#Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP)

[cgvijesti]

Provjerite birački spisak na ovaj broj

Uoči održavanja drugog kruga izbora za Predsjednika Crne Gore, koji će se održati u nedjelju 2. aprila, Ministarstvo unutrašnjih poslova, u cilju pružanja informacija građanima koji imaju biračko pravo na navedenim izborima, oformilo je „Call-centar“ sa jedinstvenim brojem 19820. “Pozivanjem ovog broja i saopštavanjem ličnih podataka (ime i prezime, datum rođenja i ime roditelja) ili…

[trojerucica-blr]

SRBIJANSKI MUP KERAMIČARA&PRIMITIVCA BRATISLAVA BATICE GAŠIĆA DNO DNA PRIMITIVIZMA!!!

SRBIJANSKI MUP KERAMIČARA&PRIMITIVCA BRATISLAVA BATICE GAŠIĆA DNO DNA PRIMITIVIZMA!!!

Stop Nasilju

Ministarstvo Unutrašnjih Poslova

#stopnasiljunadzenama

#stopviolenceagainstwomen

#HumanityFirst

#hrvatsponosom

[mentalnahigijena]

ss svet ala Vučić Samo 12 automobila preregistrovano je sa srbijanskih tablica gradova na Kosovu na RKS tablice, objavili su prištinski mediji, pozivajući se na kosovsko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Prvog Septembra stupila je na snagu odluka kosovske vlade kojom se nalaže vlasnicima automobila sa srbijanskim tablicama gradova na Kosovu da ih preregistruju na RKS tablice i za to je određen rok od dva mjeseca, javlja Kossev. Rok ističe 31. Oktobra, ali za više od mjesec i po dana samo 12 automobila je preregistrovano na RKS tablice. Od toga su četiri vozila preregistrovana u regionu Gnjilana, isto toliko u regionu Mitrovice i po dva u regionima Prizren i Priština. Spremnost da se zamijene registarske tablice postoji, ali prema navodima MUP-a, „kriminalne grupe, orkestrirane iz Beograda, prijete Srbima i onemogućavaju im da ostvare svoje pravo“, javio je RTK2 pozivajući se na navode RTK. Kosovski ministar unutrašnjih poslova koji je nedavno pozvao građane sa Sjevera da preregistruju svoja vozila, jer poslije 31. Oktobra, kako je kazao, neće više moći njima da upravljaju, kazao je za A2CNN da vjeruje da do kraja Oktobra na Kosovu više neće biti „ilegalnih registarskih tablica“, tj. srpskih tablica gradova na Kosovu. On je, kako prenosi Gazeta Express, ujedno kazao da ne očekuje da će krajem mjeseca doći do novih eskalacija na Sjeveru Kosova, ali i da je moguće očekivati otpor. Ovaj ministar koji je u prethodnom periodu u više navrata tvrdio da se na meti napada našla imovina onih koji su se odlučili da preregistruju vozila na RKS, ujedno je kazao da kod građana postoji spremnost za preregistraciju, ali i da je na djelu „stravičan pritisak struktura Aleksandra Vučića”.

[prijedor24]

Lukač: Biće još hapšenja u vezi aplikacije "Sky"

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač izjavio je danas Srni da Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) nastavlja sa prikupljanjem informacija o osobama koje su koristile “Sky” aplikaciju i da će na osnovu toga biti još hapšenja zbog počinjenog kriminala. Republika Srpska 19.09.2022 | 17:04 Lukač: Biće još hapšenja u vezi aplikacije “Sky” Lukač je podsjetio da je veliki broj…

[balkanin]

STIGLA I POTVRDA: MUP RS-a nezakonito popisuje osobe iz sigurnosnih agencija i Oružanih snaga BiH

STIGLA I POTVRDA: MUP RS-a nezakonito popisuje osobe iz sigurnosnih agencija i Oružanih snaga BiH

„Ministarstvo vodi evidencije o zbirkama ličnih podataka i prijavljuje ih Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH radi objedinjavanja u Glavnom registru“. Međutim, MUP RS-a to nije učinio. Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a nije prijavilo Agenciji za zaštitu ličnih podataka u BiH vođenje evidencije o osobama koje rade u policiji, Oružanim snagama BiH, bivšim policajcima, a koje MUP RS-a…

[senatme]

Samoizolacija je obavezna u Crnoj Gori! Budite odgovorni

Samoizolacija je obavezna u Crnoj Gori! Budite odgovorni Samoizolacija je obavezna u Crnoj Gori! Budite odgovorni Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić pozvao građane da poštuju mjere samoizolacije i karantina rekavši da je to za dobro njihovih porodica i cijelog društva i da će svi koji budu prekršili mjere protiv CoVID-19 biti sankcionisani bez izuzetka.

„Borbaprotiv koronavirusa…

[balkantimes]

Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992. godine

Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi "Vuk Karadžić" niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.

Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama (Bratunac). Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.

“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.

“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.

Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.

Nasmijane komšije vodile na strijeljanje

U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.

Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.

Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.

“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.

U logor škole odvedeni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.

“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.

Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi

Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.

Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.

Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.

U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.

“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.

Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.

Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Vojnici su govorili na ekavici

Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.

Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.

“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.

Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.

“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.

“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.

U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.

“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.

Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.

“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.

On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.

Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.

Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.

“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.

Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.

“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.

U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.

Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.

“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.

Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.

Izvor

[gradskimagazin]

Romi u Beogradu dobili spor protiv MUP-a Srbije!

Romi u Beogradu dobili spor protiv MUP-a Srbije!

Romi dobili MUP! Viši sud u Beogradu doneo je presudu kojom je utvrđeno da je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije diskriminisalo supružnike romske nacionalnosti koji su 2017. godine maltretirani u prostorijama policije, nakon što su prijavili da im je auto ukraden.

Supružnici su u policijskoj stanici u Beogradu zadržani 13 sati gde su policijski službenici mučili muža, ženu…

[vlada019]

Raspisan konkurs za prijem novih 1.060 kandidata u policiju

Raspisan konkurs za prijem novih 1.060 kandidata u policiju

  Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović danas je obišao  renoviranu zgradu Policijske stanice Loznica i poručio da će Ministarstvo nastaviti dalja ulaganja u poboljšanje uslova rada policijskih službenika, kako bi oni bili još efikasniji.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Stefanović je najavio da će sutra biti raspisan konkurs za prijem novih 1.060…

[cgvijesti]

Saopštenje MUP-a povodom vanrednih izbora 11. juna

Foto: ilustracija Pravo glasa na prijevremenim parlamentarnim izborima koji su raspisani za 11. jun ima 543.599 birača, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova MUP. “Povodom Odluke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, o raspisivanju prijevremenih izbora za poslanike u Skupštini Crne Gore, kojoj ċe se održati 11. juna 2023. godine, u skladu sa ovlašćenjima iz člana 16 Zakona o…

[mentalnahigijena]

Stižu oštre reakcije sa svih strana: Šokantni snimci Vulina s migrantima zgrozili javnost u Srbiji Oštre reakcije stižu sa svih strana nakon što je Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije prisustvovao u Subotici akciji usmjerenoj na "suzbijanje krivičnih djela i prekršaja koje čine migranti", a koju sprovodi operativna udarna grupa, koja je formirana 4. jula po njegovom naređenju. Reagirali su opozicija, nevladina udruženja, ali i profesori na fakultetima u Srbiji, prenosi Nova.rs. Kako se navodi u saopćenju MUP-a, operativna grupa, koju čine predstavnici Uprave kriminalističke policije, Žandarmerije, Specijalne antiterorističke jedinice, Uprave granične policije, Uprave policije, Sektora unutrašnje kontrole, Bezbjednosno-informativne agencije i policijskih uprava za gradove Beograd, Sombor, Subotica i Kikinda tokom trajanja akcije rasvjetlili su krivična djela počinjena od iregularnih migranata, koja su, kako ističu, izazvala posebno uznemirenje javnosti. U snimku koji se širi društvenim mrežama, vidi se krajnje nehumano postupanje prema migranima. Oni naime, kleče na koljenima na travi, ruke su im stavljene na potiljak, a gomila naoružanih i uniformisanih osoba patrolira oko njih, dok sve snimaju kamere. Vulina hitno pozvati na psihijatrijski pregled! I zaustaviti ovo maltretiranje ljudi! Bruka našu državu bezobzirnošću prema ljudima koji beže od strašne muke iz svojih zemalja. Ovako osion daje zeleno svetlo raznim naci-grupama i patrolama da nesmetano ordiniraju. pic.twitter.com/NQDqOhOzKF — Marinika Tepić (@MarinikaTepic) July 17, 2022 - Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju - piše u Konvenciji o ljudskim pravima koja je na snazi i u Srbiji. Zbog nehumanog i ponižavajućeg poteza ministra Vulina, koji je pritom dao prilično rasističku izjavu - "Srbija nije parking za migrante", reagovala je i Marinika Tepić, potpredsjednica stranke Slobode i pravde. - Vulina hitno pozvati na psihijatrijski pregled! I zaustaviti ovo maltretiranje ljudi. Bruka našu državu bezobzirnošću prema ljudima koji bježe od strašne muke iz svojih zemalja. Ovako osion daje zeleno svjetlo raznim naci-grupama i patrolama da nesmetano ordiniraju - napisala je Tepić na Twitteru. Direktor Instituta za evropske poslove, Naim Leo Beširi, nazvao je Vulina "rasistom i nacionalistom". Vulin: “Srbija nije parking za migrante, niti mesto gde će se skupljati ološ iz Azije” Đubre jedno rasističko, nacionalističko i homofobično! Bljuzga, moralno dno i društveni talog! To je on! Vlasnik malecke stranke koja drži golemo ministarstvo, a sve ostalo mu je mikro! FUJ! pic.twitter.com/Rnro0DGUJf — Naim Leo BEŠIRI (@NaimLeoBesiri) July 17, 2022 - Đubre jedno rasističko, nacionalističko i homofobično! Bljuzga, moralno dno i društveni talog! To je on! Vlasnik malecke stranke koja drži golemo ministarstvo, a sve ostalo mu je mikro - napisao je Beširi. Oštaro je reagirao i Ivan Videnović, vanredni profesor Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je ovakav tretman migranata „uporedio sa genocidom u Srebrenici“. - Što da gledamo "Quo vadis, Aida?" kad možemo da je izvedemo u real tajmu - napisao je Videnović. Što da gledamo "Quo vadis, Aida?" kad možemo da je izvedemo u real tajmu? https://t.co/dBdI6KidtE — Ivan Videnovic (@i_videnovic) July 16, 2022 No Vulin kaže "kako je Srbija organizovana i humana zemlja i da se u toj zemlji poštuje zakon". - Nijedna krijumčarska banda neće proći, a da ne bude otkrivena i razbijena, da njihovi pripadnici ne budu kažnjeni u skladu sa zakonom. U Srbiji niko ne može da nosi oružje, u Srbiji niko ne može da trguje ljudima, Srbija neće dozvoliti da njena teritorija bude mjesto gdje će se okupljati različiti banditi i ološ iz čitave Azije. Srbija nije parking za migrante, Srbija neće dozvoliti da se naš način života na bilo koji način ugrozi zahvaljujući kriminalcima koji trguju ljudskom mukom i ljudskom bijedom. U Subotici, Somboru, Kikindi, svim onim mjestima gdje se krijumčari okupljaju postoji posebna pažnja naše policije, zajedno sa Bezbjednosno-informativnom agencijom i možemo već sada da kažemo da su rezultati veoma dobri - rekao je Vulin.

[prijedor24]

Bjegunac osumnjičen za ubistvo u Prijedoru uhapšen u Srbiji

Marko Momić (41) iz Prijedora, koji je osumnjičen za teško ubistvo sugrađanina Mihajla Stupara zvanog Šmit, uhapšen je u Beogradu na osnovu međunarodne Interpolove potjernice koju je za njim raspisalo Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske, potvrđeno je “Glasu Srpske”. Ministar unutrašnjih poslova Srpske Dragan Lukač potvrdio je novinarima u Beogradu, ne navodeći ime…

[jedimolivolicom]

Presretači postaju noćna mora nesavjesnim vozačima u nekoliko bh. gradova te utječu na smanjenje broja saobraćajnih prekršaja, ali, nažalost, većina ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji BiH, kao i ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a, ne mogu priuštiti kupovinu ovih skupocjenih policijskih vozila bez obilježja.

[mndstz]

Vozači, oprez: Pojačane kontrole na putevima

Danas će biti pojačane kontrole saobraćajne policije. Vežite se i poštujte propise.Foto: Mondo/ Stefan Stojanović Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije danas će sprovesti akciju pojačane kontrole saobraćaja u celoj zemlji, a posebnu pažnju će obratiti na kontrolu brzine, proveru alkoholisanosti vozača, kao i da li vozači koriste sigurnosni pojas. Akcija se organizuje u okviru projekta Evropski dan bez poginulih u saobraćajnim nezgodama, koji po drugi put organizuje Evropska mreža saobraćajnih policija (TISPOL), saošteno je juče iz MUP-a. Projekat EDWARD (European Day Without a Road Death) podržala je Evropska komisija i njime se apeluje na sve građane da razmisle o rizicima sa kojima se suočavaju u saobraćaju, o rizicima koje mogu prouzrokovati drugim učesnicima u saobraćaju i na koji način mogu da smanje navedene rizike. Projekat EDWARD se sprovodi sa ciljem da 21. septembar bude prvi dan na evropskim putevima bez poginule osobe u saobraćajnim nezgodama ili da broj poginulih i teško povređenih osoba bude što manji. U 2016. godini, na dan realizacije Projekta, u saobraćajnim nezgodama u Srbiji nije poginula nijedna osoba. Srbija gine na putevima - ljudi, dokle ovako? NE DIVLJAJTE: Počelo kažnjavanje! Let's block ads! (Why?)

[senatme]

Kreativna Crna Gora: 1m€ na očuvanje kulturne baštine i kreativne industrije

Kreativna #CrnaGora: 1m€ na očuvanje kulturne baštine i kreativne industrije

Ministar kulture Aleksandar Bogdanović i stalna predstavnica UNDP u Crnoj Gori Daniela Gašsparikova potpisali su na Cetinju Sporazum o saradnji te dvije institucije u okviru programa “Kreativna Crna Gora– ekonomska valorizacija i kreativne industrije“. Sporazumom su definisana brojna polja saradnje, zahvaljujući čemu će sektor kreativnih industrija u Crnoj Gori biti u potpunosti valorizovan. Osim…

[balkantimes]

Zaboravljene žrtve: Smrt zarobljenika u bratunačkoj osnovnoj školi u maju 1992. godine

Za ubistva zarobljenika u maju 1992. godine u bratunačkoj školi "Vuk Karadžić" niko do sada nije odgovarao. Tokom tri dana u školi je bilo zarobljeno nekoliko stotina ljudi. U jedinom do sada završenom postupku pred sudom oslobođen je bivši komandir vojne policije.

Početkom maja 1992. godine Paša Suljić i njena porodica odvedeni su na stadion Bratstva u Bratuncu gdje je razdvojena od svoje dvojice braće Alije i Hedima Zukića i maloljetnog bratića Elvira. Njih trojica su zajedno sa stotinama drugih odvedeni u logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu.

Alijino tijelo pronađeno je zabetonirano u improvizovanu pistu u Bratuncu.“Brat Alija iz sale je izveden i odveden u stari salon namještaja u Bratuncu. Nađen je kad je razbijena improvizovana pista u Adama (Bratunac). Bio je zabetoniran u pistu. Pronađen je sa još četiri leša u vrećama, a tijelo je težilo malo više od šest kilograma mesa. Nije skroz istruhlo”, kaže Suljić, koja je sa drugim ženama i djecom u maju prevezena do Kladnja.Kroz šta su prolazila njena braća prije nego što su ubijeni saznavala je godinama poslije od svjedoka koji su ih vidjeli.

“Mog brata Hedima, kako su mi ispričali preživjeli logoraši, ubio je njegov radni kolega Milan. Izveo ga je iz škole da vari rešetke na zatvoru. Nikada nije vraćen u školu, a kasnije je pronađen u grobnici ‘Blječeva’”, navodi Suljić.

“Kada je bratić Elvir trebalo da ide u razmjenu, izvjesni Makedonac je rekao: ‘Nećeš ići grehota je tebe ubiti.’ Kasnije je ipak ubijen”, govori Suljić, koja već punih 28 godina traži pravdu za ubijenu braću i bratića.

Ona se prisjeća da su torture počele na stadionu, kada su počela i prva ubijanja.“U Bratuncu na stadionu svi smo vidjeli kad je ubijen Miralem Hasanović zvani Rus. Moje radne kolege su bile na tom stadionu i nosili su municiju i redenike, a put od kuće do stadiona ‘pokrivali’ su vojnici iz Srbije. Pričali su ekavski i stojali su u ešalonima s obje strane ulice”, priča Suljić.

Nasmijane komšije vodile na strijeljanje

U selu Ređići 10. maja sa sinom Muhamedom, koji je tada imao 13, i Mirzetom, koji je imao 12 godina, uhapšen je i Sakib Ahmetović. Odveden je na stadion gdje mu je kao i drugim zarobljenicima rečeno da ide u razmjenu.

Sa stadiona su ga umjesto na razmjenu, dvojica muškaraca koje je od ranije poznavao, odveli u školski logor.“Užasno je bilo tijesno i vruće. Već prvi dan od panike i nedostatka zraka ugušilo se deset ljudi. A onda su počela stravična premlaćivanja i ubistva. Vidio sam Džemu Hodžića i Mustafu Mujkanovića hodžu, kako mrtvi padaju od udaraca. Poznavao sam obojicu, to su bila jeziva ubistva. Ne ubistva oružjem nego od silnih udaraca, s tim da je Džemo pao nedaleko od mene mrtav, ali mu je bio rasporen stomak”, prisjeća se Ahmetović, čiji su sinovi i supruga Zumreta odvedeni prema Kladnju.

Prva ubistva, prema njegovom sjećanju, počinili su “Arkanovci” [pripadnici paravojne formacije koju je predvodio Željko Ražnatović Arkan, optužen pred Haškim tribunalom prije nego što je ubijen], nakon čega su “počeli da ubijaju i domaći vojnici”.

“Sve su to bile naše komšije i poznanici. Ulazili su u salu nasmijani i izvodili ljude na strijeljanje. Govorili su: ‘Pobit ćemo vas sve, polako, ne možemo sve odjednom, mi uživamo u tome’”, prisjeća se Ahmetović.

U logor škole odvedeni su i braća Ismet, Hašim i Nedžib Husić. Ismet i Nedžib su ubijeni, a Hašim je kasnije razmijenjen na Palama. Ismetov sin Adis, koji je maja 1992. imao 17 godina, slušao je svjedočenja preživjelih logoraša.

“Amidža Nedžib imao je čin majora u rezervi, bio je visokoobrazovan čovjek u to vrijeme. Njega su, a to svi kažu, ubili na stepenicama. Nije ni ušao u salu škole. Otac je iz sale odveden na strijeljanje. Odveli su ga navodno u MUP [Ministarstvo unutrašnjih poslova] na ispitivanje, nakon čega su ubili njega i još dosta muslimana”, navodi Adis Husić, čija je majka Sadika također ubijena nakon što je pobjegla u šumu sa drugim komšinicama i komšijama.

Bez osuđujućih presuda za ubistva u školi

Brojni preživjeli logoraši kažu da su proteklih 28 godina dali niz izjava istražiteljima o ubistvima nekoliko stotina logoraša, ali za ubistva u osnovnoj školi u Bratuncu do sada nije pravosnažno osuđena niti jedna osoba.

Sud BiH oslobodilo je 2015. godine Savu Babića, bivšeg komandira Vojne policije u Bratuncu, optužbi za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje, prisilne nestanke i ubistva zatočenika u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu u maju 1992. godine.

Babić je oslobođen krivice da je lično učestvovao u progonu bošnjačkih civila, koji su bili nezakonito pritvoreni u školi “Vuk Karadžić”, te da nije imao odgovornost nad uslovima u školi. Vijeće je analizom svih dokaza došlo do zaključka da niko od pozvanih svjedoka nije potvrdio učešće Babića u nezakonitom pritvaranju civila, navodi se u presudi.

U dijelu presude Babiću o utvrđenim činjenicama navodi se kako su na području bratunačkih sela bili prisutni pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Teritorijalne odbrane (TO).U optužnici protiv Babića se navodi kako je u logoru boravilo oko 400 osoba.Prve zločine na području šire teritorije Bratunca, istraživalo je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a tadašnje krivično djelo okarakterisano je kao genocid i obuhvatalo je i zločine u školi “Vuk Karadžić”, potvrdili su za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ovog tužilaštva.Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je u augustu 2004. godine otvorilo istragu protiv 43 osobe, koje se dovode u vezu sa ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Bratunca tokom 1992. godine.

“Pravna kvalifikacija krivičnog djela u naredbi o provođenju istrage je bila genocid. Radi se o događajima vezanim za ubistva i deportacije većeg broja civila na širem području Bratunca, uključujući sela Hranča, Glogova i lokalitete Maljevo i Jezero, kao i odvođenje civila u logor osnovne škole ‘Vuk Karadžić’, i na Pale ili logor ‘Batković’ kod Bijeljine”, kazao je za BIRN BiH Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.U skladu sa Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008. godine, Tužilaštvo u Tuzli je Sudu i Tužilaštvu BiH predalo ovaj predmet na dalje postupanje i ocjenu složenosti predmeta, kao i na ocjenu mjesne nadležnosti tužilaštava za dalji rad na ovim predmetima, potvrdio je Arnautović.

Iz Državnog tužilaštva su potvrdili da provode istrage o zločinu u školi “Vuk Karadžić”.“U Posebnom odjelu za ratne zločine u radu su predmeti koji su u fazi prijave i istrage, a koji se odnose na više osoba prijavljenih i osumnjičenih za zločine na lokaciji škole ‘Vuk Karadžić’, a na kojima se intenzivno radi”, kazao je za BIRN BiH Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Ovo Tužilaštvo je u decembru 2019. podiglo optužnicu protiv Milana Trišića, koja se, između ostalog, odnosi na ratne zločine u školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, kao i zločine povezane sa tim objektom za zatočenje, dodao je Grubešić.Trišić je u oktobru 2019. godine deportovan u BiH iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka o učešću u ratu.

Njemu je na teret stavljeno da je od aprila do oktobra 1992. godine, za vrijeme širokog i sistematičnog napada policije i Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i mjesta Bratunac, ubistvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.

Vojnici su govorili na ekavici

Preživjeli svjedoci logora u školi tvrde da je princip za ubijanje bio isti. Ko god bi bio izveden iz sale, nikad se više u nju živ nije vratio, tvrde logoraši. Jedan od svjedoka je i Ramiz Salkić, današnji potpredsjednik Republike Srpske, koji je u logor odveden sa 17 godina.

Na samom putu za logor, u kanalu pored škole vidio je leševe.

“U kanalu u dvorištu škole zatekao sam stravične slike. Leševi su bili u kanalu pored škole i u kontejnerima za smeće. To je već sve bilo pobijeno prije nego smo zatvoreni u školi”, kaže Salkić.

Među ubijenim, vidio je i ubijenog oca Hameda, čije je mrtvo tijelo danima ležalo u kanalu.

“S tom slikom ušao sam u logor i poželio da ja budem naredni kojeg će ubiti. Strašno me potresla smrt mog oca i svega što sam vidio u prolazu”, govori Salkić.

“U sali se pogušilo desetak zarobljenih jer nismo imali zraka. Izvodili su ljude iz sale, i taj koga izvedu uglavnom se nije vraćao živ. Moj brat Hamdija je pored mene pretučen. Tukli su ga šipkom od radijatora. Sat prije nego što sam doveden u logor, metalnom šipkom je ubijen moj brat Ahmet”, prisjeća se Salkić.

U tom ambijentu on je sproveden do školske sale u kojoj se nekada kao dijete igrao i pohađao nastavu, nekoliko godina prije tortura koje će proživjeti.

“Gledao sam kako maltretiraju ljude. Jednom od njih su pucali u obje noge, tražeći od njega da ustane. Na kraju su mu pucali u čelo. Tu sliku tankog mlaza krvi koja teče iz njegovog čela nikad neću zaboraviti”, govori Salkić, koji je sa bratom Hamdijom kasnije razmijenjen na Palama.

Ubistva u logoru gledao je i Šefik Begić. Zajedno sa braćom uhapšen je ispred kuće u selu Suha, odakle je preko stadiona Bratstva sproveden u logor. Ubistva su počela u školskoj sali odmah po dolasku ljudi koje je, kako kaže, dovodio Novosadski korpus.

“Mustafa Mujkanović naš efendija, Džemo Hodžić, Hajrudin Čolić, samo su neke od osoba čija sam ubistva gledao, jer ih poznajem. Stalna izvođenja zarobljenih, koji se uglavnom nisu vraćali u školu, krici, jauci, stvari su koje pamtim tog kobnog maja”, govori Begić.

On se sjeća i posljednjeg ubistva – prijeratnog bratunačkog konobara, čijeg se imena ne može sjetiti.“Znam samo da sam pokrio njegovo tijelo trenerkom koju sam na sebi imao. Tamo negdje treći dan su nam rekli da idemo u razmjenu”, kaže Begić.

Razmjena nije značila i kraj patnji, prisjećaju se svjedoci. Ramiz Salkić tvrdi da su nakon tri dana golgota u bratunačkom logoru, isto proživljavali i na Palama, gdje su odvedeni u razmjenu.

Sa Pala su, također nakon tri dana, zarobljenici odvedeni prema Ilijašu, gdje su prema sjećanjima preživjelih na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH) prešli 16. maja 1992. godine.

“Nakon nekoliko dana su nas potrpali u dva do tri kamiona, nas oko 400 i odvezli prema Sarajevu. Sjećam se da smo bili smješteni pored stanice milicije, u nekom trening centru za skijanje. I tu su nas maltretirali, a onda nas vezali žicom, jednog za drugog preko ruku. Odvezli su nas prema Ilijašu gdje smo i razmijenjeni”, prisjeća se Salkić.

Preživjeli tvrde da su u maju 1992. godine u Bratuncu u velikom broju viđali paravojne formacije iz Srbije, čiji su članovi prema njihovom svjedočenju činili strašne zločine. Paša Suljić kaže da se “ekavica” često čula tokom prvih hapšenja.

“Sjećam se da je 10. maja pred mrak na stadion ušla ‘Lada Niva’ bijele boje, a na njoj je pisalo ‘Svi za kralja, kralj za nas’. Na automobilu su sjedili pijani srpski vojnici. Jedan od njih je rekao: ‘Gde su bule? Nama su rekli da ima dosta lepih bula.’ Jedna žena u šarenom odijelu je nosila vreću najlonsku i u nju kupila pare i zlato. U jednom momentu je zahvatila zlato rukom i kazala: ‘Za ovo mogu da kupim kuću u Novom Sadu’, prisjeća se Paša.

U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu nisu mogli za BIRN BiH potvrditi da li provode istragu za zločine u Bratuncu, “imajući u vidu da su istražni i predistražni postupci nedostupni za javnost, odnosno da se u tačno određenim situacijama koje predviđa zakon detalji mogu iznositi u javnost”, kazao je za BIRN BiH Vasilije Seratlić, zamjenik tužioca za ratne zločine i glasnogovornik Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu.

Sakib Ahmetović, koji predvodi Udruženje preživjelih logoraša Bratunca, ogorčen je radom istražnih organa i institucija u BiH i navodi kako članovi udruženja i danas sreću ljude koji su ubijali logoraše.

“Ljudi koji su činili zločine su dio sistema i danas kreiraju ambijent koji je nepodnošljiv preživjelim u ratu, a koji su se vratili da žive na prostore sa kojih su otjerani i gdje su ubijeni njihovi najmiliji”, kaže Salkić.

Prema podacima ovog udruženja, kroz logor u osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Bratuncu, tokom tri dana maja 1992. godine, prošlo je oko 800 zarobljenika, a njih oko 300 je ubijeno.

Izvor