#hiddenrose | Explore Tumblr Posts and Blogs

luminacija · 6 years

Text

Otvorila mu je nakon trećeg zvona. U trenu kada su im se pogledi susreli, zavladao je muk cijelim hodnikom, a svijetlo oko njih je ugasnulo. Dina ga trzajem ramena pozove u svoj apartman u ulici Hiddenrose broj 24 i on uđe za njom, nervozno odloži svoju bajkersku jaknu na vješalicu pa sačeka da Dina zaključa vrata za njim.

“Nisam mogao doći prije”, rekao joj je nakon nekoliko sekundi šutnje.

‘’Misliš, nisi namjeravao doći prije?’’ ubola ga je pogledom nakon što je uključila stolnu lampu pored trosjeda i usput sjela ukočeno i nervozno. ‘’Ali da budem iskrena, nije me ni briga zašto si došao ovako kasno. Nisam ni očekivala čudo.’’

Jack se namršti kao da ga je ovim riječima ošinula po kostima. ‘’Ne pretjeruj.’’

Dina slegne ramenom i pokuša se udobnije smjestiti, ali kao da nije mogla, izazvana tom uvijek prisutnom napetošću koju je osjećala dok je bila blizu Jacka- ni sama nije znala kako da opiše taj nevjerojatan osjećaj, no znala je da nije uobičajen za osobu poput nje, snažnu i promišljenu. ‘’Kažem, nije me briga.’’

‘‘Dobro, možemo li prijeći na stvar, Dina? Zašto si me zvala u jedan ujutro a dođem u tvoj apartman, kilometrima udaljen od Marylin kockarnice?’‘ Jack je neprimjetno počeo stiskati šake. ‘‘Govoreći kako te neki uličar pokušao opljačkati i da ti je potrebna moja pomoć? Gdje je tvoj zaručnik? Jesi li normalna, Dina?’’

‘’Možemo li na jedan trenutak zaboraviti na Carla? Uvijek ga imaš potrebu spomenuti dok razgovaramo.’’

‘’Naravno da ne, za ime Boga’’, Jacku je sada i vilica počela podrhtavati od bijesa koji je plamtio u njemu sve više i više,a Dinin pogled nije ga nimalo umirivao. Kao što bi inače. ‘’On je tvoj jebeni zaručnik! Trebao bi se on jebeno pobrinuti za tebe!’’ U tom trenu, Dina naglo ustane uočivši plamen u Jackovim očima i zgrabi ga za obje nadlaktice, što je jače mogla.

‘‘Prestani.’‘ Natjerala ga je da se pogledaju oči u oči, makar je Jacku to sada bilo posljednje što bi učinio. Pogledao u oči tu ženu koju je oduvijek volio, a toliko puta izgubio. Tu ženu koju je bio spreman čekati desetljećima. Tu ženu za koju bi učinio i nemoguće. Tu ženu koja njega nije voljela natrag.

‘‘Prestani’‘, Dinin šapat bio je tiši od samog muka usred polja pšenice u rano jutro, gdje nema ni žive duše, ni vjetra ni oblaka. Ali usne su joj podrhtavale i mrzila se zbog toga. ‘‘Lagala sam, u redu? Lagala sam. Nisam te pozvala da mi pomogneš oko glupe pljačke. Htjela sam da dođeš. Da budemo sami. A nisam znala gdje si i koliko ti treba da dođeš i hoćeš li uopće doći pa sam izmislila nešto panično. Ima li smisla?’’ Uzdahnula je. Jack nije odgovarao ni na jedan njezin trzaj, no Dina je odlučila nastaviti monolog, makar bio malčice ne samouvjeren. ‘’Čujem uokolo kako si se prokockao. Bole me te glasine, Jack. Čujem i kako spavaš s mnogo žena koje uopće nisu za tebe. Čujem kako se hvaljisavo uništavaš i mislim da nisi svjestan toga. Jack...želim ti pomoći. Želim te urazumiti, objasniti neke stvari-’‘

‘‘Ne’‘ prekinuo ju je bez srama. ‘‘Ne želim da me mijenjaš. Meni se sviđa ovaj novi ja. A posljednja osoba kojoj bi dopustio da me promjeni si ti, Dina.’‘ Tu se otrgao iz njenog stiska i okrenuo prema izlazu. ‘‘Oprosti, ali ovaj razgovor odbijam voditi. Sad kad sam se uvjerio da si u redu, trebao bih poći.’‘

‘‘Ključ je kod mene’‘, suho je rekla, a drhtaj vilice ju je napokon izdao. Zaplakala je. ‘’Ne možeš opet tek tako otići.’’ Kad je čuo zvuk njenog prigušenog plača, zaustavio se na mjestu kao ukopan, nekoliko sekundi ne mičući se. A onda se zarotirao na petama i ponovno joj se približio, strogo imajući na umu distancu koja je trebala biti među njima. Barem što se njega ticalo. ‘‘Dina...pusti me. Zašto me držiš ovako zakovanog?’‘

Promotrila ga je uplakanih očiju. ‘’Zvuči nevjerojatno, ali..trebaš mi još uvijek. Znam da imam Carla, ali trebaš mi i ti. Izgubila sam te već, otišao si i više negoli jednom i ne želim da se to opet ponovi. Jack, ja...ne mogu zaboraviti na nas ma koliko god se trudila. I teško mi je gledati te s drugim ženama za koje znam da te neće nikada razumjeti kao ja. Zamisli se u mojoj koži-’’

‘‘Ne moram se zamišljati’‘, opet ju je prekinuo, no ovaj put ga je nešto probolo u plećima. ‘‘Kvragu Dina, imam i ja osjećaje. I ja sam ljudsko biće. Samo što ih ne pljujem uokolo kao i ti. Volim neke stvari zadržati za sebe.’‘ Trznuo je glavom u smjeru trosjeda koji se stapao u mraku iza njih. ‘‘Sjeo bih jer izgleda da neću tako skoro kući.’‘

Nakon što su se smjestili na trosjed, s distancom dovoljnom da im se tijela ne dodiruju, Dina je smogla snage da nastavi. ‘’Svo ovo vrijeme gledala sam kako si se pretvarao u...u čudovište. Pa gle, samo kockaš, tulumariš, zavodiš žene po barovima i casinima, pušiš, piješ, drogiraš se-’’

‘‘Hej’‘, namrštio se, teatralno položivši dlan na srce. ‘‘Droga nije moj stil.’‘

‘‘Uglavnom, znaš što hoću reći’‘, Dina se nije mogla zaustaviti, a da ne zamahne rukom po zraku. ‘‘Ovo nisi ti.’‘ Uprla je prstom u njegovo lice koje je napola prikrivala tama pa je izgledalo umorno i izbijeno. Ili je uistinu bilo takvo. ‘‘Ne poznajem ovakvog čovjeka i ubila bih da saznam zbog čega se pretvaraš u ovo čudovište. Koji je razlog?’‘ Nije očekivala da će joj ikada priznati, ali Jack je ipak progovorio. ‘‘Ti.’‘

Sva osjetila su joj najednom utrnula. ‘’Ja?’’ progutala je knedlu koja joj je visjela u grlu cijelo to vrijeme. ‘’Kockaš zbog mene? Apsolutno nema smisla.’’

I uz sav taj mrak koji ih je obavijao, Dina je uspjela uočiti Jackove stisnute šake i blijedu kožu na rukama. Dotaknula ih je vršcima prstiju i molila Boga da joj Jack ne uzmakne dodir. ‘’Objasni mi’’, poticala ga je šaptom.

Jack kao da je izgubio dar govora; naprezao je sve dijelove tijela, svaki mišić, sve, samo kako bi se uspješno izrazio prema toj prokletoj ženi čija ga prisutnost nije mogla ostaviti ravnodušnim. Barem ne sasvim. ‘’Kvragu sve, Dina. Da, izgleda da radim ovo jer si mi ti u mislima jako često i pokušavam te izbaciti, no čini se bezuspješno.’’ Dina je osjećala napetost u tankim nitima zraka koji je dijelio njihove grimase i obavijao ju je osjećaj krute i nemilosrdne žalosti. Tuge. Nezadovoljstva. I nije mogla pobjeći od tih emocija, iako je Jack sada bio tu uz nju, kako je i željela. Što će joj Carl reći kad sazna za ovo? Dini je već u mislima prolazila slika tuče i grubih riječi- Carl udara Jacka, a ovaj mu uzvraća. Gledati kako se dva čovjeka koja voli tuku zbog jedne obične djevojke, žene...nimalo dostojne njihove pažnje nakon svega što im je prouzročila... Nije joj bilo jasno.

Jack kao da je čitao njezine misli, odjednom ju dlanom uhvati za lijevi obraz. ‘’Ne, Dina. Nisi kriva za moje luđačko ponašanje.’’ Spuštao je ruku po njenom licu sve dok se nije zaustavio na prsima, nedaleko od srca koje joj je kucalo dvjesto na sat. ‘’Možda jesi kriva za rane koje si mi ostavila u prošlosti, ali ovo sam birao ja sam. Vjeruj mi. Nitko me nije natjerao da radim ovo što sam radio.’’

‘’Ali zašto si to radiš? Nisi me izgubio, tu sam.’’

‘’Izgubio sam te onog trenutka kad si otišla. I još uvijek odlaziš, možda toga nisi svjesna. Samim time što imaš drugog muškarca, ja tebe gubim. Tako ide igra, Dina. Imaš, ne gubiš. Nemaš, gubiš. Pobjednikom se smatra onaj tko dobije najveći udio. Ja sam dobio najmanji.’’ Jack odmakne ruku, no Dina ustukne. ‘’Ne... Molim te, ne idi.’’ Ni ne shvaćajući zašto, pogled im je obima pao na njezin zaručnički prsten. Dina je uočila Jackovu grimasu dok je gledao u blješteći rubin i odmaknula je ruku, sakrivši je iza leđa.

‘‘I kad već razgovaramo na ovu temu, nikad neću shvatiti što si ikada vidjela u njemu.’’

‘‘To je moja stvar i ne bih o tome, hvala’‘, odgovorila je grčevito. ‘‘Bio je tu za mene kada mi je bilo teško, volio me i poštovao. I voljela sam i ja njega. Ljubav se ne može objasniti jednostavnim riječima.’’

‘’Onda me nemoj pitati zašto ovo sve radim jer ti ne mogu objasniti jednostavnim riječima’‘ odbrusio joj je, kao da se natječu riječima i pogledima. ‘’Ne mogu objasniti ni zašto si mi još u mislima. Izgleda da je to....ljubav. Ali nesretna.’‘

‘‘Bio si sretan neko vrijeme’‘, Dina je malčice ublažila svoj ton glasa. ‘‘Dok si bio s Beathom. Vidjela sam ti taj sjaj u očima. I bila sam sretna zbog tebe. Što se to promjenilo?’‘ Jack se naglo trgnuo na spomen Beathe i frknuo što je teatralnije mogao. ‘‘Ne znam što sam radio s njom. Doduše, bila je ona jako dobra djevojka, zadovoljila mi je sve potrebe. Ne želim pljucati po njoj.’‘

‘‘Ali....?’‘

‘’Što ali? Ne pravi se glupa, Dina. Znaš što slijedi u mom odgovoru. Oboje znamo.’‘ Ustao je i počeo šetati po dnevnom boravku, stapajući se s mrakom. Nervoza je i dalje rasla među njima i izluđivala ih.

‘‘Ali ona nije bila ja’‘, Dina uzdahne toliko tiho da je Jack jedva čuo što mrmlja. ‘‘Ona nije bila ja. Shvaćam.’‘ Zatim i ona ustane, dok su joj suze po tko zna koji put te večeri potekle niz obraze. Približila mu se, obavila ga oko struka nježnim dodirom i naslonila vlažno lice na njegova široka, jaka ramena. Očekivala je da se Jack neće micati. Prijao mu je njezin dodir,a u isto vrijeme je želio pobjeći od nje, miljama daleko. Konflikt višestrukog privlačenja i odbijanja.

‘‘Žao mi je’‘, rekla je šmrkavo.’’Možeš li mi ikako oprostiti?’‘ Znala je odgovor, ali trunka nade u njoj vrvjela je i umirivala joj uzburkane misli.

‘‘Oprostio bih ti sve samo kad bi otišla...otišla sa mnom. Ostavila sve iza sebe. Ali znam da to nije moguće. Ti igraš na sigurno, Dina. Hoćeš sve ili ništa. Umiruje te sigurnost i poštovanje. Ne padaš na lake riječi. Želiš nekog tko će ti osigurati sretnu budućnost, a ja to nisam. Sa mnom igraš na sreću. Bez ikakvog planiranja unaprijed.’’ Okrenuo se prema njoj. ‘‘Nekad sam tu, nekad nisam. Ali volio bih te luđački.’’ Obujmio joj je lice toplim rukama i pokušao obrisati tragove suza sa kože. Nasmijao se po prvi put otkako je došao. ‘’Ma kog ja varam, još uvijek te volim luđački. Da barem nisam, život bi mi bio savršen.’‘

‘‘Ne’’, Dina je sada sasvim osjećala kako gubi kontrolu nad sobom. ‘’Molim te, ne govori te gluposti. Nisi ti takav. Jack, ja vjerujem u tebe, pobogu. Dopusti mi samo da-’’

Jack odlučno odmahne glavom. ‘’Ne. Ne mogu se vratiti na staro. Ne mogu vratiti vrijeme prije nego si ti ušla u moj život. Kasno je sada. I pusti to.’’ Tim jednostavnim riječima kao da je probadao Dinino srce sve dublje i jače, a zavoja za takvu ranu nije postojalo; i ona nije znala što će učiniti ako potpuno iskrvari.

Uhvatila ga je za ruku dosad najjače. ‘’Ostani’’, rekla je odlučno, ali drhtavo pa je zazvučala nesigurno. No pogled u njegovim očima govorio joj je nešto sasvim suprotno. Jack je na to samo rekao: ‘’Dok si s njim, ja ne smijem biti pored tebe.’’

‘‘Mogu vas imati obojicu, znam da mogu. I hoću’‘, bespomoćno je jecala.

‘‘Ne možeš sjediti na dvije stolice, Dina. Nemaš mjesta za dva srca.’‘

Zajecala je još jače na to. ‘’Imam! Znam da mogu voljeti! I volim vas obojicu!’’

Jack otpuhne, no taj uzdah nije bio zlonamjeran; bio je umoran. Željan nečega što nikada nije imao niti iskusio. ‘’Volio bih kad bi stvarno tako mogla. Ali to se protivi čovjekovoj prirodi, ma što god ti pokušala učiniti. Ideš protiv svemira, Dina. A naš zadatak na ovoj zemlji je živjeti po svemirovim odlukama. Znam, ni meni se to ne sviđa.’’ Oklijevao je da nešto reče. ‘’Ja...Zaista bih trebao poći.’’

Pokrila je lice rukama i tiho zaplakala i sav taj plač činio joj se nezaustavljiv. Zašto ga je, na kraju krajeva, uopće pozvala? Da joj opet slomije srce?

‘’Znaš što još ne razumijem..?’’ nasmijao se sebi u bradu, tragikomično. ‘’Da je prošlo deset godina, a ja te još uvijek nisam poljubio. A to je sve što sam ikada htio.’’

Šutjela je na to, ne imajući što za reći. Zapravo, mogla je kazati more toga, ali glas bi ju samo izdao pa je odlučila šutjeti. A iznutra...iznutra je vrištala. Gušila se. Jack je probio taj muk hrapavim glasom. ‘’Neću te lagati, nisam sretan jer si sretna s njim. Nisam mlohavac. Katkad ga poželim ubiti, ali nećemo u detalje. No živim s tim, Dina. Zašto? Znam da ćeš me zatrebati, da će ti zatrebati moja pomoć. Zato i ostajem, iako nevoljko. Koliko god te mrzio, duplo te više volim. Zavezala si me i ne mogu dalje.’’

‘’Sanjala sam te.’’ rekla je nepovezano. Učinio je dva velika koraka do nje, brzo ju zgrabio za struk i poljubio dugo i nježno.

‘’Mislim da taj tvoj papak od zaručnika ne treba znati sve’’, Jack je rekao iz šale. ‘’Nisi ti sasvim njegova.’’

Iako su joj suze i dalje bezbrižno plutale niz obraze, Dina se uspijela osmjehnuti na te Jackove glupe riječi. ‘’Mislim da nisam ničija.’’ Šmrkula je i upitala tiho: ‘’Što će biti s nama, Jack?’’

Nakon duge šutnje i promatranja njezinog plahog, uplašenog lica, Jack je sliježući ramenima odgovorio kratko, ali odlučno. ‘’Neka svemir odluči.’’

1 note · View note