslavlja ceo hrišćanski svet, doputuje u Pećku patrijaršiju, koja je prvo i vekovno sedište "Srpske Pravoslavne Crkve" i manastir kome je patrijarh iguman, odnosno starešina", saopštio je Kabinet patrijarha SPC-a.

Navodi se da patrijarh Pofririje ne odustaje od namjere da služi božanstvenu službu u Pećkoj patrijaršiji i da očekuje da ta, kako se navodi, "krajnje diskriminatorska odluka bude stavljena van snage" i da se "prestane sa gaženjem ljudskih prava i verskih sloboda pravoslavnih Srba na Kosovu, gdje srpski narod u kontinuitetu živi najmanje 1.500 godina".

"Patrijarh Porfirije se moli Bogu za mir i dobru volju među svim ljudima, a posebno se moli da zavlada mir među Srbima i Albancima na Kosovu, gde vekovima žive zajedno", navodi se u saopštenju iz kabineta srpskog patrijarha.... završen citat!

Tkz. lice od vere očito nezna istoriju ili se ođe pokušava opet naštiklavat istoriju, za ograničene!

CPC upravo su se stekli svi uslovi da se patrijaršija vrati vlasniku

[superbmakerzombie]

PORFIRIJE PERIĆ NA PRAVOSLAVNOJ BOŽIĆNOJ LITURGIJI U ZAGREBU Bog nije vlasnik nijednog naroda, nije ni Hrvat ni Srbin ni Mađar ni Englez ni Amerikanac

Pravoslavnu božićnu arhijerejsku liturgiju, na kojoj je pročitana poslanica patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Irineja, služena je u crkvi Svetoga Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, a predvodio ju je mitroplit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić, patrijarh SPC-a pozvao je vjernike da budu jedno sa srpskim narodom na Kosovu te im poručio kako ne smiju zaboraviti da je Kosovo srpsko.…

[mentalnahigijena]

Porfirije je bio simpatičan Zagrepčanima, ali to ne znači da SPC nije zlo! PATRIJARH Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije izjavio je prije dva dana u intervjuu za radio Svetigora da ljudi koji SPC optužuju za bavljenje politikom i sami znaju da to nije istina. Poglavar SPC-a je rekao da "po sebi, Crkva ne može biti ni stranačka ni netko tko podržava jednu opciju protiv druge". "Crkva je saborna, ona je organizam koji ne samo da ima mjesta za sve nego je po svojoj prirodi organizam koji grli svakog čovjeka i naročito onoga koji ima nešto protiv nje. Dakle, nemamo mi tu što odgovoriti, mi znamo da to nije istina", izjavio je Porfirije. Porfirije uvjerava da se SPC ne bavi politikom Ocijenio je da postoje različiti faktori koji u SPC-u vide neprijatelja za sistem vrijednosti po kojima živi moderni čovjek, "koji je izvan Boga i protiv Boga". Dan kasnije fotografijom s Porfirijem se na Instagramu pohvalio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. "Zajedno sa patrijarhom srpskim Gospodinom Porfirijem. Zajedno u završavanju hrama Svetog Save, od njegove Svetosti, ali i u želji da naučim mnogo o brizi za naš srpski narod, o naporima da ljudima vraćamo vjeru da radom, marljivošću i čestitošću možemo mijenjati sve na bolje", napisao je Vučić na Instagramu. Sve to se događa u kontekstu nereda na Cetinju u Crnoj Gori, koji su proteklog vikenda izbili zbog kontroverznog ustoličenja novog mitropolita SPC-a Joanikija. >> Dan nakon haosa: "Porfirije je pokazao pravo lice kao kad je pjevao četničke pjesme" Porfirijeve izjave o tome da se SPC ne bavi politikom tako su još očitije netočne, što uostalom dokazuje i novija povijest SPC-a. To je povijest puna podržavanja zločina i zločinaca, te širenja velikosrpske politike. Specifičan status SPC-a u današnjoj Hrvatskoj SPC u Hrvatskoj ima zanimljiv status: uvijek je na meti filoustaške i klerikalne desnice, koja je definirana mržnjom prema Srbima. S druge strane, božićni domjenak SNV-a jedan je od društvenih događaja godine u Zagrebu, pa na njega dolaze predsjednici i premijeri, kao i ostatak društveno-političke elite, koji se godinama gurao da ih se fotografira uz Porfirija dok je bio mitropolit ljubljansko-zagrebački. Čak je i pomalo fešn i alternativno družiti se s pravoslavnim velikodostojnicima u Hrvatskoj pa se tako mnogi hvale poznanstvom s Porfirijem ili se fotkaju s vladikom Jovanom, poput nedavno Laibacha. Nekih otvorenih pitanja između RH i SPC-a nema, a lijevo-liberalna javnost u Hrvatskoj je poprilično naklonjena SPC-u i to iz dva razloga: 1. SPC i Srbe redovito napada najcrnja hrvatska desnica, dakle postoji zajednički neprijatelj i 2. SPC je u osnovi društveno i politički irelevantan u Hrvatskoj te nikome ne predstavlja prijetnju. Ali kada se SPC sagleda izvan ograničenog zagrebačkog konteksta, jasno je da je riječ o organizaciji koja je u proteklih nekoliko desetljeća nanijela najmanje jednako, a vjerojatno još više političke i ljudske štete od Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Dapače, po tome su poprilično slični Crkva u Hrvata, koja zapravo sanja da je autokefalna, i SPC. SPC je 1990-ih blagoslovio zločince SPC je bitno sudjelovalo u potpaljivanju nacionalističkih strasti krajem 1980-ih, što se najbolje vidi na primjeru turneje mošti tj. posmrtnih ostataka kneza Lazara. Srpska pravoslavna crkva je od Vidovdana 1988. do avgusta 1989. transportirala spomenute mošti diljem Jugoslavije kroz, kako se govorilo, "srpske zemlje". Posmrtni ostaci kneza Lazara Hrebljanovića - kojeg su Turci porazili na bitci na Kosovu polju 1389. godine, nakon čega je proglašen svecem - korišteni su u kampanji buđenja srpskog nacionalizma, na čijem je čelu bio Slobodan Milošević. Istaknuti vladike i popovi SPC-a su se čak pojavljivali na ratištu i davali blagoslov pripadnicima različitih srpskih vojski 1990-ih, iza kojih su često ostajali gnjusni ratni zločini. Treba podsjetiti i da je Sveti Arhijerejski Sabor SPC-a u januaru 1992. godine potvrdio da ne priznaje AVNOJ-evske granice bivših jugoslavenskih republika, što je također bilo u skladu s agresivnom politikom Slobodana Miloševića. Uostalom, svojedobno je i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan izjavio da mu je "vrhovni komandant" upravo patrijarh SPC-a. Ipak, od toga se tadašnji patrijarh Pavle ogradio, izjavivši kako ne zna u "kojem je smislu Arkan to mislio". Pokojnog patrijarha Pavla se smatralo koliko-toliko umjerenim u kontekstu SPC-a, što zapravo pokazuje koliko je SPC ekstremno desno i nacionalistički orijentiran. Kada su popovi blagoslivljali oružje i paravojne formacije u ratu protiv bosanskih muslimana, tj. Bošnjaka, patrijarh Pavle nije učinio ništa. Dva tjedna nakon pokolja u Srebrenici pričestio je ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a 1997. godine je podržao apel srpskih nacionalističkih intelektualaca koji su tražili povlačenje naloga za hvatanje ovih zločinaca. Irinej najbliži Vučićev saveznik Pavla je na mjestu patrijarha SPC-a naslijedio Irinej, koji je na toj poziciji bio od 2010. do 2020. godine. On je važio za većeg nacionalista od Pavla, a davao je i takve izjave. Naprimjer, govoreći 2017. na beogradskom sajmu knjiga, gdje je učestvovao na promociji publikacije o stradanju Srba na području BiH u 20. vjeku, Irinej je naglasio da "gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima". Naime, Irinej je smatrao da su Crnogorci, Šumadinci, Bosanci i slično samo teritorijalni nazivi za Srbe, što znači da je poricao crnogorsku naciju. Slizao se s Vučićem, a sve je završilo prilično tragikomično. Naime, Irinej je prošle godine dobio koronu, a njegovu je smrt na svom Instagramu (?!) objavio baš Vučić. >> Ljubljenje mrtvaca i lizanje kašika došli glave lidere Srpske pravoslavne crkve Korona je prošle godine pokosila i vjerovatno najgoreg ekstremista među liderima SPC-a, mitropolita Amfilohija, kojeg su zbog njegovih ispada punih mržnje prema svemu i svačemu prozvali Risto Sotona. Amfilohije - najgori među groznima Amfilohije je tokom devedesetih godina prošlog vijeka bio jedan od najvećih ratnih huškača u Crnoj Gori, a "u cilju obrane srpstva". Tako je u svojoj rezidenciji u manastiru na Cetinju dočekivao i ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana. Zloglasan je i njegov govor na sprovodu ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića, za kojega je rekao: "Tko se mača maši, od mača će i poginuti." Amfilohije je bio poznat i po svojim kletvama, a u jednoj od najcitiranijih, danoj uoči ulaska Crne Gore u NATO, rekao je: "Tko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene." Za Miloševića je govorio da će "njegovo ime biti upisano u knjizi vječnih neizbrisivim slovima", Crnogorce je opisao kao "kopilad", a imao je i antisemitske ispade. Na kraju je direktno učestvovao u predizbornoj kampanji u Crnoj Gori, a s ciljem da s vlasti sruši Mila Đukanovića. U svakom slučaju, samo je na primjeru ovih nekoliko najpoznatijih lidera SPC-a u proteklih 30 godina jasno da se SPC itekako miješao i miješa u politiku. Pritom je to uvijek činio podržavajući najgore političare i opcije u Srbiji, baš kao što to Katolička crkva čini u Hrvatskoj. Politički nemoćna u Hrvatskoj, ali u BiH, Srbiji i Crnoj Gori ima jak i zlokoban utjecaj Naravno, ovaj se članak bavi samo jednim od brojnih spornih aspekata djelovanja i ponašanja SPC-a i njegovih lidera. Posebna priča su pedofilski skandali pojedinih vladika, koje je SPC skrivao i štitio, baš kao i njihova kršćanska braća katolici, ali to zahtijeva poseban članak, kao i ponašanje SPC-a tokom Drugog svjetskog rata. Ipak, ostaje činjenica da je SPC zapravo politički nemoćan u Hrvatskoj te da se građani RH daleko više trebaju brinuti oko utjecaja Katoličke crkve na društvo i državu. Ali kada je riječ o BiH, Crnoj Gori i Srbiji, SPC i dalje ima golem i većinom negativan utjecaj, s obzirom na očite velikosrpske tendencije koje postoje u ovoj vjerskoj organizaciji.

[mentalnahigijena]

Aleksandar Vučić - novi Slobodan Milošević ALEKSANDAR VUČIĆ, predsjednik Republike Srbije, otkrio je prije par dana na omiljenoj Televiziji Pink da je BIA cijelu noć, uoči vojno-policijskog ustoličenja Joanikija Mićovića na Cetinju, obavještavala srpsko rukovodstvo o događanjima u Crnoj Gori. BIA je, ako niste upoznati, srpska SOA, tajna agencija, a ustoličenje Joanikijevo je, ako ni s tim niste upoznati, bio vojno-policijski spektakl s helikopterima, suzavcima, gumenim mecima i ostalim svjedočanstvima evanđeoske ljubavi kojim je crnogorska država odvratila svoje državljane od nakane da neposredno, ispred Cetinskog manastira, izraze stav o Joanikijevu preuzimanju Mitropolije crnogorsko-primorske. Vučić nije odgovorio što je srpska tajna policija radila u Crnoj Gori Dakle, BIA. Špijunski svijet i polusvijet - razlike često nema - rado vršlja kojekuda, pa i po tuđim državama, no ne događa se baš prečesto da predsjednici suverenih država javno priznaju da njihovi agenti noći provode špijunirajući po inozemstvu i prava je šteta što s druge strane nije bio samosvjesniji novinar ili novinarka da Vučića zaustavi s vrlo jednostavnim i kratkim - zašto? Ako je Srbija sekularna država, ako između nje i Srpske pravoslavne crkve ipak postoje stanovite razlike, onda ustoličenje istaknutih crkvenih ličnosti ne bi trebao biti posao koji mobilizira državne resurse i šalje ih u druge zemlje po obavještajne informacije. Ako je, pak, Srbija crkvena država ili ako je Srpska pravoslavna crkva njezina duhovna štaka, onda je Joanikijevo ustoličenje nekovrsna vojno-redarstvena operacija - da se poslužimo pripadajućom hrvatskom terminologijom. Vučićev odgovor na prostodušno "zašto?" bio bi utoliko interesantniji što je aktualna crnogorska vlast kadrovski i sadržajno prosrpska. Vladajuća koalicija sastavljena je na poticaj Srpske pravoslavne crkve, ogorčene nakanom partije vječnog crnogorskog vladara Mila Đukanovića da donese zakon koji se konfrontirao s njezinim imovinskim pretenzijama. O mjeri crkvene involviranosti u sastavljanje aktualne crnogorske vlasti svjedoči podatak da se pokojni mitropolit Amfilohije, ratni huškač i Joanikijev prethodnik, u rujnu prošle godine osobno angažirao u poticanju pregovora među članicama aktualne vladajuće koalicije. BIA, dakle, nije išla na teritorij gdje su Srbi na bilo kakav način ozbiljno ugroženi, nego u državu s izabranom prosrpskom vlašću. Njezina se akcija mogla opravdati nekakvim nacionalnim interesima. Crna Gora i Republika Srpska kao satisfakcija za Kosovo Racionalnih razloga nema. No, tamo gdje prestaje racionalno, počinje nacionalno. Vučiću, a i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Crna Gora i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini dođu kao neka vrsta satisfakcije za Kosovo izgubljeno u eri Slobodana Miloševića. Mimo iluzija o Kosovu kao "zavjetu Srbije", kako je to formulirao patrijarh Porfirije, prvi čovjek SPC-a, ostaje sasvim hladna i racionalna činjenica da je to druga država, NATO-ova baza, ali i da u Srbiji nema dovoljno topovskog mesa spremnog napustiti ovozemaljski život da bi se kod Prizrena podigao nacionalni barjak. No, Republika Srpska u nestabilnoj Bosni i Hercegovini, s neurotičnim Miloradom Dodikom, i Crna Gora s crkvenom koalicijom predstavljaju utješni plijen u mjeri u kojoj to budu dopuštale međunarodne okolnosti. Formalno pripajanje zasad nije moguće, Crna Gora je i članica NATO-a, no od takozvanih međunarodnih faktora ne treba očekivati previše. Postoji detalj zgodan za ilustraciju ovog što tvrdimo. Porfirije, inače gorljivi verbalni borac za Kosovo, naumio je i u svibnju svečano se ustoličiti u Peći, "u drevnom sjedištu Srpske pravoslavne crkve", ali je krotko odustao zbog epidemioloških mjera "u južnoj srpskoj pokrajini", izvijestili su srpski mediji. U Crnoj Gori nije bilo odustajanja, tamo je vlast bila spremna gumenim mecima i suzavcima tjerati okupljene protivnike Joanikijina ustoličenja. Iz svega navedenog isijava sličnost između Vučića i Miloševića. Vučić je blizak SPC-u čak i više nego Milošević na početku vladarske karijere - SPC je kasnije nervirala Miloševićeva spremnost da potpiše i poneki mirovni sporazum, ali to je danas gotovo nevažno. Aktualni predsjednik Srbije u Porfiriju je našao srodnu dušu, navodno su povezani obiteljski, ali i duhovno: Vladar je, priča se, još u doba dok je bio potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja u Srpskoj radikalnoj stranci, odlazio kod Porfirija liječiti dušu ispovijedanjem. Porfirije je Vučićev intimus Porfirije, pritom, kako se čini, nije čovjek sklon biranju stranaka, svojedobno je na prijedlog Demokratske stranke postao član, a kasnije i predsjednik Regulatornog tijela za elektroničke medije. Na tom je mjestu preživio i dolazak Vučićeve vlasti, otišao je tek kad je postao mitropolit zagrebačko-ljubljanski, negdje u svibnju 2014. godine. Vođenje SPC-a preuzeo je ove godine u veljači, nakon što se njegov prethodnik Irinej preselio kod poslodavca. Od posljedica covida-19. Kao što svojedobni srpski mitinzi po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nisu bili zamislivi bez Miloševićeve režije, tako ni cetinjski spektakl nije bio moguć bez Vučića. Pritom on neumorno manipulira, preuzima ulogu žrtve. Pokojni Srđa Popović, jedna od najumnijih i najčasnijih srpskih glava u novijoj povijesti, svojedobno je zapazio da je Milošević faktički istjerao Sloveniju iz Jugoslavije, koristeći takozvani dvostruki govor, odnosno optužujući je za separatizam. E to, samo u promijenjenim okolnosti, čini i Vučić. U Crnoj Gori su, dakle, bili njegovi tajni policajci, spominje se i prisustvo vojske. Sarajevski advokat i novinar Senad Pećanin upozorio je da je na službenoj stranici MUP-a Republike Srpske stajala obavijest da su i njihovi pripadnici na Cetinju. Svejedno, Vučić je problem uočio među Crnogorcima: "Oni su željeli mitropoliju odvojiti od majke SPC i prvo je proglasiti pravoslavnom crkvom u CG, a ne odmah crnogorskom, a koja bi bila i za Crnogorce i Srbe. Željeli su da se s vremenom Srbi asimiliraju i da nastane jasna dvotrećinska većina crnogorskog pravoslavnog naroda. To je bio politički plan koji su pokušali izgurati, a onda sam im kriv ja. Kriva im je Srbija jer smo prepoznali njihov plan i njihovu ideju i počeli o tome javno govoriti", izjavio je na Pinku srpski predsjednik. Dokazi? Što će vam, zar sumnjate u Njega? Vučić kaže da njegovu državu neće ponižavati država koju ponižava Srpski je predsjednik zatim dodao nekoliko kapi klasičnog samosažaljenja: "Zamislite da se to desilo kod nas i da sam ja to predvodio, pa bio bih obješen. Ne bi me objesio naš narod, nego Bruxelles, Washington... Jer je sve dozvoljeno protiv Srbije... Otud kampanja protiv SPC-a, kojoj se čak pridružio i Bakir Izetbegović, za kojega sam mislio da se razumije u šerijatsko pravo, ali nisam znao da se razumije i u pravoslavlje." Na koncu, Vučić je odlučno poručio: "I uvijek su iz Crne Gore dolazili napadi na Srbiju. I u vrijeme agresije NATO-a na našu zemlju Crna Gora je korištena kao politički poligon za napad na Srbiju, i svaki put se to dešavalo. I oni su navikli upravljati Srbijom, ne samo tržištem narkotika i ubijanjima po Beogradu, navikli su upravljati Srbijom. Ja vam sad kažem - mi nećemo upravljati Crnom Gorom, mi hoćemo bratske odnose s Crnom Gorom. Ali vam garantiram, dok sam živ, neću vam dati da Srbiju pokorite onako kako ste je pokoravali gotovo 30 godina! Dok sam živ, a vi znate što to znači i što trebate poduzeti." Vučić se, baš kao i Milošević, povremeno čini potpuno odvojen od stvarnosti Bilo bi vjerojatno previše pitati ga kako je Crna Gora, s manje stanovnika od Zagreba, od kojih se mnogi izjašnjavaju kao Srbi, pokorila državu koja je pokrenula ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kako je to izvela taktički i logički? Jedino suvislo objašnjenje je u nesuvislosti - Vučić se, poput Miloševića, u javnim nastupima povremeno čini odvojenim od zbilje. Negdje na početku jugoslavenskih ratova po Miloševićevu su nalogu iz Beograda u kninski kraj stizali tipovi poput Franka Simatovića, aktualnog haškog osuđenika. Službeno, njihova je misija bila obavještajna, a u naravi se svodila na pripremanje Srba za rat. Simatović je radio za tadašnji Resor državne sigurnosti, prethodnicu Vučićeve BIA-e. Trideset godina kasnije Milošević leži u dvorištu obiteljske kuće u Požarevcu, Simatović sjedi u Haagu, a BIA, po Vučićevu nalogu, vršlja po Crnoj Gori. Službeno, bave se obavještajnim poslovima. Vučić se, kao i Milošević, poziva na zaštitu Srba Sve što je Milošević radio, a nije uradio ništa dobro, formalno je bilo nadahnuto zaštitom Srba. Po tom obrascu se ponaša i Vučić - kao što Plenković i Milanović u odnosu prema BiH oponašaju Tuđmana, čini se da Srbiju i Hrvatsku vode aveti zločinaca - s tim da on u sve ubaci i malo osobne patnje, spremnosti na stradanje. Eno ga gore poručuje Crnogorcima da mu preko njega živog neće ponižavati državu, i to nakon što je u njihovu državu istovario svoje špijune, možda i vojnike, pa to još i priznao. Glupo, zar ne? Ali pali. Prije malo više od godinu dana tjednik Vreme usporedio je Vučića i Miloševića. Njihov tekst bio je baziran na unutarnjopolitičkim sličnostima: Milošević je, primjerice, 1997. godine najavljivao "dvostruko veću stopu rasta od najviših stopa rasta u Europi" i govorio o negativnim pritiscima vanjskih faktora. Vučić se prošle godine podičio najvećim privrednim rastom u Europi, Milošević je najavljivao brze pruge, a Vučić obećavao da će se vlakom iz Beograda do Niša stizati za sat i 20 minuta. Povezuje ih i odnos prema medijima, opoziciji, tek što se Milošević rijetko pojavljivao u medijima. Neke razlike su u finesama. Miloševićeva je politika nominalno branila Jugoslaviju, a zapravo je pokušala skrojiti nove srpske granice, Vučićeva se, pak, bavi "srpskim svijetom", ravnom plohom položenom na četiri ocila, o čijem postojanju naročito rado svjedoči Aleksandar Vulin, Vučićev ministar za dizanje tenzija u susjednim državama. Nacionalni dernek u Beogradu s Vučićem, Dodikom i Porfirijem Imaju, konačno, sličan odnos prema slobodama. Od ove školske godine u srpskim je školama obavezno intoniranje državne himne. Učiteljicu iz Sandžaka, dijela Srbije s bošnjačkom većinom, koja je to odbila, privela je policija. A 15. rujna srpska Skupština trebala bi izglasati Zakon o zaštiti ćirilice. Tko je ugrožava, do trenutka objave ovog teksta nije utvrđeno, no to ionako spada u suvišna pitanja. Voljom Vladara, isti taj 15. rujna bit će proglašen Danom srpskog jedinstva. "Glavni cilj u pokušaju da utemeljimo ovaj praznik jest da motiviramo sve naše građane, gdje god živjeli, Srbe iz svih krajeva, da tog dana tamo gdje žive, na kuću ili zgradu, istaknu našu trobojku, zastavu koja je jedan od simbola Srba, gdje god živjeli", izjavio je Nikola Selaković, ministar vanjskih poslova. Predviđena je i proslava u Beogradu, dakako pored spomenika Stefanu Nemanji, a okupljenima će se obratiti Vučić, Dodik i Porfirije. Srpski predsjednik u društvu destabilizatora BiH i Crne Gore. U jedno možemo biti sigurni: neće im uputiti ni riječ prijekora. Nema zašto, na istoj su liniji. (INDEX)

[mentalnahigijena]

NIMALO SVETO USTOLIČENJE Crna Gora nije daleko od ambisa građanskog rata. ‘Padne‘ li ona, zna se tko bi bio sljedeći Crna Gora je danas najveći bolesnik Balkana, duboko uzdrmano i podijeljeno društvo u kojem jedna iskra može izazvati stravični požar Je li mučno i nimalo sveto ustoličenje novoga crnogorsko-primorskog mitropolita Joanikija Mićovića u dimu suzavca i snazi pendreka na Cetinju, bastionu crnogorstva, početak završne faze realizacije Vučićeva (i kremaljskog?) projekta "srpskog sveta" te posljednja bitka za opstanak nečega što se zove crnogorska država i nacija? Crna Gora već dugo hoda po rubu pameti, nad ambisom koji je može povući u sukobe nesagledivih posljedica i gurnuti u građanski rat. Crna Gora danas nije daleko od tog zlokobnog scenarija jer je suočena s ozbiljnom ugrozom opstojnosti vlastitog postojanja te ponovnog "uguravanja" u "srpski svet" koji posljednjih mjeseci intenzivno propagira režim u Srbiji. To nije ništa drugo nego "drugo pakovanje" svih dosadašnjih velikosrpskih projekata, od Garašanina i sela Ba do Memoranduma SANU i ratne politike Slobodana Miloševića, na žalost samo kao dokaza da se u srpskoj politici na ovim prostorima ništa nije promijenilo u posljednjih 40-ak godina te da ni krvavi ratovi u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu nisu bili dovoljni da se stvari promijene i opamete. Crna Gora je danas najveći bolesnik Balkana, duboko uzdrmano i podijeljeno društvo u kojem jedna iskra može izazvati stravični požar. Kako kaže Milo Đukanović, Crna Gora je pod agresijom Srbije. Vučić mu je uzvratio da je Crna Gora "uvijek (!?) bila poligon za napade na Srbiju" te da je ni Đukanović, ni bilo tko drugi neće uspjeti pokoriti "kao što ste činili prethodnih 30 godina". Nakon prošloljetne promjene vlasti kada su, uz političku logistiku i mentorsku podršku SPC-a, na izborima pobijedile prosrpske opcije, Crna Gora se zaljuljala, a u toj pobjedi i srbijanski režim i podgorička vlast uvidjeli su šansu "vraćanja bludnog sina" ponovno pod skute Beograda, kao "druge srpske države". Crnogorska nacija se degradira, kao "defekt", "otpadak srpstva" i "brozomor" (nacija koju je izmislio J. B. Tito), a sve je puklo kad je procrnogorska vlast željela ojačati ulogu nacionalne Pravoslavne crkve koju je, iako autokefalnu, podsjetimo, nakon aneksije crnogorske kraljevine ukinuo kralj Aleksandar Karađorđević, da bi je sada Aleksandar Vučić usred cetinjskog bunta usporedio s Pavelićevim HPC-om u zloćudnoj NDH, čime šalje jasnu poruku što misli o crnogorskoj samostalnosti. I ekumenistički vrlo razborit patrijarh Porfirije koji je, unatoč suzavcu i barikadama, predvodio ustoličenje, pokazao je što misli o Crnoj Gori - ne želi niti čuti za crnogorsku Crkvu i Crnogorce kao zasebni nacionalni i vjerski identitet. Bilo je nadmeno doći na Cetinje koje je simbol suverene i samostalne Crne Gore i gdje su, nemojmo zaboraviti, u jeku bezočnih bombardiranja Dubrovnika ovi isti ljudi koji su i danas prosvjedovali protiv ustoličenja Joanikija na Cetinju (ne protiv ustoličenja kao takvog) imali ponosa i snage zapjevati "S Lovćena zora kliče, oprosti nam, Dubrovniče". Eventualnim "padom" Crne Gore mijenja se cijela slika naše regije prema zamisli "srpskog sveta", a onda nije teško zamisliti da je BiH sljedeća na tapetu. Opstanak Crne Gore važan je za obuzdavanje Vučićevih planova kao jedinog vožda Srba u regiji.

[mentalnahigijena]

Cilj je uhapsiti Mila Đukanovića, sljedeća na udaru je Bosna!! Poznati crnogorski novinar i publicista Šeki Radončić u razgovoru za portal Radiosarajevo komentirao je jutrošnje nemire u toj zemlji, na Cetinju, uoči ustoličenja novog episkopa Srpske pravoslavne crkve Joanikija. Uprkos negodovanju građana Crne Gore i barikadama, patrijarh SPC Porfirije i episkop Joanikije su, kako smo objavili, helikopterom sletjeli u Cerinje i u toku je ustoličenje novog crnogorskog episkopa u Crnoj Gori. Podsjetimo, crnogorske nacionalne organizacije i udruženja, gotovo kompletna opozicija predvođena Demokratskom partijom socijalista i Opština Prijestonice Cetinje zahtijevaju od SPC da izmjeste ustoličenje mitropolita Joanikija u neki od hramova u drugim gradovima Crne Gore. Za njih, čin ustoličavanja Joanikija u Cetinjskom manastiru, predstavlja nagovještaj "okupacije Crne Gore", klerikalizaciju društva i pokušaj uvođenja Crne Gore u takozvani "srpski svet", prenio je ranije Radio "Slobodna Europa". Iako je bilo nagovještaja od ustočičeja na Cetinju se nije odustalo. Patrijarh Porfirije je kasno sinoć najavio ustoličenje u Cetinjskom manastiru. "Ovo jeste vjerski obred. Međutim, to je jedna politička par excellence stvar. To je poruka da je Crna Gora okupirana država. Jer kao što vidimo, Joanikije i njegovo ustoličenje, te dolazak patrijarha Porfirija na ovakav način možemo usporediti sa dolaskom Slobodna Miloševića helikopterom na Gazimestan 1989. godine uz , kako je rečeno, milion pristalica. Na kraju, Milošević je kapitulirao i izgubio Kosovo. Joanikije i Porfiirije su sletjeli na Cetinje i ušli u srce Cetinja, Cetinjski manastir. Danas je definitivno SDC izgubila Crnu Goru. Naravno, ne ovog trenutka, ali proces koji će ići nakon ovoga će pokazati da će SPC i Srbija proći u CG kao što su prošli na Kosovu. Doživjet će u Crnoj Gori kao što su doživjeli na Kosovu", rekao je Radončić. Prema njegovim riječima, "na Cetinju smo danas vidjeli scene koje možemo usporediti samo sa scenama obračuna Palestinaca i dobro naoružane izraelske vojske i policije: topovski udari, suzavci i gumeni meci". Dodao je da je Cetinje "Gazimestan velikosrpske i politike predsjednika Srbije Aleksandra Vučića". "Promijenili su se geostrateški odnosi. Dolazak američkog predsjednika Joea Bidena mijenja stvari. Ne zaboravimo Crna Gora je članica NATO. Ovo što se danas desilo je najveći prst u oko NATO-u. Ali, ovo je i pirova pobjeda Rusije u jednoj članici NATO, jer je došlo do oskrnavljenog ustloličnenja episkopa Joanikija", dodao je. Komentirajući hapšenje Veselina Veljovića, bivšeg direktora Uprave policije CG i savjetnika predsjednika Crne Gore, Radončić je istakao kako je veoma jasno da se pokušava uhapisti Mila Đukanovića. "Pokušava se pokazati da je on instrument u rukama predsjednika Mila Đukanovića i iskonstruirati da nakon hapšenja Veljovića treba uhapsiti Đukanovića. Apsolutno da, cilj je hapšenja Đukanovića! Kao oličenja suverene i demokratske Crne Gore. On je targetiran još od pokušaja državnog udara 2016. godine. Ovo je samo nastavak te akcije. Nemojmo biti naivni. Iza Porfirija stoje Beorgad i Vučić, a iza njih Moskva i Rusija", naglasio je Radončić. Radončić smatra da je poslije Crne Gore na redu Bosna i Hercegovina, koja će se, po njemu, naći na udaru hegemonije Srbije i SPC. "Osokoljeni današnjim dešavanjima, i ne samo današnjim dešavanjima, nego pobjedom proruskih snaga u Crnoj Gori u augustu prošle godine, jasno je da je nakon Crne Gore i Cetinja glavna meta Bosna i Hercegovina, razvaljivanje Bosne i Hercegovine, i opet pod dirigentskom palicom Vučića i Putina",