#Psovke

[coconutmochilemon]

@haley-protega fck u, u fcking btch. I am going to waste so much fucking timeon this fucking site. I have exams.

[umetnica69]

Kiša i Kafa

U mraku, pod kišom, tvoj lik mi se stapa, Kao kapljice koje padaju, tiho, nežno, lako. Sećam se tvojih očiju, dubokih kao okean, I tvojih usana, slatkih kao prva jutarnja kafa.

Sećam se svakog trenutka, svake reči, Kao da je vreme stalo, zarobljeno u našem svetu. Tvoj smeh je bio sunce koje je razbijalo oblake, A tvoje suze su bile kiše koje su hranile moju dušu.

I psovke? Oh, da. Psovke su bile naša tajna, Naša strastvena muzika, naša sloboda. Jer kad bih te poljubio, sve bi nestalo, Ostajali bismo samo ti i ja, u tom trenutku.

I tako, dok kiša pada, a kafa se hladi, Sećam se nas, naših trenutaka, naših reči. I dok smeh i suze igraju svoj ples, Znam da si ti moj jedini mrak i moje svetlo.

Zauvek tvoj.

tvoja. t.t.

[belog-grada-crna-princeza]

Crna dama.

Shvati da ja ne mogu da pobedim sa tobom. I shvatam ja to, veruj mi da shvatam. Insistiraš na partiji šaha dok pokušavam da ti prevedem ženu prekoputa tebe u smislene rečenice. Rušim crnog kralja, a slučajno povučem sve figure sa stola. Uporno tražiš skrivene namere. Skidam džemper, ostajem u majici na bretele. Naslućuješ li šta je ispod? Meso? Vene? Ili savršeno iskonstruisana lutka? Stavljaš dlanove u džepove i za mene slika gubi ton. Ne mičem zenice. Nervozno uzdišeš, ustaješ od stola. Pesnicama tražiš kontakt. Čaša pada na pod u slow motion-u. Vriska, pometnja. Ostajem nepomično da sedim. Neka žena mi briše lice, gutam krv. Ne skrećem pogled sa tebe. Progovaraš. Psovke ili izvinjenja, ne mogu da razaznam; nevažno, isto je, manje više. Rane na tvojim zglobovima prstiju neopisivo me bole. Dok napuštamo mesto zločina, u izlogu zapažam proces zarastanja sluzokože. Zastajem da nanesem karmin, naravno crveni. Naslućujem nestrpljenje u tvom ćutanju i krivicu koja ga ne prekida. Smejem se, onako za sebe, da ne vidiš. Možda sam i sadista jer uživam koliko te boli kada me povređuješ. Svaku ranu podnosim, ako je praćena slatkim ukusom tvoga pokajanja. Pitam: i? Ko je pobedio? Podižeš obrve, ne znaš o čemu pričam. Mislim da smo u pat poziciji - sad te već izazivam. Zar nisi rekla da se ne igramo? Ali još uvek mi slediš hod i ja znam, drugačiju me i ne želiš, zar ne?

-Katarina

[majortomwaits]

☯️ idemooo pijani odgovori!!!

AJMOOOO

☯ : what do you love about your language?

a čuj, svaki jezik koji san ikad učila (a bilo ih je, doduše rijetke san savladala), uvik bi obratila pažnju prvo na psovke, jer, realno, tu je srce svakog jezika i tu je srce čovječanstva, ako ne moš opsovat, onda je sve zakurac, prema tome, u hrvatskom višeg od ičega volim psovat, ove naše neprevedive tipa 'enti gospu blaženu' (iako je to više uz moj kraj, al ajde), pa čak i općenito hrvatska 'mrš u tri pičke materine', kako ćeš nekom prevest to predivno i pjesničko 'mrš'? kad se otriznim možda nadodam i nešto normalno na ovo, volim poeziju našeg jezika, primjer teško je prevest 'milozvučan', može ić u 'sweet sounding' ALI NIJE TO TO, pa eto

[brbljivica]

POSLEDNJA PESMA    u te neponovljive obraze  spakovao si razumevanje  prema podrugljivo nesavršenom svetu  nad čijom kvarljivošću uporno besnim  toliko glasno da me više niko ne čuje  od nezaustavljive buke  neprimenjenih stavova  i bezbroj beskorisnih fotografija  oštre se unutrašnje ivice moje usamljenosti  sve ideologije su psovke  vulgaran je i vazduh koji dišemo    šta li mrtvi misle o svima nama    naša će deca nositi male crvene jakne  zatvarati oči dok se smeju  i svojim prstićima maziti tople mršave pse  spasavajući ovaj zagrcnuti svet tvojom  nepokolebljivom dobrotom   

Ljubavna pisma Guglu - Ognjenka Lakićević

[kraljicisljubavlju]

Dragi moj najdrazi...

Nikad ne znamo sta moze da se desi i za neke stvari kad pomislimo da moramo da uradimo i uradimo, bez obzira na sve predrasude, ogranicenja, ishod... Znas kad nesto zelis, a samo zelis, a nista ne preduzimas, e onda ti to i ne zelis. Znas zasto ti pisem ovo i opet bih ti se otvorio, pa makar opet prolazio ovaj pakao. Znas da moramo da razgovaramo, znas da me volis, pa iz aviona se vidi (ti se ne ljuti sto sam bio slobodan da to napisem). Da te volim, dokazah, pokazah, iskazah, ne znam ni ja sta ne uradih i 100 pametnih i 100 glupih stvari i jos 1000000 cu uraditi, samo ako ti to zelis. Povredim te, cini mi se uvek kada ti trazim da se otvoris. Moj Mali Princ, nadam se da si ga procitala do sad, koliko sam dosadan sa njim ( ja bih to za tebe svakako ucinio), kaze da moras da upoznak neku gusenicu da bi upoznala leptira. Nisam od caterpilara i ne laskam sebi da sam leptir.

Mozes prekinuti svaku konverzaciju sa mnom, mozes se izjedati ili slaviti (ne verujem), mozes ignorisati sve sa ravnodusnoscu (ne znam da li se tako kaze), ali ce te onda jednom stici pitanja... Tiho i ubitacno. Mozda danas, a mozda za 20 godina, jer ti si neko ko ima srce, ima dusu... Prelepu.

Pusti sve vazne i lazne savetnike, pusti sve, slusaj srce... ubrzano je, cini ti se eksplodirace, cini ti se da se svakrv skuplja u njemu, da ce ti grudni kos puci, a glava eksplodirati. Slusaj ga i sve ce biti ok. Niko ne trazi iskupljenje, jer je nemoguce i nepotrebno i nama je potrebna samo istina. Stvari umotane u ukrasni papir nece promeniti svet.

Mali... mozda mislis da te vecina vidi kao pojavu... mozda, pa cak i verovatno, je to i istina, ali ja te vidim kroz celokupnu licnost, koja je prelepa i ja sam onaj koji veruje u tebe. Ja sam ponosan na sebe. Mnogo, sam ponosan sto me volis. Mnogo. Nema ponosnijeg, nema srecnijeg i trenutno sputanijeg.

Kad kazem razgovor, mislim na sve vrste direktne komunikacije, ne mora uzivo, a voleo bih da te vidim, ne mora telefonom, a voleo bih da te cujem, moze i na profilu nekom, moze i ovde, a moze i tamo, ti znas gde. Nemoj se plasiti, nemoj razmisljati da je nesto pogresno, samo zelim da cujem ili procitam sta, kako i zasto. Znam da ti nije lako, kao ni meni, ali iskrenijeg i neznijeg sagovornika nikad neces naci. Jedno je kad me izazivas da poludim od ljubomore, kad mi uputis sve psovke, kad izgledas ponosna sto me ne volis... Jedno je, ali znam da se onda zapitas da li je to bilo ispravno. U stvari ne zapitas se, jer ti znas da nije.

Kao svaka kraljica, ti komandujes sta ce se desiti, ali nemoj bezati od mene, ne izbegavaj me, ne okreci mi ledja, osim ako neces da ti pohvalom loock ili ako krenes da mi kupis neku sinicu :). Ne, nemoj... niti zahtevam to od tebe, niti zelim da se osecas lose, ma sve najlepse ti zelim, a ja zelim samo tebe, kao tebe, kao sebi ravnom i vise od toga. Mozda je malo neozbiljno, ali da sam mozgojedac, pojeo bih najlepsi od svih mozgova ili mozaka, a to je tvoj mozgic.

Znas da se iz ljubavi cine najludje stvari, pa ucini i ti za mene, nesto sto te najvise nervira. Meni mnogo znaci... mnogoooo, ali ti to i znas.

Nemoj me izbaciti iz srca, mozga i zivota.

ispuni mi zelju Zvoncice i olaksaj mi, a verovatno i sebi.

Rekoh... odavno... ja se u tebe nikada necu razocarati i nisam. Najponosniji sam sto svoju paznju (nekada i uvrede :) ) trosis na mene, ponosan sam sto sam te sreo, ponosan sam sto te volim. Kazi najgrublje reci, da sam skot, da sam bolesnik, da sam najgori, da ti prodajem pricu, da sam glup, da sam lazov, prevrtljivac, da sam uradio grozne stvari, da sam pridavao vise paznje nekom drugom, da sam hteo da te iskoristim, da se ne borim za nas, da te ne volim i da samo hocu da ti napakostim.

Kazi, ako verujes u to i zasto i ja cu priznati da je to tako, a volecu te i dalje neizmerno kao svako kuce.

Volim te, razmisli, pretpostavljam, u stvari, osecam, da si i razmisljala o tome, jer verujem u instinkt ovog mozgojedca.

Volim te nebeski, Boginjo moja... Do ludila i nazad

P.S. pusticu te da mi sve ispricas i nikada vise ti to necu pomenuti.

[pixelipozitive]

Bircuska politika

Hrvatska politika je, moram priznati, za mene pravo iznenađenje. I to ne u pozitivnom smislu. Da se razumijemo, svjestan sam da su svi političari svijeta lažljivci i beskrupulozni koristoljupci, da napadaju jedni druge da bi ojačali vlastiti položaj, ali nekako su ta prepucavanja, ti napadi, oduvijek bili na nekom nivou i s dozom humora.

Ali, ne u Hrvatskoj. Ne znam da li hrvatski političari smatraju da je narod stvarno “stoka sitnog zuba” ili je odgovor jednostavniji, a to je da su ovi koji su se ugurali u politiku primitivna bagra bez kućnog odgoja. Jer, kako drugačije objasniti vrijeđanja i prepucavanje između predsjednika države Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića koje traje već godinama? U nekoj kulturnijoj državi bi se do sada našao neki pravni mehanizam da ih se obojicu opomene, kazni i nekako dovede u red za neprimjerene izjave i uvrede koje nanose jedan drugom, a time i ugledu Hrvatske. Njihova je sreća što je svijet u međuvremenu otupio na takve ispade pojavom Trumpa i njemu sličnih, pa si “amateri” kao Zoki i Plenki mogu dozvoliti primitivizam koji bi nas nekad zgrozio. Zabrinjavajuće je samo koliko ima onih koji plješću ovoj dvojici “birtijskih političara” i time ih ohrabruju.

Možda, da su pravne institucije (npr. ustavni sud, vrhovni sud ili sl.), pa i mediji, reagirali u samom početku tog “dvoboja”, sada ne bi bili u situaciji gdje se aktualni predsjednik države kandidira za premijera. Jer, predugo se puštalo Milanovića i Plenkovića da govore i rade što hoće, pa su se uvjerili da su iznad zakona, države, naroda i razuma!

Osobno, vrijeđa me na kako niskom nivou funkcioniraju naši vodeći političari, a još nižem njihovi sljedbenici. Kao da smatraju da narod razumije samo uvrede i psovke, pa se tako obračaju i nama i međusobno. Na žalost, ta neuljudnost, pojačana i propagirana sredstvima informiranja, širi se na sve razine društva. Agresivna vrijeđanja su postala norma života.

Volio bih da nam je politika pristojna i - dosadna. Ne bi nam svima manjkalo malo pristojnosti.

[zvoneradikalni]

81 godina od bitke na Neretvi

Preneseno s Fejsa: 6.ožujka 1943. hladna noć rano se spustila nad Jablanicu i kanjon Neretve. Mračnu večer parale su samo psovke i kratki rafali četničkih izdajnika sa druge strane srušenog mosta. Dok četnici unaprijed slave željeni poraz naše partizanske vojske, Treći bataljon Druge dalmatinske brigade, pod komandom devetnaestogodišnjeg Bruna Vuletića neopaženo se prikrao porušenom jablaničkom…

[bearsuitrecords]

Eamon The Destroyer - "We'll Be Piranhas" review from Terapija.net

Deformirani nadrealizam elektroakustičnog neo-popa iz Edinburgha. S izdanjima škotskog Bearsuit Records na ovim stranicama nismo se družili već poprilično dugo, još tamo prije COVID-19 pandemije. Od tada je David Hillary objavio dvadesetak radova, između ostalih i dva albuma, te dva EP/ singla ovog autorskog projekta otkačenog lika što je radio u edinburškim bendovima Idiot Half Brother i Ageing Children, a znan je i po radovima Bunny & The Invalid Singers i Jikan Ga Nai. Usput, naziv projekta je pjesma s albuma "Fear of the Horizon" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28227 upravo Bunnyja i invalida pjevača iz 2018. godine

Ovdje se radi o drugom albumu miksanom u Bearsuit studiju u Edinburghu, a masteriranom kod Philippe Gerbera u Philadelphiji, a riječ je o kohezivnom spoju neo-classicala s elektro-akustičnim/ chamber-pop levitacijama na koje se isprepliću vokalne polumelodične arije prilično sirovog i hrapavo mračnog baršunastog baritona. Na youtube topic kanalu stoji uz dva klipa Hillaryjevo ime, no neka ne zbuni da gazda ima neke veze s time osim što je zvučno i stilski vrlo blisko uobičajenom profilu etikete dozvoljavajući podjednaki omjer klasicizma i suvremenog popa izranjajući povremeno i do noise-pop frekvencija, a naravno i nezaobilaznih ambijenata.

Međutim, ono što se ovdje posebno izdvaja su neurotično šašavi, bizarni, pa čak i koji puta eksplicitni tekstovi nakrcani nadrealizmom, bajkovitim psihodelicima i šizofrenim manijama o zločestim patuljcima, stablima tigrova, trolovima na štulama, generalu lijenčini, prirodnim anomalijama u obliku tektonskih pomaka, uraganima što su kreirali krajobraze, a stavljeni su u kontekst savršenog dara zlatnog doba prethistorije, pa čudnovatim fikcijama o mjesecu na katu, ha-ha-ha, nešto poput Krležine "Krava na orehu" iz serijala "Balade petrice Kerempuha"...

Lirski gledano, izrečena je svojevrsna kritička svijest rezigniranog buntovnika narativnog karaktera kroz slike metaforičkih situacija i okrutnosti života u kome je otpor vitalan ispušni ventil. Upotreba figura dikcije uz opći ton ironičnog izlaganja često prelazi u sarkazam s izrazitom sklonošću prema groteski s naglašenim protestom prema ustaljenim običajima i normama, takoreći iracionalnog diktata misli bez kontrole i moralne predrasude, ali pakirane u estetici pokušavajući odoljeti gušenju društvenim pritiscima i stabiliziranju neke normalnosti onkraj metafizičke stvarnosti.

Pristup je uočljivo uznemirujući već od samog uvodnika "The choirmaster" s post-avangardnim očaranjem u kome, kao i u nastavku albuma ne treba očekivati logički, racionalni smisao budući da su aranžmani često rascijepani i rastrgani ne težeći da budu provokativno neugodni, ali upozoravaju da mogu uvući u čaroban krug začarane dimenzije shvaćanja. Također, koji puta su to fantastični prizori s elementima dječje naivnosti, primjerice "Sonny said" ili "Underscoring the blues", a koji puta i začinjeni sočnim perverzijama poput singla "Rope" za koji postoji i 'mekša' verzja iz kojeg su izbačene psovke. Full LP:

Na svojim krajnim granicama, dovode se slušna izmještanja s osjećajem nestvarnosti podsvjesnom manipulacijom opozicijskog sučeljavanja nesrazmjernih likova, događaja i pojava koje žive u čudovištu ljudskog uma. Trpi se u određenoj mjeri i izobličavanje svijesnog i budnog percipirajući psihodelične snove i halucinacije lagano podebljane ekspresionističkim strukturama neobičnog spoja u dvije centralne teme - naslovnoj "We'll be piranhas" i drugog singla šašavog imena "Pewter Wolf" s naturalističkim opstrukcijama plesnog popa i ambijentalne glazbe iako im sadržaj lascivno vizualizira sukob svakodnevice s vizijom duha, mašte i snova. Naposljetku, završna "My stars" u dva neobična dijela razdvojena sa skoro 5 minuta tišine sablasno rozgaju dadaističkim frottage terenom (franc. 'trljanje') zbunjujući posebnim efektima tjeskobe i zagonetne duhovne zabave.

Uz neosporni egzibicionizam i ekscentričan smisao za problem ravnoteže i posrtanja u životu, ovo ima pronicljivu čud samospoznaje i uznemirenog egzistencijalizma u prijatnim paradoksnim apstrakcijama spoja organskog i digitalnog, u svakom slučaju osvježavajućeg neo-popa koji je sklon istraživanjima u ogledalu neodrživog, kako je prikazano, deformiranog i apsurdnog svijeta s izvorištem u podsvijesti. Terapija.net (Horvi – 29.10.23) http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=32706

[trojerucica-blr]

SRBIJO GLEDAJ!

POSLATO ALEKSANDRU VUČIĆU!

SRBIJO GLEDAJ!

POSLATO ALEKSANDRU VUČIĆU!

Zbog ,, poštenih" partijskih kadrova i saradnika predsednika Srbije uhvaćenih u krivičnim delima u ,, Elektroprivredi Srbije ", ČASNA i STRUČNA žena Nataša Prišić se proteruje iz EPS-a, mobinguje, šikanira, vređa 36 meseci i hapsi u Srbiji?

Aleksandre Vučiću, objavljivanje informacija na koje se osnovano sumnja da predstavljaju krivična dela i zloupotrebe, su informacije čije je objavljivanje OBAVEZNO u skladu sa zakonom ili koje su u vezi sa povredom zakona, dobre poslovne prakse ili principa poslovnog morala, uključujući i informacije za koje postoji osnovana sumnja na postojanje korupcije.

Gde si predsedniče Srbije? Da li smo dobro čuli da u Srbiji nema zaštićenih?

Ministre policije Bratislave Gašiću! Stidiš li se?

Koja je tvoja funkcija u Srbiji? Da botuješ i hapsiš poštene žene i građane Srbije koji otkrivaju Grčićev kriminal u EPS-u?

Kako ćeš da reaguješ na ovaj prostakluk, uvrede, laži, šikaniranja, nipodištavanja, psovke, manipulacije, nasilje vaših saradnika koje ti podržavaš?

Gašiću gde je tvoja ,,policija" da reaguje na vređanja jedne poštene porodice Prišić?

ADMIN TIM PSP

[odgoj]

Svađanje s djecom

Sa djecom se smijemo svađati, no svađanju treba pristupiti zrelo i na sljedeći način.

Ne smijemo vrijeđati dijete te ugrožavati njegov integritet. Ne smijemo osuđivat ili pak psovat. Ne smijemo preokrenut svađu u fizičku agresivnost.

Svađati se trebamo konstruktivno i staloženo. Prilikom svađanja djeca upijaju nas i to kako se snosimo s tom stresnom situacijom. Ako u tim trenucima pokazujemo staloženost i kontroliranost, tako će se i dijete početi s vremenom ponašati. Ako koristimo psovke i vrijeđanja, tako će i dijete.

Stvar je u tome što roditelji često u stresnim i kritičnim situacijama imaju stav "samo da ovo preživim..." umjesto da te stresne i kritične situacije shvaćamo kao prilike za napredovanjem. Jer ako se već moramo svađat, ajmo iz toga nešto izvuć. Ajde neka dijete vidi kako se može sofisticirano i kulturno razgovarat o neugodnim i neželjenim temama.

Sjeti se, kada razmišljaš o djetinjstvu vjerojatno se sjećaš više negativnijih i traumatičnijih stvari nego onih pozitivnih i vedrih. Ne treba puno mozganja da se shvati da je onda izrazito bitno u tim negativnim i teškim situacijama odreagirat adekvatno i zrelo. Krucijalno je u takvim situacijama biti svom djetetu model, uzor.

Daleko od toga da mi u apsolutnoj svakoj svađi moramo odreagirat ovako. Ako u npr. 8 od 10 situacija odreagiraš staloženo i zrelo to je odlično, ali je također jako bitno što sa ovih 2 od 10 situacija. Vrlo je jednostavno - tada se treba ispričat.

Ispričat se treba kada se emocije slegnu. Isprika mora biti govorena iz naše perspektive i bez optuživanja drugih. Dakle, ne koristit rečenice poput "Naživcirala si me oko situacije sa sladoledom i nisi prestajala plakat pa sam se zato izderao na tebe.". To ne valja i takve rečenice treba izbjegavat što u razgovoru s djecom, što u razgovoru s drugim odraslim osobama. Djecu treba učit da smo mi odgovorni za vlastite odluke i reakcije jer ćemo samo tako naučiti dijete da i ono preuzima odgovornost za svoje postupke, a ne da bude jedno u nizu djece koji za sve okrivljuju druge. Što je dijete sposobnije preuzet odgovornost za sebe to će ono bit samopouzadnije i znat će da ono samo može utjecati na stvari koje joj se dešavaju u životu. Tako se odgajaju asertivna djeca, djeca koja znaju što žele, koja se znaju izborit za sebe, koja se nedaju dirat i na koju se neda utjecat. Ta karakteristika je od iznimne važnosti tokom puberteta kada inače djeca budu povodljiva. Asertivna djeca znaju što žele, a što ne.

No da se vratim na dio sa isprikama. Isprika mora ići iz prve perspektive. Isprika može glasit nešto u stilu "Nije mi bio dan, probudio sam se umoran a imao sam posla preko glave. Kasnije kad se nisam s tobom mogao dogovorit oko sladoleda izgubio sam živce i više nisam mogao. Zato sam vikao.". Ta rečenica svakako nemora smiriti dijete, ali ako takvu i slične rečenice govoriš tokom cijele godine i tako 10-15-20 godina djetetovog života će se i samo dijete naučiti tako izražavati i razmišljati. I to je neka poanta koju ja imam za reći. Nije bit roditeljstva nać čarobne rečenice koje će instantno smiriti uplakano dijete, instantno razveseliti tužno dijete, instantno zadovoljiti nezadovoljno dijete. Puno je bitnije shvatiti da dijete upija načine kako se izražavamo, kako se svađamo, kako se snosimo sa stresom i problemima, kako se odnosimo sa partnerima i obitelji, kako se odnosimo prema obavezama i tako dalje. Dijete to sve upija i samo se počinje tako ponašati.

Ponašaj se točno onako kako želiš da se ponaša tvoje dijete.

Ako bježi na cestu naravno da ga moraš zaštitit. Dijete u toj nekoj dobi od 1 do 3 godine istražuje i nemreš tu ništa osim štititi ga. Al opet, nema potrebe se izderavat na njega - neće tad bolje shvatit ili nešto. Slobodno mu kažeš da se toga nečeg bojiš i da si ju zato zaustavila. To će trajat neko vrijeme i znam da je izazovno. Teški je to period al dijete s 3 godine više nit ne bježi na cestu nit stavlja kamenčiće u usta. Do tad se strpit moraš, a taj "grozan" period iskoristi za bit djetetu najbolji mogući uzor kako se snosit sa izazovnim i stresnim situacijama. Tako da kad god ti padne napamet "joj samo da preživim ovo" sjeti se da umjesto preživljavanja shvatiš tu situaciju kao priliku za napretkom. Bit će ti definitivno lakše.

[bagudinahoe]

možda su naši trebali naučiti neke psovke na japanskom (^_-)

[crnadama]

"budimo razumni" i slične psovke.

[milmardblog]

I nebo zna da posebni ljudi umiru na svete dane i da nose posebna imena. Ne postoji reč koja bi opisala ovaj trenutak. Ali postoji sećanje na sve one naše urnebesne dane, silom prilika izazvanih. Smejanje do suza, ispijanje kafe i " da probamo liker po novom receptu, glavni da ja serije za vreme radnog vremena i tvoje poslednje psovke i poslednje " Važi". 🖤 And heaven knows that special people die on holy days and bear special names. There is no word to describe this moment. But there is a memory of all those hilarious days of ours, caused by the force of circumstances. Laughing until tears, drinking coffee and "let's try a liqueur according to a new recipe", watching a series during working hours and your last swear word and the last "Ok". 🖤 (у месту Челарево) https://www.instagram.com/p/CgynUK3qS6O/?igshid=NGJjMDIxMWI=

[abbie-a-aaronson]

[kraljicisljubavlju]

Da zakljucim ovaj blog. Moram da ti ispricam nekoliko cinjenica.

Od kad sam otvorio prvi blog, ni na jednu drugu nisam mogao da pomislim, a i jos pre toga.

Nikome ovoliko paznje nisam posvetio od kad znam za sebe

Ovoliko impresija, osecaja i emocija niko nije izazvao u meni

Verovala si tracevima, a ne meni, u mene i u nas i nisi slusala svoje srce. Istina je da sam dobio 'nepristojnu' ponudu, ali sam je odbio momentalno i ne mogu ni da naslutim da je to moglo da procuri. Ako ima jos nekih traceva, o pijanstvu, jurenju zena, ili ne daj Boze da sam homic, zaboravi ih. Zena mora da sija iznutra da bi me opcinila, da bi bila posebna i onda su sve druge nevazne, alkohol mi nije potreban ni da bih bio sretniji (imam tebe :)) ni da bih bio tuzniji(opet imam tebe :)), a muskarci neka jure sve ostale zene, samo ne... Znas vec koga (tebe). I voleo bih da saznam ko je o nama pustio trac... voleo bih da znam, odnosno, ko je izdao nasu ljubav.

Nikada mi nije i nece biti namera da te povredim ili uvredim, a ti si nekada namerno to radila, a razlog meni nepoznat. Kad sam imao temperaturu i nisam se javljao, ti si mi uputila psovke i zocizme, nisi se pitala da lu sam dobro... U principu nisi ni morala. Pa nisi apotekarica :). Nikada ne bih mogao da kazem ruznu rec za Tebe, nikada Ti nisam rekao nista ruzno i ne umem nikom da uradim nesto ruzno, a sto sam pomagao drugima (mnogima) ti si bila inspiracija.

Ljubomorni smo i treba da budemo na nasu ljubav, ali smo bili i na druge

Nisi mi odgovorila kada sam prvi put video onaj osmeh, prepametnice.

Krivo mi je sto imam milion slika, a ni jednu s tobom nasamo... Krivo, ali su mi u glavi sve ostale slike, gde smo bilo kad bili zajedno, a sve one 'milionske' slike ne vrede nicemu.

Krivo mi je sto mislis da sam los.

Ne zelim da budes lose zbog mene, ali sam znao da nece biti dobro ako insistiram da razgovaramo, ne znam razlog, ali sam znao.

Najlepsi dogadjaj mi je kada smo se sreli na hodniku, malte ne sudarili, uz osmeh koji si imala, meni si izazvala toliku milinu i radost sa osmehom naravno i rumenilo na obrazima, da bih posle kulturnih Dobar dan, od oboje, otisao u toalet izlupao se po licu i umio se.

Sad Ti svecano obecavam da samo najvecu srecu osecam i osecacu za Tebe, necu Te (mnogo) gnjaviti za razgovor, necu da se pitam gde si i s kim si (samo malo) i necu Ti pisati kad se ne osecam opusteno (to mozes samo Ti da obezbedis, kad zmam da si dobro) (ono sto sam vec napisao napisao sam i lako ces pronaci, ima 3 objave (ili 4), a toliko stvari zelim da ti ispricam i o snovima i o dozivljenom i o vec napisanom, ali se onda ne bi zvalo intima i koicidencije i zablude i radosti i tuge. Verovala ili ne, na prva 2 bloga ima preko 400 pisanja. Brojim? Ne, procitah

Svaki dan sam iscekivao i iscekujem da mi nesto kazes u objavama i da znam da si dobro

Ako mi slucajno budes dala ona tri pitanja da ti postavim, prvo je 'kako si?', drugo je 'da li ti nedostajem?', a trece necu da ti kazem :)

Moj ljubimac te jos uvek podnosi, kad mu pricam o tebi i dobije keks, zato sto je tako pazljiv.

u jednu, od dve, moje kucice za ptice uselio se par vrabaca, tako da cemo verovatno morati i da kumujemo :)

Znaci pisem Ti opusten i pozitivan, koliko mogu da budem, a ako se ne javljam, to ne znaci da Te ne volim vec naprotiv

Sve ovo staje u dve reci, a ja cu napisati u malo vise (znas da umem da razvucem :)).

Volim te Bijeli labude, javljaj se, bar, na nacine na koje jesi.

Volim Te... Cenim Te... Strahovito zelim da stavis glavu na moje rame (verovatno sto te ne volim :))

Ljubim Te, cekam Te i cuvaj se

Petak, 18:06