#školovanje

[zanimljivaekonomija]

Završeno takmičenje učenika obrazovnih profila konobar, kuvar i poslastičar

PEHAR OTIŠAO U NOVI SAD

Danas je u Ugostiteljsko turističkoj školi i školskoj radionici hotelu Palas završeno 19. republičko takmičenje učenika obrazovnih profila konobar, kuvar i poslastičar. Ekipni pobednik je srednja škola „Svetozar Miletić“ iz Novog Sada. Drugo mesto pripalo je Ekonomskoj školi „Stana Milanović“ iz Šapca, a treće Srednjoj ekonomskoj školi Loznica. Na takmičenju je učestvovalo 76 učenika iz trideset jedne škole iz cele Srbije. Pojedinačno su u pet disciplaina prva mesta osvojili Luka Tasić iz Požarevca (priprema menija za poslovni ručak), Aleksa Marković (priprema jela od ponuđenih namirnica), Jovana Marić iz Vladimiraca (usluživanje poslovnog ručka po meniju), Zoran Dekić iz Novog Sada (priprema barskih mešavina-koktela) i Marija Stevanović iz Beograda (priprema restoranskog deserta). Nagrade je najboljima uručio Igor Gvozden, direktor Ugostiteljsko turističke škole sa školskom radionicom hotel Palas. Domaćin su uz završetak takmičenja za sve nagrađene i druge goste priredili i lepo posluženje.

[pleatonitum]

Prazno uskršnje jaje!

 Zbog problema pri porodu Jeremy Forester rođen je fizički, a kasnije se pokazao i mentalno – emotivnim poteškoćama. Jeremy je unatoč ograničenjima volio ići u školu, volio je djecu i djeca su ga iskreno voljela te mu pomagala kroz školovanje. S dvanaest godina zdravstveno stanje kod Jeremije naglo se pogoršalo, postao je prilično nemiran, teško se koncentrirao, nekontrolirano govorio, ispuštao…

[hipigram]

Znate već onu staru da muža i lubenicu ne možeš izabrati...već samo potrefiti... :-)

I razmišljam o ženama koje nisu potrefile iz prve...

O ženama koje su bile dovoljno mudre da to shvate...

Pa dovoljno hrabre da to sebi priznaju i da se jednostavno zahvale na iskustvu...i pođu dalje...

Da se oslone na svoje već postojeće ili novostečene resurse...

I da potraže novu sreću...

Novo deljenje karata...sada kao ozbiljnije Igračice...

Razmišljam koliko su neke od njih zaista Mustre za Zemljanke...

Sjajne...ispravne...pametne...lepe i sposobne...

Neko koga bi trebalo da pošaljemo kao članove delegacije kada bi pošli kod Malih Zelenih na neku udaljenu planetu u kosmosu...

Što da se ne pokažemo u najboljem svetlu...

I razmišljam kako nema puno boljih pozicija u životu no kad više ništa ne moraš...a možeš sve...

I razmišljam koliko se za njih uopšte ne treba sekirati...

Ko zna da čuva sebe...

Kad tad će izaći na zelenu granu...

I procvetati...

Zato je i bitno da im damo svu moguću podršku...

Jer su to u principu sve naše majke...sestre i ćerke...

Kako bi Unukama bilo još lakše da žive po onom iskonskom pravilu...

S muškarcem treba da ti bude lepo...

Da ti bude ružno to možeš sestro i sama...

Stoga...

Živele Žene...

Živelo čuvanje sebe...

A i znate već...

Ništa nema toliku moć da vam ulepša život koliko jedna srećna...zadovoljna i voljena žena...

Zamislite šta može da uradi čitav pokret takvih...

Kakav bi to samo bio raj na ovoj planeti...

Ne bi ni morali da putujemo daleko...

Dolazili bi Mali Zeleni na školovanje kod nas...

Pročulo bi se da se ovde baš dobro živi...

-Dr Vladimir Djuric

[jelenajt]

Školovanje je besplatno samo ako se učimo na tuđim greškama.

[izdavanjenekretnina]

Kako kupiti pravu vozačku dozvolu putem interneta?

[svetlaiosvetljenje]

Kupite svoju vozačku dozvolu online bez ispita i teorije.

[disturbed-imagination]

Ruška lutanja (Rose of wandering) - Osijek 60-ih i 70-ih

Šezdesete i sedamdesete godine su godine snažnog privrednog razvoja Hrvatske i Jugoslavije. Ljudi putuju, odlaze na privremeni rad u Njemačku, legalizira se devizna štednja, pojavljuju se časopisi, glazba i popularna subkultura pod utjecajem Zapada.

Industrijalizacija, izgradnja grada i proces urbanizacije imaju i svoje negativne posljedice - socijalne razlike i segregaciju, ekološke i zdravstvene probleme, ruralizaciju. Postoji niz infrastrukturnih i komunalnih problema, posebno nedostatak saobraćajnica, a pojavljuje se i problem bespravne gradnje.

Divlja naselja grade doseljenici, mahom radnici koji dolaze iz raznih krajeva zemlje, uobičajeno višečlane siromašne obitelji. Sele u potrazi za bolje plaćenim poslovima, lagodnijim životom i boljim uvjetima za školovanje djece, ali i zbog nestabilne agrarne politike. U divljim naseljima sanitarni i higijenski uvjeti nisu dobri, nedostaju vodovod i kanalizacija, česta je pojava zaraznih bolesti. Neka naselja još uvijek nemaju struje. Uobičajene su nestašice struje u čitavom gradu. Oko četrdeset posto od ukupne gradnje je bespravno.

Ulice su blatnjave, nema dovoljno rasvjete, puno je smeća, kante su pretrpane i pokidane - uslijed paljenja otpada oko njih su naslage prepela. Krupni otpad odlaže se u parkove i na gradilišta, kolnici i trgovi čiste se sustavno samo u centru grada, a čisti se metlom. 1967. velik broj ljudi još uvijek nema krov nad glavom. Osamdeset posto novopridošlih žena nema nikakvo zanimanje. Dolazi do takmičenja među sugrađanima, prvo za osnovnim uvjetima a zatim i materijalnim standardom. U porastu je delikvencija, ovisnosti, razvodi i dolazi do češćeg razvoja neuroza.

U centru grada stanovi se dodjeljuju samo po službenoj dužnosti. Kulturne institucije su grupirane u centru - kazalište, galerija, koncertna dvorana, knjižnica, dječje kazalište, kina. Repertoara ima, no posjećenost nije naročito dobra, možda zbog loše promocije, možda zbog slabih primanja dijela građana.

Kratki prilog o zabavnom i kulturnom životu 1968.

Urbanističko pitanje Osijeka bilo je značajna tema u koju se nastoji uključiti građane. Samo za primjer, '66. o planiranju se raspravlja i u kinima prije projekcija filmova.

Osijek 1965. ima 217 ulica, 1975. ima ih 313, od '72. do '75. izgrađeno je pet novih trgova što je povećalo broj trgova s deset na ukupno petnaest.

Gotovo polovica stanovništva Osijeka bila smještena u višestambenim naseljima i stambenim zgradama nastalima u periodu od 1957. do 1989. U tom razdoblju u grad je doselilo oko pedest tisuća novih stanovnika. Izgrađeno je oko četrnaest tisuća stambenih jedinica.

[trojerucica-blr]

CRNI HUMOR VIA NESLANA ŠALA NAJLUDJEG OD NAJLUDJIH UMOBOLNIKA AVUČIĆA.

Radni naslov opservacije krivičnog dokaza 1 u nizu u dokaznom postupku protiv Alexandra Vučića:CRNI HUMOR VIA NESLANA ŠALA NAJLUDJEG OD NAJLUDJIH UMOBOLNIKA AVUČIĆA.

Od svog dvorista Treba krenuti,a ja sam svoje zabetonirala I optocila limom ZBOG pokradenih resetki koje 10 god nijesu zamenjene novim,narkomanskih spriceva,bacanja uginulih zivotinja I ostale pogani.

Evo krunski dokaz Kako OSINUTI I OPICENI Vučić - Tiranin UCI MOJU DJECU DA BUDU ALKOHOLICARKE I OVO JE UZASAVAJUCE!!!

Vučić je DEGENERIK KOJI BI SVOJA 2 OKA U GLAVI ZAVADIO,A NEKMOLI DRUGOG NEKOG.POZNAT JE KAO GRANDIOZNI STETOCINA.

Starija kći je OTKAZ DOBILA PROTIVZAKONITO U VUČIĆEVOJ ODVJETNIČKOJ TVRTKI"ALEKSIĆ I SURADNICI"-NOVI SAD,NA KATOLIČKI BOŽIĆ JE ŠUTNUTA MENI U INAT,A PRETHODNO IZRABLJIVANA MAXIMALNO OPISALA SAM VEĆ NA KOJI NAČIN PRIJE PAR DANA-JAVNO.DA SE NE PONAVLJAM.

Sms sinopsis ocu zajedničke djece:

1.DA NIJE MENE I MOJE ASKETSKO STOIČKE DUGOTRPELJIVOSTI I POŽRTVOVANJA TAMARA BI ODAPELA DOSAD ***.JEBEM TI SEME PLEME I PORIJEKLO.TREBALO JE DA ME ROBIJAŠ IPAK OVAKO ĆEŠ SAMO U PAKAO ZASADA.

2.Uživaj u nastupajućim praznicima možda ti to bude zadnje jer ukoliko nastaviš ponašanje u Novoj te čeka krivična prijava i zagarantovani ZATVOR ZA SVE DOSAD UČINJENO I MENI I MOJOJ DJECI

MONSTRUME MONSTRUOZNI!!!

3.JAVI SE HOHŠTAPLERU UMOBOLNI

VINO TKO JE DONIO U TU KUĆU OD SNS BANDITA???

4.HOÇES LI ODGOVORITI ILI CE TE TO SKUPO KOŠTATI

Sms sinopsis i telegram message mojoj djeci

1.To me ne dotiče NA DAN MASAKRA U OŠ RIBNIKAR

ZAVEDENA JE U TUŽILAŠTVU MOJA KP PROTIV MONSTRUMA VUČIĆA I DOLOVAC(zajednički sinopsis)

2.SRAM TE BILO DEBILU POBACAJ TA GOVNA IZ KUĆE

3.Moji pokloni više vrede koja sam od usta izdvojila Majmune a največi poklon je što sam te

1.Rodila

2.dala ti novi život

3.te ukoliko budeš glasala za tog ZLIKOVCA ODREĆIĆU TE SE JAVNO NEDVOJBENO!!!

#tuzilastvo #hrvatsponosom #hrvatskihelsinskiodbor #JusticeDepartment #UNGeneva #EUnews #stopnasilju #intelectualproperty

Napomjen:moje djete je bolesno od autoimmune bolesti kategorizacije opasne po život,sve od "LEPOG I BAJKOVITOG"ŽIVOTA U SRBIJI I ZABRANJENA SU JOJ ALKOHOLNA PIĆA I CIGARETE.ZNAČI DOKAZANI I POTVRDJENI UBOJICA.

OČEKUJEM KRIVIČNU ODGOVORNOST ZA NEDOLIČNO PONAŠANJE DOBRO DA IM NIJE POSLAO JOŠ I GORE NEŠTO LUDJAK 1000%

Nesmijem da se uzrujavam i nerviram jer već imam intezivne bolove u abdomenu od ulkusa želuca.

Očevici smo da u Srbiji ljudi gladuju na ivici golog opstanka!!!To je FAKAT.)

Rezime:u nasoj obitelji ja vodim borbu PROTIVU nikotinomanije,a vino koje im otac donese sa sluzbenog puta prospem u sudoperu I snimak prosipanja sam objavljivala,vec .

TAKO da kada sam rekla da se moj ex muz I Vučić nerazlikuju sem da je Vučić gora Bitanga I slabic, Evo ga dokaz radi Ono sto prezirem I protiv cega se ostro borim.

Zamisli kakva cast DOBITI vino I cigarete od SUMANUTOG DIKTATORA SULUDOG VODJE.

Sto MOJE poklone nije poredjala sad cu specifikaciju:

1.keramicki tiganj za zdravo kuhanje

3.rozi escajg

4.novogodisnje ukrase

5.kroasane sa visnjom

5.cherry paradajz

6.narandze

7.kotarica za cvijeće

OSTALO je u kolima GORANA MARKOVIC oca,POSTO dobro ga nijesam udarila tiganjem I ubila na njegove pretnje,urlanje I uvredu citiram "BUDALO"(uspjela sam da mu uzvratim na njegovo frenetični trans dranja i ponižavanja i prebacivanja da nezaboravi tko je kriv za bolest djeteta da je sa 16god napustila njega i pobjegla kod mene za stalno i da sam joj izvadila ličnu kartu da je htjela da napusti školovanje i počne da radi zbog psihičkog zlostavljanja nad djetetom nakon smrti njegove majke Radmile,naravno da se gospodin toga nesjeća,a da sam ja te godine trpela intezivno nasilje i batine od bahatog susjedstva o čemu sam isto već objavila svoj medicinski izvještaj podliva i hematoma i krivično prijavila dogadjaj)na to SVE sam mu uzvratila da umukne I odjebe da nebi dobio tiganjem po GLAVI .Zavrsila sam rjecima:"ispostovat cu te ovaj put"zbog okolnosti I sutuacije I potpuno smireno I ravnodusno PREMA svom bolu napustila sluzbeni auto doticnog KRETENA

NEMA VISE NASILJA,DOSTA JE BILO TKO ME TAKNE MRTAV JE KONEC

Tužilaštvo za nasilje nadamnom i batine nikada NITKO NIJE ODGOVARAO TE ODSAD ĆU JA DA SE BRANIM NA ISTI NAČIN DOSTA SAM SE POVLAČILA OČEKUJUĆI GOLORUKA NA ZAKONSKU ZAŠTITU VAS KOJI STE PLAĆENI ZA TAJ POSAO ZAŠTITE ŽRTAVA OD NASILJA.

Ovo vam je surova i crna REALNOST SRBIJE,a ne OBLACI OD DIMA I MEHURIĆI OD VINA I OPIJATSKA SREDSTVA ZA OMAMLJIVANJE I EXTRAKCIJU MOZGOVA.

Nataša Pravda Za Srbiju

december 8 at 2:43 a.m.  · 

DA LI SE BOJIŠ BOGA ALEKSANDRE VUČIĆU!!!…

[e-kultura]

KVARTET MAKSA KOČETOVA & FABRIZIO BOSSO OTVARAJU 39. BEOGRADSKI DŽEZ FESTIVAL U DOMU OMLADINE

Pod sloganom „JAZZSCAPES“, Beogradski džez festival od 24. do 29. oktobra povešće ove godine po 39. put publiku na jedinstveno putovanje muzičkim pejzažima celog sveta, zajedno sa sastavima koji pomeraju granice džeza i čine ovaj žanr uzbudljivim i umetnički vrednim. Svečano otvaranje 39. Beogradskog džez festivala zakazano je za 25. oktobar od 19.00 u Velikoj sali Doma omladine Beograda, koncertnim programom kvarteta saksofoniste Maksa Kočetova, koji će nastupiti sa italijanskim trubačem Fabricijom Bosom, kao specijalnim gostom.

Rodom iz Ukrajine, Kočetov od 2006. godine živi u Srbiji i svojim debi albumom iz 2014. postavio je kamen-temeljac Novom srpskom džez talasu. Prošle godine nastavio je diskografsku karijeru izvanrednim ostvarenjem za italijansku kuću A.MA Records, izazivajući pažnju svetske džez kritike. Na otvaranju najstarijeg srpskog džez festivala ove godine predstaviće novo izdanje koje uskoro objavljuje, sa svojim kvartetom: Andreja Hristić – klavir, Boris Šainović – kontrabas i Miloš Grbatinić – bubnjevi.

Ulaznice za ovaj i druge koncerte u okviru 39. Beogradskog džez festivala su u prodaji preko eFinity prodajne mreže i onlajn.

Veoma rano ste ušli u svet muzike i započeli školovanje, prvo ste učili da svirate klarinet i harmoniku, a zatim saksofon. Kada ste se zainteresovali za džez muziku i zašto ste odabrali baš saksofon?

Max Kochetov: Već sa 6 godina počeo sam da učim paralelno 3 instrumenta: saksofon, klarinet i klavirsku harmoniku. Klavirska harmonika je bila želja moga oca, ali ja sam sebe pronašao u saksofonu. Kako je jedan srodni instrument obavezan na akademiji, u srednjoj muzičkoj sam se odlučio za saksofon i klarinet. Tokom emitovanja jedne džez emisije na TV-u, čuo sam trubača Arta Farmera koji je izvodio numeru „My Funny Valentine“. Tog trenutka sam se zaljubio u džez.

Studirali ste saksofon na kijevskom državnom muzičkom koledžu R.M.Gliera, a zatim ste 1997. otišli na specijalizaciju u Nemačku. Svirali ste po nemačkim i francuskim klubovima, osvojili nekoliko nagrada. Šta je ono što iz današnje perspektive smatrate najvažnijim profesionalnim iskustvom iz tog perioda?

Max Kochetov: Sve je to bilo iskustvo. Upoznavanje muzičara, druženje na klupi, jam-sessions sa profesorima, putovanja, sviranje u studentskim big bendovima, kad zaboraviš neki papir kad ideš preko granice… Na moje stvaralaštvo, pak, najviše su uticali muzičari sa kojima sam imao priliku da nastupam. Interakcija sa njima je ono što mi dalje pomaže da profesionalno rastem i da se razvijam.

Životni put Vas je sredinom dvehiljaditih, doveo u Srbiju i od tada živite i radite u Beogradu. Sarađivali ste sa brojnim kolegama, učestvovali u mnogim projektima, deset godina ste bili član Big benda RTS, kao prvi alt i najupečatljiviji solista, a potom ste se otisnuli u autorske vode i objavili dva autorska albuma (2014. i 2015. godine). Domaća kritika svrstala Vas je među začetnike i nosioce Novog srpskog džez talasa, kako Vi doživljavate tu ulogu? Kako biste definisali savremenu srpsku džez scenu, svoj doprinos i poziciju na njoj?

Max Kochetov: Pre svega hvala na komplimentu. Ja sam bio jedan od muzičara nove generacije koji je pokrenuo novi talas savremene autorske džez muzike. Što se tiče savremene srpske džez scene, ja sam lično baš ponosan na naše mlade muzičare. Svi oni rade punom snagom i vrhunskim kvalitetom.

Nastupali ste na Beogradskom džez festivalu 2014. godine, gde ste debitovali kao lider. Kako se sećate tog koncerta i šta je značio za Vašu karijeru u tom trenutku?

Max Kochetov: Bilo je stvarno mnogo uzbudljivo. Poseban je osećaj kad posle tebe na binu izlaze tvoji idoli – Perez, Patitucci, Blade… Mislim da smo i mi ostavili lep utisak, kako na publiku tako i na starije kolege u bek-stejdžu, sa kojima smo se posle družili.

Treći autorski album Altered Feelings objavili ste 2022. godine za A. MA Records, a na 39. Beogradskom džez festivalu premijerno ćete sa svojim kvartetom izvesti numere koje će se naći na sledećem albumu koji objavljujete uskoro za istog izdavača. Recite nam nešto više o izdanju koje pripremate: kakav zvuk donosi, šta je idejna osnova novih kompozicija, kako funkcioniše stvaralački proces sa kolegama u bendu?

Max Kochetov: Zvuk novog albuma biće potpuno drugačiji. Muzika je dosta zahtevna za vežbanje, ali svi iz benda zajedno uživamo u procesu njenog oblikovanja. Jedva čekamo koncert i reakciju publike.

Najstarija srpska džez manifestacija, Beogradski džez festival, pored toga što ima za cilj da pruža podršku domaćim džez muzičarima, takođe i povezuje domaće umetnike sa kolegama iz inostranstva. Ove godine sa Vašim kvartetom nastupaće i čuveni italijanski trubač Fabrizio Bosso. Na koji način će biti koncipiran vaš nastup i zbog čega ste se odlučili na saradnju baš sa ovim renomiranim italijanskim umetnikom?

Max Kochetov: Fabricija pratim odavno i on je za mene jedan od najboljih u svetu. Na saradnju sa njim sam se odlučio jer sam smatrao da bi njemu baš legla muzika koju sam napisao za novi album. Čuli smo se pre nekoliko dana, i on jedva čeka da sviramo taj novi materijal.

Već dugo godina se profesionalno bavite muzikom i poznato ste ime na džez sceni. Do sada ste ostvarili veoma značajne uspehe i saradnje, šta je ono na šta ste posebno ponosni? Kako gledate na svoju dosadašnju karijeru i šta su želje i planovi za budućnost?

Max Kochetov: Posebno sam ponosan na svoju ćerku Katarinu, koja je krenula mojim stopama i već pravi ozbiljnu karijeru. To je za mene najveći ponos! Što se moje karijere tiče, samo rad i mnogo snimanja. Materijala već ima i za peti album, a biće još iznenađenja, kako u vidu novih zvukova tako i gostiju na novim albumima.

[stmb-a]

Što ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi? Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj virujem. Zato što nigdje toliko ljubavi nisam vidjela kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama. Što ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se 'smijati jednog dana' i zaboraviti je? Ni jedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dvije staračke. Što ako su vas slagali da trebate naći sebi ravnog? Meni nisu uspjeli slagati tako nešto, jer nikad nisam vidjela toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su susjede i strine osuđivale sa prozora. Kao da su one mjerilo vaših života. Što ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i vjeru? U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najljepšu djecu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su sretni. Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova miješana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila miješana. Što ako su vas slagali da morate do 25.? Do 35? Do 40, jer je krajnje vrijeme? Mene nisu uspjeli, jer nitko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao djevojčica od 15 godina. Što ako vam cijelo vrijeme lažu? Što ako vas cijelo vrijeme pokušavaju uvjeriti da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju jer prestane 'kada sirotinja uđe na vrata', 'kada dođu djeca', 'kad treba vratiti kredit', 'kada ga izobliči bolest', 'kad više ne može da spava s tobom tri puta dnevno'. Nemojte vjerovati ni meni. Vjerujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu djeca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit. Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati s tobom tri puta dnevno. I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu djecu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna. Samo nemojte dozvoliti da vam lažu. Drugi nam se miješaju u plaće, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utječu na polovinu našeg života jer je svijet takav. Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu. Jebeš ti plaću od deset tisuća kuna ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan s vrećicama najnovije odjeće koju nema tko skinuti. I sve pare ovog svijeta, ako ih nemaš s kime podijeliti. Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i s parama se iživljava.

Marina Radoš

[zanimljivaekonomija]

Obeležen Dan Ugostiteljsko-turističke škole Ugostiteljsko-turistička škola sa školskom radionicom hotel „Palas“ danas je obeležila Dan škole - 14. decembar. U restoranu „Beogradska panorama“ na petom spratu hotela „Palas“ tim povodom okupili su se sadašnji i bivši učenici i profesori škole, poslovni partneri, predstavnici opštinskih, gradskih i državnih institucija, i drugi gosti. Za sve njih priređen je prigodan program pod nazivom „Opet kao nekada u pet“ u kome je predstavljen istorijat škole i hotela. Direktor Igor Gvozden je pozdravljajući sve prisutne takođe istakao da će u narednoj godini Ugostiteljsko-turistička škola i hotel Palas obeležiti značajne i velike jubileje. „To su 100 godina od početka rada školske radionice hotela Palas, 85 godina od početka rada škole i 65 godina od kada su, kako je istakao, „škola i školska radionica jedno, od kada su neraskidivo povezani, i jedinstvena ustanova u ovom regionu, koja čini čudesan spoj poslovanja obrazovanja i privrede u najboljem smislu“. „Kada smo u novije vreme počeli da pričamo o dualnom obrazovanju, mogli smo samo reći da mi to oduvek radimo i to radimo na način koji je u Evropi prepoznat kao koncept ’učenje kroz rad’. Mi to, dakle, radimo i ljubomorno čuvamo i od 1958. godine obrazujemo kadrove na najbolji mogući način. Stručno obrazovanje i ne može drugačije ni da funkcioniše, nego tako. Naši učenici od prvog dana rade u realnim privrednim uslovima, na taj način, uz svoje nastavnike, stiču radne kompetencije i posle školovanja odmah su spremni za rad, a ono što je na kolegama iz privrede je samo da ih još isprofilišu za potrebe svojih preduzeća“, rekao je Gvozden. Gostima je poručio i da je „najveće zadovoljstvo što ste tu među nama posle strašne krize koju smo imali u vezi korone tokom koje smo uzeli na sebe teret koji je nama namenjen i na koji smo bili spremni, nismo se uplašili, naprotiv uključili smo se i opredelili se za borbu, nismo se predali i pobedili smo“. „Bili smo najbolja podrška našim lekarima i sistemu države i još jednom dokazali da smo najbolji državni servis. Isto to smo uradili i u vreme bombardovanja, poplava, i uvek kada je to trebalo“, istakao je direktor Gvozden. Tekst i foto: M. Karan 

[zoranphoto]

JAVIO SE OTAC BIOLOŠKE DJEVOJČICE! Dao svoju najstariju Hrvatima da je odvedu: ‘Ufff, nemam riječi’

Biološki otac djevojčice iz DR Kongo koju je posvojio jedan od hrvatskih parova koji su u četvrtak oslobođeni svih optužbi u Zambiji, komentirao je za 24sata odluku sutkinje u Ndoli. “Hvala vam puno. Hvala vam puno na svim dosadašnjim koracima i na čvrstoj podršci. Osjećam se… ufff. Nemam riječi. Hvala vam, hvala vam, hvala vam… Izjavljujem da smo mi njeni roditelji, ona je naša najstarija djevojčica. Pri punoj svijesti smo prihvatili posvojenje jer naš je cilj priuštiti djetetu dobro školovanje u Europi. Nismo je prodali niti smo od ikoga primili novac. Niti smo ga dali. Želimo i molimo da se što prije oslobode ovi dobri ljudi jer oni su prihvatili da budu njeni roditelji”, rekao je otac za 24sata. Još u veljači roditelji djevojčice decidirano su tvrdili da su dijete dali svojevoljno na posvajanje kako bi mu omogućili bolju budućnost. Negirali su ikakvu trgovinu ljudima ili ikakve novčane transakcije, tvrdeći da su spremni svjedočiti na zambijskom sudu. Dnevno.hr Read the full article

[annanikolajeva]

Zanimljivo je koliko nešto poput škole ubija kreativnost, ponajviše jer nas uče tako banalne stvari na tako grozan, tup način. 

Nisu lagali kada su rekli “School kills artists” jer nikada nisam manje kreativna nego kada sam zasuta obavezama vezana uz moje obrazovanje. 

I ovdje ni na koji način ne impliciram da školovanje nije važno, samo da velika većina obrazovnih sustava ne njeguje kreativnost učenika i mladih ljudi, a to je jedna od važnijih osobina u životu, a tako rano nam se izbija iz glave. 

[mentalnahigijena]

Simeon Dajbabski, Crnogorac – nekoliko dokumenata (1) Simeon Popović, završio razred Učiteljsko-bogoslovske škole (na Cetinju), učestvovao u posljednjem crnogorsko-turskom ratu (1876-1878), bio je oženjen, i razveo se, nakon čega je otputovao u Kijev. Tamo je okončao Bogosloviju, zatim stupio na Duhovnu akademiju koju je takođe svršio s dobrim uspjehom i vratio se doma — zapisao je Pavle A. Rovinski u djelu „Черногорія в ея прошломъ и настоящемъ: Государственая жизнь 1851-1907” (III, Petograd, 1915, 243). Rođen 1854. u Donjem Kraju kod Cetinja, kršten kao Savo, a zamonašen i za sveštenika rukopoložen s imenom Simeon — nakratko klirik Ruske, potom sveštenomonah i iguman Crnogorske pravoslavne crkve, a od 1918. do upokojenja 1941. Srpske crkve — on je utemeljivač manastira u Dajbabama blizu Podgorice. Mitropolit Mitrofan Ban, poglavar Crnogorske crkve, osveštao je 1896. manastirsku crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Dajbabama. Slijedi nekoliko nepoznatih, ili manje poznatih činjenica o podvižniku, Simeonu Popoviću. Na bogoslovsko školovanje u Kijev — nakon što mu je odobren razvod — on je upućen s blagoslovom mitopolita Ilariona Roganovića, poglavara Crnogorske crkve, koji mu je umolio stipendiju Svetoga Sinoda Ruske crkve. „Труды Кіевской духовной академіи”, službeno glasilo, objavljuje januara 1882. godine (XXIII, 1) da sobranije Savjeta Akademije, „pod predstojateljstvom rektora” — to je bio episkop Mihail Luzin — riješava 31. avgusta 1881. o prijemu Sava Popovića, svršenog bogoslova, na prvu studijsku godinu Akademije, iako, kako se navodi, nije imao zadovoljavajuće ocjene iz svih ispitnih predmeta. Naime, od stotinjak kandidata na prijemnom ispitu, Popović je dijelio 70. mjesto s još dvojicom kandidata, izvjesnim Mitrofanom Suljtickim i Viktorom Jakubovičem. No, Savjet Akademije je odlučio o prijemu Popovića, nezavisno od loših rezultata na prijemnom: „Trojica vaspitanika — Holmske bogoslovije Ivan Streljbicki, Tbiliške bogoslovije Spiridon Abesalov i CRNOGORAC SAVO POPOVIĆ, koji su dobili nedovoljno bodova — takođe se primaju na 1. godinu studija, na osnovu primjene referenci 3. i 4. u ukazima Svetoga Sinoda: prva dvojica kao samofinansirajući studenti, a posljednji sa naznačenom za njega stipendijom”. Naime, Savjet Akademije, još je odlučio: „CRNOGORAC SAVO POPOVIĆ obučavao se u Kijevskoj bogosloviji i uživao stipendiju Sv. Sinoda, posebno za njega naznačenu, koja mu ostaje do kraja akademskoga obrazovanja”. S tim u vezi riješeno je, na novome sobraniju Savjeta Akademije 3. septembra 1881, i sljedeće: „Saslušali: Stav Uprave Kijevske bogoslovije od 21. avgusta 1881, № 526. – Među bogoslovskim vaspitanicima koji su se javljali na završni ispit za prijem na Kijevsku duhovnu akademiju u okviru novoga kursa studenata, a koji moraju imati diplomirani kurs Kijevske bogoslovije, javio se u ovoj godini CRNOGORAC, SAVO POPOVIĆ, stipendista Svetoga Sinoda. Ako pomenuti Popović bude primljen za studenta Kijevske akademije, Uprava Bogoslovije ponizno moli Savjet Akademije da ih o ovome obavijesti radi prijenosa njegove stipendije na Akademiju, u skladu sa dozvolom dobijenom od Ekonomskog odjeljenja Sv. Sinoda. – Rješenje: Obavijestiti Upravu Kijevske bogoslovije, da je u broj studenata 1. godine Akademije primljen CRNOGORAC SAVO POPOVIĆ, dana 31. prošlog avgusta”. Kada se početkom aprila 1885. u Kijevu slavio jubilej hiljadugodišnjice svetih Ćirila i Metodija, grčkih prosvjetitelja slovenskih naroda, Arsenij Stadnicki (1862-1936), tadašnji student Duhovne akadmije, a docniji mitropolit Ruske crkve, bilježi u svome dnevniku da je u zdanju Trgovačke komore organizovan veliki koncert, na kojem su se izvodile kantate Čajkovskog, Rubenštajna, Puhaljskog… a potom su se čule i crnogorske gusle. „U trećem dijelu koncerta”, piše Stadnicki, „kao izvođač je učestvovao i jedan od mojih drugova — CRNOGORAC SAVO POPOVIĆ, koji je privukao pažnju svih, ne toliko svojim pjevanjem, koliko sjajnom crnogorskom nošnjom. Specijalno za ovu priliku naručio je raskošni kostim iz Crne Gore. Pjevao je ‘o Kosovu polju’ uz guslarsku pratnju, koju je imao iz Crne Gore”. „Mada je, reklo bi se, pjevao neuvjerljivo (неудовлетворительно), ipak je dobio ovacije javnosti, vjerovatno iz zajedničke ljubavi prema Crnogorcima”, zapisaće Arsenij Stadnicki („Дневник: 1880–1901”, I, Moskva, 2006, 264). Savo Popović se u Kijevu te godine i slikao u našoj nošnji; a na fotografiji je, uz svoje ime i prezime, vlastoručno dodao narodnosnu odrednicu — CRNOGORAC… Priredio: Vladimir Jovanović