#doživljaji

[zanimljivaekonomija]

Mudri zapisi akademika Vuksanovića – „Nikad dosta života: Danonoćni zapisi“ u prodaji

Inspirativna knjiga „Nikad dosta života: Danonoćni zapisi“ akademika Mira Vuksanovića je znalački napisano delo sastavljeno iz različitih kratkih formi, zapisa, komentara, izreka, kratkih priča i eseja, pesama u prozi, sećanja i raznih osvrta. Štivo koje mami na čitanje i otkrivanje detalja na koje autor skreće posebnu pažnju ili ih osvetljava.

Knjiga pruža uvid u razmišljanje i sagledavanje sveta i pojava kako društvenih tako i prirodnih iz ugla jednog akademika, spoznavanje brojnih životnih istina, sagledanih i objašnjenih na osnovu velikog životnog iskustva:

„Moja knjiga ’Nikad dosta života’ naslovom potvrđuje želju da što češće i što više skupljam iverje od sećanja i savremenih doživljaja. To radim kao pisac dugo. Beležim ono što me privuče pojavom, značenjem, odjekom ili smislom. Potom mu dajem oblik u kakvom nije bilo, u rečima koje se takmiče u jasnoći. Takvi zapisi, kratki i gusti, raspoređeni su u nizovima i pod brojevima, u nastavcima, ali je svaki od njih istovremeno i samostalan. Knjiga se može čitati redom i na preskok, unapred i unazad. Sve je podešeno savremenom čitaocu i brzini u kojoj smo. Zato svoje danonoćne beleške ostavljam kao male lekove koji su namenjeni svima, naročito onima koji samuju i umeju da misle. I ova knjiga kazuje da pisac uvek govori o sebi i o svetu oko sebe. Otuda je stigla njena iskrenost i želja da se što bolje poetskim načinom sporazumeva sa što više radoznalih ljudi.“

Mnoštvo raznolikih kratkih zapisa budi u čitaocima želju i potrebu da pojedine delove teksta podvuku i ponešto zapamte, a možda i promene neke ustaljene životne obrasce koji im ne donose ništa dobro i zbog kojih samo stagniraju. Otrežnjujuće i osvešćujuće, nadasve mudro.

Knjigu „Nikad dosta života: Danonoćni zapisi“ možete pronaći u svim Delfi knjižarama, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs, kao i na sajtu laguna.rs.

[we-are-lost-in-a-dream-now]

[pogledomdosrzi]

Poljupcima do snova

Snovi

Jesu li to samo prikazi u glavi

Što ti se javljaju

Kada se java čini kao potpuno druga dimenzija

Je li to bajka prekinuta izlaskom sunca

Cvrkutom ptica

Nježnom rukom majke

Što te budi da ne zakasniš

Ali to su zasigurno i košmari

Koji se napokon završe

Onog momenta kada ni srce

Ne može pritisak izdržati

Kuca kao ludo

Pa te buka njegovog rada budi

I ti tek tada osjetiš

Kako sa tebe sve kipti

Mada

Šta je sa nekim drugačijim snovima

Doduše, neko to snom ne bi ni nazvao

Ali u momentima kad se takvi doživljaji žive

Ne možeš ih ničim drugim nazvati

Sem snovima

Riječi je teško zapamtit

Bar meni

Ali pogled

Izraz lica

To rijetko kada napusti sjećanje

Ne znam koliko vremena bi trebalo da prođe

A da zaboraviš kako nečije oči izgledaju

Uplakane

Željne utjehe

Kako nečiji prijekoran pogled

Umije da sasiječe

A kako oči koliko god hladne boje bile

Katkad bivaju toplije i od najjače vatre

A tek pričati

Šta samo jedan

Jedva vidan

Taman i mutan prizor

Usana

Može da probudi

Sjećam se večeri kad smo se prvi put poljubili

Mada nije riječ sada

O samom susretu usana

Koliko je o mom osjećaju u duši

Kad sam došla kući

Eh to se zovu snovi

Takvo stanje u svojoj glavi

Ne mogu nikako drugačije okarakterisati

Kad sam se i sama u tim trenucima pitala

Pa Bože jesam li ja sanjala

Spoj najosjetljivijih i tvojih i mojih dijelova kože

Je bio glavni čin

Ali prizor koji je prethodio toj čaroliji

Zahtijevao je pozor u mojoj duši

Da stanem

Da predahnem

Da povjerujem

Kako se neki san može i dotaknuti

Kao što sam ja tvoje usne milovala

Pitajući se zašto me tako gledaš

Baš zato kažem kako poglede uvijek pamtim

I čini mi se kao da će mi to ostati uvijek u glavi

Gledaš me svojim plavim očima

I iako im ne vidim boju

Podsjećaju me na morske noći

Jer svojim mirnim pogledom

Uspio si da u meni probudiš

Osjećaj sigurnosti

Kakav sam imala baš u tim noćima

Na klupi pored mora

Jedva budna

Umorna od valova koje sam preplivala

Prethodnih sati

I ti me gledaš

I baš zbog mira koji osjetiš

Velikodušno mi ga na dugim trepavicama nudiš

Ja osjetim potrebu

Ogromnu želju

Da te poljubim

I to i učinim

Pa se poslije kući pitam

Jesu li to samo bili snovi

Čak i naredni dan kad s tom slikom

Ponovo zaspim

Budim se nesigurna

Šta se zapravo i desilo

Ali onda poljubac se opet ponovi

U čelo

Na kapcima oba oka

Na porama vrata ispod uha

Rubovima ključne kosti

Jagodicama i zglobovima prstiju

Na vrhu ramenjače

Prekrivene mekanom tkaninom

Šarene košulje

Dok vjetar puše

I nanosi tvoj miris meni u njedra

Ja opet ne znam je l' sanjam

Te koji god odgovor je tačan

Ne želim da zadugo budem budna

[lale-i-knjige]

U svakom slučaju, negativni doživljaji iz detinjstva koji su nam se utisnuli u ličnost ograničavaju nas i ometaju naš razvoj i naše veze i naše odnose.

Štefani Štal, Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj

[radiogornjigrad]

Marko Raguž: O LIJEPOM U SJEĆANJIMA

Slikovnost François Truffauto . Pisati na ovakav način podrazumijeva – ili je to ono što ja želim – da su, recimo, različiti motivi iz umjetnosti, prije svega književnosti ili moji doživljaji prizora iz prirode, a koji za mene imaju snagu približnu pojmu estetskog, prošli kroz proces preobrazbe u mome sjećanju i svijesti, postajući tako ono što ja u skladu sa svojim senzibilitetom u najvećoj…

[gtaradi]

Bit ću faca – bit ću humo’rista’!

Djeco, dajte da se i mi smijemo! Pošaljite nam svoje smiješne radove u bilo kojoj književnoj formi, a primamo i karikature!

Djeco, dajte da se i mi smijemo! Pošaljite nam svoje smiješne radove u bilo kojoj književnoj formi, mi predlažemo neke: Aforizmi su kratka književna forma (najčešće jedna do tri rečenice) u kojoj se na duhovit i neobičan način iznose mudre misli, doživljaji ili zapažanja. Aforizam u prvom dijelu nešto nagovještava, ali u nastavku i na njegovom kraju događa se nešto drugačije ili potpuno suprotno…

[knjigeobradovic]

DOŽIVLJAJI TOMA SOJERA - MARK TVEN

[sinderelaa]

Sklopi okice anđele

svaka mi pjesma zvuči

kao doživljaji srednjoškolske ljubavi

čiji je ishod još uvijek nepoznat

al' je meni lijepo, pa makar me

i u ključalu vatru bacio

danas smo putovali

išli smo na planinu blizu Sarajeva

ne sjećam se jesam li ti spominjala,

ali više volim planine već more

više volim da pješačim, već da plivam

pred sami kraj "savršenog" izleta

sjela sam u tvoju blizinu

jer mi je bila potrebna tvoja bliskost

zaspao si

glavu si naslonio na hladno staklo prozora

izgledao si nevjerovatno mirno

kao da nikakav problem u svijetu ne postoji

kao da se tvoj otac na tebe nikad nije dreknuo

kao da ti sestra ne živi na kraj bijela svijeta

kao da imaš svo samopouzdanje svijeta

kao da se ne brineš kako će proći sutrašnji dan

kao da dvije bore na tvome čelu ne postoje

kao da nikad nemaš potrebu potegnuti za cigarom

eto toliko si mirno izgledao

kad bi mi životno zanimanje

bilo samo čisto posmatranje tebe

u najranjivijem i najmirnijem stanju

dok spavaš

ostavila bih svaki cilj i san koji imam

i svaku neostvarenu želju

samo da te gledam tako

kako ti se ništa u životu ne ruši

i onda kada sam jednom našem drugu

rekla da ti ispod glavice stavi nešto mekano

kako te poslije ne bi boljela

na tren si kapcima dozvolio da se otvore

i da me nasuprot probijanju svjetlosti s polja

pogledaju i progutaju cijelu

gledao si me s toliko zahvalnošću

ne znam je li zbog toga što se

moja refleksivna briga iskazala

ili si prosto bio zahvalan što sam tu

što nekom konačno značiš,

ako si toga uopšte svjestan

a možda si me samo pogledao slučajno

jer su ti se okice slučajno otvorile

a ja sam igrom slučaja bila tu

t.

[brbljivica]

Sećanje je kao optimistični objektiv, doživljaji iz prošlosti budu lepši i dragoceniji kad ih pronađemo među uspomenama nego što su ikada bili.

Dejan Tiago Stanković - Zamalek

[zanimljivaekonomija]

Predstavnici turističkih agencija iz regiona u poseti Zlatiboru

Zlatibor, nije samo omiljeno odredište domaćih turista, već je po svojim sadržajima prepoznat i u regionu. Domaćinski dočekuje mnogobrojne turiste iz regiona pored najduže panoramske gondole na svetu, preuređenog Kraljevog trga, obnovljenog jezera... Tokom 27. i 28. novembra Zlatibor su posetili i predstavnici turističkih agencija iz regiona u organizaciji hotela “Zlatibor Mona”. Oni su se upoznali sa turističkim potencijalima planine, atrakcijama i sadržajima kojima Zlatibor raspolaže. Oni su tom prilikom posetili muzej na otvorenom “Staro selo” u Sirogojnu, a potom i najznačajniju speleološku zanmenitost - Stopića pećinu. Uživanje tokom vožnje iznad živopisnih zlatiborskih predela omogućila im je najduža jednosegmentna gondola na svetu, Gold gondola. Posebnu pažnju gostima su privukli vrhunski gastronomski doživljaji, tradicionalni domaći proizvodi, dok je ljubaznost ugostiteljskih radnika učinila da sa Zlatibora ponesu najlepše uspomene.

Izvor: Turistička organizacija Srbije (www.srbija.travel )

[raingently]

između klupica i pjesama i podizanja čaša

moj dobar prijatelj puno je pričao o životu

i što znači biti potpun

nakon dima cigarete slijedio je umoran izdah

i mrmljanje u bradu

trudio sam se naučiti njegov staložen govor

i predati ga u ruke nekog mudrijeg

njegove riječi bile su tvrde i snažne,

presnažne da svoj smisao pronađu na hladnoj klupici

dok je tako malo njih spremno slušati

uvijek je pričao sporo i iskreno,

o stvarima koje je vidio, a još nije razumio,

i o ljudima koje je slušao da bi bolje razumio

mog dobrog prijatelja trebalo je čuti

dok je glasno puštao glazbu da bi stišao svoj ton

-jer bilo bi bezobrazno zauzeti prostor,

dok su svi ovdje tako nabrijani i uzbuđeni

jednom mi je priznao,

samo želim znati sreću

ali bojim se da bih ju mrzio

osjećam se sigurno dok sam ovdje,

nevidljiv i nečujan

moju bol nitko neće otpisati kao mladost ili tragediju

ako ne znaju za nju

moji doživljaji ostaju stvarni

samo ako ostaju moji

onda je nestao u hrpi pijanih alternativaca

nazdravio za gužvu i buku i za biti mlad i za biti neozbiljan

[ruganje]

Voljela bih da ti večeras mogu ispričati sve najljepše trenutke koje sam doživjela u proteklih mjesec dana. Znaš, tebi bih ispričala i one trenutke od kojih protrnem, one užasne. Zapravo mili moj, tebi bih otkrila svaku tajnu zapisanu na svome srcu. Samo kada bi bio tu. No, nisi. Moje tajne, nemiri, oluje i doživljaji ovaj puta odlaze samnom daleko od tebe. Puštam te stvarno ovaj put i molim se bogu da sa svojim odlaskom odneseš sve trenutke pa i one lijepe. Jer ako ih se ikada sjetim, a sjetit ću se, sve će ostalo opet zbog tebe postati nevažno, a ja zaslužujem priliku za novi početak. Najdraže moje, zbog toga otiđi a mene pusti da ovo što bih ti voljela ispričati zakopam duboko u skloništu sjećanja.

[klementinasworld]

Psi i fakultet ne idu zajedno

Ne možeš dovoditi psa na fakultet, bio ti profesor ili student, NE MOŽEŠ! Fakultet je mjesto za LJUDE, čitaj: LJUDE, a ne za životinje (mada su neki ko životinje). Ne možeš ići sa psom, mačkom, ribom, pa i lavom na faks i vodit ga na predavanja. Kažeš: “Bit će miran.” Briga me i da je miran i spava tebi pod nogama ili ispod stola, ne može. Ako ga već nemaš kome ostaviti kod kuće, čemu onda imaš kućnog ljubimca? Mrš.

-doživljaji s fakulteta

[lale-i-knjige]

U svakom slučaju, negativni doživljaji iz detinjstva koji su nam se utisnuli u ličnost ograničavaju nas i ometaju naš razvoj i naše veze i odnose.

Štefani Štal, Dete u tebi mora da pronađe svoj zavičaj

[radiogornjigrad]

Jugan Splivalo (79)

fotografija stjepan kobasić, klub likovnih umjetnika osamdesetih Povratak na more ostat će samo san. Vrboska i Jelsa tek bliski ali daleki znakovi prošlosti, podneblja koja smo nekada napamet znali, jer sad kada te, dragi moj Jugane više nema, mogu još samo malo više razgovarati sam sa sobom. Kako ovdje u Zagrebu, tako i tamo na Hvaru. Doživljaji se više neću moći niskim tako podijeliti. Naše…