uselesseffortsfornothing

[uselesseffortsfornothing]

U februaru smo sjedili u kafiću u kom nikad nisam bila. Pričao si mi o sebi, a ja sam slušala i gledala u tvoje oči. Imaš tako lijepe oči. Prije nego sam krenula kući, u tvom autu, poljubila sam te po prvi put. Kući sam se vratila sa leptirićima u stomaku.

U martu smo pričali u kasne sate, do jutra. Pričao si mi o svemu. Kako volim kad mi pričaš. Tako lijepo pričaš. Ali ja ne volim prazne riječi i ne volim laži. Kada si mi rekao šta zapravo od mene želiš, shvatila sam da je to bila prva istina koju si dotad izgovorio. Te noći sam zaspala u suzama.

U aprilu sam našla nekog novog, nije bio kao ti, imao je lijepe oči, a nisu ličile na tvoje, i lijepo je pričao, isto kao ti. Bože, zašto nisam shvatila koliko ti liči.

U maju je bio moj, imali smo sve ono što smo mogli imati ti i ja. Ili sam bar ja tako mislila. Nisam nikome rekla da ponekad zatvorim oči i pravim se da je ti. Ali on nije ti.

U junu si odlučio da se vratiš u moj život, da se praviš da mi nisi slomio srce. Ne znam da li je on znao, i da li se pravio da ne zna da i ja lažem, kao i on, kao i ti.

U julu sam shvatila da ste isti, vas dvojica, istog kroja. Možda sam ga zbog tog i htjela. Možda negdje u dubini, znala sam da je i on kao ti, lažov. A ja ne volim laži. Zbog toga je on ostao u julu.

U augustu smo bili mi, na zadnjem sjedištu tvoga auta, smijala sam se jer smo bili mokri do kože, i prolazila sam ti rukama kroz kosu. Gledaš me, kako imaš lijepe oči. Lažeš me, ali barem si tu.

Tu si, ti si tu. U augustu ti i ja. Samo mi. I tu ćemo i ostati na zadnjem sjedištu tvog auta, držiš me tako čvrsto, po zadnji put. Samo mi.

[uselesseffortsfornothing]

Sinoć sam sanjala, kao ja se budim u velikoj sobi, mojih najdražih boja, i miriše. Miris mi je poznat ali ne znam šta je, ali sve miriše. I tako ja ustajem iz kreveta, a čujem neku galamu koja dolazi iz kuhinje. Ali niko se ne svađa, galama je vesela, dječiji osmijeh i uzvici, i glas koji znam tako dobro. U kuhinji mi je okrenut leđima, ali prepoznala bih ga čak i kad ga ne bih vidjela. A ispred njega onako dvoje djece, dječak i djevojčica. On ima njegove oči i moje pjegice prosute po nosu, a ona njegovu kosu onako ni smeđu ni plavu, samo njegovu. I trče prema meni tako i zovu me, mama. A na njegovom licu osmijeh, koji sam vidjela sto i jedan put, a kao da sam ga vidjela prvi put. A onda se probudim, onako sama, u mojoj tamnoj sobi, u hladnom znoju, u toploj ljetnoj noći. I nema ga, a u mojoj glavi još uvijek zvoni ona vesela galama.

[uselesseffortsfornothing]

Znaš, mislila sam da će me proći, ako ti vratim istom silom.

Kad bih samo mogla da ti slomim srce, u paramparčad, isto kao i ti moje.

Htjela sam da ostaješ budan, da u kasne sate misliš gdje sam i s kim sam. Da se pitaš da li je on stvarno samo drug.

Da ti nakon 24 napokon odgovorim i kažem da me glava boli, da sam bila mrtva pjana.

Da kažem samo jednom, "izvini ljubavi nisam znala šta radim".

"Desilo se samo jednom, obećavam nikad više, molim te ne idi."

Htjela sam da me proklinješ i da psuješ, da o meni pričaš sve najgore bilo kome ko te sluša .

Da pušiš i piješ, a ne jedeš. Da se svako jutro budiš sa prazninom u tom tvom hladnom, pokvarenom srcu.

Ako ga imaš.

Samo jednom.

Ali ne mogu, jer znam da bi mene zaboljelo još više. Jer znam da ja nikada, nikada, ne bih mogla da te pogledam u oči, nakon svega i kažem da ti nisi on, da nakon njega ne znam da volim.

Da te slomim na komade, da pomisliš da si za mene uvijek bio samo komad mesa.

Da si bio samo momenat, da si bio zamjena za njega. Bio si dobar provod,ali ništa više.

Nikad te nisam voljela, kako smiješno da si i pomislio na to.

Ja to nikad ne bih mogla, jer ja nisam ti.

I sva sreća pa nisam.

Jer ti nikada

Nikada

Ne bi mogao kroz ovo proći onako kako sam ja.

Tvoja sreća.

[uselesseffortsfornothing]

" A zašto mi nikada ne pričaš o tati?", upitao me sićušnim glasom, dok smo ležali u mom krevetu, tik pred spavanje.

" Nikad mi nisi rekao da želiš da čuješ o tati. Želiš li?"

Klimnuo je glavicom, a ja sam prešla rukom preko njegove čupave crne kose i nasmiješila se.

" Tvoj je tata jako poseban čovjek."

"Kao Batman?", upitao je uzbuđeno.

"Da, baš kao Batman. Tvoj tata je pravi superheroj. Malo je svojeglav, baš kao ti, ali je i nježan. I voli da se zeza, i voli da izaziva."

" Još!", mali gospodin je zahtjevao.

"Tvoj tata.", zastala sam na sekund da samo razmislim koliko stran taj naziv zvuči, a koliko mi je blizak srcu.

"Tvoj tata kada nekog voli, voli ga više nego sebe. I spreman je da ide na kraj svijeta za njega."

"Mama, da li tata mene voli?", upitao je sramežljivim glasićem, koji me je tjerao da proklinjem sebe do beskraja.

"Naravno da te tata voli, mali majmunčiću. To je smiješno pitanje."

Bila sam zahvalna što nije pitao više, jer je sljedeće pitanje bilo zagarantovano.

Gdje je tata?

[uselesseffortsfornothing]

Hajde.

Hajde da pričamo bez prestanka, pričat ćemo o zakonu, politici, Njemačkoj i Americi.

Možemo da pričamo o ratu i smrti, faksu i namrgođenim ženama za šalterom.

Hajde da šetamo ulicama, samo zato što možemo.

Da kupimo kesten i pečeni kukuruz, i ne brinemo da li nam je sve to ostalo na zubima.

Hajde da sjedimo na klupi u parku, spusti svoju glavu na moje krilu, gledat ćemo u zvijezde.

Ti u one na nebu, ja u one u tvojim očima.

Hajde da plačemo skupa i da se smijemo. Da vičemo jedno na drugo i da se mirimo.

Budi ljut na mene, ali ne toliko da zaboraviš da me voliš.

Hajde, uzmi moju ruku i povedi me sa sobom.

Ja neću brinuti o destinaciji, sve dok sam s tobom ja sam ondje gdje trebam biti.

Hajde da se ljubimo dok pada kiša, i kada padne prvi snijeg.

Možda ćemo biti mokri do kože. ali ćemo barem biti sretni.

Hajde da budemo najbolji prijatelji i ljubavnici u isto vrijeme.

Izazivaj me zbog gluposti koje pravim, ali me poljubi kada se naljutim zbog toga.

Hajde, volimo se.

Hajde.

[uselesseffortsfornothing]

Sjedim tako u baru, s pićem u ruci i momkom kom se ne sjećam imena, koji vuče svoje prljave ruke po meni, i nešto priča i priča, a ja ga ne razumijem. I onda se zamislim i sjetim, kako je nekad u mojoj ruci umjesto tog pića bila topla čokolada, i nije bio mrak, a ja nisam bila u zadimljenom baru, već negdje u nekom kafiću gdje puštaju Merlina i Parni Valjak. I tu si bio ti, onako nasmijan i veseo, tvoje ruke nisu bile prljave, bile su najmekše i meni najdraže na svijetu. Pogotovo onda kad su se odmarale na mojim obrazima, ili dok su crtale krugove po mojim leđima. Tada sam bila srećna, i svako jutro sam se budila s osmijehom, a u porukama me čekalo 'dobro jutro' od tebe. I hodali smo ulicama, dugim i tamnim i smijali se skupa. Zbog tebe me nikada nisu zaboljeli ni mamini šamari, ni kletve ni molitve. Zbog tebe nisam čula ni imena kojima su me zvali. Najveći strah mi je bio, da ću nekad, sama i potištena, probuditi se, a poruke neće biti. Neće biti ruku koje me miluju ni osmijeha koji toliko volim. Da neće biti tebe, i da ću sjediti tako u nekom baru, s čašom u ruci, s nekim ko nisi ti, i da će nečije prljave ruke dirati moje obraze, a neću mu ni znati ime. Jer ono nije tvoje.

[uselesseffortsfornothing]

nikad nisam vjerovala kad bi mi drugi govorili da prva ljubav nije uvijek prva simpatija ili prva veza.

zvučalo je luckasto i besmisleno,

pa kako može biti prva ako nije prva po redu.

vjerovala sam u fantaziju da moja prva ljubav može biti samo onaj momak iz prvog srednje, s čupavom kosom i gitarom koju nije ispuštao iz ruku, onaj zbog kog sam plakala i tugovala, očajavala i proklinjala dane.

bilo je nemoguće da moja prva ljubav budeš ti. ti koji si me po prvi put poljubio u kafani punoj dima, s cigarom u ruci i skoro neprimjetnim osmijehom.

ti.

ti koji si me uvijek znao nasmijati. i ti zbog kog kao neka heroina iz tinejdžerskih serija nisam mogla prva spustiti slušalicu.

možda zato što sam vjerovala u fantazije te i nisam čuvala, nisam znala kako.

ti, zbog kog sam zaplakala tek godinu poslije kad sam se sjetila tvog dodira i tvog glasa.

ti koji si bio moja prva ljubav, prava ljubav. bez obzira koja si bio po redu.

[uselesseffortsfornothing]

kad me pitaju šta još želim od života, kažem da želim biti voljena.

ne onako kako to danas rade, ne bez ikakve prave želje i jakih osjećaja.

želim da me barem jednom u životu

neko voli toliko da se boji da će mu srce puknuti na pola ako ja nisam tu

hoću samo jednom da neko uzme moju ruku i zamoli boga da je više nikada ne mora pustiti.

hoću da čitamo bukowskog skupa

i da plačemo dok po bog zna koji put gledamo zaljubljenog šekspira

eto to želim

samo da me neko voli onako iskreno i jako

kao što ja volim.

[uselesseffortsfornothing]

Osećam da nisam ti suđena, ali svejedno stojim pored tebe, milujem ti lice i zadrhtim pri svakoj pomisli da ćeš jednom otići.

A. M.

[uselesseffortsfornothing]

Možeš da mi zabraniš sve. Zabrani mi da pojačam muziku do daske i plešem kao luda, zabrani mi da te zovem kad god popijem više od jedne čaše, zabrani mi da plačem do tri ujutru samo zato što mi je najdraža serija završila, zabrani mi da dišem, zabrani mi majku i brata. Zabrani mi da živim, ali nemoj, molim te, ne brani mi da te volim.

[uselesseffortsfornothing]

[uselesseffortsfornothing]

Imala sam mnogo ljubavi, neke su bile ispunjene, neke nepoželjne, a neke su bile i ostale neprežaljene. Ispreplitale su se, ostajale i gubile se. A ja sam voljela, cijelim srcem, grlila sam, praznim rukama. Nekad sam i tražila utjehu u rukama drugih, a poslije i utjehu zbog njih u rukama nekih drugih. Žalila sam sebe, žalila sam i njih, lomila prste i nazivala sebe najgorim imenima, tražila krivice u njima zbog mojih grešaka. Pitala sam se jesam li ja u rukama njihovim, ili oni u mojim, marionete na ovoj prokletoj, bezdušnoj pozornici koju sam zvala životom. Pričali su o meni najbolje, oni mene nisu proklinjali, nisu me mrzili, čak i kad sam noćima mislila o nekom drugom, čak i kad su njihovi zagrljaji bili ledeni, a poljupci gorki. Drugi su pričali, nerijetko se pojavljivala neka nova priča. U očima drugih ja sam bila jadna, ovisna, daleka. Oni nisu znali moju bol. Oni nisu znali za neprospavane noći, prolivene čaše, za ožiljke, koje je neko ljubio. Ljubavi sam imala mnoge, a neke ne bi bile ni ispunjene ni potrebne, da ne postoji ova jedna koja je nepoželjna i neprežaljena.

[uselesseffortsfornothing]

via weheartit

[uselesseffortsfornothing]

Od samog početka sam znala da nas dvoje ne možemo imati sretan završetak, neću reći da nada nije postojala, postojala je. Svaku noć kad bih legla da spavam, kad bih stavila slušalice u uši, i isključila se iz stvarnog svijeta, zamišljala sam nas dvoje. Onako sretne, zaljubljene, kao parove iz starih američkih romantičnih komedija. Zamišljala sam nas kako se držimo za ruke i idemo nekim starogradskim sokacima, kako plešemo pod mjesečinom. Koliko god očajno zvučalo, htjela sam to za nas. Uprkos nadi, mislila sam da ga ne zaslužujem, a zasluživala sam ga više nego ijedna, dok su one gledale njegov novac i njegovo ime, mene je samo zanimao njegov blesavi osmijeh i razigranost, čak i da nema ništa ja bih ga voljela. Ali stvarno, i tad bih ga voljela onako iskreno dječije. Onako kako sam ga zavoljela, jednog dana u oktobru, kad sam ga vidjela u najgorem stanju u kom je ikad bio, kad sam priznala sebi da bez njega ne mogu. Ne postoji osoba koja ga je željela više od mene, al ima onih koje su bile smjelije i hrabrije od mene, a ja, samo kad bi mi dao jedan znak, ja bih ostavila sve i otišla za njim. Zbog njega bih odustala i od sebe. Ja sam ga željela, ja sam ga i zaslužila, ali druge su ga imale. Znala sam da nećemo završiti zajedno, ali ništa me nije moglo pripremiti za to, da ga vidim kako grli drugu, a zna da ga gledam. Od svih sam očekivala da me povrijede,ne od njega. Da grli drugu, dok gleda mene. Da ljubi drugu a misli na mene. Najtužniji dio svega ovoga je što znam da su se svi snovi mogli ostvariti, ali da se s njim ne mogu ostvariti. Jer on nije takav, jer on nije za toga.

[uselesseffortsfornothing]

I danas se sjećam kad sam ga prvi put ugledala

na hodniku gimnazije

imao je to nešto što me

jednostavno neobjašnjivo

privlačilo

nije bio drugačiji 

bio je sasvim običan

ali način na koji se držao

njegov osmijeh

glupavi 

osmijeh

i njegove tamne oči

u kojim sam se gubila

kao brodovi u oluji

su me izluđivale

bio je takav

potpuno običan 

nikako

drugačiji

[uselesseffortsfornothing]

[uselesseffortsfornothing]