#Čuvari vremena

[preporodbn]

Bijeljinske priče (XIX dio)

Bijeljinske priče (XIX dio)

Piše: Jusuf Trbić Ovo je priča o zaboravljenoj kraljici sevdaha, svjetskoj pjevačkoj zvijezdi kakve nikad nije bilo u ovom dijelu Evrope, niti će je, kako danas stvari stoje, ikada više biti. Priča o Sofki Nikolić. Sjećam se, kad je 27. jula 1982. godine umrla Sofka, napisao sam u Semberskim novinama tekst kojim sam se, u ime Bijeljinaca, oprostio od nekadašnje velike svjetske muzičke zvijezde.…

[gledajcuvariformule]

[-Gledaj-] Cuvari Formule (2023) Ceo Film sa Prevodom Online

Gledaj Čuvari formule (2023) online sa prevodom na hrvatski i srpski i HD kvaliteti besplatno bez registracije.

Jeste li ljubitelj Čuvari formule ? Na ovoj stranici možete gledati film Čuvari formule online besplatno i bilo kada.

Budući da je teško pronaći web stranice za streaming, donosimo web stranica na kojima možete potpuno besplatno gledati filmova o Čuvari formule!

Film Čuvari formule sada je dostupan besplatno, iz udobnosti vašeg doma i odmah, bez zamornih preuzimanja. Čuvari formule sa prevodom na srpski i hrvatski za gledanje besplatno bez registracije!

mixstream.club – Čuvari formule film sa hrvatskim i srpskim titlovima.

Godine 1958. u vrijeme Hladnog rata - dva znanstvenika, dva svijeta i dvije ideologije sučeljene u utrci za opstanak u Znanstvenom institutu Vinča kraj Beograda.

Originalni naslov: Čuvari formule U kinu od: 16.11.2023 Dužina filma: 120 minuta(e) Država/Godina: SRB/2023 Žanr: drama, triler, povijesni Glumci: Alexis Manenti, Radivoje Bukvić, Lionel Abelanski, Jérémie Laheurte, Olivier Barthélémy, Anne Serra, Predrag 'Miki' Manojlovic, Dragan Bjelogrlić, Jurij Drevenšek Redatelj: Dragan Bjelogrlić Distribucija: Con Film d.o.o. Dobna preporuka: (15)

Nudimo besplatne usluge gledanja filmova. Pogledajte bilo koji cijeli film online. Počevši od najnovijih kino filmova, gledajući korejske drame, zapadne TV serije i još mnogo toga. Za početak gledanja potrebna vam je samo internetska veza.

Gledajte streaming Čuvari formule (2023) Film bez bafera sa hrvatskim i srpskim titlovima. Zašto biste trebali gledati online na ovoj web stranici?

Postoje mnoga mjesta za strujanje koja se mogu koristiti za jednostavno gledanje filmova koje želimo online. No, za to ga morate pogledati na stranici mixstream.club:

mixstream.club je najkompletnija i najnovija besplatna online stranica za gledanje kino filmova s hrvatskim i srpskim titlovima.

Gledajte filmove bez reklama Možete gledati filmove na mreži bez da vam smetaju oglasi. Bilo koji film možete gledati jednostavno i udobno, bez potrebe za preuzimanjem, a podržava ga i pouzdan poslužitelj koji vrlo brzo može pristupiti filmu. Ovdje možete brže gledati uzbudljivije filmove bez dosadnog učitavanja. S druge strane, možete gledati video emisije koje se odvijaju glatko poput televizije.

Dostupni 24 sata dnevno mixstream.club možete pristupiti vrlo jednostavno 24 sata dnevno bez prestanka. Mnogo zanimljivih izbora filmova. Ova stranica nudi razne vrste filmskih emisija različitih žanrova. Možete jednostavno odabrati vrstu filmske projekcije koju želite.

Popis dostupnih filmskih žanrova nudi različite vrste filmskih žanrova koje možete odabrati prema svojim željama. Možete gledati razne vrste najboljih filmskih emisija koje vam se najviše sviđaju. Možete jednostavno gledati online indonežanske titlove prema žanru koji želite. Kao što su: akcijski filmovi, drame, komedije, horor filmovi, ljubavni filmovi, SCI-FI filmovi

Možete li ovdje pogledati cijeli film? Naravno, sve javno najavljene filmske projekcije bit će prikazane na ovoj stranici u stvarnom vremenu. Čak i kada se film prikazuje u kinima, možete ga pogledati besplatno i jednostavno na JuraganFilmu. Zapravo, svatko ga može jednostavno gledati koristeći svoj mobilni telefon ili stolni uređaj bilo kada i bilo gdje. Mogu pristupiti čemu god žele besplatno bez ograničenja vremena i pristupa.

Za one od vas koji uživate u gledanju na ovoj stranici, molimo podijelite svoje oduševljenje gledanjem filmova na najopsežnijoj stranici mixstream.club s prijateljima, rođacima, djevojkama, prijateljima, učiteljima, roditeljima i drugima. Uživajte u gledanju! :D

Čuvari formule (2023) Online filmovi sa prevodom besplatno

Čuvari formule (2023) Online HD sa Prevodom Besplatno

Gledaj Čuvari formule (2023) Online HD sa Prevodom

Gledati Film Čuvari formule (2023) Online sa Prevodom

Čuvari formule Ceo Film: Gledati Online sa Prevodom

Čuvari formule (2023) Online HD strujanje sa Prevodom

[vozdovackagalerija]

(EN)

I turn boobs into trees and whales and oceans

Nuša Hernavs, Milica Mijajlović

Curated by Voždovačka galerija

Hosted by U10

In 1995, the 28-year-old Pamela Anderson wrote the following letter:

Dear PETA

I'm in a TV show called "Baywatch" and the press is obsessed with my personal life. I'd really like to divert some of the attention to things more important than my boobs or my boyfriends. Can we join forces? I've been an animal lover and a PETA member since I was a kid, sending in rolled up quarters, and I've always wanted to get more involved. Please use me.

Love,

Pamela Anderson

How much the world has changed since then is impossible to tell in descriptive terms.

We could make a graph measuring the CO2 and sea levels in 1995 and 2020, but numbers quickly get lost and insignificant and are easily forgotten.

What we can talk about in this exhibition text is how Pam was chased around and sought after long before Instagram, before the Kardashians and Paris Hilton. She was the top tabloid story at the time, having had a turbulent love life, a sex tape, a bomb body and a hep C diagnosis. The roles she had in various films and series all indicated that she was, on and off screen, basically the same person - a hot blonde.

But Pam knew that all attention can be used and diverted, and she did to her stories what her paparazzi had done to her. Selflessly, at the center of everyone’s interest, she applied the method of self-exploitation. She surrendered willingly, so that in the end, nobody could conquer her. She surrendered her body to the world, on her own terms. The terms were that, while her pictures, stories, boobs, hair, tats and love interests circulated the Internet and press, she would be talking about the stuff she cared about, which was: save the planet.

People used to make fun of Miss World laureates whose biggest wish in life was world peace. Is this really that funny? Is it funny because it’s said by a beautiful woman, or is it funny because it sounds impossible? Or does it sound impossible because it is being wished for by a beautiful woman?

Now that we speak of the world ending in numbers and graphs and units of time, and not in abstract terms anymore, we might need to lend our own bodies to accomplish a new awareness. And now that so many bodies are gorgeous and erotic, naked and blunt everywhere, and every day online, maybe there’s nothing else left for us to think about than the world itself, world peace, world survival, trees, oceans and whales. There might be more boobs than whales in the world anyway, but we’re not here to talk about numbers. There’s no time, the world is sinking.

(RS)

I turn boobs into trees and whales and oceans

Nuša Hernavs, Milica Mijajlović

Priređuje: Voždovačka galerija

U gostima kod: U10

Sa 28 godina, 1995. godine, Pamela Anderson je napisala sledeće pismo:

Draga PETA,

Glumim u TV seriji “Čuvari plaže” i mediji su opsednuti mojim životom. Zaista bih volela da nešto od ove pažnje preokrenem na stvari koje su bitnije od mojih grudi ili moji momaka. Možemo li da se udružimo? Bila sam ljubitelj životinja i član PETE od kad sam bila dete i slala sitan novac kao prilog, i oduvek sam želela da budem više uključena. Molim Vas, iskoristite me.

S ljubavlju,

Pamela Anderson

Koliko se svet od tad promenio nemoguće je reći opisnim jezikom.

Mogle bismo da napravimo grafik koji pokazuje nivoe CO2 i nivoe mora iz 1995. i 2020. godine, ali brojevi se brzo izgube i postanu beznačajni i zaborave se.

Ono o čemu možemo da pričamo u ovom tekstu je kako je Pamela bila željena i tražena mnogo pre Instagrama, pre Kardašiana i Paris Hilton. Bila je glavna tabloidska priča u svoje vreme, zahvaljujući svom turbulentnom ljubavnom životu, svom porno snimku, svom atraktivnom telu i dijagnozi za hepatitis C. Uloge koje je imala u raznim filmovima i serijama su sve sugerisale da je Pamela na ekranu, i van njega, uvek zapravo ista osoba - zgodna plavuša.

Ali Pamela je znala da se sva ova pažnja može iskoristiti i usmeriti u drugom pravcu, i uradila je svojim pričama ono što su paparaci uradili od nje. Nesebično u centru svačijeg interesovanja, primenila je metodu auto-eksploatacije. Predala se svojom voljom, tako da je na kraju niko nije mogao osvojiti. Predala je svoje telo svetu, ali pod sopstvenim uslovima. Uslovi su bili da, dok njene slike, priče, silikoni, kosa, tetovaže i ljubavnici cirkulišu internetom i štampom, ona ima priliku da govori o stvarima do kojih joj je stalo, što je ukratko bilo: spasite planetu.

Ljudi su često ismevali takmičarke za mis sveta čija najveća životna želja je bila mir u svetu. Da li je ovo zaista tako smešno? Je l’ smešno zato što ga izgovara lepa žena ili zato što zvuči nemoguće? Ili možda zvuči nemoguće zato što ga priželjkuje lepa žena?

Sada kad možemo da pričamo o kraju sveta u brojevima, graficima i jedinicama vremena, a ne apstraktnim pojmovima, možda dolazi vreme kad moramo da pozajmimo sopstvena tela da bismo postigli novu svest. I sad kada je toliko tela lepo i erotično, golo i eksplicitno svuda, i svaki dan onlajn, možda više i nema o čemu drugom da se razmišlja osim o svetu samom, o miru u svetu, o preživljavanju, o drveću, okeanima, kitovima. Možda ionako ima više ženskih grudi nego kitova u svetu, ali nismo ovde da listamo brojeve. Nemamo vremena, svet tone.

[dusa-bosanska-blog]

Sarajevo je...

Taksista koji me zovi sa aerodroma i na moju opasku da lišće već opada, odgovara riječima: "Ma ja, lubenica, učiteljica" što sam nakon podrobne analize shvatio da predstavlja magičnu formulu koja opisuje postepeni dolazak jeseni.

Trenutak kada se, nakon što pukne ramazanski top koji označava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.

Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.

Hladnoća zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od đonova koji se već više od stoljećima njima pentraju.

Somun (sa ćurokotom) iz pekare na Kovačima.

Lopte koje se valjaju po plitkim virovima Miljacke.

Ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, historiju prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako i djevojčuljci tako i brižne starice.

Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego što sunce izmili iza planina, a izmaglica puže uz padine.

Škembići kod Hadžibajrića.

Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao bijele bobice.

Vitka mačka, tigrasta čaršijanerka, koja se valja na brdu perzijskih ćilima na Morića-hanu.

Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kažiprsta.

Miting golubova na Sebilju.

Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Tržnici.

Zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro.

Način na koji sarajevski akcenat pući usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što naročito lijepo izgleda kod žena sa punijim usnama.

Jesenje lišće do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišća.

Špricer kod Ramiza.

Miris starih podroma: ugalj, prašina, kace za kupus, memla.

Svjetla koja noću cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje kao pahuljice, sporo padaju.

Zvuk ispuhane lopte koju djeca šutaju po prašini u parkovima Novog Sarajeva.

Šištanje kiše na ulicama pod točkovima automobila.

Izrezbarene topovske čahure u Kujundžiluku.

Pijukanje radiostanica u taksijima.

Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (šta god da je to) u slastičarni Egipat.

Reumatične ruke penzionera na leđima dok gledaju partije šaha sa džinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kućom.

Zelenilo terena na Željinom stadionu.

Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruža, nikad savršen, uvijek šatiran.

Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor "Pa evo...", na pitanje "Šta ima?"

Bljesak uličnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.

Ublažene jarke boje jesenjeg voća i povrća u sjeni strehe pijace na Markalama.

Ćevapi bilo gdje u gradu.

Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.

Tvrdoća kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljaj vode na Gazi Husrev-begovoj česmi.

Huk Sarajeva koji se čuje na Hridu ili Trebeviću - svi zvuci grada stopljeni u jedno.

Tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbuđenja.

Duge sjenke drveća u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.

Kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju.

Kipovi ispred Narodne banke, vječiti čuvari Čeke, koji drže svjetla-šljemove, iznad svojih glava.

Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom hoda međusobnog razgovora-sintaksa koraka.

Dres dupljak sa imenom Zinedina Zidanea na leđima musavog dječaka.

Titova slika u zlatarni na Čaršiji.

Miris koji odjeća nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mješavina cigaretnog dima, ćevapa, pranja u sarajevskoj vodi i sušenja napolju.

Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni - sve u svemu, skoro četiristo hiljada gradskih atoma.

I da se ne lažemo, tu nema kraja.Sarajevo se ili voli ili ne voli.

Source: Aleksandar Hemon

[digitarts]

Veliki koraci VFX, CGI i danas

Godine 1950. Došlo je do velikog koraka u filmskoj industriji i najznačanijeg za umetnost vizuelnih efekata. Mehanički računari počeli su da budu korišćeni za kreiranje šablona na animacijskim ćelijama koje su zatim uključene u igrani film. Kompjuterski generisane slike (CGI) predstavlja upotrebnu kompjuterske grafike za kreiranje efekta manipulacije slikama, medijima, VFX filmovima I mnogim drugim granama umetnosti. Termin "CGI" najčešće se koristi za označavanje 3-D kompjuterske grafike koja se koristi za kreiranje likova, scena i specijalnih efekata u filmovima i televiziji , koji je opisan kao "CGI animacija", pored toga može praviti dinamičke ili statičke, trodimenzionalne i 2D slike.  Prvi film koji je koristio CGI bio je Vertigo Alfreda Hičkoka (1958). Ostali rani filmovi koji su uključivali CGI uključuju Vestvorld iz 1973. godine , Ratove zvezda (1977), Tron (1982), Golgo 13: Profesionalac (1983), Poslednji zvezdani borac (1984), Mladi Šerlok Holms (1985) i Let navigatora (1986).Danas su filmovi sa primenom CGI I vizuelnih efekata među najpopularnijim i skupljim filmovima našeg vremena. Na primer film “Čuvari galaksije” (Guardians of the galaxy) je 90% vizuelni efekti, sa oko 2400 scena u filmu, od kojih su oko 2200 VFX scene. Jedni od najpoznatijih VFX umetnika koji su takođe radili na nekim od popularnijim VFX filma I video igrica 21og veka su Douglass Trumbull, John Dykstra, Allan McKay.

Najpoznatija franšiza VFX I CGI filmova je Marvel studios, koja ima urađeno preko 29 filmova.  Sa 23 filma objavljena za samo 12 godina, Marvel filmski univerzum (Marvel Cinematic Universe) je jedna od najplodnijih franšiza u istoriji bioskopa. Od 2008. godine, MCU je premašio 22,5 milijardi dolara na globalnoj blagajni. U franšizu je uključen film sa najvećom zaradom svih vremena sa „Osvetnicima: Endgame“.

[zanimljivaekonomija]

Zoološki vrt u Beču po šesti put najbolji u Evropi

Britanski stručnjak za zoo vrtove Entoni Šeridan je izabrao zoološki vrt Šenbrun u Beču za najbolji zoološki vrt u Evropi šesti put zaredom. U kategoriji vrtova sa više od jednog miliona posetilaca tokom godine Šenbrun je na prvom mestu ispred vrtova u Lajpcigu i Cirihu.

Od početka rangiranja 2008. godine bečki zoološki vrt se nalazi na vrhu liste. Ukupno 126 zooloških vrtova iz 29 zemalja je učestvovalo u rangiranju. Ocenjivani su u 40 kategorija kao što su uzgoj životinja, zaštita vrsta, biodiverzitet, zoo-pedagogija, istraživanje, broj posetilaca, oznake, čuvari, marketing i gastronomska ponuda.

Zoološki vrt Šenbrun već dugo predstavlja ne samo priliku za odmor i provođenje slobodnog vremena već i mesto za istraživanje, obrazovanje i očuvanje vrsta. Poslednje godine je obeležilo više značajnih događaja: uspešan uzgoj koala, otvaranje novog objekta za vrstu majmuna Berberski makaki i vrstu divljih koza Berberska ovca, dolazak na svet četiri mladunca geparda i potomstvo polarnih medveda. “Imenovanje za najbolji zoološki vrt u Evropi je važno priznanje za naš rad. Jedan od naših primarnih ciljeva jeste da zaustavimo izumiranje vrsta”, izjavio je Štefan Hering-Hagenbek, direktor Šenbruna u Beču.

Fotografije:  

© Daniel Zupanc

[mentalnahigijena]

Misteriozna priča o seoskom čudotvorcu koji je opčinio ruski carski dvor: na Rasputina otrov nije djelovao, a ni udarci ga nijesu zaustavljali - Kako su ruski plemići namamili moćnog mistika u smrt? Grigorij Rasputin, seoski čudotvorac koji je opčinio ruski carski dvor, umro je prije 105 godina od ruku svojih neprijatelja među plemićima. Artem Krečetnikov iz ruskog servisa BBC-ja istražuje Rasputinovo surovo ubojstvo i otkriva da su neki detalji više mit nego istina. Svjedočanstvo ubojica o onome što se dogodilo zvuči kao scenarij za horor film. Nakon što otrov navodno nije djelovao, knjaz Jusupov je morao otvoriti vatru, ali se Rasputin ponovo pridigao, kao kakvo čudovište. Čak ni udarci u sljepoočnicu nisu zaustavili Rasputina, koji je jurio za Jusupovim preko dvorišta. Tada je navodno Puriškevič ispalio četiri hica Rasputinu u leđa oborivši ga na zemlju. ŠTO JE, DAKLE, BILO S OTROVNIM KOLAČIMA? Ljudi koji su dobro poznavali Rasputina kažu da je on uvijek odbijao jesti slatkiše, vjerujući da oni štetno djeluju na njegove posebne iscjeliteljske moći. Čuvari koji su ispitani u vezi s ubojstvom rekli su da su čuli četiri pucnja, ispaljena brzo jedan za drugim. Metak je pogodio Rasputina u trbuh, a patolog je procijenio da je uzrok smrti obilno krvarenje. Malo je ličnosti u ruskoj povijesti toliko poznato kao mistik iz Tobolska u Sibiru, čije ime ostaje zauvijek vezano za skandale. Zvali su ga "seks mašina" i "ljubavnik" carice Aleksandre Fjodorovne. Prvi je opis vjerojatno pretjeran, a drugi jednostavno netačan. Mišljenje Rusa o njemu, u ono vrijeme, a i kasnije, variralo je od "sveca" do "reptila". Potonjim ga je nadimkom pogrdno nazvao reformistički premijer onog vremena Petar Stolipin. Nakon izbijanja rata 1914. godine, nastala je histerija zbog "mračnih sila oko trona". Carica Aleksandra, supruga cara Nikolaja Drugog, vjerovala je da Rasputin posjeduje mistične iscjeliteljske moći koje bi mogle pomoći njezinom sinu Alekseju, prijestolonasljedniku, koji je bolovao od hemofilije. Poklonici saveza Rusije s Francuskom, željni da vide Nemačku vojno poraženu, sumnjali su da je Rasputin podrivao rusku vanjsku politiku. Početkom 1914. godine, Rasputin je rekao jednom talijanskom novinaru: "Uz Božju pomoć, neće biti rata, a ja ću dati sve od sebe po tom pitanju". NOĆNI SASTANAK Misterij i dalje prati Rasputinove posljednje trenutke. Zašto je otišao u palaču kneza Feliksa Jusupova u Sankt Peterburgu? Prema riječima dvojice ubojica - knjazu Jusupovu i članu parlamenta Vladimiru Puriškeviču - Jusupov je pokupio Rasputina u noći 30. Decembra 1916. godine pod izgovorom da ga njegova žena Irina želi upoznati. Ali Irina je zapravo bila odsutna, bila je na imanju Jusupovih na Krimu. Jusupov je tvrdio da je odveo Rasputina u podrum, gdje mu je dao kolače koji su sadržavali otrov. Ali na Rasputina otrov navodno nije djelovao, a on je uporno tražio da se upozna s Irinom gore na katu. Jusupove kolege zavjerenici pravili su veliku buku na katu iznad njih, lažirajući zabavu, i puštali američku pjesmu 'Yankee Doodle' na gramofonu. Ipak, ova verzija istoriskih događaja djeluje malo vjerojatno. POLITIČKE INTRIGE Rasputin nije bio obrazovan, ali nije bio ni naivan. Jusupovi su bili izuzetno bogati - Irina je bila članica kraljevske porodice - tako da je malo vjerojatno da je Rasputin mogao pomisliti da će ona dopustiti da bude tako lako zavedena. Prema riječima Rasputinove kćeri Marije, ruski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Protopopov upozorio je Rasputina da se neki ljudi spremaju ubiti ga. Savjetovao mu je da se nekoliko dana izbjegava druženja s ljudima, ali Rasputin mu je rekao da je "već kasno". I zato ostaje upitnik zašto je posjetio Jusupove. Sigurno to nije bilo samo zbog vina i muzike. Kolale su glasine da carica Aleksandra i Protopopov planiraju raspustiti parlament, Dumu, uvesti izvanredno stanje i založiti se za mir. Sasvim je moguće da je Jusupov namamio Rasputina obećavši mu sastanak s caričinim saveznicima. A zatim slijedi prethodno opisana borba na život i smrt. NIJE SE UTOPIO Postoje oprečna svjedočanstva o košulji koju je te noći nosio Rasputin. Vrlo je moguće da je ubijen prije nego što je skinuo krzneni kaput. U njega su vjerojatno pucali čim je kročio unutra, iz neposredne blizine. Dočekala su ga petorica plemića, koje je predvodio princ Jusupov, iako neki spekuliraju da je moguće da je u zavjeri učestvovalo i više njih. Prema drugom mitu, Rasputin se do te mjere opirao smrti da su ga morali ugušiti u ledenoj vodi.

Ali u izvještaju autopsije jasno se navodi: "Nisu pronađeni dokazi o utapanju. Rasputin je već bio mrtav kad je bačen u vodu". Jusupov je otišao u prognanstvo u Pariz poslije Boljševičke revolucije 1917. godine i tamo doživio osamdesetu godinu. Puriškevič je uhićen u Petrogradu 1918. godine, potom pušten po naređenju šefa tajne policije Feliksa Dzeržinskog. Umro je od tifusa 1920. godine, za vrijeme ruskog građanskog rata. Zbog nasilja i haosa tokom revolucije i boljševičkog terora, Rasputinove riječi zvuče vidovnjački: "Bez mene će se sve srušiti". Predvidio je i vlastito ubojstvo u pismu Nikolaju Drugom. Ako to učine plemići, upozorio je, to će srušiti monarhiju. Komunistički revolucionari ubili su carsku obitelj 1918. godine, piše BBC. Grigorij Efimovič Rasputin, Pokrovskoye, 10. Januara 1869. - Sankt Peterburg, 30. Decembra 1916.

[sumatraistkinja]

Mogao bih u Danskoj, i u Švedskoj, i u Norveškoj, da živim. Pa i na Islandu. Svuda ima dobrih ljudi. Jedan drugi glas u meni, na to, dovikuje mi da se varam. I, da sreće nema van onog mesta, gde smo proveli detinjstvo i gde smo se rodili.

-Miloš Crnjanski „Roman o Londonu“

fotografija: knjiga Jusufa Trbića „Čuvari vremena“, Bijeljina, Bosna i Hercegovina

[preporodbn]

Bijeljinske priče (XVII dio)

Bijeljinske priče (XVII dio)

Piše: Jusuf Trbić Kad sam, prilično davno, počeo pisati tekstove o prošlosti našeg zavičaja, nisam imao neki poseban cilj. Želio sam samo da sačuvam od zaborava što više činjenica, događaja, likova  i uspomena, jer sam znao da Bijeljinci nisu skoro ništa pisali sve do kraja prošlog vijeka. Posebno Bošnjaci. Mislio sam: šta god da nađem, čega god da se sjetim – dobro je, da se bar malo popuni…

[urbanidesnicar]

Fejsbučenje

Tri su pitanja na koje čovječanstvo još ne zna točan odgovor: "1. Što je starije, kokoš ili jaje? 2. Tko je bolji, Ronaldo ili Messi? i Je li u pokojnoj jugi bilo bolje?" Nadljudskim naporima i upornim radom, uspio sam pronaći odgovor na zadnje pitanje. "DAŠTA JE!" Kao prvo, smio si pričati viceve o pederima. Poput ovoga: "Što je povjerenje? Kada 2 pedera ljudoždera upražnjavaju oralni seks." A ni trans-spodobe nisu bile zaštićene kao danas, pa smo se smjeli zajebavat i na njihov račun. "Pita dijete oca: Tata, što je to transvestit? Otac mu odgovori: Pitaj mamu, ON to bolje zna." Ali to nije sve. Samo pogledajte današnji kruh. Kupite ga ujutro a navečer se već mrvi. Toga u jugi nije bilo. Kruh je bio tako dobar, da su ljudi satima stajali u redu da ga kupe. Dakle drugarice i drugovi, valja nam konačno prihvatiti istinu.

Svemu dođe kraj, pa tako i našem "fejsbučenju". Što smo pisali, pisali smo. Od 1.10. na snagu stupaju nova pravila. Navodno smo do sad imali previše "slobode", pa nas treba dovesti u red. Žalosna nam oba roditelja i majka?! Ovo se sasvim "slučajno" događa, baš mjesec dana prije Američkih izbora. Kako da ne (na američkom: "How yes no"). Što se konkretno mijenja? Nemam blage veze. Kad pročitaš njihovu objavu, tek ti onda ništa nije jasno. Ako bi se išao kladiti, svu bi lovu stavio na TOTALNU CENZURU. Navodno i algoritam mijenjaju. Što je to? Software koji pronalazi "nepodobne" riječi i pojmove, i automatski blokira korisnike. Ako na primjer napišete: vjera, Bog, Domovina, obitelj, svi životi su važni, pobačaj je umorstvo i.t.d., velika je šansa da će vas smjestiti u FB pržun. Jer javno širite govor mržnje.

Dakle, algoritam je u principu obični kmer, sa osnovnim znanjem iz informatike. Bolje da to probam slikovito dočarati. Ovako. Zamislite da u vašem računalu umjesto Windowsa, sjedi Rada Borić. I dok savjesno u teku zapisuje imena "nepodobnih", neumorno vrti pedale i tako ga napaja. Otprilike tako nešto...

Ali, nu. Nije baš sve tako negativno, kako nam se čini. Ima dosta običnih, malih ljudi koji se bore za istinu ali ih je teško primjetiti. Jer ispred njih stoji golemi propagandni stroj, koji nam jednostavno zaklanja pogled. Da nam neprijatelj prekraja povijest, to znamo. I da je s njima nemoguća bilo kakva normalna konverzacija, i to znamo. Unatoč svemu ponekad im nešto promakne, pa čitanjem između redova možemo složiti kakav-takav mozaik.

Nismo jedini, jer je pisanje nove (lažne) povijesti uzelo maha u cijelome svijetu. Radi se o vrlo važnoj točki globalističke agende. Ukratko (opet se ponavljam), konačan cilj je stvoriti društvo po uzoru na Kinu. I tome upravo svjedočimo. Ova PLANdemija je samo jedna od prijelaznih faza. Depopulacija? Doći će i ona na red, kad (i ako) se za to steknu uvjeti. Jer nemoguće se preko noći, riješiti tolikog broja ljudi. Još uvijek smo u prigodi nešto učiniti, ali svakim danom šanse su nam sve manje.

Termin: "teoretičari zavjere" je odavno postao ofucan. Ekipa na vlasti bi nas najradije zvala pogrdnim imenima, ali ovo ipak ljepše zvuči. Proglasiš ljude budalama i riješio si problem. A tko su u stvari PRAVI teoretičari zavjere? 1. Oni koji vjeruju da se država brine za njihovo zdravlje. 2. Da ih teta na vijestima nikada ne laže. 3. Da Bill Gatesu i farmaceutskoj industriji uopće nije stalo do zarade, nego samo žele pomoći bolesnima. Blago takvima...

U crvenoj Rijeci kmeri slave 8.Rujna. Jer su na taj dan prestali biti dio Italije (koja je kapitulirala). Koji k*rac uopće imaju slaviti? To što su fašizam zamijenili komunizmom? Vjerojatno, jer su boljševici i danas na vlasti u ovome lijepom Hrvatskom gradu. Zato toplo preporučam detaljnu analizu brojki, pogotovo onih koje se odnose na žrtve. Nakon toga postaje potpuno jasno, koji je sustav bio gori i krvaviji. Po Hrvate, normalno. Koji su i danas građani drugog reda. 

Gudin Vojko i njegova partizansko-mafijaška organizacija, sustavno degradira i obezvrijeđuje sve što nosi Hrvatski predznak. Velikosrpsku laž, da je Poglavnik navodno "prodao" te krajeve Talijanima, mogu samo kevi svojoj prodavati. 1924. je službeno ratificiran ugovor, kojim je Rijeka pripala Italiji. Njega su sklopile: Kraljevina SHS (Jugoslavija) i Kraljevina Italija. Partizančići moji maloumni, koji vam dio ovdje nije jasan? Početak, sredina ili kraj? Po tko zna koji put ponavljam (da se ne zaboravi): "Da nije bilo NDH i slavne Ustaške vojske, danas ne bi bilo ni Hrvatske." TOČKA.

Sve je više onih, koji konačno vide ono što je očito. Da su drastične totalitarističke mjere pod izlikom "borbe protiv corone", potpuno nepotrebno uvedene. I da su puno opasnije od samoga virusa. Nažalost, Ustavni sud je presudio da je sve bilo legalno. Zar je netko pomislio da bi odluka mogla biti drugačija? Budimo ozbiljni. Najgore je djeci koja su ovih dana krenula u školu. Jer će psihičke posljedice ovoga ludila, osjećati cijeli život. Nekada se to zvalo "trauma iz djetinjstva." Osim roditelja, apsolutno nikoga za to nije briga. Djeca se tretiraju kao objekti i tek kada ova generacija odraste, vidjet ćemo pravo stanje. Pošto i najveći skeptici polako shvaćaju da maske i ostale pizdarije nemaju nikakav učinak, angažirani su "ugledni naučnici". Svakodnevno nas plaše "babarogama", i govore bedastoće u koje ni sami ne vjeruju. Tu prvenstveno mislim na mlađahnog Đikića i talentiranog Lauca. Za njihovu budućnost uopće ne brinem, jer su izuzetno dobro plaćeni za propagandu kojom se bave.

S vremena na vrijeme se pojave i neka nova lica. Jer su nam stara dopizdila. Pa tako Dr. Ivan Puljiz tvrdi da: "Covid-19 ima veću stopu smrtnosti od gripe". Mada sve brojke govore suprotno. Ali zajebi kume statistiku, bitno je pučanstvo držati u strahu. Vjerujem da je gosp. Puljiz dobar liječnik. Upravo zato mu preporučam, da se bavi svojim poslom i pomaže pacijentima. Jer se u zadnje vrijeme doktori sve više koriste, za promicanje političkih ideja. Što nikako nije dobro. Još malo pa će nam čistačice i noćni čuvari, iznositi svoja "stručna" mišljenja u večernjem Dnevniku.

Veliki vođa se opet obratio naciji. Pa kaže: "Jasno su identificirani oni koji žele minirati rad Stožera!" Znači li to da nam sad slijedi: "lociranje, uhićenje i transferiranje"? Pitam za muža od supruge mi. PLENKI JUGEND iliti mladež "stranke desnog centra", podnijela je prijavu protiv gosp. Marijačića zbog naslovnice "Hrvatskog tjednika". Kažu da ih vrijeđa omalovažavanje "generala". I mene već godinama vrijeđaju naslovnice Pupijevih "Novosti", ali još nisam čuo da ih je netko od hadezanjara tužio? Naprotiv. Svake godine dobivaju sve više sredstava iz Državnog proračuna, za pljuvanje po Hrvatskoj državi. To možemo nazvati: "Bratstvom i jedinstvom - na veleizdajnički način".

Nekada su se doktori držali Hipokratove zakletve i savjesno radili svoj posao. Liječili ljude. Ovo danas sve više liči na reality show, gdje je ljudsko zdravlje na zadnjem mjestu. Bit će vrlo interesantno, kada se jednoga dana pojavi "spasonosno cjepivo". ONI (jude) su dobili naputak od NJIH (sotonjara), da cijepe što više ljudi. Ali u međuvremenu su i "pokusni miševi" progledali. Što ćemo sad? Kao pojedinci se teško možemo boriti protiv sustava. Jer nas mogu ucjenjivati kaznama, ograničiti nam kretanje i učiniti život nepodnošljivim. Ali ako se budemo držali skupa, vladajući kretenčići mogu samo svirati "muškom spolnom organu za reprodukciju".

Četnici su se osokolili nakon Vučkovog susreta sa Trumpom i opet postaju prijetnja regiJonu. Ništa novo, jer od velike smrdije nikada nisu ni odustali. Niti namjeravaju. Amerima je bitno eliminirati Ruse sa Balkana, i živo ih se j*be za ovu genocidnu vukojebinu, koju ne znaju ni na karti pronaći. Upravo tako treba shvatiti riječi Veleposlanika SAD, koji kaže da im je u interesu jaka srbija. Obična retorika sa puno rupa, poznatija kao "šupljak". Pravoga rata sigurno neće biti, a onaj propagandni je već odavno u tijeku. Mene je više strah ove anemične vlade, nego svih 7 meleona trofaznih. Jer smo isključivo zahvaljujući njima (i crvenoj oporbi), odavno okupirani. Klasičan čin VELEIZDAJE, za koju nitko neće odgovarati. O našoj, kao i o sudbini cijeloga svijeta se odlučuje 3. STUDENOG. Dva su moguća ishoda. Totalna kapitulacija ili još 4 godine nade.

Tupo buljim u ekran, dok na naslovnici jednog portala stoji: "Vučić nominiran za Nobelovu nagradu za mir". Jesu li stvarno došla takva vremena ili ja jednostavno više ništa ne razumijem? Sve je moguće. Kad je Obama nakon 8 ratova dobio Nobela, zašto ne bi i "miroljubivi europski" Aca?

Osim četalja, sve nam više prijete i mudžahedini. Od onih "oriđinale" (migranti), pa sve do "halal" bošnjaka. "Ako Čović nastavi s prijetnjama, suradnji s Dodikom i pritiscima, onda će se slučaj Komšić spustiti na druge razine", oštro poručuje mali od rahmetli Alije. Bakirom ga zovu. Od druga Čovića i njegovih udbaša ne treba ništa očekivati. Znaju biti jaki, ali samo na riječima. I to obično pred izbore. Odnos RH prema BiH Hrvatima je maćehinski, i ti su ljudi odavno prepušteni sami sebi. Ostavljeni i zaboravljeni. Zato je tu znamenita Zdravka Bušić, koja od izbora nije usta otvorila. Ali cilj je bio izbaciti Generala Glasnovića, a ne se zalagati za tamo neke 'Rvate.

Samozvani analitičari kritiziraju PROSVJED ZA SLOBODU. Pa kažu: "Smeta im 5G mreža, mjere stožera, cijepljenje i GMO. Dakle oni su u pravilu protiv svega". Što je tu čudno, bando prodana? Ljudi su prosvjedovali protiv svega što je loše. Zar je i to postao grijeh? Ili i dalje trebamo ostati u stadu, biti poslušni i diviti se našim "liderima"? Za to vrijeme je anemični mudrac dao izjavu CNN-u. Još samo fali riječ "uglednom". Čisti globalističko-marksistički TV kanal, prema kojem je i Kragujevački N1 - mačji kašalj.

Marksističko-pedofilsko-pedersko-nastrana ustanova zvana Hollywood, uvodi nove kriterije za dodjelu Oscara. Ubuduće će svaki film morati imati najmanje 30% karaktera, različite seksualne orijentancije, spola i boje kože. Već zamišljam kako bi izgledao Rocky? "Stallone u štiklama ulazi u ring a tamo ga čeka crnac (Apollo Creed), u čipkastim gačicama na kojima piše BLM. Nakon što ga je Rocky opizdio aperkatom u čelo, sudac (Ana Brnabić sa pišom) prekida borbu, a Stallone-a vode u zatvor zbog rasisma. Istoga trena ispred kina počinju "mirni prosvjedi", obasjani vatrom iz obližnjih trgovina."  

Sreća pa su najbolji filmovi već snimljeni. Neke sam odgledao i po 3-4 puta. Jer ovo što danas igra u kinima je obična propaganda i izopačenost, i nema veze s filmskom umjetnošću. Treba li uopće napominjati da je i ovo leglo "antifa", financirano od KP Kine? "Bože dragi nemoj im nikada oprostiti, jer i te kako dobro znaju što rade."

Mudre izreke nemaju vijek trajanja i uvijek su aktualne. Veliki Dante je prije više od 700 godina rekao: "Najgora mjesta u paklu su rezervirana za one, koji su u periodu moralne krize htjeli ostati neutralni." U prijevodu, šutili su i nisu se htjeli mješati.

KULTURA: Nekulturni smo, pa nemam ništa za reći. SPORT: Nakon Portugala i Francuske, gol razlika 3:8. Jebaji ga, bit će bolje. VRIJEME: Ako ne bude oblaka, bit će vedro.

"Rad je stvorio čovjeka a nerad komunjaru", govorila je Indira Gandhi dok su je pripremali za kremiranje.

Svjedoci kažu da se prigodom toga obreda, iz daljine mogao vidjeti "PICHKIN DIM".

"ZA DOMOVINU SPREMNI"

[prijedor24]

Nastavlja se snimanje sedmog nastavka “Dobro jutro, komšija”

Glumci iz domaće komedije “Dobro jutro, komšija” ovih dana mogu se vidjeti na Kozari, gdje snimaju sedmi nastavak popularnog filma. Dobro uigranoj ekipi pridružili su se i statisti, od kojih su većina penzioneri, a prema riječima scenariste Pere Špadića, publika će i ovaj put uživati u dobrom humoru.

– Dva lika iz serije, nakon dugo vremena, počeli su da rade, i to kao čuvari Nacionalnog parka.…

[znamobaportal]

http://www.znamo.ba/historija-hodidjed-zagonetna-utvrda-srednjovjekovnog-sarajeva/

Historija / Hodidjed, zagonetna utvrda srednjovjekovnog Sarajeva

Sarajevo kakvo poznajemo danas utemeljio je 1462. godine prvi osmanski namjesnik u Bosni Isa-beg Ishaković.

Takvo mišljenje uvriježeno je i u današnjoj historiografiji, no korijeni Sarajeva sežu mnogo dublje.

Na tada širom lokalitetu Sarajeva pronađeni su brojni arheološki nalazi još iz perioda neolita, odnosno mlađeg kamenog doba, a veliki broj nekropola stećaka ukazuje na to da je život u Sarajevu postojao još i u srednjem vijeku o čemu se sa sigurnošću može govoriti.

U srednjem vijeku Sarajevo je bilo dio srednjovjekovne župe Vrhbosna. Jedina utvrda koja je postojala u tadašnjoj Vrhbosanskoj župi je Hodidjed, jedna od brojnih gradina koju je srednjovjekovni narod izgradio na brdima iznad nekadašnjih gradišta.

O tačnoj lokaciji Hodidjeda i danas arheolozi vode rasprave. Općeprihvaćeno mišljenje među arheolozima je da se Hodidjed nalazio na stijeni između dvije Miljacke, odnosno Paljanske i Mokranske od kojih nastaje i rijeka koja protječe kroz glavni grad BiH.

Veliki broj arheologa mišljenja je da se Hodidjed nalazio u Bulozima, u današnjoj općini Istočni Stari Grad u kojoj danas postoji i selo Hodidid, no ipak neki stručnjaci opovrgavaju to mišljenje.

Alija Bejtić je 1979. u svom radu iznio tezu kako se Hodidjed nalazio na Vratniku u Sarajevu. Ovakvo mišljenje ima i profesorica Vesna Mušeta-Aščerić koja je u svojoj doktorskoj disertaciji “Sarajevo u 15. stoljeću” detaljno obradila i istražila pitanje nekadašnjeg Hodidjeda, ali i pisala o samom nastanku Sarajeva i u Osmanskom carstvu, nastanku mahala…

“Dvije su osnovne iskristalisane teorije o nastanku Hodidjeda. Jedna je da on bio Buloški grad, odnosno utvrđenje u Bulozima, a druga da se srednjovjekovni grad nalazio na mjestu današnje Bijele tabije. Smatra se da je bio odbrambena tvrđava srednjovjekovnog trga koji se prostirao ispod njega. Ta srednjovjekovna utvrda bila je gotičkog tipa odbrambene tvrđave pravougane osnove sa četiri kule na ćoškovima, dakle čisto gotički tip utvrđenja. Peta kula nalazila se na ulaznim vratima. Taj Hodidjed se po mišljenju nekih autora nalazio upravo na mjestu današnje Bijele tabije. S dolaskom Osmanlija vrši se dogradnja tog utvrđenja u skladu s normama gradnje odbrambenih tvrđava u Osmanskom carstvu. Tako da imamo Bijelu tabiju koja je sastavni dio tog bedema koji je podigla Osmanska uprava”,  profesorica Vesna Mušeta-Aščerić.

Profesorica Mušeta-Aščerić navela je i kako nema potvrde da je Hodidjed zapravo Buloški grad, te kako sve ukazuje na sarajevsko utvrđenje.

“U literaturi se čak navodi kako ‘Skender-paša (zamjenik Isa-bega Ishakovića) sjedi gore na Hodidjedu’”, dodala je profesorica za Radiosarajevo.ba.

Bejtićevu pretpostavku, pa tako i mišljenje profesorice Mušete-Aščerić, mogu potvrditi i arheološka iskopavanja na Bijeloj tabiji 2008. godine kada su pronađeni ostaci temelja srednjovjekovne građevine za koju se smatra da je najvjerovatnije bila utvrda.

Iz arheološkog tima Muzeja Sarajeva te godine je navedeno kako ostaci “buloškog Hodidjeda” ne ukazuju na ništa srednjovjekovno, već da je taj grad izgrađen nakon dolaska Osmanlija, dok se vratnički grad može dovesti u vezu s Vrhbosnom, te kako se te dvije utvrde ne bi trebale miješati.

Sličnog je mišljenja i historičar Haris Zaimović koji navodi za naš portal kako je suština da imamo dvije lokacije i da su obje tačne jer je vjerovatno riječ o dva mjesta s istim imenima, s tim da je jedna nastala u periodu dolaska Osmanlija – Hodidjed na mjestu gradine na sastavu Paljanske i Mokranjske Miljacke (na lijevoj obali rijeke), a druga lokacija je današnji Vratnik, odnosno tvrđava (Burg / Kastel / Bijela tabija).

“Ovaj drugi je iz perioda srednjeg vijeka s tim da ja moguće da je i stariji”, dodao je Zaimović.

Kada je riječ o funkciji i značaju Hodidjeda, svakako da je značajan po tome jer je u njegovoj blizini moglo dođi do nastanka gradskog naselja, odnosno današnjeg Sarajeva, rekla je profesorica Vesna Mušeta-Aščerić za Radiosarajevo.ba. Hodidjed je, prema riječima profesorice, služio za odbranu srednjovjekovnog trga. Riječ je o trgu Tornik koji se nalazio na prostoru od Marijin-Dvora do ušća Koševskog potoka. O njemu su Osmanlije pisale po svom dolasku u Sarajevo, a i Isa-beg Ishaković spominje ovaj trg u svojoj vakufnami od prije 555 godina.

“Hodidjed nije najvažnije pitanje sam po sebi ali jeste važno u onom smislu kada govorimo o temeljima Sarajeva, odnosno da ovaj grad nije nastao na nekoj ‘pustahiji’ nego da su u ovoj dolini Miljacke i Željeznice od ranijih vremena, pa i epoha, postojale neke naseobine. Kada je srednji vijek u pitanju, tu je svakako važan Hodidjed ali i druga mjesta poput Tornika (Utornik, Trgovište), Brodac itd. A tu je i naziv cijele župe Vrhbosna. Kada govorimo o ranijim epohama svakako su tu i Ilidža i Butmir. Znači Sarajevo nije nastalo na nenaseljenom i potpuno otvorenom prostoru”, rekao je za Radiosarajevo.ba historičar Haris Zaimović.

Centar malog seoskog trga Tornik ili Utorkovišta nekada je bio na mjestu današnje raskrsnice između Higijenskog zavoda i Alipašine džamije. Etimologija naziva ovog trga seže do slavenskog naziva za utorak, jer se trgovina odvijala utorkom. Zbog toga što je trg bio mali nije bio važan tadašnjim velikim trgovcima iz Dubrovnika koji su vladali ekonomijom u regiji.

S Isa-begovom vakufnamom mijenja se i naziv trga u Atik Varoš ili Staru Varoš. Naselje koje je bilo formirano oko trga dobilo je naziv 1468. godine Eski Trgovište ili Staro Trgovište.

O tome je pisao u svojim putopisima i Evlija Čelebija navodeći kako su tri stotine vojnika čuvale klanac u kojem se nalazio trg i petnaestak “bijednih kućica”. „Ali kako je ovdašnja klima prijatna, čuvari su se u ovom klancu tokom vremena namnožili, sagradili kuće, zasadili vinograde i bašče i podigli napredno malo naselje. Kad je to vidio kralj, podigao je ovdje još i tvrđavu. Tokom vremena razvio se tu šeher i postao poznato trgovačko mjesto – bender”, pisao je Čelebija.

Pretpostavlja se da je utvrda na Hodidjedu imala površinu od oko 5.000 metara kvadratnih, te dodatni obor površine od 6.500 metara kvadratnih. U osmanskom popisu iz 1455. godine navodi se kako je na Hodidjedu boravio dizdar i posada od 23 vojnika. Također, u literaturi se navodi kako je u tom osmanskom popisu Hodidjed u Bulozima zaveden kao selo koje je najvjerovatnije nestalo u požaru koji je izazvan nakon što je kralj Tomaš pokušao osvojiti tadašnji Hodidjed u Vrhbosni.

O tome da je Hodidjed u Bulozima pripadao redovima bosanskih vladara piše i u knjizi historičara i nekadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje se navodi kako je buloški Hodidjed bio u rukama Stjepana Kosače 1444. i 1448. godine, te kako još od tada pokušavaju osvojiti utvrdu u Vrhbosni prije nego što će vladavinu nad njom preuzeti Osmanlije.

Po dolasku u Vrhbosnu Osmanlije će širiti grad i dodatno utvrđivati utvrdu na Vratniku. No austrougarski princ Eugen Savojski opustošio je i spalio Sarajevo do temelja 1697. godine.

Tvrđavu na Vratniku Osmanlije su kasnije temeljito obnovile. Izgrađene su tri kapi-kule (na Širokcu, Ploči i Višegradska), te pet tabija. Tabije su imale istu svrhu poput i prethodne utvrde, one su bile zapravo opkopi i bedemi grada. Danas su najznačajnije Bijela tabija za koju se vjeruje da je nastala od staroga grada Hodidjed i Žuta tabija, završena 1809. godine.

Zub vremena, nebriga i nezainteresiranost,kada govorimo o zadnjih stotinu godina, sada već uzimaju danak, mišljenja je historičar Zaimović. “Ako govorimo o Hodidjedu na Vratniku, on se koliko-toliko drži. Nadati se da će se obnoviti i imati neki sadržaj, a kada govorimo o onom na drugoj strani Miljacke, jednostavno nepristupačnost prostoru, a sada i entitetska linija ne daju da se išta tu radi. A postoji i ona naša stalna nebriga i nepostojanje svijesti da čuvamo starine”, rekao je Zaimović za Radiosarajevo.ba.

Cijeli sastav Graditeljske cjeline – Stari grad Vratnik je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a među njima i Bijela tabija, stoji u odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Još 2003. godine je pokrenuta inicijativa za revitalizaciju kompletnog vratničkog bedema koju je pokrenuo Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo, pa su u okviru inicijative izvođeni konzervatorsko-restauratorski radovi na Bijeloj tabiji i kapi-kulama, sanaciono-restauratorski radovi na dionicama vratničkog bedema u ulici Bakije sokak, na dionici uz kapi-kulu na Širokcu…

Ipak, i uz sve navedeno ne može se sa sigurnošću tvrditi gdje se nekada nalazio Hodidjed. “Otimanja” oko Hodidjeda i mjestu gdje se on nalazio u Bosni i Hercegovini su, kao i većina drugih primjera u kulturi, postala političko pitanje. Ali arheolozi i historičari su složni u jednom – ne zna se tačno gdje se nalazio Hodidjed, no svakako da je veoma važno i značajno mjesto u bogatoj historiji naše zemlje, ali i grada Sarajeva koji je ove godine obilježio 555. rođendan.

[jedimolivolicom]

Podzemlje u BiH je evoluiralo, izbacilo je novi izdanak kriminalaca koji ne prezaju ni od čega, pa ni od potezanja oružja na policiju. Čuvari zakona sada se suočavaju s nervoznom hordom mladih, nadobudnih budala lakih na obaraču koji su gledali previše filmova, a proveli premalo vremena u realnom svijetu. Ako tome dodamo i činjenicu da ovu državu vode ljudi koji propagiraju norme ponutf8

[preporodbn]

Bijeljinske priče (XVI dio)

Bijeljinske priče (XVI dio)

Piše: Jusuf Trbić Pisao sam više puta o Hariju Džeksonu, jer interesovanje za njega ne prestaje. Nedavno mi je u gostima bila još jedna filmska ekipa, ovoga puta iz Irske, sastavljena od mladih žena s naših prostora, koja o njemu snima dokumentarni film. To je razlog da se ponovo prisjetimo tog neponovljivog čovjeka. Sjećate li se Harija Džeksona? Ovom rečenicom počeo  sam tekst o čovjeku po kome…

[preporodbn]

Bijeljinske priče (XIII dio)

Bijeljinske priče (XIII dio)

Piše: Jusuf Trbić Prije neki dan dobijem fotografiju koja me podsjetila na davna, lijepa vremena. Na slici je nekoliko starih Bijeljinaca, sjede u kafani, dotjerani, kako je to čaršijski red nalagao, a u sredini nasmijani Kasim Ibrišbegović, naš Kale, zagrlio starog majstora Jovu Violinu. Sretni, kako to mogu biti samo pravi, dobri ljudi. I odjednom ožive nekadašnje slike pod mojim očnim kapcima,…

[preporodbn]

Bijeljinske priče (XI dio)

Bijeljinske priče (XI dio)

Piše: Jusuf Trbić Tekst koji je pred vama napisao sam davno. Objavljen je 24. septembra 1990. godine u Semberskim novinama, a prenio sam ga kasnije u knjigu „Čuvari vremena“. Objavljujem ga ponovo jer sam prije neki dan, prolazeći ponovo kroz Mahalu, odjednom osjetio neizmjernu tugu. Tu, gdje je nekad sve gorjelo od burnog, zdravog, pravog života, gdje je sve vrcalo od neponovljivog humora i…