voleo-me - Tumblr blog

[voleo-me]

u drugom gradu

ili još bolje,

državi.

daleko od tebe

i daleko od svog nemira i nervoze

koju bi osjećala,

bojeći se pri svakom izlasku iz stana

ne bi li te vidjela negdje

u prolazu,

na ulici,

u nekom od kafića.

i nije strah od tebe.

to nikako.

strah me sebe

i moje reakcije

i nikako ne mogu zamisliti

naš prvi susret,

nakon već toliko mjeseci

od posljednjeg pogleda

na tvoje oči

i udisanja tvog parfema.

nisam sigurna kako bi reagirala,

ali znam,

sigurna sam da ne bih uspjela ostati smirena.

usnica bi podrhtavala

suze bi padale

koljena bi klecala.

a gdje bih se mogla skriti od tebe

ako te slučajno sretnem?

da ne bude očito da sam pobjegla

da ne bude očito

koliko mi je još stalo

i koliko te nisam preboljela.

/polakoumirem

[voleo-me]

Trebalo mi je malo vremena

Ili malo više od toga

Možda par nedelja

Ili čak par godina

Ali sam uspeo

Možda ne skroz u potpunosti

Ali sam zavoleo sebe

Zavoleo sam vreme koje provodim sam sa sobom

Zavoleo sam sebe tokom šetnje gradom

Tokom koje kupim sebi kafu

Ili kokice

Pa sednem u nekom parku

I uživam u danu

Dok se hranim sunčevim zracima

I hranim golubove

Zavoleo sam sebe

I svoj mali kutak

U kome se nalaze

Čokoladno mleko

Puno knjiga

I moj mir

Koji nastaje dok se u tišini

Gubim u stranicama još jedne knjige

Koju sam kupio sebi

Zbog položenog

Ili čak palog ispita

Zavoleo sam sebe

I nastaviću da radim na sebi

Sve dok ne postanem najbolja verzija sebe

Zbog tebe

Zbog sebe

~ N.D.

[voleo-me]

toliko sam te volela

da sam te uvek pravdala

uvek sam nalazila izgovor

za tvoje lazi

a znam

ko se voli

ne laze se

bio si moja

topla zima

znas,

bilo je lepo

imati nekoga

u ovim

hladnim danima

rado cu se setiti tebe

kada slucajno

ili ne

prodjem

Obilicevom

[voleo-me]

pitao si me

"a koga ti čekaš?",

a moj osmijeh je rekao

da⁽ᵏˡᵃʳᵃ⁾oduvijek

čekam samo tebe

- smiješno, zar ne?

[voleo-me]

The Bookworm (2012) - A real dive into the archives.

The first time I tried low colour illustration, and I just fell in love! (tho the perspective work is… interesting…)

I owe a lot to the angry feels I was having about people saying ebooks aren’t real books.

[voleo-me]

mrzim kad se ovako vezem za nekoga

.

[voleo-me]

Ali nisu to bile suze koje su padale niz blede obraze, to je bila samo neka gorka tecnost satkana od par promasenih ljubavi, takozvanih prijatelja, porodicnih svadja i jos od poneke sitnice. Samo to.

@jednamoja

[voleo-me]

oboje želimo živjeti

punim plućima,

ispuniti⁽ᵏˡᵃʳᵃ⁾mladost

koju ćemo jednog dana

prepričavati unucima

zato sam te pustila

da mi isklizneš iz ruku,

ali ako je suđeno

jednog dana ćeš me pronaći

pa da završimo što smo počeli

ovog ljeta

- mladost, ludost

[voleo-me]

Koliko ima od Sarajeva do Beograda?

02:25 sati ujutro. Ako biste kojim slučajem prolazili u ta doba Titovom ulicom  i podigli pogled ka gore, vidjeli bi ste kako su sva svjetla pogašena i sve roletne spuštene, ali na tom jednom desetom balkonu vidio se jasno žar cigarete i mršava ruka djevojke koja svakih 40 sekundi sa usana pusti dim zatvorenih očiju. To je bila Milica. Milica se za par sati mora vratiti za Beograd iz Sarajeva. Sve je spakovala, sve svoje crne majice i svoje dvije i njegove tri dukserice i jednu kremu i maskaru što je zvala “šminkom”, spkovala je i dva para starki i jedne sandale, ponijela je čak i dva pakovanja bosanskih kolača što joj je spremila starija komšinica koja je živjela preko puta njegovog stana. U taj mali kofer uspjela je nekako sve složiti. Ali, znala je Milica šta ponijeti ne može. Znala je da on tu ostaje, i on i njegovo prokleto Sarajevo. 

- Što baš ja, što baš u ovaj grad?! Je li mogao neki drugi, pa makar na kraj sveta da bude lakše bi mi bilo nego ovako! Alo, bre, čuješ ti mene?! - jecala je Milica obraćajući se vjerojatno Bogu ili u šta god da je vjerovala da je spojilo njeno srce sa Sarajevom i Mahirom. 

Mahir je sjedio u sobi, u potpunom mraku i tišini, i razmišljao o istim stvarima kao i ona. Samo on to nije smio pokazati pred njom. Oboje su znali od početka šta sve ovo znači i koliki teret će morati skupa nositi. I nije ovo prvi rastanak, bilo je toga i u Beogradu i u Sarajevu, samo, vrijeme je učinilo svoje, učinilo je to da dva stranca koja su igrom slučaja podijelili taksi od Knez Mihailove do kafane “Proljeće”, završe godinu i 7 mjeseci skupa rastajući se ko zna koji put jer nakon izvijesnog vremena, uvijek dođe i rastanak. 

Izašao je na balkon prilazeći joj nečujno i ljubeći  joj prvo rame, pa vrat, pa obraz, da bi na kraju skončao na njenim pamučnim usnama i poželio da taj trenutak traje do beskonačnosti. Onda se odmakao i pogledao joj u oči u kojima su se lomila svijetla grada i mjesečine. 

- Ja ne mogu više Mahire, izluđuje me pomisao da ćemo opet biti razdvojeni, ne znam više šta da radim, boli me i srce i duša. Znaš li ti čoveče koliko je kilometara između Sarajeva i Beograda? 

- Ma de bona nije to ništa, to ti je haman “prepišaj hoda”. - smješkao se Mahir

- Čega bre? Šta ti to beše prvi put čujem?

- Vidiš onaj dole pješački prelaz između banke i onog butika? Eh, to ti je prepišaj hoda. 

- A ja sam pomislila da sam konačno sve vaše fraze čula…. E moj Mahire, da je barem toliko… - reče Milica i stegnu ga rukama oko vrata kao da joj ga neko u tom trenutku otima. 

Dvije sedmice nakon što se vratila u Beograd, Mahiru je stiglo pismo/razglednica od nje. 

“Iako si mi pokušao objasniti, i dalje mi nije bilo jasno šta je to prepišaj hoda. Trebalo mi je malo duže, ali izgleda da sam shvatila. To je mjerna jedinica za udaljenost dva srca koja kucaju, dve duše koje isto dišu, dve glave koje isto razmišljaju. A u našem slučaju, to je malo, to je ništa. Zažmuri i tu sam.” 

I ako i sekunde vjerujete u iskrenu, pravu ljubav, povjerovati ćete mi da se narednog momenta oglasilo zvono na Mahirovim vratima stana, a iza njh je stajala ni manje ni više nego Milica… 

[voleo-me]

a stvarno

sam mislio

da ces

pozvati

:/

[voleo-me]

“Jednom kad se vratiš, sve će biti deo prošlosti. Sve, osim moje ljubavi.”

— Idu dani

[voleo-me]

koliko sam ja tebe volela

toliko su te moje drugarice mrzele

jer te je bilo

u svakoj recenici

:)

[voleo-me]

večeras mi se samo ćuti na tvom vratu i ništa više

[voleo-me]

[voleo-me]

[voleo-me]

Ne mozes voleti ono sto nije sudjeno😌

[voleo-me]

Dosla mi je te kisne noci, mokra, uplakana, prestrasena, stajala je na mom pragu, kada sam otvorio samo me zagrlila, i tiho rekla vec sam se bojala da si otisao, cvrsto sam je zagrlio, onu djevojcicu zaraznog osmijeha, i prelijepih ociju, bila je najljepsa. Ja sam oduvijek volio samo dvije stvari, nju, i kisu. Zaljubio sam se u taj njen komplicirani karakter, stav dame ali uvijek je zeljela da bude na prvom mjestu, nikada nije bila od teskih rijeci, mnogo me voljela ali nije mi to cesto govorila, a znao sam da me voli. Nacin na koji me gledala, nacin na koji me grlila. Suprotnosti privlace ali slicnosti su bile neodoljive, a mi smo bili jako slicni. Dugo smo se grlili, tiho mi je sapnula, ostani, mi smo stvoreni jedno za drugo. Pogledao sam je onako kako sam samo nju gledao, i poljubio sam je, rekli smo uvijek i zauvijek.

D.