sinderelaa

[sinderelaa]

Nikada slađe nisam otišla

Tako tiho da i ne znaš

Da sam tu bila

S maskom

Bez pola riječi

Ma bez glasa i jezika

Odletjela

Da mi ni korake čuješ

Kao da si slijep

Ispred očiju sam ti stajala

Željna te kao da si jedina

Svijetla tačka u mom životu

Ali ti nisi znao

Pred tobom živim i čitavim

Raspala sam se u prah

Pretvorila u zrak

Nestala u atmosferi

A samo ti nisam mogla

Još jednom u dušu pobjeći

Zato ti pred zdravim očima odlazim

[sinderelaa]

Zagrljaj sedžde

Teškog srca, a još težeg tijela

Padam Ti na sedždu nakon namaza

Gdje ležim dugo tako, nepomična

Ukipljena, zamrznuta, sleđena

Čuvam rukom ono što me već 6 godina

Čuva, drži, štiti, voli, pazi

Komad platna s glave što štiti sve snove i

Obećava sve budućnosti

U ćoškovima sobe stoji po jedan moj grijeh

Gleda me i podsmjehuje mi se

Ponovo sam na dnu, ali ovo dno spašava

Ovo dno nije dno, ovo je vrhunac

Smijem se svojim grijesima kad se Tebi vraćam

S dokazom na glavi da sam Tebi posvećena

Kad sama sebe posmatram

U tom momentu, od zrna maka sam manja

A znam da Ti moje pokajanje čekaš

I da mu se raduješ

I za velike stvari, i one sićušne, što niko ne zna

To je ljepota ove vjere

U tome leži ona radost

Kad zadnji razgovor noću obavim s Tobom

Kad se obratim Tebi, spuštene glave, ponizna

A znam da me Ti slušaš

Iako znaš šta imam da kažem

To je čar dina

To je čar imana

[sinderelaa]

Ako mogu reći, ovo jutro je svileno

Sunce ti obasjava lice i mirno mi izgledaš

Neke brige te više ne brinu

I neke muke te više ne muče

Ležim kraj tebe i rukom ti milujem lice

Da svaka jagodica svaki centimetar kože zapamti

Ne do Bog, da zaboravi

Kako sam ti ovako blizu?

Mogu li još bliže?

Držim ti ruku na obrazu i budiš se polako

Smiješiš mi se nekako, drugačije

Ja bih samo da te gledam i da jutra postanu vječnost

Da si uvijek ovako kraj mene

I da osjećam tvoju toplotu, miris

Ruke oko sebe što grle a štite

Stavljaš ruku u moju i prislanjaš je usnama

Pogled ti razara sve zidove koje oko sebe imam

I opet sam tako malena, krhka, naivna

Sve što nisam ni sa kim drugim

Tamo gdje ti je bila ruka

Ostaje zapaljeno i crveno

Gdje si milovao, tu gori

A ja, budim se ustvari sama

Tvoje ruke u mojoj nema

A ja čuvam posljednje ostatke ovog sna

Dok ga ne doživim u javi

Ako Bog da

[sinderelaa]

S tobom vrijedi ići iz krajnosti u krajnost

Pa makar me ta krajnost dokrajčila

[sinderelaa]

Možda ne biti znači biti bez tebe

[sinderelaa]

Između dvije sjene

Između dvije vene

Ti si izabrala mene

Između dvije vatre

I anđela što nas prate

Ja sam izabrao tebe

Nek zauvijek bude ovako

[sinderelaa]

Sve si što u njedra može da mi stane i ludilo nikad nije izgledalo bolje

[sinderelaa]

Za sve što slijedi

Dok mi pokazuješ svoje slike iz djetinjstva, ne mogu a da ne razmišljam kakvo si dijete bio. Sladak, bezbrižan, veseo. Plakao si za prvim telefonom i molio babu da te vozi kraj glavne željezničke stanice da kupiš sebi hamburger, jer je tada to bilo nedostižno. Je li sada sretno to malo dijete? Pronalaziš li smiraj kad ti za svaki problem kažem da će rješenje doći, umjesto ljutitog pogleda oca i buke u kući? Smiri li te utješan pogled kad svoje greške i mane kao karte na stolu položiš, crno na bijelo, a znaš da te beskrajno volim bez obzira na sve što si ikad u životu uradio?

Gledamo moje slike iz djetinjstva, i na jednoj se malo duže zadržiš i šutiš. Ni glas, ni muk, ni riječ. Nakon određenog vremena kažeš da bi me uvijek prepoznao po očima. "Niko nema oči k'o ti."

Tim očima sam svijet gledala skoro 20 ljeta. Gledala sam svađe, udarce, mamu i babu kako se vole, brata kako ulazi u loše društvo i pronalazi smiraj u vjeri. Tim očima sam iščitala mnoštvo knjiga, gledala sve ljude oko sebe i iz tih očiju je palo suza vjerovatno više nego što je ikad bilo potrebno. Iste te oči sad imaju vjerovatno najvažniju i najdražu svrhu — da gledaju tebe.

Srce skače iz grudi a uši zuje, svijet se malo brže okreće i toplota mi je u obrazima, ja ne znam šta da radim. Od svih titula, najdraža mi je što sam tvoja voljena. Bogu sam zahvalna na svemu, ponajviše na tebi i tvom pogledu kojeg se sjetim češće nego što trebam.

Samo da u meni nađeš smiraj. Samo da legneš navečer svjestan da će jednog dana tvoji problemi biti naši problemi, da će jednog dana i moj svijet biti ruševina kad tvoj bude. Jedva čekam da ti budem rame za plakanje i da te svojim malim ali jakim oklopom zaštitim od svega.

Žena je najslabija kad voli, a najjača kad je voljena.

[sinderelaa]

[sinderelaa]

Svašta bi se reklo

Nije da nemam šta reći, nego nemam dostojne riječi

Za osjećaj sigurnosti, kad liježem noću

Kad se okrenem na desnu stranu kreveta i sjetim se

Da sam tvoja, dušom, bićem, tijelom i duhom

Da su sve ove godine unazad vodile mene tebi

I da sve ove godine unaprijed još čekaju na tebe

Nije da nemam šta reći, nego me strah da se ne ogriješim

Da za tebe premalo kažem, kažem nešto što je slabašno

Jer znam kako te gledam kad sjedim ispred tebe

Znam da mi krv kroz tijelo ne teče, nego trči

I k'o da se za svaki otkucaj, stvori novo srce

Jer ima želju da svjedoči tome, nije to česta pojava

Pred tobom drhtim i hvala Bogu još nisi svjestan

Da me vrlo vjerovatno, u malom prstu imaš

I da noćima liježem sa željom da si i početak i kraj

Nije da nemam šta reći, ali su mi osjećanja prejaka

Kad mi fališ, fališ mi do te mjere da me fizički boli

Malo mi se u stomaku prevrće i osjećam slabost

Kad sam na tebe ljuta, izgleda mi kao da se

Sav dunjaluk i njegove težine na mene opkolile

Kad mi se nasmiješ i gledaš me u oči

Padam u beskrajnost kraja i hvatam se za zadnju slamku

Jer ko da me izvadi iz ovog bunila, ako ne ti

I kakav je meni prije bio svijet, kad nisam stvarala slike

Mene i tebe u kuhinji, ili ipak negdje na planini

Nije da nemam šta reći, ali s tobom ne moram ni da kažem

S tobom je i šutnja dovoljna, i pogled je dovoljan

Zamišljam često da naslanjam svoju glavu na tvoje rame

I mogla bih se zakleti da se Zemaljska kugla

Na sekundu prestane okretati i sve je tiho, mirno

Tu sam ja, tu si ti, tu smo stali

Ustvari, ja zaista nemam šta reći, ali imam šta činiti

Voljeti

Čuvati

Brinuti

Maštati

Sanjati

I čekati dok kazaljka ne otkuca čas

Gdje sve ono što sam htjela reći

Kazano bude.

S.

[sinderelaa]

Krute cipele

Ti odavno udaraš

Ondje gdje najviše boli

Ti znaš gdje je najteži ožiljak

Što i sada cijeli

Ne razmišljaš o onome što kažeš

A kamoli šta ja uspijem objasniti

Ostaviš me u agoniji

Svako slovo je novo pitanje

Iduće podpitanje

Da li je uistinu onako kako vjeruješ

Znam kojim sam bojama

Obojena u tvojim očima

Ali mi nije jasno zašto tako

Crno o meni misliš

Koliko još toga dok shvatiš

Da svaka reakcija

Nastane zbog tvoje akcije

I da ništa nije samo moje maslo

Ono što kažeš ima posljedice

A mene ne možeš kriviti

I za uzrok i za dobitak

Dobitak koji je uvijek bio gubitak

Kada će sat otkucati trenutak

Gdje vidiš koji tragovi su na meni

Zbog tvojih krutih cipela

[sinderelaa]

[sinderelaa]

[sinderelaa]

Samo ovako s tobom

[sinderelaa]

Mislim da si ti prva osoba zbog koje jedva čekam loše dane samo da budem tu uz tebe

[sinderelaa]

nekad čovjek dobije sve što je uvijek htio i to mu bude najveća kazna

[sinderelaa]

Svako zauvek je laž

Kad zbogom reći znaš

Onom kome se od srca otkidaš