(...)
Bez straha od vraga, od Boga
U gluvo doba, vlastima seni
Odbeglu iz vilinskog kola,
Kad se bosonoga u postelju vratiš,
Kućni dusi čekaće te sneni
Varljivo žmureć dok se gola svlačiš.
Očajem očarana
Močvara očiju boje žabokrečine
Bdije iznad provalije
Vlažno i molećivo.
Olovo izliveno u sivo more
Kobelja se i stenje
Dok talasi začarani u hodočašću
Klanjanju pred stenjem.
Oluja Zmajevog Reda
Munjom okruniće bezdan
Tvoj je umoran pogled
Premrežen mrenom, balzamom gustog neba
Bez zvezda.
Padalicu slutiš,
Zaželećeš želju.
Ono za čim žudiš
Možeš li da imaš,
Mokronoga kad se vratiš u postelju,
S mesecom pod nepcem
I čežnjivim uzdahom vetra med bedrima
Umesto zvezde,
Skrićeš san u nedrima
Snićeš Simona Petra i večite reči:
Tamo gde ja idem
Ti ne možeš da me pratiš
Lakonoga kad se u postelju vratiš.
Banuće zora
Svetlost joj kliče
Progoniteljka mora
Protivnica Muza
Do jutra na jastuku biće
Grešna kap kišne rese
Sama, bez ičeg
Drhtava, svetla
Samo ona, jedna
Suza.
(Nastaviće se ... )
1 note
·
View note
"I baš lakonoga, za drugoga zaručena
a za mene naručena kod Boga..."
25 notes
·
View notes
Plesala si lakonoga čista mezimica od Boga, nisam znao da takve postoje.
Principessa
45 notes
·
View notes